Srpsko ime u Dubrovniku

Историјски извори не зависе од тв станице или државе која их преноси или од пропаганде.
Није ово тема о тв медијима нити о закону о медијима нити о слободном новинарству нити о нечијем мишљењу из призме 21. века већ историја.
Имаш пдф"политика" тамо можеш бацати тикете на партизан звезду или хајдук Сплит.
Овде те аргументације просто не постоје.

"Popis" je poznati falsifikat odnosno konstrukt koji državna televizija bez komentara prenosi publici. Zašto su izabrali baš taj srpski konstrukt umjesto službenih popisa? Svi znamo zašto i odgovor je jasan. Obična propaganda koju gledatelji masovno gutaju i dijele okolo. Pa ti filozofiraj i pravdaj do mile volje
 
"Popis" je poznati falsifikat odnosno konstrukt koji državna televizija bez komentara prenosi publici. Zašto su izabrali baš taj srpski konstrukt umjesto službenih popisa? Svi znamo zašto i odgovor je jasan. Obična propaganda koju gledatelji masovno gutaju i dijele okolo. Pa ti filozofiraj i pravdaj do mile volje

Ma ovo je sve ne samo tendenciozno, nego potpuno iracionalno ludiranje. Dosta je pročitati tekst politologa Matića, koji nije ni povjesničar ni jezikoslovac, pa da svakomu tko nije (namjerno) zaslijepljen bude sve jasno:

http://heretica.com.hr/viktor-matic-jesu-li-stari-dubrovcani-bili-hrvati-ili-srbi/

Viktor Matić: Jesu li stari Dubrovčani bili Hrvati ili
Srbi?
 
Ma ovo je sve ne samo tendenciozno, nego potpuno iracionalno ludiranje. Dosta je pročitati tekst politologa Matića, koji nije ni povjesničar ni jezikoslovac, pa da svakomu tko nije (namjerno) zaslijepljen bude sve jasno:

http://heretica.com.hr/viktor-matic-jesu-li-stari-dubrovcani-bili-hrvati-ili-srbi/

Viktor Matić: Jesu li stari Dubrovčani bili Hrvati ili
Srbi?
Нису били ни једно ни друго пореклом постали су Срби данас Хрвати и тако то....
Комуна је настала од старог латинскиг становништва и уређење града државе , полисе је римско.
 
У суштини ако би неког занимало шта се десило са старим становниптвом Балкана , Дубровник би био последња самостална комуна , град држава која се одржала до 19. века
Велика штета што није опстао тако до данас свашта би научили.
 
Нису били ни једно ни друго пореклом постали су Срби данас Хрвати и тако то....
Комуна је настала од старог латинскиг становништва и уређење града државе , полисе је римско.

Hrvati, pa jedna manjina od njih početkom 19 stoljeća prihvatili "srpstvo". Svi drugi ostali Hrvati sve do danas. Srbokatolici nikad nisu činili većinu što namjerno izbjegavate spomenuti. Ništa novo, poznata propaganda. Konstruiranje i "spinovanje".
 
Nacionalistička, čovek odlično zna da nisu.

Ne, mislim da ipak ne zna.

Ljudi koji nisu profesionalni istoričari i ozbiljni proučavaoci istorije u Hrvatskoj uglavnom najčešće to zaista i misle.

Posebno misle to ovi koji posećuju društvene mreže vrlo aktivno i po njima dele razne korpuse citata, od Crvene Hrvatske Popa Dukljanina, preko ponekog arapskog pisca ili putopisca koji je smestio Dubrovnik u okvire Hrvatske do jako retkih slučajeva kada je neki pisac sa prostora Dubrovačke republike nekim slučajem upotrebio hrvatski etnonim ili glotonim, stvarno (i potpuno ozbiljno) misleći da postoji unutar svega toga, tobože, nekakva korelacija s jedne strane, te između svega toga i formiranja modernog nacionalnog identiteta u XIX stoleću, sa druge.
 
Ne, mislim da ipak ne zna.

Ljudi koji nisu profesionalni istoričari i ozbiljni proučavaoci istorije u Hrvatskoj uglavnom najčešće to zaista i misle.

Posebno misle to ovi koji posećuju društvene mreže vrlo aktivno i po njima dele razne korpuse citata, od Crvene Hrvatske Popa Dukljanina, preko ponekog arapskog pisca ili putopisca koji je smestio Dubrovnik u okvire Hrvatske do jako retkih slučajeva kada je neki pisac sa prostora Dubrovačke republike nekim slučajem upotrebio hrvatski etnonim ili glotonim, stvarno (i potpuno ozbiljno) misleći da postoji unutar svega toga, tobože, nekakva korelacija s jedne strane, te između svega toga i formiranja modernog nacionalnog identiteta u XIX stoleću, sa druge.
Ne postoji baš moderni nacionalni identitet, hrvatski (u Dalmaciji i Slavoniji) i kao i italijanski su recimo relativno nova pojava, grupni identitet je univerzalna pojava, a to što je industrijska revolucija sprečila manje bande pljačkaša da uz malo sreće porobljavaju čitave feudalne države uopšte ne implicira da nije bilo nikakve grupne svesti i mnogo ranije.
 
Hrvati, pa jedna manjina od njih početkom 19 stoljeća prihvatili "srpstvo". Svi drugi ostali Hrvati sve do danas. Srbokatolici nikad nisu činili većinu što namjerno izbjegavate spomenuti. Ništa novo, poznata propaganda. Konstruiranje i "spinovanje".
Screenshot_2024-12-01_12-31-26.png
 
"Popis" je poznati falsifikat odnosno konstrukt koji državna televizija bez komentara prenosi publici. Zašto su izabrali baš taj srpski konstrukt umjesto službenih popisa? Svi znamo zašto i odgovor je jasan. Obična propaganda koju gledatelji masovno gutaju i dijele okolo. Pa ti filozofiraj i pravdaj do mile volje
Ко прича о пропаганди? крва о поштењу? војник о скраћењу?
 
Фалсификовани, Срби прожети туђом културом, ранесансом и бароком,
како каже Урван, при том поносећи се тим достигнућима као да су ти
културни обрасци некакво достигнуже хрватске културе а не увозна категорија.
Koji domaći Srbi?
Do 19. stoljeća više su etničke, jezične i kulturne veze sa Dubrovnikom imali Japanci nego Srbi, i unutar zidina prije biste naišli na Japanca nego na Srbina.

Dubrovnik je trn u oku posrbljenim pravoslavcima bez vlastitog jezika zato jer s lakoćom pobija sve velikosrpske mitove i laži.
Onda Hrvati imaju manje nego Marsovci.
Pa da. Postaviš iskonstruirani "popis" i tu nema ništa sporno :lol:
Ovo nesuvislo naklapanje bez glave i repa je najbolja ilustracija srpskog (i pridruženih mu članova) diskursa koji je šupalj da šuplji ne može biti. Tu budalaštinu nitko sa zrncem logike ne uzima ozbiljno.

1. nitko osim par Srba katolika se nije "izjašnjavao" ničim do 19. st. Dubrovnik u 19. st. je realno marginalan za bilo čiju kulturu. Ono što se broji je Dubrovnik od oko 1400. do 1815., a poglavito književna i jezična baština na južnoslavenskom jeziku, kog NITKO nije zvao srpskim. Ne postoje upravo nikakvi "službeni dokumenti" u kojima bi se jezik zvao srpskim, nego se u par dokumenata na latinskom i možda dio u prepisci sa srpskim trgovcima i vlastelinima jezik zove srpskim imenom, a što znači ili a) ćirilicu, i samo ćirilicu, a ne jezik, b) školovanje, budući da je dio tih dopisa koji i bio pisan od kancelara podrijetlom iz Italije, a koji su se učili pisanju na slavenskom, koji im je bio stran, u srpskim kancelarijama. Tih je dokumenata manje od 5-6 (na talijanskom i latinskom ih ima više, i znače jedino ćirilične tekstove. Niko ništa na glagoljici ni latinici nije zvao "srpskim"). Zvali su ga svakako- hrvatskim, ilirskim, slovinskim, dalmatinskim, nekad bosanskim, dubrovačkim- i nikad, nijedanput srpskim. Tim jezikom su pisali i ljudi koji nisu podrijetlom Dubrovčani, kao Bartol kašić i Jakov Mikalja u 17., te Petar Kanavelić u 18. st. I rečeno je 100 puta- izjednačavali su, kao prostor i jezik i naciju pojmove Hrvat-Slaven-Ilir.
U svim djelima. Srbi se ponekad spominju, a izrijekom u Stullijevu rječniku, i to kao Srbi ili Rašani, dok su Hrvati jednako Slovinci jednako Iliri. A Dubrovčani su Slovinci ili Iliri ili Dalmatinci, ergo Hrvati.

2. točno je da je zbog više čimbenika neko vrijeme postojao srbokatolički krug, koji je vremenom izumro, a nastao je zbog lutanja dijela onodobnih Dubrovčana. To su bili jednokratni Srbi, i potomci svih njih- ako ih ima- Hrvati su koji smaraju da su im ti predci bili privremeno neubrojivi. Neki najistaknutiji među njima, kao Budmani i Rešetar, postali su Jugoslaveni, što je prijelazna faza dijela ljudi koji bijahu dezorijentirani u nacionalnom smislu. U Hrvat Supilo, koji je publicistički slomio srbokatolike, smatrao je da su Hrvati i Srbi (i Slovenci) plemena nekog "jugoslavenskoga naroda", što samo pokazuje smušenost i nezrelost dijela ljudi u razdoblju druge polovice 19. i početka 20. st.

3. potpuna je besmislica naklapati o nekom "srpskom stanovništvu" Konavala ili Pelješca, jer u 14. st. neke svijesti o narodnosti nije bilo. Poznato je da su u 11. i 12. st. bizantski pisci miješali pojmove Hrvati, Srbi i Dukljani, pa i to govori o konfuziji. Takve priče rekla-kazala tipične su za srpski diskurs: Bizant> pravoslavlje> neki Slaveni> Srbi. I valjda "genetski". Stručno je pitanje podrijetla stanovništva Konavala, Pelješca i Dubrovnika obradio Nenad Vekarić u oko 20 znanstvenih knjiga, koje su racionalne i znanstvene koliko uopće mogu biti, dok su naklapanja srpskih "genealoga" obična fantazija i šovenska projekcija.

No problem je s "genetikom" (iako je ona nevažna za nacionalni identitet, jer dobar dio Nijemaca ima isti genetski kod kao Nizozemci, ili bar sličan)- da su Dubrovčani, današnji, po genetskom kodu kao Hrvati u Zadru, Korčuli, Širokom Brijegu, Mostaru, Hvaru....a razvidno drugačiji, i na toj razini, od pravoslavaca u istočnoj BH i Crnoj Gori. Kao i u govornom jeziku, koji je zapadnoštokavski, poput onoga u hrvatskoj srednjoj i istočnoj Bosni, te južnoj Dalmaciji i Hercegovini..

4. jezik se ne "priča", nego govori. Toliko o srpskoj pismenosti i u 21. stoljeću.

5. možete vi o jeziku smatrati što god hoćete, no Hrvati - a oni su jedini relevantni za svoj jezik- ne smatraju da je to jedan jezik, nego da bi Srbi, Muslimani/Bošnjaci i Crnogorci nasilu htjeli da je to jedan jezik jer nemaju iole zamjetnu pisanu kulturu na vernakularu prije 19. st., dok Hrvati- Iliri-Slovinci-Dalmatinci-(pravi)Bošnjaci, to imaju preko 6 stoljeća.
I otuda vaše bolesne opsesije, kao i bolna- za vas- činjenica da bar 80% arhivske građe o vašoj navodno izvanredno važnoj državi u doba kasnog srednjeg vijeka postoji u hrvatskim gradovima i arhivima, a poglavito u jednom.
https://www.sciencedirect.com/science/article/pii/S0024384123001468
Ee
6. o blesavoćama tipa srebrna srebrena i sl., te pseudopravoslavnim mahnitanjima bolje da se i ne govori.

U za vaše lagarije i muljanja se svijetu živo fućka, i lupetanje o pravoslavlju i pokatoličavanju je vaša lokalna masturbatorska zabava, nakon svih lagarija kad ste uhvaćeni s prstima u pekmezu.
S obzirom da se ovde potežu i “kulturološki” i “civilizacijski” argumenti u korist izvesne tisućletne kulture mora se naglasiti da je krajem XIX veka nivo nepismenosti u (tada već formalno mađarskim) kolonijama K und k bio zapanjujće visok, tj stanje pismenosti pučanstva je bilo kud i kamo gore nego i u obrenovićevskoj Srbiji i neuporedivo sa stanjem u Vijvodini i Vojnoj granici.

Da neko ne bi ponovo o “primitivnim Bizantincima” nek uporedi tada skoro potpuno nepismeni Agram sa Vojnom granicom i isto tako “šizmatičkom” Vojvodinom - pod Mađarima je u drigoj polovini XIX veka stanje elementarne pismenosti u Hrvatskoj bilo uporedivo jedino sa stanjem u neuporedivo siromašnijim potpuno opustošenim novooslobođenim od Turaka (1878.) krajevima južne Srbije.

7EF0C823-9FD5-4EA2-AD11-2FE5A4F7E477.jpeg
 
Kad ti lupiš onda stvarno lupiš. “Rimsko ime” čistog hebrejskog porekla. Biblijsko.
A šta ''Pavle'' znači na hebrejskom? Apostol Pavle je rođen kao Jevrejin Savle, a kada je počeo svoj misionarski posao prebacio se na svoje rimsko ime koje je dobio kao rimski građanin - Pavle.
''Paul is a common Latin masculine given name in countries and ethnicities with a Christian heritage''
https://en.wikipedia.org/wiki/Paul_(given_name)

Sledeći put u 2 sata ujutr lezi da spavaš, a ne da pogubljen pišeš koještarije na internetu.
 
A šta ''Pavle'' znači na hebrejskom? Apostol Pavle je rođen kao Jevrejin Savle, a kada je počeo svoj misionarski posao prebacio se na svoje rimsko ime koje je dobio kao rimski građanin - Pavle.
''Paul is a common Latin masculine given name in countries and ethnicities with a Christian heritage''
https://en.wikipedia.org/wiki/Paul_(given_name)

Sledeći put u 2 sata ujutr lezi da spavaš, a ne da pogubljen pišeš koještarije na internetu.
Navedi nekog Pavla iz predhrišćanskog perioda da ne bi pojačao utisak da si krenuo da lupetaš još od one tisućljetne tvrdnje o hrvatskom Paulusu naspram srpskog Pavla (Srbi su pomenutom periodu bili što katolici, što pravoslavni koji su i dalje prevodili i sa latinskog, sve do XV veka i Konstantina Filozofa i dolaska velikog broja svetogorskih monaha u Srbiji je bilo i latinskih jezičkih uticaja, bez obzira na nepomirljivo neprijateljstvo sa Rimom), Grčki i latinski oblik istog imena, koje se inače prvi put pominje gle, i kada? K’o s prs u pekmez.


Paul(l)us means “small” (like the modern “shorty”), which might indicate that he was little when born. Bauckham (among others) wonders if assonance between Saulos and Paulos might explain how a Jewish child called “Saul” received the Latin name “Paul”; the most we can say is that is possible

Bez daljeg lupetanja molim. Da ne bi opet iz današnje perspektive kad su Srbi strogo pravoslavni ubadao psrtom u pekmez uzmi u obzir da je u Srbiji sve do pada pod Turke u gradovima postojala titula purgar, za razliku od recimo zahrebačkoh purgera.
 
Poslednja izmena:
Pa to je dubrovačka i hrvatska varijacija rimskog imena Paulus, a srpska Pavle. Dosta često ime u Srba.
Nije kao da je nazvan Josip pa da nema objašnjenja.
Ma sve tako, i onda nađemo ma samom istoku Srbije, kod pravoslavnih Srba (u tom kraju od pre Stefana Nemanje nije bilo katolika ii ženska imena tipa Krunoslava i Krstjana, i to sve do pre par generacija. Da se nije Crvena Hrvatska počem prostirala i dotle?

Postojanje slovsnskih toponima očigledno latinsko-hrišćanskog porekla uzduž i popreko Srbije ruši teoriju kao kulu od karata.
 
Једина преостала православна црква на далматинским острвима
https://www.rasen.rs/srpski-hram-u-korculi-zaduzbina-je-nemanjica/

1756509036862.png
1756509078202.png

Црква Успења Пресвете Богородице пре и после обнове

Једина православна црква на далматинским острвима која је још активна, стара је осам векова и задужбина је Немањића, а налази се у граду Корчули.

Са оснивањем Хумске епархије (претходница данашње Епархије захумско-херцеговачке и приморске) од стране Св. Саве, на Корчули је саграђена црква Успења Пресвете Богородице око 1220. године.
 

Back
Top