Šta čitate?

na leto planiram da pročitam nešto kingovo, i mislim da će to biti salemovo, po tvojoj preporuci north

Nemoj to, ono što sam malopre rekao se može reći i za tu knjigu, tačnije zanimljiva je sve do samog kraja koji potpuno uništi utisak. Ipak je to njegova druga knjiga(i guess, prva je Keri- neprevedena ali njegova najbolja po rečima moje drugarice)

Uzmi Uporište ili Zelenu Milju.. a i ako si gledao film biće ti opet zanimljivo i još bolje, čak
 
Mn je najbolje ,,Pod Kupolom,, ,knjiga je jako dugacka,ali vuce te da citas do kraja,u jednom dahu(premda je 800 strana nemoguce za jedan dan iscitati) :D

bas sam video u vulkanu, 1300 dindzi... mozda uzmem, videcu

a zamka za snove je njesra veliko, bleda kopija knjige to

inace, salemovo ima odlican kraj, ja sam se bas iscimao i najezio citajuci, za razliku od ostalih kingovih dela koja nisu strasna

kako su me samo istripovala ona pisma i odlomci iz dnevnika, pa onda ona snezna oluja na kraju...uuuu jezivooo
 
Jao, mene je smorio pocetak cica Goria. Procitala sam ga mesec dana pred odgovaranje a onda nas je profesorka za.****** i pitala nas za odbranu lektire i enterijer i eksterijer pansiona gdje Voker, i kako je ko izgledao od likova... Smor!

U prvom delu Ane Karenjine mi je Ljevin bio zanimljiv, pa cak i one kilometarske zetve, a sad me i on i Kiti smaraju, ne mogu slovo da im vidim!

realno je smor najgori, drustveni slojevi u francuskoj me zanimaju isto koliko i kriza na bliskom istoku

a anu, ja sam preskocila ceo taj deo zetve, a i ljevin je skroz dosadan lik -.-
 
Ljevin je zapravo autobiografski lik, Tolstoj u knjizi.
On je tu da bi postojala protivteža nesrećnoj sudbini Karenjine. 2 ljubavi postoje, samo se jedna srećno završila. A i u Ljevinovoj priči je više uključena cela ta kritika ekonomije Rusije i generalnih socijalnih aspekata društva, kao i na kraju taj egzistencijalni momenat, dok je kod Ane Tolstoj više bio fokusiran na psihološki aspekt i kroz nju je davao konkretne primere svega trulog u tim društvenim slojevima koji donekle prikazuju celokupnu dehumanizovanost čoveka u tadašnjoj Rusiji.
Barem ja tako mislim, ono, možda i nije :)
 
Jedine dve lektire koje je vredelo citati u gimnaziji bile su stranac i zlocin i kazna

od poezije samo Bodler i Dis

sve ostalo je gownjivo i trulo

a sekspirova dela ne vredi citati na srpskom, imao sam priliku da citam deo hamleta na engleskom i mnogo bolji utisak ostavlja

prevod je previse bajkovito-romanticarski

a osim ane the bitch karenjine nisam mogao da svarim selimovica i andrica... i kad sam rekao na sred casa da njihova dela nemaju umetnicku vrednost usledio je linc sexualno isfrustrirane profesorke, i blago retardiranih dzibera i dziberasica iz odeljenja
 
Jedine dve lektire koje je vredelo citati u gimnaziji bile su stranac i zlocin i kazna

od poezije samo Bodler i Dis

sve ostalo je gownjivo i trulo

a sekspirova dela ne vredi citati na srpskom, imao sam priliku da citam deo hamleta na engleskom i mnogo bolji utisak ostavlja

prevod je previse bajkovito-romanticarski

a osim ane the bitch karenjine nisam mogao da svarim selimovica i andrica... i kad sam rekao na sred casa da njihova dela nemaju umetnicku vrednost usledio je linc sexualno isfrustrirane profesorke, i blago retardiranih dzibera i dziberasica iz odeljenja
Slazem se za stranca i Zlocin i kazna, al sto diras Andrica nije mi jasno nikako.. Bas si merodavan da spustis Nobelovca.. Ako se nesto tebi ne svidja ne znaci da nije dobro valjda? Samo bih dodao da mi se vise svidja Prokleta Avlija nego Na Drini Cuprija. Mislim njihova dela nemaju umetnicku vrednost:hahaha:
 
Poslednja izmena:
Slazem se za stranca i Zlocin i kazna, al sto diras Andrica nije mi jasno nikako.. Bas si merodavan da spustis Nobelovca.. Ako se nesto tebi ne svidja ne znaci da nije dobro valjda? Samo bih dodao da mi se vise svidja Prokleta Avlija nego Na Drini Cuprija. Mislim njihova dela nemaju umetnicku vrednost:hahaha:

posebno onog koji jos 10k vojnika salje u irak :D
 
k1i55v4r119_nekad_smo_cuvali_tajne_delfi_knjizare.jpg


Aj preporučite nešto zanimljivo, čini mi se da ovo što sad čitam neće nešto da me oduševi baš, bar po trenutnoj radnji. :D Je l' čitao neko "Leš u biblioteci"? Kaže mi drugarica da je dobra knjiga, pa rek'o da uzmem to posle.
 
mi smo sad radili chamber music na engleskoj književnosti, joyce at his best

nego, čitam sad
41SCH4R77CL._SL500_AA300_.jpg


ten nights of dreams by nacume soseki


This is the dream I dreamed.
I was carrying a child of six on my back. I’m sure it was my child. Only, the strange thing was, before I realized it he was blind with a freshly shaven head. When I asked, when did you lose your sight? he replied, what? Long ago. There’s no doubt that voice was a child’s, but he spoke like he was an adult. Like an equal.

Green rice paddies were to the left and right. The road was narrow. The fleeting shadows of herons could be seen in the darkness.

We’ve started toward the rice paddies, haven’t we? he said on my back.

I turned my face to the rear and asked, how do you know?

Aren’t the herons crying? he answered.

Sure enough, when he said that, they cried out twice.

Although he was my own child, I became a little frightened. With him on my back I didn’t know what would happen from here on. I wondered if there weren’t some place I could just abandon him. When I looked out into the darkness and I could see a large forest. Just as I started to think, if over there, a voice going, hee hee came from my back.

What are you laughing at?

He didn’t answer. All I heard was, father, am I heavy?

You’re not heavy, I replied.

Soon I’ll become heavy.



I kept quiet and, with the forest as my guide, walked toward it. The road in the rice fields twisted irregularly. We couldn’t exit as easily as I had thought. After a while the path forked. I stood at the split in the road and rested.

The boy said, there should be a stone standing here.

Sure enough, an eight inch square stone stood about waist high. Written on the face, left Higakubo, right Hottahara. I could clearly see those red letters in spite of the darkness. They were like the red color of a newt’s belly.

Left will be fine, the boy ordered. When I looked left the forest was starting to cast dark shadows from the sky over our heads. I hesitated a little.

The boy added, you don’t need to hold back. Helplessly I started walking toward the forest. I was thinking that the boy seemed to know everything, even though he was blind. When the single road approached the forest, he said on my back, being blind is a real inconvenience.

“But it’s okay, because I’m carrying you.”

I’m sorry you have to carry me, but to be made a fool of by people won’t do. To be made a fool of by a parent, especially, won’t do.

Somehow things had become unpleasant. I was thinking how I wanted to hurry to the forest and dispose of him, and I hurried.

You’ll understand when we get a little farther. It was just like this night, he said on my back, like he was speaking to himself.

What was? I asked, with intensity in my voice.

What was? You know, don’t you, the child answered with a sneer. And then I got this feeling that I did. But clearly I didn’t know. It was just that it felt like it happened on a night like this. It felt like if I just went a little farther, I would know. Knowing would be very difficult, so while I didn’t understand I hurried to dispose of him. I had to feel relief. I hurried.

Rain had been falling for some time. Little by little the road darkened. It was almost like a dream. But this small kid was sticking to my back, and he illuminated my entire past, present and future, shining like a mirror that didn’t miss an ounce of the truth. Yet, he was my child. And he was blind. I couldn’t stand it.

Here, here. Right at that cedar’s roots.

I could clearly hear the kid’s voice. Unconsciously I stopped. Without noticing we had entered the forest. Just five feet in front of me was a black mass. Without a doubt, I could see it was the cedar tree the kid had spoke of.

Father, it was at that cedar’s roots there, wasn’t it.

Without thinking, I replied, yes, it was.

I think it was 1809, the year of the Dragon.

Of course, I was made to think of 1809.

From today it’s been exactly one hundred years since you killed me.

As I heard those words, one hundred years ago, the year of the Dragon, on a dark night like this, by the roots of a cedar, the realization that I murdered a blind man abruptly burst into my mind. And as soon as I started to become aware that I was a murderer, the child on my back suddenly grew as heavy as a stone Jizō statue.

treći san/treća priča je u spojleru, ja sam se oduševila
nema veze što je na inglišu, potrudite se malo, obećavam da vredi

p.s đizo je svetac u budizmu, zaštitnik dece, trudnica, odojčadi koja su umrla nerođena
 
Završi li Clockwork orange :lol: ? Baš me zanima vredi li čitati i na engleskom. Znam da su svi imali dosta problema sa prevođenjem, u fazonu da nije lako, ali mi je legao naš prevod :D

englesku verziju jedino i vredi čitati, mada treba strpljenja
mnogo je tipično britanskih fraza koje nikada ranije nisam čula
tako da je čitanje bilo otprilike ovako: dve rečenice kontam, pa onda oxford online dict, pa još tri rečenice, pa nadsat rečnik, pa još jedna strana, pa zovi profesorku da je pitam šta idiom znači

ali sad mi drago, sve su mi margine u beleškama :mrgreen:
 
Radije ću da se vraćam našoj verziji :mrgreen:
kako god, ja još nisam pogledao film xD
Tamo je valjda izbačeno to poslednje poglavlje(ja čitao sa njim) kao i u čitavoj Americi..ebiga
al svejedno, knjiga je sama po sebi maestralna

"o braćo" mi je ušlo u svakodnevni rečnik :D
 

Back
Top