STA JE APSOLUTNA ISTINA?

Da valheru...trenutna granica.:roll:Apsolutno je pocetak pocetka-apsolutna nula...
a kad apsolutnu nulu spojis sa istinom shvatis da je istina ostala na pocetku a mi smo odavno na kraju,izgubljeni u moru prve,druge,trece nepoznate. :D

veoma lepo predstavljeno.
upravo zbog toga i najveći broj tehnika - koje su raspostranjene, a kroz koje se može - ili se makar tvrdi, spoznati apsolut, vode kroz poništavanje (meditacija, naprimer).
istina je lična, za svakoga, jer nam je data slobodna volja i mogućnost da verujemo u šta hoćemo... kao i činjenica da se gleda iz sopstvenog igla - sopstvenog iskustva, gde je svaka cigla, kojom smo izgradili sopstveni bunar lična i samo naša, a mi kroz isti pokušavamo da vidimo svetlot i nebo
apsolutna istina onda predstavlja pardoks, jer do nje bi trebalo da se dođe kroz poništavanje, a samim tim moguće je da je i sama ništavilo...
tvrđenje da apsolutna istina ne postoji je takođe paradoks, jer tvrdimo da je to apsolutna istina.
apsolutna istina bi trebalo da obuhvata i početak i kraj, sa svim nepoznatima... da, kažu da nam je data mogućnost da pokušamo da izračunamo, ali o5, to će biti lična forula, jer svako ima svoju, i moguće je da je to mesto gde se sklapa lično i apsolut... i tako...
 
He, ne mogu jasnije! Ipak sam ja Zazijavalo :)
Htedoh reći da je prilično besmisleno definisati stvari poput apsolutne istine, ili istine po sebi. Ako ćemo pravo, istina se uvek definiše u odnosu na naš sistem znanja i potreba da nešto dokažemo.
Kada pokušamo da definišemo nešto "samo po sebi" dolazimo do "slobodno visećih konstrukcija" koje nemaju veze sa onim što smo, šta znamo i verujemo. Čak i da su "apsolutno istinite" ove stvari deluju iskonstruisano i nisu uverljive.
Rešenje bi bilo primaknuti naš horizont spoznaje pitanju koje se razmatra, pa će onda sve lepo da se uklopi.
Ovo me asocira na hologramske konstrukcije, a u poslednje vreme one su vrlo često predmet naučnih rasprava.
 
veoma lepo predstavljeno.
upravo zbog toga i najveći broj tehnika - koje su raspostranjene, a kroz koje se može - ili se makar tvrdi, spoznati apsolut, vode kroz poništavanje (meditacija, naprimer).
istina je lična, za svakoga, jer nam je data slobodna volja i mogućnost da verujemo u šta hoćemo... kao i činjenica da se gleda iz sopstvenog igla - sopstvenog iskustva, gde je svaka cigla, kojom smo izgradili sopstveni bunar lična i samo naša, a mi kroz isti pokušavamo da vidimo svetlot i nebo
apsolutna istina onda predstavlja pardoks, jer do nje bi trebalo da se dođe kroz poništavanje, a samim tim moguće je da je i sama ništavilo...
tvrđenje da apsolutna istina ne postoji je takođe paradoks, jer tvrdimo da je to apsolutna istina.
apsolutna istina bi trebalo da obuhvata i početak i kraj, sa svim nepoznatima... da, kažu da nam je data mogućnost da pokušamo da izračunamo, ali o5, to će biti lična forula, jer svako ima svoju, i moguće je da je to mesto gde se sklapa lično i apsolut... i tako...
Mislim da se ne radi o poništavanju i ništavilu, nego o privremenom isključenju iz naše dimenzionalnosti (jer je prepreka) i uključenju u višu dimenzionalnost.
 
Poslednja izmena:
Mislim da se ne radi o poništavanju i ništavilu, nego o privremenom isključenju iz naše dimenzionalnosti (jer je prepreka) i uključenju u višu dimenzionalnost.

ako se radi o apsolutu, čemu isključivanje naše dimenzijalnosti?
kada se govori o apsolutnom, možemo govoriti o apsolutnoj nuli i apsloutno svemu.
Istina je samo deo apsoluta, koja, da bi apsolut bio zaokružen, mora posedovati i svoju suprotnost - laž, kao i ostale boje i nijanse, jer svet nije crno -beo.
ako govorimo o bogu, kao apsolutu, apsolutnoj nuli i apsolutno svemu - onda ne govorimo samo o alfa i omegi, već i o svim ostalim slovima između... a kao takvog ga spoznajemo svakodnevno, spoznajući sebe, spoznajemo ga kroz druge... samo je pitanje koliko smo otvoreni za sopstvene laži i tuđe istine... ili obratno : )
ako bi spoznali boga kroz apsolut, gledajući na to kao na ''istinu'', a verijuem da je ''istina'' u ovom slučaju samo zamena za reč znanje - i sami bi postali ne manji nego što je on.
 
Lepo se razvila diskusija na početku o beskonačnosti.
Besk.je ključ svega i potpuno shvatanje beskonačnosti bi značilo da je shvatanje svega
ostalog sitan poduhvat.
Npr. zamislite beskonačnost, da li možete, i objasnite kako izgleda, opišite je.
Bilo šta što čovek zamisli je beznačajno u odnou na beskonačnost, npr.broj ili
veličinu prostora, dužinu vremena.
Neko je pomenuo dimenzije, u fazonu iz ove idemo u neku 'višu', kod boga i sl.
Ako postoji više dimenzija, onda ih postoji beskonačno a ne dve.
Ne postoji ništa veće ili sveobuhvatnije od beskonačnosti.
 
Gle kakvu temu sam našao u podrumu. Može još da se koristi. Kao nova! :D
Ja kažem, ajd da nađemo jednu malu malecku apsolutnu istinu, ako je moliću, moguće.
Evo jedna euklidska. Najkraće rastojanje između dve tačke bila bi prava linija. Jel tako. Tako je, Fala lepo. Ne treba došaptavanje.
E sad, kao praktična vežba, svako da nađe po jednog taksistu i da ga u ovo ubedi. :D
Zatim, da priupitamo golubove kako oni to lete. Golubovi smatraju da lete najkraćim putem. Ovo bi mogla da bude naizgled prava linija, al pre će biti da je parče kruga. :eek:
Znači, naša mini apsolutna istina morala bi da obuhvati istinu onako kako je vidi naše oko, oko taksiste, goluba, malih zelenih koji žive u zakrivljenim prostorima itd.
Ili da i dalje ostanemo pri našim praktičnim malim parcijalnim istinama? Mislim, praktičnije je, a i manja je verovatnoća da zabrljamo. :mrgreen:
 
+Apsolutna istina je jedna, ovde vidim x varijanti i sarenilo nikada do nje nece doci.
Smatram da je ona predaleko / bez obzira na intelekt i znanje, bez namere da nekog vredjam /
za nase pilece mozgove.Svi smo mi opsenute izvarane tackice i ma koliko se busali da smo nesto
ustvari smo nista.Ipak nalazimo neki nacin da utucemo vreme.
 

Back
Top