Slovaci rekla bih prednjače kada su majke u pitanju i ja ne znam nikoga (a u mestu pored je jako puno Slovaka) ko ima majku Slovakinju da ne zna Slovački.
To je tako u mestima gde ima Slovaka (i svih drugih nacija) u velikom broju (ili u većini)u jednom mestu, a u gradovima se obično govori srpski i u mešovitim brakovima, prosto zato što se nalaze u sredini u kojoj preovlađuje srpski jezik, pa deca govore srpski i u vrtiću, i u školi, i sa jednim roditeljem, i roditelji međusobno, pa je malo teže insistirati da deca sa jednim roditeljem govore jedan jezik, a sa svima ostalima drugi. I ne prednjače Slovakinje, već Mađarice, a i ostale nacije su dosta neaktivne u očuvanju svoje tradicije i identiteta, što je šteta, jer se tako gubi kulturno bogatsvo i navika na toleranciju. Ja sam iz mešovitog braka, pa odlično poznajem situaciju, i rasla sam u gradu, na srpskom jeziku, (iako i tata i mama znaju jezik onog drugog) kod jedne bake smo govorili jedan jezik, a kod druge drugi, jer one su živele u selima u kojima je stanovništvo skoro potpuno jednonacionalno. Tako sam rasla govoreći dva jezika istovremeno, i dobro poznajem i nosim u sebi mentalitet obe nacije, što smaram svojim velikim bogatstvom. Moram da kažem još i to, da deca koja od rođenja govore dva jezika, kasnije lakše uče strane jezike uopšte - to je dokazano, nije moja konstatacija. Želim sreću svima koji su dovoljno tolerantni i dobronamerni, da im druge nacije ne smetaju, nisu čudne i strane, već ih posmatraju kao ljude, ocenjujući ih po njihovim ljudskim kvalitetima, i uče jedni od drugih ono što je dobro.