Šta hrvatski školarci uče iz istorije

Eno ih u Prnjavoru nema čega nema. Sve se to pohrvatilo vremenom pod popovskom propagandom. Sreo sam bio jednog čoveka iz Tuzle sa čisto nemačkim prezimenom. Kaže on meni da je Hrvat? Kažem mu: "Kako ti možeš biti Hrvat kad imaš čisto nemačko prezime, ti si katolik?!" Tako sam razgovarao i sa jednim bosanskim katolikom poljskih korena. Velim im: "Ljudi, vi niste nikakvi Hrvati, Hrvati su u Hrvatskoj a vi imate nemačka, poljska, češka i ostala prezimena."
Dovodeni su u gradovi pa su se pomisali s hrvatima npr ivan merz
Isto ko u vas ciganka ceca
 
Pa u bosni zive hrvati
Čuo sam da imaju dvojica Hrvata u Bosni, ali ne znam jesu li još među živima.

Don Jakov Grupković: Hrvatstvo je kljuse na kome Švabo po Bosni šeta.

Jakov Grupković, posle okupacije Bosne i Hercegovine:


„A sad ćemo doć na treće što je teže negli sve što dosad rekosmo: biva na ušutkanu intelligenzu. Ja i D. r Rački i D. r Doršak, i O. Juriceo i slavni Bugada u Đakovu hodemo pohodit samostan fratara Bosanskih. Pričekavši nas tute starešina samostana (ogroman nekoji fratar bosanki), i pričevši njemu D. r Rački nešto navijat za Hrvastvo Bosansko, izdrie se taj bosanski fratar, ni pet ni šest – već ovako: ‚Aj boga ti manite se vi toga Hrvastva. Vi će te s tim Vašim Hrvastvom upropastiti i Srbe i Hrvate! Ta mi znamo da niesmo Hrvati nego Srbi, a ma ne smiemo od Rima zvati se Srbima55. Strah! Strah! Nije mala šala strah56 gospodo!’" (57 Jakov Grubković, Gospodinu Odvjetniku Jozi dr Paštroviću u Zadar, 6. rujna 1879, str. 14. )
 
Vode:

Hrvatski vilajet i geneza hrvatskog imena u zapadnoj Hercegovini i Dalmaciji​



Pitanje etničkog i kulturnog identiteta u dalmatinsko-hercegovačkom prostoru jedno je od najosetljivijih u jugoistočnoj evropskoj istoriografiji. Rasprave o srpskom i hrvatskom prisustvu u Dalmaciji i Hercegovini neretko su opterećene ideološkim interpretacijama, dok primarni izvori i administrativne prakse velikih sila (Vizantije, Ugarske, Mletačke republike, Osmanskog carstva) otkrivaju složen proces identitetskih transformacija. Posebno važnu ulogu u tom procesu imalo je formiranje tzv. „Hrvatskog vilajeta“ u osmanskom periodu, što je značajno uticalo na širenje hrvatskog imena u oblastima gde ono dotad nije bilo prisutno.



Paganija i srpski supstrat​

Vizantijski car Konstantin VII Porfirogenit u delu De administrando imperio (sredina 10. veka) jasno identifikuje Paganiju (Pagania) kao oblast naseljenu Srbima (Konstantin Porfirogenit u De Administrando Imperio (Moravcsik, ed.; Jenkins, prevod) izričito piše da su stanovnici Pagani/Narentani „descended from the unbaptized Serbs“ (tj. potomci nekrštenih Srba).“) [1] Teritorije koje će vekovima kasnije ući u sastav Hrvatskog vilajeta – uključujući Makarsku, Čitluk, Čapljinu, Ljubuški i Metković – u to vreme ulazile su u širi srpski etnički okvir. Hronološka analiza pokazuje da se hrvatsko ime u ovom regionu ne pojavljuje u srednjovekovnim izvorima, te da ne postoji osnov za tvrdnju o njegovoj ranijoj etničkoj prisutnosti.[2]

Osmanska administrativna podela​

Nakon osmanskog osvajanja Dalmacije i zapadne Hercegovine u 15. i 16. veku, prostor je uključen u Kliški sandžak, deo Bosanskog ejaleta. U okviru te administrativne celine pominje se vilayet-i Hirvat („Hrvatski vilajet“), koji je obuhvatao prostor između Zrmanje i Cetine, kao i delove između Une i Velebita[3]. Ova oznaka nije imala etničku, već čisto teritorijalno-administrativnu prirodu. Osmanska praksa imenovanja vilajeta često je polazila od istorijskih ili geografsko-političkih odrednica, a ne od aktuelnog etničkog sastava.

Širenje hrvatskog imena​

Kroz institucionalni okvir Osmanskog carstva, hrvatsko ime počinje da se širi među stanovništvom pomenutih oblasti. U početku, ono je označavalo teritorijalnu pripadnost stanovnika vilayet-i Hirvat, da bi se postepeno transformisalo u samopercepciju i etničku oznaku. Populacija ovog regiona bila je izrazito heterogena: srpsko pravoslavno i vlaško stanovništvo, lokalni i doseljeni muslimani, kao i katolički element, kako starosedelački tako i migracioni [4]. U takvom kontekstu, „Hrvat“ je isprva značio „stanovnik Hrvatskog vilajeta“, a tek naknadno se preobrazio u etnonim.


Kulturni i književni primeri​

Ovakva administrativno uslovljena identifikacija objašnjava poreklo i kulturnu samopercepciju pojedinih ličnosti iz ovog prostora. Tako se roditelji Petra Zoranića, autora Planina (prvog romana pisanog na hrvatskom jeziku), vezuju za područje obuhvaćeno Hrvatskim vilajetom.[5] Isto važi i za franjevce poput fra Filipa Grabovca ili fra Andrije Kačića Miošića, čija je „hrvatska“ pripadnost više posledica osmanske nomenklature nego kontinuiteta sa srednjovekovnim Hrvatima severne Dalmacije ili Panonije.



Zaključak​

Proces poistovećivanja stanovnika zapadne Hercegovine i Dalmacije sa hrvatskim imenom ne može se razumeti bez uloge Osmanskog carstva i njegovih administrativnih podela. „Hrvatski vilajet“ bio je ključni faktor u širenju imena koje je u početku imalo isključivo upravni karakter, a koje je tokom vremena poprimilo etničku dimenziju. Tako se najveći deo srpskog stanovništva Paganije i zapadne Hercegovine, pod osmanskom vlašću, postepeno integrisao u hrvatski identitetski okvir, što je ostavilo duboke posledice u kasnijim etničkim i političkim konstelacijama regiona.






  1. Constantine Porphyrogenitus. De administrando imperio. Edited by Gy. Moravcsik, translated by R. J. H. Jenkins. Washington D.C.: Dumbarton Oaks, 1967.
  2. Ćirković, Sima. Istorija srednjovekovne bosanske države. Beograd: Srpska književna zadruga, 1964.
  3. Klaić, Nada. Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku. Zagreb: Školska knjiga, 1975.
  4. Šabanović, Hazim. Bosanski pašaluk: Postanak i upravna podjela. Sarajevo: Svjetlost, 1959.
  5. Šanjek, Franjo. „Petar Zoranić i njegovo djelo u kontekstu dalmatinske renesanse“. Radovi Zavoda za hrvatsku povijest 26 (1993): 45–61.
 
Čuo sam da imaju dvojica Hrvata u Bosni, ali ne znam jesu li još među živima.

Don Jakov Grupković: Hrvatstvo je kljuse na kome Švabo po Bosni šeta.

Jakov Grupković, posle okupacije Bosne i Hercegovine:


„A sad ćemo doć na treće što je teže negli sve što dosad rekosmo: biva na ušutkanu intelligenzu. Ja i D. r Rački i D. r Doršak, i O. Juriceo i slavni Bugada u Đakovu hodemo pohodit samostan fratara Bosanskih. Pričekavši nas tute starešina samostana (ogroman nekoji fratar bosanki), i pričevši njemu D. r Rački nešto navijat za Hrvastvo Bosansko, izdrie se taj bosanski fratar, ni pet ni šest – već ovako: ‚Aj boga ti manite se vi toga Hrvastva. Vi će te s tim Vašim Hrvastvom upropastiti i Srbe i Hrvate! Ta mi znamo da niesmo Hrvati nego Srbi, a ma ne smiemo od Rima zvati se Srbima55. Strah! Strah! Nije mala šala strah56 gospodo!’" (57 Jakov Grubković, Gospodinu Odvjetniku Jozi dr Paštroviću u Zadar, 6. rujna 1879, str. 14. )
1836 vuk govori da se ne zelimo zvati srbima
A ovakve falsifikate imaju i poturice s jukicen
Dogovorite se sa njima ko je zivia u bih
 
Evo šta sam naučio od Hrvata čitajući ovu temu:
Moćna Hrvatska država nije bila nezavisna
Imali su Madjarskog kralja, pa onda Austrijskog, a ne Hrvatskog
Glavni grad nije bio Zagreb
Crkva je uvek bila podredjena Papi
Ali su bili mnogo nezavisniji od Srba
.
.
.
I posle kažu da su Srbi mitomani
Prosto neverovatno.
 
Evo šta sam naučio od Hrvata čitajući ovu temu:
Moćna Hrvatska država nije bila nezavisna
Imali su Madjarskog kralja, pa onda Austrijskog, a ne Hrvatskog
Glavni grad nije bio Zagreb
Crkva je uvek bila podredjena Papi
Ali su bili mnogo nezavisniji od Srba
.
.
.
I posle kažu da su Srbi mitomani
Prosto neverovatno.
imali smo autonomiju za razliku od vas
 
S5jEOvc.png



Hrvatska mitomanija stvarno prevazilazi granice normalnog.
Navodno ste u svemu napredniji od Srba, a himnu lijepa nasa je napisao Srbin
Pa kako to , majku mu?
Naravno da nije napisao Hrvatsku himnu.
 
Da, Bosna nije bila hrvatsko kraljevstvo, bila je bosansko.
regnum Servilie, quod est Bosna - srpsko kraljevstvo koje je Bosna

PS. S obzirom na tvoju histeričnu reakciju na ovaj domoljubni citat:

"Od 1878. do 1914. godine u Bosnu i Hercegovinu doselilo se oko 180 do 200 tisuća Hrvata, Slovenaca, Čeha, Nijemaca i drugih."

uradio sam pregled arhive hr.wikipedije — evo šta sam našao.
  1. Rečenica koju ste naveli postoji/la je na hrvatskoj Wikipediji. Pojavljuje se u članku “Bosanskohercegovački Hrvati u Austro-Ugarskoj i Kraljevini Jugoslaviji” i u srodnim člancima (npr. u odlomcima o austrougarskom razdoblju). Wikipedia+1
  2. Provjerio sam i povijest izmjena stranice: ista formulacija bila je u članku najmanje u inačici od 4. srpnja 2016. (oldid=4738836) — možete vidjeti razliku između inačica i datume izmjena u povijesti stranice. U toj inačici rečenica glasi tačno ovako:
    „U Bosnu i Hercegovinu se do 1914. godine doselilo oko 180 do 200 tisuća Hrvata, Slovenaca, Čeha, Nijemaca i drugih.“ Wikipedia+1
  3. Važno: u pregledanoj inačici (2016.) — i u trenutačnoj verziji — ta tvrdnja nema izravnu inline reference (nema broja fusnote odmah uz rečenicu). Dakle, formulacija je prisutna na Wikipediji, ali članak ne navodi izvor direktno pored te tvrdnje u tim verzijama. Wikipedia+1
1758797029952.png


Hrvata u Bosni nije bilo ni dve i po kuće duša pre 1878.

Napomenimo da je to period u kojem se Bosna i Hercegovina prazni od Srba koji naseljavaju predeo zapadne Šumadije (Valjevo, Čačak, Aranđelovac).
 
Poslednja izmena:
Da, Bosna nije bila hrvatsko kraljevstvo, bila je bosansko.
Evo, citiram iz novog ruskog udžbenika za područje PDH:

РИМСКЕ ПАПЕ СУ СРЕДОЊВЈЕКОВНУ БОСНУ НАЗИВАЛЕ: „regnum Servilie, quod est Bosna“, ШТО БИ У ПРЕВОДУ ЗНАЧИЛО: „српско краљевство, који се назива Босна“:

1. Папа Урбан III у повељи Дубровнику 1187. године каже за Босну да је: regnum Seruilie quod est Bosna.

2.Папа Климент III у повељи Дубровнику 1188. године каже за Босну да је: regnum Seruilie quod est Bosna.

3. Око 1245. год. каже варадински каноник Руђер ( Rogerius ), да је татарски краљ " уништио српску ( рашку ) државу Босну " ( " destruxit Boznam, regnum Raciae" ).

4. 1252. год. спомиње се у писму дубровачког архибискупа Ивана regnum Seruilie quod est Bosna.
 
regnum Servilie, quod est Bosna - srpsko kraljevstvo koje je Bosna

PS. S obzirom na tvoju histeričnu reakciju na ovaj domoljubni citat:

"Od 1878. do 1914. godine u Bosnu i Hercegovinu doselilo se oko 180 do 200 tisuća Hrvata, Slovenaca, Čeha, Nijemaca i drugih."

uradio sam pregled arhive hr.wikipedije — evo šta sam našao.
  1. Rečenica koju ste naveli postoji/la je na hrvatskoj Wikipediji. Pojavljuje se u članku “Bosanskohercegovački Hrvati u Austro-Ugarskoj i Kraljevini Jugoslaviji” i u srodnim člancima (npr. u odlomcima o austrougarskom razdoblju). Wikipedia+1
  2. Provjerio sam i povijest izmjena stranice: ista formulacija bila je u članku najmanje u inačici od 4. srpnja 2016. (oldid=4738836) — možete vidjeti razliku između inačica i datume izmjena u povijesti stranice. U toj inačici rečenica glasi tačno ovako:
    „U Bosnu i Hercegovinu se do 1914. godine doselilo oko 180 do 200 tisuća Hrvata, Slovenaca, Čeha, Nijemaca i drugih.“ Wikipedia+1
  3. Važno: u pregledanoj inačici (2016.) — i u trenutačnoj verziji — ta tvrdnja nema izravnu inline reference (nema broja fusnote odmah uz rečenicu). Dakle, formulacija je prisutna na Wikipediji, ali članak ne navodi izvor direktno pored te tvrdnje u tim verzijama. Wikipedia+1
Pogledajte prilog 1789772

Hrvata u Bosni nije bilo ni dve i po kuće duša pre 1878.

Napomenimo da je to period u kojem se Bosna i Hercegovina prazni od Srba koji naseljavaju predeo zapadne Šumadije (Valjevo, Čačak, Aranđelovac).
Nacionalni sastav a religija
 
Regnum Servile quod Bosnie est.

PS. S obzirom na tvoju histeričnu reakciju na ovaj domoljubni citat:

"Od 1878. do 1914. godine u Bosnu i Hercegovinu doselilo se oko 180 do 200 tisuća Hrvata, Slovenaca, Čeha, Nijemaca i drugih."

uradio sam pregled arhive hr.wikipedije — evo šta sam našao.
  1. Rečenica koju ste naveli postoji/la je na hrvatskoj Wikipediji. Pojavljuje se u članku “Bosanskohercegovački Hrvati u Austro-Ugarskoj i Kraljevini Jugoslaviji” i u srodnim člancima (npr. u odlomcima o austrougarskom razdoblju). Wikipedia+1
  2. Provjerio sam i povijest izmjena stranice: ista formulacija bila je u članku najmanje u inačici od 4. srpnja 2016. (oldid=4738836) — možete vidjeti razliku između inačica i datume izmjena u povijesti stranice. U toj inačici rečenica glasi tačno ovako:
    „U Bosnu i Hercegovinu se do 1914. godine doselilo oko 180 do 200 tisuća Hrvata, Slovenaca, Čeha, Nijemaca i drugih.“ Wikipedia+1
  3. Važno: u pregledanoj inačici (2016.) — i u trenutačnoj verziji — ta tvrdnja nema izravnu inline reference (nema broja fusnote odmah uz rečenicu). Dakle, formulacija je prisutna na Wikipediji, ali članak ne navodi izvor direktno pored te tvrdnje u tim verzijama. Wikipedia+1
Pogledajte prilog 1789772

Hrvata u Bosni nije bilo ni dve i po kuće duša pre 1878.
Ne znam od kuda su te brojke i jesu li točne, ali naravno da se dosta ljudi iz svih krajeva AU doselilo u Bosnu kao službenici ili radnici. Poznatiji od njih su roditelji Ante Pavelića čiji otac je tamo radio u željeznici, došli iz Like.
Roditelji nobelovca Vladimira Preloga čiji otac je došao iz Zagreba raditi kao profesor u Sarajevu itd.
Tamo radili neko vrijeme i vratili se u Hrvatsku ili od kuda su već došli u Bosnu.
Bosna je bila zaostalo područje koje je trebalo priključiti civilizaciji i zato su pozivani stručni ljudi iz cijele monarhije da to naprave. Raditi od toga slučaj je djetinjasto.
 

Back
Top