Sta Beogradjani sanjaju?

Sanjala sam da mi se spava,
a oko mene ljudi chekaju novu godinu i
opshte je veselje na trgu.
Lezhem na krov i u toku sna shvatam
da sam na ivici i da tju pasti ukoliko se
podhitno ne uhvatim za neki konopac koji je vezan za odzak.
Uspevam da se "spasem". Notj je.
Stojim na krovu i posmatram
kako se polako skupljaju ljudi, jer umesto
programa bi trebalo da otpochne miting.
Odjednom, nisam vishe na krovu.. :-?
 
Dete koje pliva u pesku i svi mu
se smejemo, zato shto je plazha
samo malo dalje od tog njegovog
igralishta.
Odlazim u chuveni lokal. Lep, topao dochek.
I onda, odjednom.. zhurba.. trebalo bi posetiti
jednu staru zgradu!
Sve mi je tako poznato..
Ruski fakultet za hemiju!
Budim se sa idejom da prirodnjaci
moraju da znaju ruski.. :-?
Ne znam zashto, ali to me je trglo iz sna! :)
 
Da su me neki drevni Japanci osudili na smrt ( kako, zasto, pojma nemam, sve pre toga sto se desavalo nema veze sa ovim) i ja cekam izvrsenje kazne, tj. da mi odseku glavu sabljom. Dalje bolje da ne opisujem, ono gledam kako se ovom ispred mene otkotrljava glava, pocinjem da bezim i probudim se....
 
Sanjam.... ma bude svasta, i sto ima i sto nema smisla... jednom mi se desilo da mi se san svideo, a nekako sam bio svestan toga, i onda sam ga "odgledao" jos jednom :lol:
A sanjam o tome da u nasem Beogradu bude vise reda i manje guzve
 
Useljavam se u novi stan..
Sav je u shestouglima i jedna soba je specifichna,
jer je svaki drugi zid u ogledalu..
Momak, na neki nachin poznat meni - samo u snu :) ,
navodno krechi tu sobu..

Ocharana njegovim odabirom boja,
dok posmatram sva ta ogledala,
u odrazu vidim njegov lik koji mi obetjava da tje na
svakom zidu nacrtati po konja,
kako ja budem polagala ispite..

:(
 
Sanjala sam bakinu sobu u Zajecaru i tu kao natrpane neke stvari i ja hocu da ih rashchistim i nadjem ekran za komp i kofer koji pripadaju M. i kao cimam caleta da me vozi da ovom to vratim, ne mogu da posnesem da je nesto njegovo kod mene. :-?
 
Sanjala sam da putujem sa nekakvom
turistichkom agencijom
Obilazimo Hrvatsku..

Vodich objasnjava da pravimo poduzhu pauzu u Americi!? :?

Radujem se tome, ali.. Amerika - Evropa? Amerika u Evropi?
Amerika na granici sa Hrvatskom? Amerika - Srbija!? :shock:

U jednom trenutku, nazire se obala i par prelepih ostrva..
Shvatam da sam bila prilichno odsutna i da su svi vetj izashli,
istrchavam iz autobusa..

Chekam da neko podje sa mnom, da obidjeno "Ameriku"..
Ulazimo kroz neka teshka drvena vrata.. Chuvar, sa moje leve strane,
odmah iza vrata, zeva, vidno umoran.. pushta nas da prodjemo
bez problema.. Hodnici nepravilne geometrije..
Skretjem levo - bolnica za Srbe.. pravo, pa desno.. ponovo onaj isti hodnik..

Slusham neki razgovor iza sebe, i shvatam da bash i nismo
dobrodoshli kako se to naizgled chini i.. :roll:
 
pa, ovih dana samo sanjam duge razgoovore sa tatom, koje nisam nikad imala prilike da obavim. kad se probudim, nekako mi je čudno - kao da smo stvarno pričali....lutam kroz terase svesti....što bi rekao dž. štulić.
 
Sanjala sam da zhivim u hotelu
na nekoj turistichki popularnoj planini.
Svuda oko hotela su medvedi i turisti ih se
plashe..

Jedino ja uspevam da bezbedno prodjem pored
njih, ali opet osetjam strah da bih mogla i ja
da budem povredjena.

Uzimam pushku od meshtana i kretjem u potragu
za njima.
Nekoga shtitim.. neko meni bitan je jako
ugrozhen. :?
 
Vise sebe ne sanjam bez fotoaparata. :-) Sanjala sam nocas da se pentram po nekim napustenim zgradama da bih zauzela dobru poziciju da uslikam nesto, pa onda sam upala u neki hotel iz istog razloga, pa su me izbacili kulturno napolje...i tako...:-p
 
Zamalo da se uspavam zbog sna. Znaci, prvo sam sanjala da vozim kola i kao naletim na neki auto koji se kobajagi pokvario, neka baba sa stapom je tu bila i neki muskarac, u kolima sedi neka devojka. Izadjem da im pomognem i ja kao nesto dobrovoljno udjem sa njima u njihova kola kad su proradila, svoja ostavim na putu sa sve rasirenim vratima. Posle 5 minuta ukapiram da nas lik vozi u neku sumu. Staje i odjednom ona baba nije baba (vec neka vrlo mlada devojka), izbace mene i onu devojku napolje i ovaj vadi utoku sa prigusivacem i puca u nju, ona pada na mestu. :shock:
Naravno, pocnem da bezim, on puca u mene. Medjutim trcim ko luda on za mnom i dodjemo do moje zgrade, al' ja kao necu kod mene da se sklonim, nego bezim dalje, ulazim u neku cudnu zgradu i sklanjam se po nekim cudnim hodnicima i ja kao kapiram da ce skrivanje da traje danima, jer me agresivno traze, cak su dali i neki oglas u novine.:lol: I ja se setim ko moze da mi pomogne! Moja uciteljica iz osnovne, prezime joj Banda. :lol: Odlazim kod nje, medjutim dobijam ideju u glavi da je ona komunista, a ja verujuca i ako me provali da mi nece pomoci. Odem ja kod nje, ona pocne da mi kuka kako se posvadjala sa cerkom jer se ova lozi na Crnogorce i ja taman da pocnem da joj pricam za moju situaciju i da mi treba pomoc, ona nesto rece, ja se prekrstim i pozovem na Boga i ona me zblanuto pogleda i tu se ja probudim.


Fantom je napadao jutros, al' to je druga prica. :|
 

Back
Top