„Ostrvca kraj Krfa”, Kosta Miličević
Na početku XX veka u Srbiji— postoje svi uslovi za kvalitetno i kontinuirano delovanje umetnika. Bogato građansko društvo, postojanje muzeja i umetničke kritike, dobri kontakti sa inostranstvom, publikacije o umetnosti i otvaranje umetničkih škola stvaraju sve uslove za dalji razvoj umetnosti. Umetnici su na početku veka i dalje okrenuti Beču i Minhenu, ali će uskoro tu ulogu preuzeti Pariz kao rasadnik novih ideja. Srpska umetnost XX veka se može pratiti kroz nekoliko etapa i to 1904—1918, zatim 1918—1941. i 1941. do danas.
U prvom periodu slikarstvo je pod uticajem impresionizma, slikarskog pravca koji se javlja u
Francuskoj krajem veka. Impresionizam je bio protiv krutosti akademskog realizma, a za
oslobođenje boje, prenošenje intimnog utiska na platno, oslobođenje svetlosti izlaskom iz
mračnih ateljea. Slikari su prilikom rada koristili najnovija otkrića u vezi sa optikom boja i
svetlosti, kao i njihovom dejstvu na čovečje oko. Zato je impresionistima pogodovao prirodni
ambijent i otvoren prostor, gde su mogli najbolje da uoče te zakonitosti. Motive za svoje slike
su nalazili u prirodnim fenomenima, u izlascima i zalascima sunca, odbljescima svetlosti na
vodi, svugde gde je postojala igra svetlosti i boje. Impresionisti više ne koriste valersko
slikarstvo, već boju nanose čistu, iz tube, u gustim namazima, naglašenih poteza.
Od naših umetnika, stilski bi se među impresioniste mogli svrstati Nadežda Petrović,
Mališa Glišić, Kosta Milićević i Milan Milovanović. Prve kontakte sa impresionističnim
slikarstvom su stekli na školovanju u inostranstvu. Po povratku u zemlju motive za svoje
slike su nalazili na putovanjima po Srbiji. Njihova uloga je značajna jer uvode srpsko
slikarstvo u moderne tokove.