GORAN BEOGRAD:
Ovako volim, u slučaju kad se ljudi ne slažu sa mojim stavovima ili kad im nešto nije jasno, volim da moje stavove negiraju protivargumentima ili pitaju, a ne kao dogmate, čim vide da moji stavovi nisu podudarni s njihovim dogmama, odmah počnu, kao deca, da kmeče, ritaju se, psuju i vređaju. A, bogami, vrlo često i ubijaju.
naprezanja, kretanja, opažanja, osećanja, pamćenja, mišljenja i rauzumevanja
зар напрезање није кретање?
Nije! Napregnuti se možeš a da se ne krećeš, a kretati se bez naprezanja ne možeš. Ne možeš se kretati u opuštenom stanju, već samo napregnutom. Naprezanje je ono što zovemo imenom "energija". Kretanje nije energija, već naprezanje. Naprezanje kao energija je ono što se "troši" i što može da se "potroši", nakon čega kretanje mora da stane. Mada, tu, zapravo nikakvog trošenja energije nema, već samo "umaranja" kretača koji se napreže i kreće. Kad bi kretač mogao da se kreće u opuštenom stanju, bez naprezanja, tada se ne bi umarao, pa bi mogao večito, bez odmaranja da se kreće. Naprezanje je fizička radnja i mogućnost pomoću koje nematerijalni kretač - kvantni vakuum (elementarna čestica), na primer - prelazi iz nematerijalnog i nevidljivog stanja u materijalno i vidljivo. Kada se napregne i pokrene, nevidljiva elementarna čestica dobija fizička svojstva sile i mase i postaje vidljiva, jer počinje da se manifestuje kao elektricitet i svetlost. Kao na primer kad se nevidljivo i mirujuće elektromagnetno polje planete Zemlje napregne i pokrene i kao gromovita munja se pojavi na nebu. Umaranje kretača (kretač je uvek ono što zovemo imenom "Svest" ili "Bog", bez obzira da li se radi o samo jednoj elementarnoj čestici ili Svemiru kao celini) prilikom naprezanja i kretanja ili kako se u fizici to kaže, "trošenje energije" je razlog njegovog obaveznog zaustavljanja i ponovnog vraćanja u opušteno stanje i stanje mirovanja, radi odmaranja. Da bi posle mirovanja i odmaranja mogao ponovo da se napregne i pokrene i ponovi sve one fizičke radnje koje je vršio i zapamtio tokom ranijeg naprezanja i kretanja. I to je razlog zašto se u Svemiru sve iznova na isti način ponavlja, kao i sam Svemir u celini. To je ono što postojanje čini TROJEDNIM, jer svako ponavljanje ima svoje tri faze ili stanja: 1. nematerijalno stanje tj. stanje mirovanja i odmaranja Svemira koje se u fizici zove imenom "kvantni vakuum (prostor bez materije i materijalnih formi); 2. zatim stanje naprezanja, pokretanja kvantnog vakuuma (BIG-BANG) i stanje razvoja Svemira, u fizici označeno imenom "sintropija"; 3. i na kraju starenje Svemira, rušenje, raspadanje i umiranje, radi ponovnog vraćanja u opušteno i nematerijalno stanje, tj. stanje mirovanja i odmaranja, u nauci označeno imenom "entropija".
тврдиш да опажај није осећај?
Opažaj i osećaj su dve različite psihičke radnje koje obično idu zajedno. A predmet opažaja i osećaja uvek mora i može da bude samo fizički objekt. Razlika između opažaja i osećaja objekta je u njegovom pamćenju, jer prilikom pamćenja opažaja objekta uvek pamtimo njegov fizički oblik i svojstva. A osećaj objekta je nešto drugo i on može da bude dvojak. Može da bude pozitivan u vidu osećanja zadovoljstva i dobra, u slučaju ako opaženi objekt pogoduje našem postojanju, tj ako omogućuje naše postojanje ili mu daje neki smisao. A može da bude i negativan u vidu osećanja nezadovoljstva i zla, u sluičaju kad objekt ugržava, onemogućuje ili umanjuje smisao našem postojanju.
Značaj sposobnosti osećanja dobra i zla za postojanje svemira je u tome što se svi mogući objekti u Svemiru koji mogu da se osećaju, uvek manifestuju kao kretanje. I u tome je značaj što postoje dve različite vrste kretanja - neorganizovano, haotično i organizovano, harmonično. I u tome je značaj što svi subjekti koji se istovremeno manifestuju i kao objekti, sva svoja neorganizovana i haotična kretanja uvek osećaju kao nezadovoljstvo i zlo, iz razloga jer kad se kreću neorganizovano i haotično, oni tada uzajamno nugrožavaju svoje postojanje u umanjuju mu smisao. A kada se kreću organizovano, harmonično, tada takvo svoje kretanje osećaju kao zadovoljstvo i dobro jer takvo kretanje im omogućuje njiovo fizičko postojanje i daje mu određeni smisao. I upravo to je jedini razlog i logičćko objašnjenje zašto su sve materijalne forme od kojih se svemir sastoji (atomi, nebeska tela, sistemi nebeskih tela, jednoćelijski organizmi i tela višećelijskih organizama, biljaka, životinja i ljudi, isključivo i samo razni savršeni, visoko organizovani oblici harmoničnog kretanja sa značenjem zadovoljstva i dobra i ništa drugo. Ovo pravilo dobra i zla još uvek ne važi i za ljudske, slabo organizovane, često ratovima ugrožene haotične zajednice iz razloga je ljudi još uvek nisu shvatili ni savladali suštinu i školu dobra i zla. Za koje mnoga haotična kretanja sa značenjem zla, imaju značenje dobra. Zato jer ljudsaka sposobnost razumevanja dobra i zla još uvek nije dovoljno razvijena.
сигуран да памћење иде пре мишљења?
To je razumljivo. Nije moguće misliti ono što se ne zna, niti je moguće znati ono što se ne zapamti, niti je moguće zapamtiti ono što se ne opazi i oseti, niti je moguće opaziti i osetiti nešto čega nema, već samo čega ima. To je može da bude uvek i samo fizički objekt, koji nastaje i manifestuje se uvek kao naprezanje i kretanje. Koje uvek počinje kao pomisao i želja (volja) za naprezanjem i kretanjem, uzrokovani ranijim iskustvom, tj. zapamćenim naprezanjem i kretanjem.
Ova napred opisana, uzajamno uzročno-posledična veza i odnos između 7 fizičkih i psihičkih radnji, koje kružno jedna iz druge proizilaze i jedna na drugu se nastavljaju je večita, bez početka i kraja. Tu imamo situaciju da vršilac (Svest/Bog) svih tih sedam fizičkih i psihičkih radnji, postoji tako što uvek iznova, naizmenično i ciklično, uz pomoć svojih psihičkih radnji opažanja, osećanja, pamćenja, mišljenja i razumevanja, uzrokuje sebe kao fizičku silu i pojavu, kao kretanje, tj. kao materiju, život i Svemir, da bi zatim, uz pomoć sebe kao fizičke pojave i procesa stekao iskustvo, tj. znanje (informaciju) o sebi kao fizičkoj pojavi i procesu, pomoću kojega će kasnije, kada se umori, ostari, sruši, nestane i odmori se, ponovo putem pomisli i želje za svojim fizičkim postojanjem sebe da uzrokuje kao fizičku pojavu i proces.
I upravo to je sva mudrost i logika koja treba da se i objasni i razume ono što ima značenje OSNOVNOG PRIRODNOG ZAKONA po kojem sve postoji i sve se dešava. Ovo nije teško da se razume, jer primera je bezbroj, od kojih je najslikovitiji primer "jaje-pilke-koka". To je najslikovitiji primer večitog uzajamnog kauzalnog odnosa između 7 fizičkih i psihičkih radnji i procesa sa značenjam Zakona postojanja u vidu večitog TROJEDNOG ponavljanja svega, koji veži i za večito TROJEDNO ponavljanje Svemira kao celine.
Najveći problem da ovo može da se razume su postojeće naučne, filozofske, verske i ideološko-političke dogme kojima su opterećeni i zagađenii naši umovi, koje ne objašnjavaju apsolutno ništa.