Атомик™
Srebrna tastatura
- Poruka
- 260.456
Šta ako u Srbiji doživiš moždani udar, a nisi ministar?

Statistika kaže da moždani udar u Srbiji svake godine pogodi oko 25.000 ljudi. Deo te statistike postao je u utorak, uživo u jutarnjem programu televizije Pink, i ministar za javna ulaganja Darko Glišić.
Govorilo se o “blokaderima”, Hrvatskoj, ustašama i Severini. Ono naše, klasično, za razbuđivanje.
Ministar Glišić je zaustio da nešto odgovori na sugestivno pitanje voditelja o „blokaderima“ i ustašama, ali nije uspeo.
Iz medija saznajemo da je ministar hitno prevezen u bolnicu u teškom stanju, bez svesti. Od ministra Lončara saznajemo da je Glišić hitno operisan, a naprednjaci na društvenim mrežama šalju poruke podrške svom partijskom kolegi.
Međutim, šta je sa onih šezdeset i kusur (ako se vodimo statistikom) ljudi koji se tog jutra, a ni bilo kog drugog, u Srbiji možda nisu probudili kao ministar, predsednik izvršnog odbora SNS i kum predsednika Vučića, a takođe su imali tu nesreću da postanu deo neslavne statistike?
Ako se možda niste probudili kao deo vladajuće klase i moždani udar vas je zadesio kod kuće, a pogotovo još ako se to desilo u nekom manjem mestu, možda vašim najbližima iz hitne pomoći odgovore da trenutno nemaju slobodnih vozila i preporuče da se sami organizujete za prevoz.
Možda se niko od vaših najbližih u tom trenutku ne nađe pored vas, pa nema ko ni da pozove hitnu pomoć u tim prvim momentima koji su ključni za moždani udar. Možda stignete u bolnicu prekasno. Možda ni ne stignete do bolnice.
Možda vam se stanje u bolnici pogorša. Možda se u bolnici zarazite nekom bakterijom. Možda vam se pojave rane od ležanja.
Možda moždani udar ostavi posledice, pa preko noći postanete invalid. Možda stepen invaliditeta morate da dokazujete pred komisijom da biste dobili penziju. A ko zna, možda jednostavno umrete pre nego što dobijete rešenje o invalidskoj penziji.
Da se razumemo, ministru Glišiću želim oporavak, ali to želim i hiljadama onih koji nemaju privilegiju da se njihov život nalazi u rukama najstručnijih lekara u najbolje opremljenim ustanovama.
Hiljadama onih o čijem zdravstvenom stanju nikada neće govoriti ministar zdravlja.
Hiljadama nečijih majki i očeva čija će se deca godinama nakon njihove smrti pitati da li bi nešto bilo drugačije da se brže i bolje reagovalo.
Jesmo li pred državnim zdravstvom svi jednaki, ili su neki ipak jednakiji od drugih?
https://www.danas.rs/vesti/drustvo/...is-mozdani-udar-a-nisi-ministar-darko-glisic/