Šta hrvatski školarci uče iz istorije

Mej bregami:
Dosta je Hrvata bilo pravoslavno, dapače čak većina sve do nedavno, po Srbima. Dok nisu crkvene matice stavljene na internet gdje svatko može istražiti svoje korijene stoljećima unazad. Od silnih pravoslavaca koji su pokatoličeni, po Srbima, spalo na nekoliko imena kroz sva stoljeća.
Kliknite za proširenje...

Srpska mitomanija stvarno misli da je svaki Hrvat stvarno pokatoličeni Srbin, iako bi onda bili kao zapad Ukrajine, svi bi bili grkokatolici jer Vatikan katoliči tako da ostavlja sve pravoslavnima osim što je papa patrijarh. Žumberak je nažalost jedini opstao, a u Dalmaciji su četnici u Drugom svjetskom ratu grkokatolike dokrajčili u sva tri sela u kojoj nema više grkokatolika. Pokatoličavanje u NDH je bila farsa, koja doduše ako je spasila koji život, dobro da je.

Ali većina forumaša nije vidjela Hrvatsku ili Hrvata iz Hrvatske u svome životu.
 
Škutor Kićo:
Sta ste vi imali u toj madarskoj?

Osim sto su imali iste stranke jezik u skoli novine

Porazena 1915. Kao da rumunje svrstas u pobjednike ili ruse

bia je razvijeniji od turske srbije

Osim sto ste minjali krune i dinare u nerealnin omjerima

A trojedina kraljevina dalmacija slavonija hrvatska dok se srbija domogla makedonije crne gore bih vojvodine koje nikad nisu bile njene
Kliknite za proširenje...
Srbija nije poražena 1915. godine a na Solunskom frontu razbucala neprijatelje u potpunosti.
 
radoznao_62:
Ali većina forumaša nije vidjela Hrvatsku ili Hrvata iz Hrvatske u svome životu.
Kliknite za proširenje...
1758818670698.jpeg
 
 
Mej bregami:
Samo pripadnika JNA je poginulo više od 1100, a gdje su još razne paravojne partijske vojske iz Srbije. Ima onaj snimak intervjua pripadnika Belih orlova koji je opisao kakve su gubitke imali.
Dodaj na to ranjene, najmanje x3.
Kliknite za proširenje...
Kako je reka jedan njihov, pokazujući pred kamerama na neku lokaciju u predgrađu Vukovara, ovde bi tribalo dignit spomenik našim borcima jer ih je more izginilo.
 
 
Mej bregami:
Karadžić je napisao da je prepisao rječnike iz Hrvatske. Recimo Srbi nisu preuzeli njegov rječnik kako ga je napisao, već izmijenjeni.

Jezik koji je Vuk preuzeo od Hrvata su Srbi smatrali hrvatskim jezikom i nikako srpskim, odbijali i pomisao da ga koriste.
Kasnije od kompleksa da nemaju nikakvu književnost počeli svojatati ipak ono što su još nekoliko desetljeća prije odbijali sa gnušanjem.

Pogledajte prilog 1789571
Kliknite za proširenje...
Na ove glupaštine sam odgovorio pre 4 godine, na ovom forumu, a poslednji put pre 10 stranica na ovoj temi:

Da podvučem jedini mogući smisao ove rasprave, a taj je da se vladika aradski Petar Petrović 1792. bori protiv latinice i narodnog srpskog jezika jer to smatra atakom na Crkvu. Što se tiče narodnog jezika, taj se stav bez razlike u retorici u srpskim crkvenim krugovima može pratiti narednih 100 godina, a što se tiče latinice, narednih 220 godina i tu nema apsolutno ništa čudno ili senzacionalno.

Štulićev rečnik odbacuje se samo zbog "čudnovatog pravopisa" i zato što ne odgovara "slovenskom narodu koji samo ćirilicu poznaje".

Ovo delo dokazuje da je Stulijev rečnik bio naručen od bečke Ilirske dvorske kancelarije (pored Stullijevih gotovo neukusnih hvalospeva Josifu prvom u predgovoru Rečnika), a dokazuje i ova Magaraševićeva rasprava. Ovde se upravo radi, u duhu političkih borbi onog vremena, o odbijanju političkih vođa Srba u Monarhiji da im Beč nametne Štulićev rečnik.

Da je Stulićev rečnik srpski moglo bi se zaključiti čak i po tome što, možda nisu preko Mihajla (Stulića), ali na kraju, kao što reče Hroboatos, ipak prihvatiše Srbi "hrvatski jezik" preko Vuka (Karadžića). Tako da - bilo preko Mihajla ili Vuka - izgleda da je Srbima taj "hrvatski" ipak bio suđen.
 
Mej bregami:
Karadžić je napisao da je prepisao rječnike iz Hrvatske. Recimo Srbi nisu preuzeli njegov rječnik kako ga je napisao, već izmijenjeni.

Jezik koji je Vuk preuzeo od Hrvata su Srbi smatrali hrvatskim jezikom i nikako srpskim, odbijali i pomisao da ga koriste.
Kasnije od kompleksa da nemaju nikakvu književnost počeli svojatati ipak ono što su još nekoliko desetljeća prije odbijali sa gnušanjem.
Kliknite za proširenje...
A na ovo ti je Hroboatos odgovorio. Lično Hroboatos, tebi osobno u januaru 2025.:

Harvat:
Uhvatili ste se toga, što je možda i razumljivo, no Grčević je u pravu, što je ilustrirao, no i griješio je. Grčević je tu u pravu, no pretjerao je u formulaciji tako da ispada kao da je Karadžić samo prepisivao hrvatske rječnike, što naravno nije istina, jer je ovaj bio više "terenac".
Kliknite za proširenje...
Pa ti reci da nisi iz mentalno retardirane obitelji, jer tako ispada. Inače, Hroboatos se lično poznaje s Mariom Grčevićem.
 
Mej bregami:
Jezik koji je Vuk preuzeo od Hrvata su Srbi smatrali hrvatskim jezikom i nikako srpskim, odbijali i pomisao da ga koriste.
Kasnije od kompleksa da nemaju nikakvu književnost počeli svojatati ipak ono što su još nekoliko desetljeća prije odbijali sa gnušanjem.
Kliknite za proširenje...

Što se tiče doskočice "Sremci bi rekli da sam sve napečatio hrvatski":

Vukova „doskočica” i pitanje percepcije jezika​


U savremenim polemikama često se javlja pozivanje na navodnu izjavu Vuka Karadžića prema kojoj bi njegov rečnik, da u njega nije uvrstio i ikavske i ekavske primere, bio u Sremu smatran „hrvatskim”. Međutim, ozbiljnija analiza pokazuje da je reč o doskočici, retoričkoj figuri kojom Vuk unapred diskvalifikuje potencijalne kritike. Njegova opaska nije podatak o jezičkoj svesti Srba u Sremu, već argumentacijska prečica: Vuk zna da takvih „hrvatskih ijekavaca” nema, te upravo u tome leži ironijski naboj njegovog iskaza.


1. Percepcija Sremaca​


Ako govorimo o realnoj percepciji u Sremu s početka XIX veka, treba istaći nekoliko tačaka:
a) Ijekavica se nije povezivala sa „slavonskim jezikom”, jer su Slavonci sami svoj govor nazivali „naški” ili „racki”.
b) „Hrvatskim” je nazivano ono što je vezivano za Srbe iz austrijskih zemalja – pre svega Ličane, Kordunaše i Banijce – koji su kao zemljaci Sremaca govorili ijekavski. Dakle, pridev „hrvatski” ovde ima geografsko-austrijsku, a ne etničko-lingvističku odrednicu.
c) Tačnije bi bilo govoriti o „hrvaćanskom” govoru, ali se u jeziku samih govornika taj oblik nije ustalio.


Drugim rečima, terminološki sloj koji sremska sredina koristi ne odgovara modernim nacionalnim dihotomijama, već se zasniva na lokalnoj i administrativnoj percepciji.


2. Vukova percepcija​


Kod Vuka se, međutim, radi o nečemu drugom:
a) Njegova izjava je doskočica, a ne empirijska beleška.
b) Ona je argument zasnovan na emocionalnoj logici – primer kojim Vuk pokazuje da bi eventualna kritika njegovog rečnika bila apsurdna.
c) Apsurd počiva upravo na činjenici da „hrvatskih ijekavaca” u realnosti nema: ijekavski govori su srpski govori, bez obzira na to da li ih nalazimo u Bosni, Dalmaciji, Hercegovini ili među austrijskim Srbima.


3. Svedočanstva iz tradicije​


Ova razlika između stvarnog jezičkog stanja i kasnijih nacionalnih tumačenja potvrđuje se u svedočenjima brojnih autora. Mara Malagurska je još 1941. lucidno primećivala da se proces „pohrvaćivanja” Bunjevaca ogleda u tome da oni, odbacujući svoju ikavicu, prelaze na srpsku ijekavicu – verujući da se time približavaju hrvatskom identitetu. Ali upravo taj paradoks razotkriva suštinu: ijekavica jeste srpski dijalekat, kojim govori ogromna većina srpskog naroda.


Isto je uočio i Juraj Križanić, koji se sam nazivao „Srbljanin”. On jasno razlikuje Srbe kao ijekavce i Hrvate kao ekavce i ikavce. Njegova analiza glasovnih sistema pokazuje da Hrvati ne poznaju diftong ie, već ga zamenjuju jednostavnim vokalima (tielo – tilo, liepo – lipo).


4. Zaključak​


Sve ovo pokazuje da doskočice o „hrvatskom ijekavskom jeziku” nemaju nikakvu vrednost u naučnom diskursu. One su efektne u popularnoj polemici, ali ne opstaju pred istorijskim i filološkim činjenicama. U naučnom okviru, mora se razlikovati:


  • percepcija lokalnih zajednica (gde je „hrvatski” označavao jezik Srba iz austrijskih krajeva),
  • Vukova retorička figura, koja nije beleženje realnog stanja, već ironijska doskočica,
  • stvarno jezičko stanje, prema kojem ijekavica jeste srpski dijalekat, što potvrđuju i Malagurska i Križanić.

Zbog toga, ozbiljna analiza jezika i nacionalnog identiteta na Balkanu mora prevazilaziti propagandne doskočice i ostati u domenu verifikovanih svedočanstava i filološke tačnosti.


 
Prijavite se ili registrujte da biste poslali poruku.

Slične teme

AleksaJ
Злонамерни и тендециозни наративи у писању 'ново историје'
Odgovora
5
Pregleda
333
Casual Observer
Casual Observer
Nina
Operacija Valkira, koja je mogla da promeni tok istorije
Odgovora
6
Pregleda
291
Casual Observer
Casual Observer
Nina
Rat koji je kratko trajao- samo 38 minuta istorije
Odgovora
10
Pregleda
317
Casual Observer
Casual Observer

Back
Top