gost 107590
Buduća legenda
- Poruka
- 42.249
И из "кулачких". За мање упућене, то је у Војводини био израз за оне који су се генерацијама злопатили и фанатично радили не би ли стекли нешто земље и имања, па онда дошли другови, све им то отели и још бију и шаљу на робију ако се буниш.
Један огранак моје породице се угасио због Сремског фронта. Сина и ћерку (еј, замисли, ћерку!) једног мог прадеде (тачније, био је дедин стриц) народна власт је мобилисала и послала у Срем и обоје су погинули. Прадеда се обесио, а прабаба пресвисла нешто касније. Иначе, у Банату многи преживели говоре да се лакше и достојније живело под нацистима него под комунистима.
Mogao bi nekad da me upoznaš sa tim mnogima, da progledam na oči, ja ih nešto ne sretoh do sada, pa me baš zanima gde su to ti mnogi, kako to da se uvek mimoiđemo, gde se kriju u ravnom Banatu tako uspešno...
Žao mi je tvoje porodice, u ratu uvek ima žrtava, pa i nepotrebnih...
Omladina je mobilisana i u drugim krajevima Jugoslavije u kojima su komunisti, partizani, dominirali...ginulo se i na drugim bojištima, a na Sremskom frontu nisu bili angažovani samo borci iz Srbije...
Žrtve koje su pale, ta naša omladina, jesu bile teške i u slučaju tvoje porodice nenadoknadive, ali nisu svi ti mladi ljudi bili prisilno mobilisani, većina je baš kao i u ostalim delovima Jugoslavije krenula u borbu zbog svojih ubeđenja, pa ne bi valjda 1944. godine, kad je sve tako reći već bilo jasno, otišli u četnike ili ustaše...U tom periodu je i hrvatska, i muslimanska, i slovenačka, i makedonska omladina stupala masovno u partizanske jedinice...
Drugi svetski rat je zapamćen po strahovito velikom broju žrtava, ali baš da neko preterano žali za njegovim izazivačima nisam primetio, osim naravno ovde na forumu, još samo firer nedostaje pa da društvo bude kompletno....
Iz moje porodice, koja je naravno izuzetak, bolesna, krvoločna manjina željna genocida nad jadnim, nevinim nacistima, svi mladi su već početkom 1943. godine, kao šesnaestogodišnjaci i sedamnaestogodišnjaci otišli za Srem i Bosnu, u partizane. Moj deda i obe njegove sestre, ali i veliki broj njihovih komšija i prijatelja. Međutim, opet podsećam, to su bili žalosni izuzeci, banditi iz porodica okorelih kriminalaca, iz porodica kolonizovanih srpskih dobrovoljaca iz prvog svetskog rata, oni nisu mogli da smisle te fine, dobrodušne Nemce i stalno su tražili kavgu, pazi kad su njihovi očevi stumbali staru dobru Austro-Ugarsku u kojoj su Srbi prosperirali i uživali.
Imamo čime da se ponosimo...slavićemo te ljude dok nas ima i bićemo im zahvalni dok nas ima.