Slavan
ne i poznat
- Poruka
- 10.413
Не знам. Шта је објашњење?To nije objašnjenje. Nema Hrvata u Bosni, a ima u Janjevu?
Donji video prikazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
Не знам. Шта је објашњење?To nije objašnjenje. Nema Hrvata u Bosni, a ima u Janjevu?
Не знам. Шта је објашњење?
Српски лобиста?Ne znam ni ja, ali Jukić to sigurno ne pominje zato što je negde pročitao da su svi rimokatolici Hrvati. On od toga odstupa, štaviše vidno demantuje, a u ovo vreme negde on je čak i srpski lobista.
Српски лобиста?
Знаковито је то да када пише о Хрватима он углавном наводи: Хрвати(ма) се/их називају, Хрвати се зову, себе Хрвати зову, што није случај када пише о другима.
Da, primao je pare u više navrata...mislim da se sećam da je bio problem jer nije hteo da prigrli Srpstvo. Najdalje je hteo da piše vrlo lepo o Srbima, da ih veliča, pa i da onako, kao srbofil, srbuje. Ali mu je uvek bio problem i za razliku od nekih nikada nije prešao onu tačku; uvek je držao distancu, jerbo je smatrao Bošnjake susednim, zasebnim (i Srbima najbližim) narodom.
Нисам то нигде нашао.
Бошњаке је сматрао одређеним ентитетом, то је познато, везаним за Босну наравно (укљућујући све три конфесије).
Овако изгледа његова подела народа у европском делу Османског царства:
Земљо-државни преглед турског царства у Европи:
1. Славјани - Илири:
а) Бугари
б) Србљи
Бошњаци
2. Румуни
3. Грци
4. Арбанаси
5. Турци
6. Јермени
7. Јевреји
8. Цигани
9. Иностранци
И кад наводи вјерозакон, па набраја муслимане рецимо, наводи: Османлије, Арнауте, Цигане, па и Бугаре, Грке засебно, а затим Србе и Бошњаке заједно и укупан број муслимана.
Isti argumenti, iste priče. Bacih sad pogled na prepisku Dimitrija Tirola s Jukićem; ovaj kaže Bošnjak je samo geografska odrednica, poziva se na Porfirogenita, na šta mu Jukić odgovara sa citatima; kao da učestvuju u forumskim diskusijama u 21. veku. 
Нисам то нигде нашао.
Хммм...Da, da; mnogo puta kad čitam tako neke izvore, prosto mi je neverovatno koliko neke teme se cirkularno provlače 150 godina.Isti argumenti, iste priče. Bacih sad pogled na prepisku Dimitrija Tirola s Jukićem; ovaj kaže Bošnjak je samo geografska odrednica, poziva se na Porfirogenita, na šta mu Jukić odgovara sa citatima; kao da učestvuju u forumskim diskusijama u 21. veku.
![]()
Fra Tomo Kovačević, jeda od kolovođa srpske propagande u Bosni i Hercegovini, regrutovao je Jukića da bude agent srpske agitacije.
![]()
Zaključno sa 26. novembrom 1850. godine, kad je ostao bez tog prihoda, Jukić je primao platu iz budžeta srpske vlade.
Хммм...
То кад се каже "српска пропаганда", "српска агитација" и "српски лобиста" из данашње перспективе има другачију конотацију, него у то време. А та пропаганда је одговор и противтежа аустријској и ватиканској пропаганди, тј. политици. У то време не постоји Босна као држава, а ни Хрватска, с друге стране постоји Кнежевина Србија која неумитно иде ка потпуном ослобођењу и међународном признању.
Ево читам нека документа... Босански фрањевци су били у дуготрајном сукобу с бискупом Баришићем (и он је из Босне), папиним и аустријским експонентом. Фрањевци су затражили и добили подршку од српске владе. На крају је Баришић морао да одступи. Херцеговина је одвојена од Босне у посебну фрањевачку провинцију, а Баришић је именован за викара.
Тома Ковачевић и Стјепан Марјановић (фрањевац из Србије) су били главни посредници између босанских фрањеваца и Србије.
Та идеја је потекла од фрањеваца, они су тражили помоћ и подршку. Босански фрањевци су сматрали да су Бошњаци католици (као и остали) део једног српског народа који живи у Босни, да су то и језички, што је потврдила и филологија. Присталице будуће правашке идеологије, међу којима Шулек и Сакцински - Илирци почели су да пропагирају идеју о анексији Босне, барем оног дела на западу, тзв. Турске Хрватске - Хрватској, али је то пропало. Људевит Гај је био идеолог Илирског покрета али и надбискуп босанским фрањевцима. Како су се школовали у Загребу, босански фрањевци су прихватили Илирски покрет, као народни препород свих Јужних Словена али и српску националну идеју, те су и били у контакту са влашћу у Србији и добијали подршку, а добијали су је и од Гаја. Иван Франо Јукић је био први који је увидео два утицаја међу босанским фрањевцима: српски и илирски, али и разлике између њих. У том је погледу српска идеја је била конкретнија и национална, а илирска наднационална. Временом је илирска идеја постала конкретнија, те је и сам Гај предложио име Србохрвати, које би требало да обухвати и босанске фрањевце и уопште босанске католике.
@Slaven777
Sad mi palo na pamet nesto zanimljivo. Ko je prvi osvedoceni Srbin u Dubroniku, ko je prvi Hrvat?![]()
Medo Pucić je prvi Srbin. Prvog Hrvata zaboravih.
A Matija Ban?
Malčice kasnije.
A Sorkocevic? Mozda je on neki prelaz u srpsku nacionalnu svest.
Tu ne znam na šta misliš?
Antun Sorkocevic, mozda je on neki prelaz izmedju slovinstva u srpstvo, a u tu bi mogao da se doda i Tomo Basiljevic, on mu je bio sestric valjda.

Da, zaboravio sam Sorkočevića, s za Tomu Basiljevića pravo da ti kažem se ni ne sećam jesam li kad čuo za njega. Hvala!
Što se tiče ovoga, da; rekao bih da tu nemamo razvijenu nacionalnu svest kakva se javlja od XIX stoleća, već da je reč više o nekim tradicionalnim tumačenjima. Prosvetiteljskim idejama koje su uklonile verske razlike, sasvim je logično da je Dubrovnik želeo da se Turci proteraju i ujedini da stanovništvom Srbije, Bosne i Crne Gore. Sa tim je područjem, ako izuzmemo versku barijeru, koju francusko prosvetiteljstvo uklanja, i etnički i istorijski i jezički i kulturološki vezan. Pa neće se sigurno ujedinjavati da tamo Hrvatima, ili teritorijama koje su već "oslobođene" od strane Habzburgovaca? To je tada bila jedna sasvim logična i prirodna ideja.
No, je li Sorkočević nazvao tu državu nekim imenom? Je li baš Dubrovnik označio etničkim srpskim prostorom?
Msm da ne tako direktno, vise zelja za ujedinjenjem sa Srbijom i velika simpatija prema "Srbijancima". On je izgleda neki prelaz izmedju slovinstva u srpstvo.
Pa onda nije reč o nacionalnoj identifikaciji u vidu Srpstva, već upravo o nastavku Orbinijevog i Gundulićevog duha, kao što i sam pominješ. Da, onda tu ništa nije čudno.
Pa da, ali bih rekao da ovde je rec o jednom "prelazu", kao sto imas u bioloskoj evoluciji. Da nije bilo njega da se zalaze za jedinstvenu drzavu sa Srbima i hvali Srbe na sav glas, vrv ne bi bilo ni Srbina Pucica kasnije.
Pa naravno. Srpstvo Dubrovčana nije došlo isključivo s parama tj. propagandnom akcijom Srbije. Ne bi se ono tako ni primilo da nije imalo jedan osnov na kojem bi se kalemilo; uprkos tome što vezan za gašenje srbokatoličkog pokreta i on (mislim?) to dovodi u vezu da prestankom finansijske podrške Srba, ako se ne varam, i Nikola Tolja to priznaje.
Da je bila istorija samo nešto drugačija i da je bila ostvarena ideja o sekularnoj, a ne pravoslavnoj srpskoj naciji, valjda je nesporno da bi Dubrovčani bili integrisani u srpsko nacionalno biće...
Ne znam da li bi autori koji svoji jezik eksplicitno nazivaju "srpski", mogli da se uracunaju u neke dubrovacke proto-srbe?