Šta birate od ove dve krajnosti

Најгоре је кад своју личност и постојање сведеш на једну ствар. У овом случају новац. Онда немаш мир, или лажеш себе да га имаш. Или си пак сировина па и не знаш за нешто друго.
 
Најгоре је кад своју личност и постојање сведеш на једну ствар. У овом случају новац. Онда немаш мир, или лажеш себе да га имаш. Или си пак сировина па и не знаш за нешто друго.
Misliš na one koji stalno rade i ne vide beli dan? Workholičari? Ili na one koji su toliko uplašeni da im je novac glavni, kao da su u animal planeti? A nemaju mir jer se plaše da ga ne izgube ili zato što su ga nečasno stekli?
 
Misliš na one koji stalno rade i ne vide beli dan? Workholičari? Ili na one koji su toliko uplašeni da im je novac glavni, kao da su u animal planeti? A nemaju mir jer se plaše da ga ne izgube ili zato što su ga nečasno stekli?

На људе којима је новац врх пирамиде вредности, ако код њих уопште и постоји нека друга вредност.
 
Ja uvek biram drugu opciju mada...utice i jedno i drugo na vezu. Iskreno ne znam sta je gore.
Zena treba da ima takav mentalni sklop da ne radi i bude finansirana. Ne moze ni to svako.
Mada mi se cini da su dosta opustenije i sa manje realnih briga ove koje ostaju kuci, kuvaju i docekuju muza sa masazama.
Pa da, ako prolazi, kod mene jedino deca mogu biti finansirana a da ne rade, eventualno najblizi prijatelji, rodbina na kratko dok se ne snadju. Zenu nikad ne bih sponzorisao, i tako se u startu postavim, nije problem da dam vise nikakav, al nisam krava muzara, pare se zaradjuju ne padaju sa neba.
 

Back
Top