Frontiersman
Aktivan član
- Poruka
- 1.358
Slavenosrpski jeste srpski, ali nije srpski narodni.Slavenosrpski ne srpski
To je crkveni jezik i jezike elite
Dobro i?Autor nije srbin nego turcin
Pismo nije cirilica nego arabica
Donji video prikazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
Slavenosrpski jeste srpski, ali nije srpski narodni.Slavenosrpski ne srpski
To je crkveni jezik i jezike elite
Dobro i?Autor nije srbin nego turcin
Pismo nije cirilica nego arabica
Al ne srpskin puckincrkveno-slovenskim jezikom.
OPet ne parlate ikaviconjednom je štokavsko-ijekavski, a u drugom štokavsko-ekavski
Imas hrvata koji zapise kako govore hrvatski pucani a vi mi posaljete turcina koji zapise kako prica plemstvo u srpskon vilajetuSlavenosrpski jeste srpski, ali nije srpski narodni.
Dobro i?
"Turčin" je zapisao srpski narodni jezik.Imas hrvata koji zapise kako govore hrvatski pucani a vi mi posaljete turcina koji zapise kako prica plemstvo u srpskon vilajetu
Nebo i zemlja
Pa mogli smo se i naguziti i prepustiti sudbini, ali nismo tako htjeli sa najslabijim protivnikom u našoj povijesti. Talijani mogu odahnuti, vi ste dotaknuli dno ispod njih.Misliš - napadali. Tuđman je izjavio da rata ne bi bilo da Hrvatska nije želela da postane samostalna.
Kako onaj ko se odlučio da otpočne rat može da se "brani"? Može samo da napada.
Ponavljaš prilično amaterski post koji ništa ne objašnjava. Jedini argument ti je da je Vuk igrao mentalne igrice sa svojim protivnicima o kojima mi sam nije bio svjestan.Na ove glupaštine sam odgovorio pre 4 godine, na ovom forumu, a poslednji put pre 10 stranica na ovoj temi:
Da podvučem jedini mogući smisao ove rasprave, a taj je da se vladika aradski Petar Petrović 1792. bori protiv latinice i narodnog srpskog jezika jer to smatra atakom na Crkvu. Što se tiče narodnog jezika, taj se stav bez razlike u retorici u srpskim crkvenim krugovima može pratiti narednih 100 godina, a što se tiče latinice, narednih 220 godina i tu nema apsolutno ništa čudno ili senzacionalno.
Štulićev rečnik odbacuje se samo zbog "čudnovatog pravopisa" i zato što ne odgovara "slovenskom narodu koji samo ćirilicu poznaje".
Ovo delo dokazuje da je Stulijev rečnik bio naručen od bečke Ilirske dvorske kancelarije (pored Stullijevih gotovo neukusnih hvalospeva Josifu prvom u predgovoru Rečnika), a dokazuje i ova Magaraševićeva rasprava. Ovde se upravo radi, u duhu političkih borbi onog vremena, o odbijanju političkih vođa Srba u Monarhiji da im Beč nametne Štulićev rečnik.
Da je Stulićev rečnik srpski moglo bi se zaključiti čak i po tome što, možda nisu preko Mihajla (Stulića), ali na kraju, kao što reče Hroboatos, ipak prihvatiše Srbi "hrvatski jezik" preko Vuka (Karadžića). Tako da - bilo preko Mihajla ili Vuka - izgleda da je Srbima taj "hrvatski" ipak bio suđen.
Lažeš čim zinešMisliš - napadali. Tuđman je izjavio da rata ne bi bilo da Hrvatska nije želela da postane samostalna.
Kako onaj ko se odlučio da otpočne rat može da se "brani"? Može samo da napada.
Vuk je postao terenac nakon objavljivanja srpskog rjecnika i nakon što ga je Kopitar otpušta nakon obavljena posla.A na ovo ti je Hroboatos odgovorio. Lično Hroboatos, tebi osobno u januaru 2025.:
Pa ti reci da nisi iz mentalno retardirane obitelji, jer tako ispada. Inače, Hroboatos se lično poznaje s Mariom Grčevićem.
Štaš poć govoritKako su Srbi razvili kulturu u neprijateljskim uslovima Dalmacije, bolju nego Hrvati kojima je sve išlo na ruku.
Nije čudo da se ponavljaš kad ništa ne znaš i sve znanje ti je sa chatgpt-a kojem postavljaš stalno jednako formulirano pitanje.Što se tiče doskočice "Sremci bi rekli da sam sve napečatio hrvatski":
Vukova „doskočica” i pitanje percepcije jezika
U savremenim polemikama često se javlja pozivanje na navodnu izjavu Vuka Karadžića prema kojoj bi njegov rečnik, da u njega nije uvrstio i ikavske i ekavske primere, bio u Sremu smatran „hrvatskim”. Međutim, ozbiljnija analiza pokazuje da je reč o doskočici, retoričkoj figuri kojom Vuk unapred diskvalifikuje potencijalne kritike. Njegova opaska nije podatak o jezičkoj svesti Srba u Sremu, već argumentacijska prečica: Vuk zna da takvih „hrvatskih ijekavaca” nema, te upravo u tome leži ironijski naboj njegovog iskaza.
1. Percepcija Sremaca
Ako govorimo o realnoj percepciji u Sremu s početka XIX veka, treba istaći nekoliko tačaka:
a) Ijekavica se nije povezivala sa „slavonskim jezikom”, jer su Slavonci sami svoj govor nazivali „naški” ili „racki”.
b) „Hrvatskim” je nazivano ono što je vezivano za Srbe iz austrijskih zemalja – pre svega Ličane, Kordunaše i Banijce – koji su kao zemljaci Sremaca govorili ijekavski. Dakle, pridev „hrvatski” ovde ima geografsko-austrijsku, a ne etničko-lingvističku odrednicu.
c) Tačnije bi bilo govoriti o „hrvaćanskom” govoru, ali se u jeziku samih govornika taj oblik nije ustalio.
Drugim rečima, terminološki sloj koji sremska sredina koristi ne odgovara modernim nacionalnim dihotomijama, već se zasniva na lokalnoj i administrativnoj percepciji.
2. Vukova percepcija
Kod Vuka se, međutim, radi o nečemu drugom:
a) Njegova izjava je doskočica, a ne empirijska beleška.
b) Ona je argument zasnovan na emocionalnoj logici – primer kojim Vuk pokazuje da bi eventualna kritika njegovog rečnika bila apsurdna.
c) Apsurd počiva upravo na činjenici da „hrvatskih ijekavaca” u realnosti nema: ijekavski govori su srpski govori, bez obzira na to da li ih nalazimo u Bosni, Dalmaciji, Hercegovini ili među austrijskim Srbima.
3. Svedočanstva iz tradicije
Ova razlika između stvarnog jezičkog stanja i kasnijih nacionalnih tumačenja potvrđuje se u svedočenjima brojnih autora. Mara Malagurska je još 1941. lucidno primećivala da se proces „pohrvaćivanja” Bunjevaca ogleda u tome da oni, odbacujući svoju ikavicu, prelaze na srpsku ijekavicu – verujući da se time približavaju hrvatskom identitetu. Ali upravo taj paradoks razotkriva suštinu: ijekavica jeste srpski dijalekat, kojim govori ogromna većina srpskog naroda.
Isto je uočio i Juraj Križanić, koji se sam nazivao „Srbljanin”. On jasno razlikuje Srbe kao ijekavce i Hrvate kao ekavce i ikavce. Njegova analiza glasovnih sistema pokazuje da Hrvati ne poznaju diftong ie, već ga zamenjuju jednostavnim vokalima (tielo – tilo, liepo – lipo).
4. Zaključak
Sve ovo pokazuje da doskočice o „hrvatskom ijekavskom jeziku” nemaju nikakvu vrednost u naučnom diskursu. One su efektne u popularnoj polemici, ali ne opstaju pred istorijskim i filološkim činjenicama. U naučnom okviru, mora se razlikovati:
- percepcija lokalnih zajednica (gde je „hrvatski” označavao jezik Srba iz austrijskih krajeva),
- Vukova retorička figura, koja nije beleženje realnog stanja, već ironijska doskočica,
- stvarno jezičko stanje, prema kojem ijekavica jeste srpski dijalekat, što potvrđuju i Malagurska i Križanić.
Zbog toga, ozbiljna analiza jezika i nacionalnog identiteta na Balkanu mora prevazilaziti propagandne doskočice i ostati u domenu verifikovanih svedočanstava i filološke tačnosti.
Jer autor nije domaci pa nije mogao zapisati govor seljaka. Kao da dode nijemac i zapise latinski jer tako govori svecenstbo i plemstvo u hrvataKakve veze ovo ima sa bilo čime?
Mi ništa ne znamo o autoru. U tekstu se javlja srpski narodni jezik (štokavski, ijekavica i ekavica). Govor seljaka i govor plemstva spada pod narodni govor. Srpskoslovenski, pa kasnije i slavenosrpski, su pisani jezici.Jer autor nije domaci pa nije mogao zapisati govor seljaka. Kao da dode nijemac i zapise latinski jer tako govori svecenstbo i plemstvo u hrvata
Potkameni gade, lažno si me citirao, pa rekao da lažem.Lažeš čim zineš
"Srpski mediji su naglašavali da je hrvatski predsjednik Franjo Tuđman započeo rat u Hrvatskoj. Kako bi potvrdili tu tvrdnju, mediji su se više puta pozivali na njegov govor u Zagrebu 24. svibnja 1992. i tvrdili da je navodno rekao: "Ne bi bilo rata da ga Hrvatska nije htjela". Tijekom suđenja na MKSJ-u, Slobodan Milošević i Milan Martić također su se često pozivali na Tuđmanov citat kako bi dokazali svoju nevinost.
Međutim, tužitelji MKSJ-a dobili su integralnu snimku njegovog govora, u cijelosti je reproducirali tijekom Martićevog suđenja 23. listopada 2006. i dokazali da Tuđman nikada nije rekao da Hrvatska "želi rat". Nakon reproduciranja te snimke, Borislav Đukić bio je prisiljen priznati da Tuđman nije rekao ono što se tvrdilo."
Propaganda during the Yugoslav Wars
Kako si besraman![]()
Osim da je turcinMi ništa ne znamo o autoru.
Otišli iz Srbije. A kako ti obšnjavaš da na popisu stanovništva Srbije 2002. godine bilo 70.602 Hrvata i samo 27.588 onih kojima je hrvatski maternji jezik?Nisi odgovoria
Prestani upotrebljavati reč Srbi i prestani sa tvojom velikohrvatskom mitomanijom.Srbi to zovu bradva a posudenica je nastala jer su tako govorili doseljeni vlasi
Propricali su srpsku ekavicu da bi se uklopiliOtišli iz Srbije. A kako ti obšnjavaš da na popisu stanovništva Srbije 2002. godine bilo 70.602 Hrvata i samo 27.588 onih kojima je hrvatski maternji jezik?
a da se nisu asimilirali kao ceca saulic sakic lepa brena seselj brnabicka ivan golac ivica kralj?Otišli iz Srbije
Pa ni to. Čak turskog jezika nema u tom rječniku.Osim da je turcin
Nisua da se nisu asimilirali kao ceca saulic sakic lepa brena seselj brnabicka ivan golac ivica kralj?
Na popisu stanovništva 2002. godine bilo 34.576 Rumuna i 34.515 onih kojima je rumunski maternji jezik.Dokazi
Misliš - napadali. Tuđman je izjavio da rata ne bi bilo da Hrvatska nije želela da postane samostalna.
Kako onaj ko se odlučio da otpočne rat može da se "brani"? Može samo da napada.
Međutim, tužitelji MKSJ-a dobili su integralnu snimku njegovog govora, u cijelosti je reproducirali tijekom Martićevog suđenja 23. listopada 2006. i dokazali da Tuđman nikada nije rekao da Hrvatska "želi rat."Potkameni gade, lažno si me citirao, pa rekao da lažem.