@Shinoda
Edgar Alan Po, ko bi drugi bio.
Inace ima on i lepih pripovedaka i prica. Ne mogu sad da se setim naslova jedne njegove price.
Uglavnom radi se o liku koji bezi od kuce i krece na more i tokom celog puta mu se desavaju nesrece i svaki put za dlaku izbegne smrt (nemoj slucajno sad da neko kaze, klasicna avantura).
Sam kraj je ostavljen da citalac pogadja sta se desilo sa njega (prica kao prica je standardna, ali ono sto je krasi su veoma dobri opisi i veliki broj "teksta" izmedju redova).
Nastavak te knjige "Tajna ledene zagonetke" je napisao Zil Vern, ali nazalost nikad nisam uspeo da nadjem tu knjigu na nasem jeziku.
Sto se lektira tice, bilo je zanimljivih, ali vrlo malo.
Najvise mi se svidjao izbor u prvoj godini:
Ep o Gilgamesu, Kako su cvetale tikve, Ilijada, zatim ono sto se radi na kraju godine, Dekameron i ostale krace pricice i pesme. Klasika srednjeg veka.
Zatim mi se svidelo kad smo radili Edgar Alan Poa i tu sam detaljno analizirao Gavrana (i zab'o 5

), pa Starac i more (Hemingvej), Stranac (Albert Kami) i Proces (Kafka).
Ono sto me je najvise nerviralo je klasicna ruska knjizevnost koja zna da mi ubije svaku volju za zivotom, a kamoli za citanjem (nor. Tihi Don, pa na 50 strana (bukvalno) ide opis vode, na sledecih 10 opis konja koji pase pored vode, da bi posle rekli da je mlada ruska seljancica dosla do te vode na napase konja i uhvati ribu za veceru). Tu spada i dosadna Ana Karenjina za koju sam izvalio da je ***** (tim recima) i onda je na casovima analize ispala zanimljiva diskusija.
Braca Karamazovi su jedina knjiga koju sam uspeo da procitam bez cupanja kose. Tu mi se mnogo svidela filosofsko teoloska rasprava izmedju likova, tako da nisam ni obracao paznju na radnju knjige.
I ta rasprava moze da bude veoma poucna kako vernicima tako i ateistima (kao sto je i naglaseno na pocetku knjige), a moze da razbije i mnoge zablude, narocito nasih (previse sujevernih) ljudi.
@senorita
Samo napred, veoma dobre knjige za ljubitelje zanra.