Ovo nesuvislo naklapanje bez glave i repa je najbolja ilustracija srpskog (i pridruženih mu članova) diskursa koji je šupalj da šuplji ne može biti. Tu budalaštinu nitko sa zrncem logike ne uzima ozbiljno.
1. nitko osim par Srba katolika se nije "izjašnjavao" ničim do 19. st. Dubrovnik u 19. st. je realno marginalan za bilo čiju kulturu. Ono što se broji je Dubrovnik od oko 1400. do 1815., a poglavito književna i jezična baština na južnoslavenskom jeziku, kog NITKO nije zvao srpskim. Ne postoje upravo nikakvi "službeni dokumenti" u kojima bi se jezik zvao srpskim, nego se u par dokumenata na latinskom i možda dio u prepisci sa srpskim trgovcima i vlastelinima jezik zove srpskim imenom, a što znači ili a) ćirilicu, i samo ćirilicu, a ne jezik, b) školovanje, budući da je dio tih dopisa koji i bio pisan od kancelara podrijetlom iz Italije, a koji su se učili pisanju na slavenskom, koji im je bio stran, u srpskim kancelarijama. Tih je dokumenata manje od 5-6 (na talijanskom i latinskom ih ima više, i znače jedino ćirilične tekstove. Niko ništa na glagoljici ni latinici nije zvao "srpskim"). Zvali su ga svakako- hrvatskim, ilirskim, slovinskim, dalmatinskim, nekad bosanskim, dubrovačkim- i nikad, nijedanput srpskim. Tim jezikom su pisali i ljudi koji nisu podrijetlom Dubrovčani, kao Bartol kašić i Jakov Mikalja u 17., te Petar Kanavelić u 18. st. I rečeno je 100 puta- izjednačavali su, kao prostor i jezik i naciju pojmove Hrvat-Slaven-Ilir.
U svim djelima. Srbi se ponekad spominju, a izrijekom u Stullijevu rječniku, i to kao Srbi ili Rašani, dok su Hrvati jednako Slovinci jednako Iliri. A Dubrovčani su Slovinci ili Iliri ili Dalmatinci, ergo Hrvati.
2. točno je da je zbog više čimbenika neko vrijeme postojao srbokatolički krug, koji je vremenom izumro, a nastao je zbog lutanja dijela onodobnih Dubrovčana. To su bili jednokratni Srbi, i potomci svih njih- ako ih ima- Hrvati su koji smaraju da su im ti predci bili privremeno neubrojivi. Neki najistaknutiji među njima, kao Budmani i Rešetar, postali su Jugoslaveni, što je prijelazna faza dijela ljudi koji bijahu dezorijentirani u nacionalnom smislu. U Hrvat Supilo, koji je publicistički slomio srbokatolike, smatrao je da su Hrvati i Srbi (i Slovenci) plemena nekog "jugoslavenskoga naroda", što samo pokazuje smušenost i nezrelost dijela ljudi u razdoblju druge polovice 19. i početka 20. st.
3. potpuna je besmislica naklapati o nekom "srpskom stanovništvu" Konavala ili Pelješca, jer u 14. st. neke svijesti o narodnosti nije bilo. Poznato je da su u 11. i 12. st. bizantski pisci miješali pojmove Hrvati, Srbi i Dukljani, pa i to govori o konfuziji. Takve priče rekla-kazala tipične su za srpski diskurs: Bizant> pravoslavlje> neki Slaveni> Srbi. I valjda "genetski". Stručno je pitanje podrijetla stanovništva Konavala, Pelješca i Dubrovnika obradio Nenad Vekarić u oko 20 znanstvenih knjiga, koje su racionalne i znanstvene koliko uopće mogu biti, dok su naklapanja srpskih "genealoga" obična fantazija i šovenska projekcija.
No problem je s "genetikom" (iako je ona nevažna za nacionalni identitet, jer dobar dio Nijemaca ima isti genetski kod kao Nizozemci, ili bar sličan)- da su Dubrovčani, današnji, po genetskom kodu kao Hrvati u Zadru, Korčuli, Širokom Brijegu, Mostaru, Hvaru....a razvidno drugačiji, i na toj razini, od pravoslavaca u istočnoj BH i Crnoj Gori. Kao i u govornom jeziku, koji je zapadnoštokavski, poput onoga u hrvatskoj srednjoj i istočnoj Bosni, te južnoj Dalmaciji i Hercegovini..
4. jezik se ne "priča", nego govori. Toliko o srpskoj pismenosti i u 21. stoljeću.
5. možete vi o jeziku smatrati što god hoćete, no Hrvati - a oni su jedini relevantni za svoj jezik- ne smatraju da je to jedan jezik, nego da bi Srbi, Muslimani/Bošnjaci i Crnogorci nasilu htjeli da je to jedan jezik jer nemaju iole zamjetnu pisanu kulturu na vernakularu prije 19. st., dok Hrvati- Iliri-Slovinci-Dalmatinci-(pravi)Bošnjaci, to imaju preko 6 stoljeća.
I otuda vaše bolesne opsesije, kao i bolna- za vas- činjenica da bar 80% arhivske građe o vašoj navodno izvanredno važnoj državi u doba kasnog srednjeg vijeka postoji u hrvatskim gradovima i arhivima, a poglavito u jednom.
https://www.sciencedirect.com/science/article/pii/S0024384123001468
Ee
6. o blesavoćama tipa srebrna srebrena i sl., te pseudopravoslavnim mahnitanjima bolje da se i ne govori.
U za vaše lagarije i muljanja se svijetu živo fućka, i lupetanje o pravoslavlju i pokatoličavanju je vaša lokalna masturbatorska zabava, nakon svih lagarija kad ste uhvaćeni s prstima u pekmezu.