Српска колонизација у данашњој Републици Македонији

Samo tad 20ak godina i nikad više. Pre toga je više od 5 vekova bila bugarska. Ohrid je bio prestonica bugarskog carstva.
Makedonija je bila srpska za vreme cara Dusana.
Kojih to “pet vekova” kad ste u Bugarskoj lepo izračunali da je Makedonija bila pod Srbijom mnogo duže nego pod Bugarskom pa se time tumači odbijanje Makedonsca da postanu Bugari jer se eto vama tako hoće, i to računajući sve trajanje svih ratnih okupacija, Bugarsku egzarhiju i uz suludu pretpostavku da je Samuilovo carstvo bilo bugarska nacionalna država - posle njega se opet pominju pojedinačna slovenska plemena, kao npr. Dragovići/Draguviti, Strumljani, Smoljani (zbog čega ih ono u Bugarskoj nazivaju “Srbomanima”?)…

Kome to još osim vama pada na pamet da zbraja koliko je dugo neko vladao nad nečim? Imate nacionalnu državu od 1908-me, ostalo ste bili pod Turcima, Osmanlijama, pre toga pod (redom turskim) Tatarima, Kumanima i Onogurima, da ne računamo Pečenjege koji su Plovdivom vladali duže nego sve bugarske države skupa - postao Bugarski 1878, ruski poklon s neba pa u rebra.

Evo i Nenadovog krunskog argumenta:
A4E45201-9741-44FB-9726-0FB3B464022E.jpeg
 
Plodovi Vuka Karadzica:
Sin pijanac i rasipnik
Žena koja ne želi da živi u srbiji
Selo Trsic danas je poznato po tome što njegovi žitelji imaju najviše krivicnih prijava komšija protiv komsija za zemlju. Prokletstvo.
Nenad1331 je inače etnički Bugarin iz Dimitrovgrada koji ovde provocira 24/7.
 
20 четника – а најпознатији од њих говоре бугарски као матерњи језик... Дакле, то је цело српско војводство у Македонији, а шта рећи о хиљадама бугарско-македонских комита, рођени, живели и умрли за бугарску Македонију.... ћутимо?
наброји, карте, документа ...
 
Није нарочито тачно – можда као ослободилачки покрет - јесте, али као свест, Пиротска буна 1836. године, а затим и Нишки устанак су документовани као бугарски код Срба и османских извора. Мислим да смо о томе већ разговарали.
е сад си све реко везано за нишки устанак
све вође чисти бугари
Устанак је избио 6. односно 18. априла (по новом календару) 1841. године, на црквени празник Томину недељу. За центар устанка у нишком крају узима се село Каменица. Устанак је објавио угледни сеоски домаћин и трговац Милоје Јовановић, један од двојице ранијих коцабаша за Нишку нахију, организатор устанка, човек веома популаран у народу на ширем подручју Нишког ејалета. По претходном договору са предводницима из других предела и нахија, устанак је одмах избио и у већем делу Прокупачке нахије, у Пиротској нахији, у Лесковачкој нахији и у северном делу Врањске нахије. Као нахијски и помесни предводници устанка били су: Никола Срндаковић-Срндак из Горњег Душника у Заплању, Стојан Чавдар из Великог Крчимира у Заплању, Станко Атанацковић Бојаџија из Власотинца, поп Симон из Лесковца, поп Ђорђе Јанковић из Пољанице, Стаменко Ђокић из Јастрепца, села у Грделичкој клисури, Стојко Зиковић из Горњег Матејевца, Сава Божиновић из Врања, Младен Белопаланчанин, бивши буљубаша Карађорђев у Првом српском устанку, Јеленић у Пиротској нахији итд
википедија.
 
Ово је мапа Ами Буеа. Проучавао је Балкан између 1836. и 1838. године.
Када се Буе преведе на српски, тада ће се македонско питање једном за свагда затворити, а српској и македонској јавности ће постати јасно да су сами Македонци на Буеово питање одговарали да су Бугари.
Претпостављам да је и то "митоманија"


Pogledajte prilog 1323619

Ne znam zašto to kažeš. Ta knjiga ima nekežih svojih vrednosti kao svedočanstvo, ali dolazi iz perioda pre sredine XIX i pre XX stoleća, kad su stranci imali generalno izuzetno loše poznavanje detalja ovog prostora.
 
Постоји и карта тог путописца.
Pogledajte prilog 1578461
Karta Bugarske egzarhije, tj turske administrativne podele. Zanimljivo da mu nije palo na pamet da na primer kartu Pećke patrijaršije prikaže kao kartu srpskog etničkog područja, po istom kriterijumu.
 
Ово је мапа Ами Буеа. Проучавао је Балкан између 1836. и 1838. године.
Када се Буе преведе на српски, тада ће се македонско питање једном за свагда затворити, а српској и македонској јавности ће постати јасно да су сами Македонци на Буеово питање одговарали да су Бугари.
Претпостављам да је и то "митоманија"


Pogledajte prilog 1323619
Da li si nekada čuo za Karpošev ustanak?
 
Ne znam zašto to kažeš. Ta knjiga ima nekežih svojih vrednosti kao svedočanstvo, ali dolazi iz perioda pre sredine XIX i pre XX stoleća, kad su stranci imali generalno izuzetno loše poznavanje detalja ovog prostora.
Verovatno zbog toga što se bugarska istoriografija ne bavi ničim drugim osim dokazivanjima bugarskih “nacionalnih prava” na Makedoniju i istraživanjem “Bugara” po Srbiji, iteracija iz 2004-te je došla “do vododelnice Velike Morave i Kolubare” kao do “etničke granice”.

Ozbiljno, kada bi samo bacio pogled na bilo šta što piše savremena bugarska istoriografija (recimo Stojan Rajčevski, google Стоян Райчевски) ne bi ti palo na pamet da postavljaš ovakva pitanja. Kritička istoriografija je rastegljiv pojam.
 
е сад си све реко везано за нишки устанак
све вође чисти бугари
Устанак је избио 6. односно 18. априла (по новом календару) 1841. године, на црквени празник Томину недељу. За центар устанка у нишком крају узима се село Каменица. Устанак је објавио угледни сеоски домаћин и трговац Милоје Јовановић, један од двојице ранијих коцабаша за Нишку нахију, организатор устанка, човек веома популаран у народу на ширем подручју Нишког ејалета. По претходном договору са предводницима из других предела и нахија, устанак је одмах избио и у већем делу Прокупачке нахије, у Пиротској нахији, у Лесковачкој нахији и у северном делу Врањске нахије. Као нахијски и помесни предводници устанка били су: Никола Срндаковић-Срндак из Горњег Душника у Заплању, Стојан Чавдар из Великог Крчимира у Заплању, Станко Атанацковић Бојаџија из Власотинца, поп Симон из Лесковца, поп Ђорђе Јанковић из Пољанице, Стаменко Ђокић из Јастрепца, села у Грделичкој клисури, Стојко Зиковић из Горњег Матејевца, Сава Божиновић из Врања, Младен Белопаланчанин, бивши буљубаша Карађорђев у Првом српском устанку, Јеленић у Пиротској нахији итд
википедија.
Izvini, ali bugarska istoriografija to tako prikazuje, a on kao gorljivi bugarski patriota koji govori srpski ne može drugačije.

U bugarskim istorijama nema pomena Prvog i Drugog svetskog rata, tj samo se bez prestanka pominju oni kao nekakve “žrtve” Nejskog sporazuma.
 
Verovatno zbog toga što se bugarska istoriografija ne bavi ničim drugim osim dokazivanjima bugarskih “nacionalnih prava” na Makedoniju i istraživanjem “Bugara” po Srbiji, iteracija iz 2004-te je došla “do vododelnice Velike Morave i Kolubare” kao do “etničke granice”.

Ozbiljno, kada bi samo bacio pogled na bilo šta što piše savremena bugarska istoriografija (recimo Stojan Rajčevski, google Стоян Райчевски) ne bi ti palo na pamet da postavljaš ovakva pitanja. Kritička istoriografija je rastegljiv pojam.

Verujem, ali ne zanimaju me Bugari. Jezička barijera mi čini da se bugarski dosta sporo čita i građa nije toliko dostupna.

Primećujem ja da si me ti nekako više puta upitao i usmeravao da krenem da proučavam to, tj. vidno je da bi poželeo da analiziram bugarsku mitomaniju, ali stvarno ne mogu još sad i time. Iskreno mi je pun klinac i svega što sam do sada pročitao.

Nešto se jesam bavio bugarskom mitomanijom na temama o Karpošu i o Skopskoj eparhiji u rano moderno doba, ali sam izgubio i živce. Na ovom forumu se nalaze i ljudi koji su jako nezahvalni i koji ako okačiš 100 izvora, iako sam po pitanju Makedonije okačio baš veliki broj, mnogih od kojih niko na forumu nije nikada ni spomenuo, oni bukvalno proganjaju u stilu „sramota nikad viđena, čovek okačio samo 100 izvora; zašto nije i 101“ ili koji bukvalno kad prikažeš nešto zanimljivo, sad očekuju da se izdvoji još jedno 50 sati samo zarad njihovog ličnog zadovoljstva i znatiželje i da im se još ugađa. Neka, hvala; nije vredno nit' korisno.
 
20 четника – а најпознатији од њих говоре бугарски као матерњи језик... Дакле, то је цело српско војводство у Македонији, а шта рећи о хиљадама бугарско-македонских комита, рођени, живели и умрли за бугарску Македонију.... ћутимо?
Indoktrinirala ih Bugarska egzarhija pa ginuli ljudi za tuđe interese, isto kao što ss ginulo za Broza.
 
Evo nesto o etnickoj pripadnosti stanovnistvo Makedoniji-bugarski oficiri rodjeni u Makedoniji do Prvog svetskog rata.Ajde sada pitaj nasih srpskih prijatelja (jer me meni mrzi da dokazujem da je zemlja okrugla) koliko srpski oficiri ima rodjeni u Makedoniji do PSR:)
Лекизан јако добро зна неке чињенице, проблем је што не жели да их призна - као и велики део форумаша на ову тему овде....није само однос према Бугарима, него и овај шовинистички поглед на историју Балкана, који доминира чисто етнонационалним фактором, веома романтизован, а који добро познајемо од Милојевића, па и од Нoваковића и Цвијића.
Наравно, то је феномен не само у Србији, али је овде на овом форуму посебно развијен. На пример, још нисам видео чешки форум у коме Чеси тврде да су Источна Саксонија, Аустрија, Пољска и делови Мађарске чешки, јер су били део територија средњовековне Бохемије.
Da li si uporedio broj Makedonsca koji su pod uticajem egzarhističke indoktrinacije postali bugarski oficiri sa brojem Makedonaca oficira JNA?

На пример, још нисам видео чешки форум у коме Чеси тврде да су Источна Саксонија, Аустрија, Пољска и делови Мађарске чешки, јер су били део територија средњовековне Бохемије.
Možda ti i nisi video tako nešto na češkim forumima, međutim to nije nikakva garancija da toga uopšte nema, ali zato ti prvi ovde tvrdiš da cela Makedonija, Vranje, Niš, Leskovac, Smederevo i Beograd nekako pripadaju Bugarskoj: Vi (da ne bude zabune, upravo vas dvojica) definitivno neprestano tvrdite to za sta ovde optužuješ druge, tj upravo to da su “Ohrid, Skoplje, Vranje, Leskovac, Niš, Paraćin, Smederevo i Beograd bugarski” jer su ih eto u kratkim periodima osvajali i držali onogurski kanovi turskih Bulgara.

Šta bi drugo mogla biti hronična sklonost projektovanja bugarskog identiteta na milone pripadnika drugih naroda koji pojma nemaju da su “u stvari Bugari”?

Pre odgovora proveriti sopstvene postove na pdf istorija.
 
Verujem, ali ne zanimaju me Bugari. Jezička barijera mi čini da se bugarski dosta sporo čita i građa nije toliko dostupna.

Primećujem ja da si me ti nekako više puta upitao i usmeravao da krenem da proučavam to, tj. vidno je da bi poželeo da analiziram bugarsku mitomaniju, ali stvarno ne mogu još sad i time. Iskreno mi je pun klinac i svega što sam do sada pročitao.

Nešto se jesam bavio bugarskom mitomanijom na temama o Karpošu i o Skopskoj eparhiji u rano moderno doba, ali sam izgubio i živce. Na ovom forumu se nalaze i ljudi koji su jako nezahvalni i koji ako okačiš 100 izvora, iako sam po pitanju Makedonije okačio baš veliki broj, mnogih od kojih niko na forumu nije nikada ni spomenuo, oni bukvalno proganjaju u stilu „sramota nikad viđena, čovek okačio samo 100 izvora; zašto nije i 101“ ili koji bukvalno kad prikažeš nešto zanimljivo, sad očekuju da se izdvoji još jedno 50 sati samo zarad njihovog ličnog zadovoljstva i znatiželje i da im se još ugađa. Neka, hvala; nije vredno nit' korisno.
е сад си све реко везано за нишки устанак
све вође чисти бугари
Устанак је избио 6. односно 18. априла (по новом календару) 1841. године, на црквени празник Томину недељу. За центар устанка у нишком крају узима се село Каменица. Устанак је објавио угледни сеоски домаћин и трговац Милоје Јовановић, један од двојице ранијих коцабаша за Нишку нахију, организатор устанка, човек веома популаран у народу на ширем подручју Нишког ејалета. По претходном договору са предводницима из других предела и нахија, устанак је одмах избио и у већем делу Прокупачке нахије, у Пиротској нахији, у Лесковачкој нахији и у северном делу Врањске нахије. Као нахијски и помесни предводници устанка били су: Никола Срндаковић-Срндак из Горњег Душника у Заплању, Стојан Чавдар из Великог Крчимира у Заплању, Станко Атанацковић Бојаџија из Власотинца, поп Симон из Лесковца, поп Ђорђе Јанковић из Пољанице, Стаменко Ђокић из Јастрепца, села у Грделичкој клисури, Стојко Зиковић из Горњег Матејевца, Сава Божиновић из Врања, Младен Белопаланчанин, бивши буљубаша Карађорђев у Првом српском устанку, Јеленић у Пиротској нахији итд
википедија.
oni bukvalno proganjaju u stilu „sramota nikad viđena, čovek okačio samo 100 izvora; zašto nije i 101“ ili koji bukvalno kad prikažeš nešto zanimljivo, sad očekuju da se izdvoji još jedno 50 sati samo zarad njihovog ličnog zadovoljstva i znatiželje i da im se još ugađa. Neka, hvala; nije vredno nit' korisno
Da se ne rasplinjavamo previše, pošto je ovo ipak tema o Makedoniji a pomenut je i Niš nije zgoreg videti i šta bugarska strana tvrdi o “problemu”:

Iz samog tona pisanja sve postaje veoma jasno, Makedonija je tu viđena samo kao odskočna daska za Solun ka jugu, a Niš i dolina Velike Morave kao put ka severu:

Evo kako je 2004-te član Bugarske akademije nauka Stojan Rajčevski pisao o “nišavskim Bugarima”, tj ne o stanovništvu Niša, za koje se podrazumeva da je “bugarsko” ali avaj, već po običaju “zadojeno antibugarskim šovinizmom” pa samo zbog toga nije poletelo “matici”, neogo o “otrgnutom Severozapadu”, “bugarskom kraju” i to onom “najbližem srcu Evrope”. To sve dok se po Srbiji mantra o “inkluzivnim pristupima nastavi istorije” i relativizuje i sama egzistencija srpskog naroda. A svi znamo i ko su pomenuti kojima treba i 101-vi dokument posle 100-tog.

C28F6EBA-D70A-4332-A569-9BF9E6D2370B.png



Da li ima nečeg prozirnijeg od ovog geopolitičkog lamenta nad “Severozapadom”, naravno u kontekstu makedonskih teorija? Šta čitalac može da zaključi o Seobi Srba? O svim srpskim ustancima? Da li u sanstefanskom univerzumu Rajčevskog uopšte ima Srba? On u knjizi inače mnogo puta pominje i vododelnicu između Velike Morave i Kolubare, samo odraz u ogledalu teorija da “nema Srba zapadno od Drine”, uz opasku da je to sve tako samo zbog volje velikih, ali i jedne ne tako velike sile. Da je ta ne tako velika sila upravo Srbija je jasno i detetu. Uporedimo ovo pisanje sa tonom Tibora Živkovića, da ne pominjem Pirivatrića i Ivanu Komatinu. On je najočiglednije potkupljeni bonvivan koji posvećuje zbornike tuđih nacionalnih narativa prevoditeljkama sa latinskog, ali po čemu bi se to razlikovali Živković i Komatina od srpskog mitropolita Mihaila Jovanovića koji je od Srba zahtevao prilključenje Bugarskoj egzarhiji, trampeći ono što se već imalo za ono što je tek trebalo osloboditi od Austrije. Na veliki jad Rajčevskog, a i još nekih Brozova severna “autonomna pokrajina” nije dala očekivanih rezultata.

————-


Има нешто, у искушењу да то тако назовем, у најмању руку недобронамерно, на начин на који за само неколико деценија одсече и одузима део по део северозапад бугарске етничке територије, територија која је најближа срцу Европе. У стварности, управо та близина, на коју су се нишки “Бугари” увек ослањали и при сваком покрету дуж северозападне границе Отоманског царства, први хватали оружје у борбу за своју слободу, одиграла им је најгору шалу. . Јер их ова територијална близина ставља веома близу котла разних интереса европских великих и не тако великих сила.



@Brđanin @Mrkalj @Khal Drogo @Сребрена @Ellena_ @Софија @suave @Bren @Krishna @Старо Браничево
 
Poslednja izmena:
Karta Bugarske egzarhije, tj turske administrativne podele. Zanimljivo da mu nije palo na pamet da na primer kartu Pećke patrijaršije prikaže kao kartu srpskog etničkog područja, po istom kriterijumu.
Samo je Bueva karta nastala prije osnivanja Bugarske egzarhije ili bugarskog nacionalnog preporoda, uopšteno. Nastala je 1847., na osnovu prethodnog obilaska Balkana.
Ali vrlo je moguće da su Austrijanci ostvarili uticaj na njega, radi njihovih političkih ciljeva. Ne treba zaboraviti da su se stranci često loše snalazili ovdje, pogrešno shvatajući etničku sliku. Pogledaj na primjer onog Evliju Čelebiju koji pominje Hrvate po Pljevljima i Bugare po Priboju.
Tako da ovo nije nikakav krunski dokaz
 
Samo je Bueva karta nastala prije osnivanja Bugarske egzarhije ili bugarskog nacionalnog preporoda, uopšteno. Nastala je 1847., na osnovu prethodnog obilaska Balkana.
Ali vrlo je moguće da su Austrijanci ostvarili uticaj na njega, radi njihovih političkih ciljeva. Ne treba zaboraviti da su se stranci često loše snalazili ovdje, pogrešno shvatajući etničku sliku. Pogledaj na primjer onog Evliju Čelebiju koji pominje Hrvate po Pljevljima i Bugare po Priboju.
Tako da ovo nije nikakav krunski dokaz

Ma Bueva karta nema veze sa životom. Pogledaj samo kartu Albanaca. Ništa to nije tačno. To je iz perioda u kojem se Epir u potpunosti identifikovao sa Albancima i zato je čovek crtao kartu da su Albanci sve živeli, navodno, skroz do Peloponeza. Ništa se tad nije znalo o tome. A grčkih Arvanita skoro niđe. I ova verska karta nema veze nikakve da životom, pogledaj šta se sve on označio kao katoličko. Kao, muslimani samo tamo južnije. Kosovo, malo morgen. I Boku kotorsku je predstavio kao albanski etnički prostor, samo zato što je pročitao negde Albania Veneta. :lol:
 
Samo je Bueva karta nastala prije osnivanja Bugarske egzarhije ili bugarskog nacionalnog preporoda, uopšteno. Nastala je 1847., na osnovu prethodnog obilaska Balkana.
Ali vrlo je moguće da su Austrijanci ostvarili uticaj na njega, radi njihovih političkih ciljeva. Ne treba zaboraviti da su se stranci često loše snalazili ovdje, pogrešno shvatajući etničku sliku. Pogledaj na primjer onog Evliju Čelebiju koji pominje Hrvate po Pljevljima i Bugare po Priboju.
Tako da ovo nije nikakav krunski dokaz
Nastala je na osnovu teritorijalne organizacije Otomanske imperije. Otomanska pokrajina Bugarska je tada bila Bulgaristan.
 
Nastala je na osnovu teritorijalne organizacije Otomanske imperije. Otomanska pokrajina Bugarska je tada bila Bulgaristan.

Nije samo. Nastala je na osnovu dosta složenih izvora. Geografije, političke geografije, mletačkih, turskih, i drugih izvora, nastavljanja starih zabluda, pa čak i običnih glasina.

Ne može se reći da se čovek nije potrudio, ali sve treba posmatrati u kontekstu. Balkansko poluostrvo je sve do skorašnjih vremena bilo skoro pa terra incognita za te pustolove, putopisce, itd. Očekivati preciznije etničke karte u ta vremena, potpuno je nerealno.
 
Samo je Bueva karta nastala prije osnivanja Bugarske egzarhije ili bugarskog nacionalnog preporoda, uopšteno. Nastala je 1847., na osnovu prethodnog obilaska Balkana.
Ali vrlo je moguće da su Austrijanci ostvarili uticaj na njega, radi njihovih političkih ciljeva. Ne treba zaboraviti da su se stranci često loše snalazili ovdje, pogrešno shvatajući etničku sliku. Pogledaj na primjer onog Evliju Čelebiju koji pominje Hrvate po Pljevljima i Bugare po Priboju.
Tako da ovo nije nikakav krunski dokaz
Bugari se pozivaju na Buea i kad tvrde da je Novi Pazar “u Albaniji”:

CCCECBFD-F3E8-4672-AC18-6A195606D045.jpeg


Kolega @Q. in perpetuum hibernum je to već objasnio, pokušaću to iskoristim da nađem još koji biser sa pozivanjem na Buea.
 
Bugari se pozivaju na Buea i kad tvrde da je Novi Pazar “u Albaniji”:

Pogledajte prilog 1579122

Kolega @Q. in perpetuum hibernum je to već objasnio, pokušaću to iskoristim da nađem još koji biser sa pozivanjem na Buea.

Hmmmm, ne znam ko je tačno proširio pojam Albanije da uključi čak i Novi Pazar, ali viđao sam to. Mislim, neko ju je proširio čak i do istočih delova Stare Hercegovine, ja mislim i Sjenice, tako da je moguće.

Bue je, verujem, to načuo i zato Novi Pazar uključio u Albaniju.
 
Ma Bueva karta nema veze sa životom. Pogledaj samo kartu Albanaca. Ništa to nije tačno. To je iz perioda u kojem se Epir u potpunosti identifikovao sa Albancima i zato je čovek crtao kartu da su Albanci sve živeli, navodno, skroz do Peloponeza. Ništa se tad nije znalo o tome. A grčkih Arvanita skoro niđe. I ova verska karta nema veze nikakve da životom, pogledaj šta se sve on označio kao katoličko. Kao, muslimani samo tamo južnije. Kosovo, malo morgen. I Boku kotorsku je predstavio kao albanski etnički prostor, samo zato što je pročitao negde Albania Veneta.
I Boku kotorsku je predstavio kao albanski etnički prostor, samo zato što je pročitao negde Albania Veneta.
Negde je pročitao, a onda nadalje konstruisao na osnovu pročitanog. Zbog toga je neophodan koherentan narativ ili se dobiju istoriografski konstruktivisti kao što su Tibor Živković i Ivana Komatina koji svojim konstruktivizmom projektuju u prošlost i grade nečiji narativ.

I mitropolita srpskog Mihaila Jovanovića, nedostojnog trona Svetog Save su rukovodile ideološke pobude, kao i Živkovića i Ivanu Komatinu - Predrag Komatina se izgleda osetio ponukanim da da izvesna pojašnjenja njenog narativa.

Predrag Komatina, Pojam Bugarske u XI i XII veku i teritorija Ohridske arhiepiskopije

https://dais.sanu.ac.rs/bitstream/handle/123456789/11785/bitstream_46955.pdf
 
Постоји и карта тог путописца.
Pogledajte prilog 1578461
Бутарски крунски аргумент је “етничка карта “ која тврди да је у Боки Которској средином XIX века постојала “албанска већина”. Кад су по Буеу Албанци били већина у Боки зашто онда Бугари не би били већина рецимо и у Загребу, не само у Македонији и по Србији?

Толико о чувеном Буеу.
 
Samo je Bueva karta nastala prije osnivanja Bugarske egzarhije ili bugarskog nacionalnog preporoda, uopšteno. Nastala je 1847., na osnovu prethodnog obilaska Balkana.
Ali vrlo je moguće da su Austrijanci ostvarili uticaj na njega, radi njihovih političkih ciljeva. Ne treba zaboraviti da su se stranci često loše snalazili ovdje, pogrešno shvatajući etničku sliku. Pogledaj na primjer onog Evliju Čelebiju koji pominje Hrvate po Pljevljima i Bugare po Priboju.
Tako da ovo nije nikakav krunski dokaz
е сад си све реко везано за нишки устанак
све вође чисти бугари
Устанак је избио 6. односно 18. априла (по новом календару) 1841. године, на црквени празник Томину недељу. За центар устанка у нишком крају узима се село Каменица. Устанак је објавио угледни сеоски домаћин и трговац Милоје Јовановић, један од двојице ранијих коцабаша за Нишку нахију, организатор устанка, човек веома популаран у народу на ширем подручју Нишког ејалета. По претходном договору са предводницима из других предела и нахија, устанак је одмах избио и у већем делу Прокупачке нахије, у Пиротској нахији, у Лесковачкој нахији и у северном делу Врањске нахије. Као нахијски и помесни предводници устанка били су: Никола Срндаковић-Срндак из Горњег Душника у Заплању, Стојан Чавдар из Великог Крчимира у Заплању, Станко Атанацковић Бојаџија из Власотинца, поп Симон из Лесковца, поп Ђорђе Јанковић из Пољанице, Стаменко Ђокић из Јастрепца, села у Грделичкој клисури, Стојко Зиковић из Горњег Матејевца, Сава Божиновић из Врања, Младен Белопаланчанин, бивши буљубаша Карађорђев у Првом српском устанку, Јеленић у Пиротској нахији итд
википедија.
Ne znam zašto to kažeš. Ta knjiga ima nekežih svojih vrednosti kao svedočanstvo, ali dolazi iz perioda pre sredine XIX i pre XX stoleća, kad su stranci imali generalno izuzetno loše poznavanje detalja ovog prostora.
Ево још мало историјских извора у бугарској интерпретацији, рецимо хришћани се редовно преводи са ‘Бугари’: православно становништво Понишавља се упорно тако назива и поред констатације постојања веома живог Косовског мита у Пироту у XVII веку - протестантски теолог који је путовао у Цариград ради консултација са Васељенским патријархом Стефан Герлах констатује да су хришћани из околине Пирота тврдили да је Милош (Обилић) који је на Косову убио Мурата био управо из Пирота и чак и да је пиротска тврђава била његов посед:

59D77941-EE88-420F-A528-0395EE223851.jpeg
 
Зар ниси ти помоћник @Лекизан-a? - имате исти однос према изворима - без наслова, без аутора, без акцента, безвезе, југословенске глупости..... Продор Бугара у Македонију почиње у 8. веку - Освајање долине Струме почиње 789. године у време Кардама. Македонија је већ 814. године била под бугарском влашћу. И то чини 814 до 1018 – 204 године само у Првој бугарској држави, а ако томе додамо време бугарске владавине у 13. веку – имамо преко 220 година бугарског утицаја у Македонији!
Какве везе има оногурски канат турских Булгара са савременим народом Бугара? Исто тако можете да се прогласите и за наследнике Османлија, положај словенских Бугара је у обе државе био исти.
 

Back
Top