Srednjovekovna Hrvatska

Не, Хрватска је дио Хрватске и Славоније.
Odgovoria sam na Pojam Konstitutivnog naroda da ne idemo ovde previše van teme.
Ko prisvaja hrvatsku ćirilicu? Ovdje je riječ o samo onoj brzopisnoj ćirilici koja je korišćena u srpskim tekstovima, a koja se u stranoj literaturi vodi pod bosansku ćirilicu (kao gore navedene povelje bana Stjepana II Kotromanića, Blagajski natpis ili Dubrovački molitvenik).
O tom potom :)

Koji su to pokazatelji?

Nikoljsko jevanđelje

"Napisano je u srpskoj verziji crkvenoslavenskog jezika (ponekad klasificiranoj i u zasebnu bosansku verziju),[3][4] s tragovima narodnog jezika, poput sporadične upotrebe ikavskog refleksa Jat (npr. Mat II:2 ⟨звыздоу⟩).[5][6] Evanđelje sv. Nikole nekoć je bilo u vlasništvu srpsko-pravoslavnog samostana u blizini Ovčar Banje, a danas se nalazi u Irskoj."
 
"Napisano je u srpskoj verziji crkvenoslavenskog jezika (ponekad klasificiranoj i u zasebnu bosansku verziju),[3][4] s tragovima narodnog jezika, poput sporadične upotrebe ikavskog refleksa Jat (npr. Mat II:2 ⟨звыздоу⟩).[5][6] Evanđelje sv. Nikole nekoć je bilo u vlasništvu srpsko-pravoslavnog samostana u blizini Ovčar Banje, a danas se nalazi u Irskoj.
Kakve ovo veze ima sa pismom, a naročito hrvatskom ćirilicom? Zacrnio si dio koji govori o jeziku, odnosno o vrsti srpske redakcije crkvenoslavenskog.
 
Ponajveću ulogu u širenju Hr. ćirilice ili bosančice na prostoru BiH(ali i šire) imali su franjevački misionari, redovnici i svećenici okupljeni u tom katoličkom crkvenom redu kojeg 1209. uspostavlja sv. Franjo Asiški. Čisto za uvod par općenitih navoda o tom redu i njihovom dolasku među Hrvate te njihovim prvim samostanima u ovim krajevima.

Franjevci u Hrvatskoj i Bosni

"Do Hrvata su franjevci došli iz dva pravca. Prvi je preko mora, provincija Ultra marina (u Dalmaciju). Drugi je pravac provincija Cis alpina, preko Austrije, Ugarske i Slavonije. Tatarska pustošenja 1242. godine uništit će sve samostane u Ugarskoj i Slavoniji. Ostaju samo samostani na Primorju, koji čine provinciju Sclavoniae (Hrvatske). Prvi spomen franjevaca u Hrvatskoj je iz godine 1235. kada papa moli franjevačku provinciju iz Primorja da pošalju dva franjevca u Bosnu da ispitaju učenje bosanskih krstjana. Nije poznat rezultat te misije, ali franjevci polako ulaze u Bosnu. U Bosni na istom poslu tada rade dominikanci, ali oni će morati napustiti Bosnu, jer nisu mogli suzbiti čudnu nauku. Taj posao će preuzeti franjevci, te će oko 1340. godine osnovati Vikariju Bosna i ostati tamo sve do naših dana."

Franjevci u hrvatskom narodu

"Međutim, prvi povijesni podatak o franjevcima na hrvatskom tlu imamo u oporuci trogirskog plemića Desse od 18.2.1234. Spomenuti plemić ostavlja sav svoj imetak sinovima sv. Franje u Trogiru. U oporuci veli da je još za života sv. Franje sagradio pokraj grada Trogira crkvu, ogradio je zidom i franjevcima podigao boravište. Pretpostavlja se da je to moglo biti 1214. godine. U povijesnim izvorima spominju se samostani u Puli 1227., Dubrovniku 1227/28., Zadru 1228., Splitu i Šibeniku 1229., Zagrebu 1280., u Bosni 1291., Varaždinu 1292."


"Iz hrvatske provincije ("Provincia Sclavoniae"), po odredbi pape Nikole IV. dolaze u Bosnu 1291. dva franjevca, Marin i Ciprijan, za inkvizitore heretičnog učenja "krstjana" "Crkve bosanske." Do kraja 13. st. u Bosnu dolazi velik broj fratara iz Zadra, Splita, Dubrovnika i drugih krajeva. Provincijal hrvatske provincije od pape Bonifacija VIII. dobiva 1298. nalog da se njegova provincija uključi u borbu protiv heretika i u Srbiji, Dalmaciji, Hrvatskoj i Istri. Za prvih pedesetak godina djelovanja franjevci su u Bosni postali toliko brojni da su mogli osnovati svoju posebnu provinciju. Budući da je papa Nikola IV. 1288. zabranio osnivanje novih provincija u Redu, bez izričite dozvole Sv. Stolice, u Redu se osnivaju nove zajednice koje nose naziv vikarije. Imaju potpunu neovisnost o bilo kojoj drugoj provinciji i direktno su podložne generalu Reda. Zato je u Bosni 1340. godine osnovana Bosanska vikarija, a ne provincija. Generalna se uprava Reda brine za slanje misionara u Bosnu iz drugih provincija. Bili su to u najvećem broju Talijani. Rad franjevaca Bosanske vikarije proširuje se iz Bosne na Bugarsku i Ugarsku. Godine 1372. bosanski vikar Bartol Alvernski dobiva od pape Grgura XI. dozvolu da može osnovati samostane u Raškoj, Vlaškoj, Slavoniji i Ugarskoj. Bosanska vikarija proširuje svoje djelovanje od Jadrana do Karpata i od Istre do Crnoga mora. U drugoj polovici 14. st. Bosanska vikarija ima osam kustodija (duvanjska, grebenska, bosanska, usorska, mačvanska, bugarska, kovinska i apulijska) s 40 samostana."

FRANJEVCI U NAŠIM KRAJEVIMA U 13. STOLJEĆU

S tim kapitulskim odlukama Provincia Sclavoniae poprimila je velike razmjere protežući se duž cijele istočnojadranske obale: od Trsta do Drača (u Albaniji).Sjedište joj se često mijenjalo – nekad je bilo u Zadru, a nekad u Splitu, ovisno o političkim (ne)prilikama između hrvatsko-ugarskog kraljevstva i Republike Venecije – i imala je četiri kustodije:

Dubrovačku (Ragusina), Splitsku ili Zadarsku (Spalatensis vel Jadrensis), Rapsku (Arbensis) i Istarsku (Ystriae).

U Dubrovačku kustodiju pripadali su samostani u Draču, Ulcinju, Skadru, Baru, Kotoru, Dubrovniku, na otoku Daksi(kraj Dubrovnika) i Korčuli.

Splitskoj ili Zadarskoj kustodiji pripadali su samostani u Splitu, Trogiru, Šibeniku, Skradinu, Bribiru, Zadru, Pagu, zatim “locum extra Iadram super insulam, quiS. Hieronymi uocatur” (tj. Ugljan), Pašman te “locum Podnoui”(danas Novi Vinodolski).

Rapskoj kustodiji pripadali su samostani u Rabu,Senju,Krku,Cresu i “locum Modrusie” (tj. Modruš).

Istarska kustodija imala je samostane u Puli, Poreču, Piranu, Kopru,Trstu, Miljama i u “locum Vallis” (tj. u Balama).

"Kako je vidljivo, sljedbenici sv. Franje Asiškoga prisutni suu našim krajevima od samih početaka franjevačkog reda. Nakon samostana u Trogiru, koji predstavlja prvi franjevački samostanu franjevačkom svijetu izvan Italije, Manja su braća u našim krajevima bila u stalnom porastu, kako brojem članova tako i svojih samostana. Kad su nakon genaralnog kapitula 1217. provincijali vodili sa sobom braću u europske i prekomorske zemlje koje su im bile dodijeljene, to se s Manjom braćom in partibus Sclavoniae nije dogodilo: njih nitko nije vodio, jer oni su te godine na hrvatskom tlu već bili brojni i u osoblju i u samostanima. Uspostava Provinciae Hungariae, smještene isključivo unutar političkih granica srednjevjekovnoga hrvatskog kraljevstva, samo jep otvrdila tu činjenicu."
 
U prošlom upisu sam se dotaka dolaska franjevaca na ove prostore tokom 13.st., sad ću malo o njihovoj ulozi u našem narodu, o tome ko je sve činia taj katolički crkveni red, koje su pismo koristili i di su sve ukorjenili. Opet donosim obilje pisane građe koja nam detaljno govori o svemu tome jer samo kroz mnogobrojne izvore koji su korišteni i za ovu prigodu dolazimo do nekih odgovora.

Al prije nego krenem u tom smjeru mislim da sam osta "dužan" pokoju više o franjevačkoj upravnoj jedinici zvana Bosna Srebrna.

Bosanska vikarija:
500px-Bosanska_vikarija_1375.jpg


Franjevačka provincija Bosna Srebrena početkom 18. stoljeća:
Bosnasrebrena18.PNG


Samostani na prostorima današnje Bosne i Hercegovine u 15. stoljeću:
800px-Map_of_Roman_Catholic_monasteries_in_Bosnia_in_the_15th_century.png



FRANJEVAČKI LJETOPISI U BOSNI I HERCEGOVINI

"Prve grupe franjevaca došle su iz primorskih gradova s namjerom da se suprotstavljaju širenju bogumilstva u srednjovjekovnoj bosanskoj državi. Kasnije su im dolazili u pоmoć franjevci iz drugih evropskih država, posebice iz Italije, što je činilo dosta raznolik sastav zajednice. Na zahtjev bana Stjepana II. Kotromanića, osnovana je Bosanska vikarija, tj. manja upravna jedinica od provincije, kojoj je poglavara imenovao generalni ministar Franjevačkog reda. Budući da im posao nije bio lagan, ni uvjeti za život i radosigurani, i budući da su franjevci po svojoj uredbi putujući propovjednici, ubrzo su oni prelazili granice srednjovjekovne Bosne i djelovali u susjednim krajevima i državama tako da je Bosanska vikarija već u 15. stoljeću obuhvaćala golemo prostranstvo od Jadranskog mora do Karpata i Crnog mora, a njezino središte bila je BiH."

BOSANSKA VIKARIJA I FRANJEVCI KONVENTUALCI

"Koliko je ban Stjepan uzeo k srcu franjevce i njihovu vikariju, razabiremo već i iz toga što im je odmah počeo graditi velebnu gotsku crkvu sv. Nikole u Milama kod svoje prijestolnice Visokog; tu će biti i zadužbina bana i kralja Tvrtka. Nešto kasnije Stjepan će davati dalekosežne upute sv. Stolici kako bi u Bosnu stigao što veći broj misionara. No nije se tu radilo samo o broju nego i izobrazbi fratara; trebalo je slati suradnike "linguae slavonicae non ignaros vel saltem ad addiscendum aptos". Ban je mislio na duži rok i želio da Bosanska vikarija postane samodostatna također i s teološki dobro pripremljenim fratrima,koje je trebalo slati na školovanje u okolne provincije; svjestan prekarnosti, on traži ovlaštenje za vikara da smije osnivati samostane van Bosne.

KNJIŽEVNOST BOSANSKO-HERCEGOVAČKIH FRANJEVACA U HRVATSKOJ KNJIŽEVNOJ MATICI

"Iako je od 15. stoljeća Bosna bila pod Turcima hrvatska komunikacija s Bosnomu mnogome je bila omogućena upravo zahvaljujući franjevcima. Našavši zajednički jezik s Turcima franjevci su svoju Bosnu Srebrenu širili na sve one krajevekoje su Turci osvojili. Uz onaj dalmatinsko (čakavski) -kajkavski put što je spajao Dalmaciju i Hrvatsko primorje s hrvatskim Sjeverom (Ozaljski književni krug),glavni put između hrvatskog juga i sjevera odvijao se preko Bosne, odnosno posredstvom bosanskih franjevaca. Održavali su taj put franjevci provincije Bosne Srebrene koja je u stanovito vrijeme obuhvaćala sve hrvatske štokavske govore,pa su u tom pogledu bosanski franjevci igrali važnu ulogu ne samo u komunikaciji svoje regije s Dalmacijom i Dubrovnikom, nego su održavali i vezu sa daljnim hrvatskim Sjeverom, sa Slavonijom, a i s hrvatskim naseobinama u Ugarskoj."

IVO PRANJKOVIĆ O JEZIKU BOSANSKIH FRANJEVACA

"U članku se govori o znanstvenome radu Ive Pranjkovića na proučavanju jezika bosanskih franjevaca. Njegove radove i knjige o jezičnim i jezično-stilskim karakteristikama franjevačkih kronika i književnih djela autor smatra golemim i dragocjenim doprinosom hrvatskoj filologiji i proučavanju tradicije hrvatskoga jezika koja je do kraja 19. st. gotovo isključivo vezana za djelatnost franjevaca Bosne Srebrene."


BOSANIČNI RUKOPISI U KNJIŽNICI FRANJEVAČKOG SAMOSTANA U KRALJEVOJ SUTJESCI

"Franjevački samostan u Kraljevoj Sutjesci i samostani u Fojnici i Kreševu jedine su ustanove u Bosni i Hercegovini koje su u okviru franjevačkevikarije odnosno provincije Bosne Srebrene preživjele bosansko srednjovjekovlje. Unatoč nepovoljnim okolnostima kojima su franjevci bili izloženi kroz četiri stoljeća Osmanskog Carstva, sva tri samostana u svojim knjižnicama i muzejima čuvaju važno povijesno-kulturno i umjetničko blago, unutar kojega se nalaze i brojni rukopisi pisani bosančicom. Sva tri samostana stradala su polovicom 17. stoljeća od požara, kada su uništene i samostanske knjižnice i arhivi. Stoga su danas najstariji sačuvani bosanični rukopisi uglavnom iz druge polovice 17. stoljeća. Kako su matičneknjige čuvane u sakristiji, a požar 1658. nije zahvatio i samostansku crkvu u Kraljevoj Sutjesci, sačuvana je i jedna matica iz prve polovice 17. stoljeća."

HRVATSKA BOSANIČKA BAŠTINA U DJELIMA BOSANSKIH FRANJEVACA 17. STOLJEĆA

"Dubrovačka književnost, koja je u ovome razmatranju temelj svih teza i važno polazište, ostvarivala je dvostruku vezu: s glagoljskom i primorskom književnošću (do sredine 16. stoljeća) i vezu s književnošću bosanskih franjevaca (od 17. stoljeća). Franjevački su pisci jezične odlike iz Dubrovnika prenijeli u Slavoniju i dijelom u hrvatska naselja u Ugarskoj, što je omogućavala činjenica da su svi administrativno pripadali jednoj provinciji, Bosni Srebrenoj, ujedinjujućem i pokretačkom čimbeniku."

Popis bosanskih vikara i provincijala
Djelatnosti Franjevaca u drugim poljima
Književni rad bosanskih franjevaca

PS toliko zasad na temu franjevaca i hr. ćirilice(bosančice) nadam se da će nekima nakon ovog izlaganja bit bar malo jasnije ko je zaslužan za kreiranje i širenje hr. ćirilice po BiH kao i po Dubr. republici, Dalmaciji, ali i nekim zemljama i narodima koji su u doticaju s Hrvatima na svojim granicama.
 
U prošlom upisu sam se dotaka dolaska franjevaca na ove prostore tokom 13.st., sad ću malo o njihovoj ulozi u našem narodu, o tome ko je sve činia taj katolički crkveni red, koje su pismo koristili i di su sve ukorjenili. Opet donosim obilje pisane građe koja nam detaljno govori o svemu tome jer samo kroz mnogobrojne izvore koji su korišteni i za ovu prigodu dolazimo do nekih odgovora.

Al prije nego krenem u tom smjeru mislim da sam osta "dužan" pokoju više o franjevačkoj upravnoj jedinici zvana Bosna Srebrna.

Bosanska vikarija:
500px-Bosanska_vikarija_1375.jpg


Franjevačka provincija Bosna Srebrena početkom 18. stoljeća:
Bosnasrebrena18.PNG


Samostani na prostorima današnje Bosne i Hercegovine u 15. stoljeću:
800px-Map_of_Roman_Catholic_monasteries_in_Bosnia_in_the_15th_century.png



FRANJEVAČKI LJETOPISI U BOSNI I HERCEGOVINI

"Prve grupe franjevaca došle su iz primorskih gradova s namjerom da se suprotstavljaju širenju bogumilstva u srednjovjekovnoj bosanskoj državi. Kasnije su im dolazili u pоmoć franjevci iz drugih evropskih država, posebice iz Italije, što je činilo dosta raznolik sastav zajednice. Na zahtjev bana Stjepana II. Kotromanića, osnovana je Bosanska vikarija, tj. manja upravna jedinica od provincije, kojoj je poglavara imenovao generalni ministar Franjevačkog reda. Budući da im posao nije bio lagan, ni uvjeti za život i radosigurani, i budući da su franjevci po svojoj uredbi putujući propovjednici, ubrzo su oni prelazili granice srednjovjekovne Bosne i djelovali u susjednim krajevima i državama tako da je Bosanska vikarija već u 15. stoljeću obuhvaćala golemo prostranstvo od Jadranskog mora do Karpata i Crnog mora, a njezino središte bila je BiH."

BOSANSKA VIKARIJA I FRANJEVCI KONVENTUALCI

"Koliko je ban Stjepan uzeo k srcu franjevce i njihovu vikariju, razabiremo već i iz toga što im je odmah počeo graditi velebnu gotsku crkvu sv. Nikole u Milama kod svoje prijestolnice Visokog; tu će biti i zadužbina bana i kralja Tvrtka. Nešto kasnije Stjepan će davati dalekosežne upute sv. Stolici kako bi u Bosnu stigao što veći broj misionara. No nije se tu radilo samo o broju nego i izobrazbi fratara; trebalo je slati suradnike "linguae slavonicae non ignaros vel saltem ad addiscendum aptos". Ban je mislio na duži rok i želio da Bosanska vikarija postane samodostatna također i s teološki dobro pripremljenim fratrima,koje je trebalo slati na školovanje u okolne provincije; svjestan prekarnosti, on traži ovlaštenje za vikara da smije osnivati samostane van Bosne.

KNJIŽEVNOST BOSANSKO-HERCEGOVAČKIH FRANJEVACA U HRVATSKOJ KNJIŽEVNOJ MATICI

"Iako je od 15. stoljeća Bosna bila pod Turcima hrvatska komunikacija s Bosnomu mnogome je bila omogućena upravo zahvaljujući franjevcima. Našavši zajednički jezik s Turcima franjevci su svoju Bosnu Srebrenu širili na sve one krajevekoje su Turci osvojili. Uz onaj dalmatinsko (čakavski) -kajkavski put što je spajao Dalmaciju i Hrvatsko primorje s hrvatskim Sjeverom (Ozaljski književni krug),glavni put između hrvatskog juga i sjevera odvijao se preko Bosne, odnosno posredstvom bosanskih franjevaca. Održavali su taj put franjevci provincije Bosne Srebrene koja je u stanovito vrijeme obuhvaćala sve hrvatske štokavske govore,pa su u tom pogledu bosanski franjevci igrali važnu ulogu ne samo u komunikaciji svoje regije s Dalmacijom i Dubrovnikom, nego su održavali i vezu sa daljnim hrvatskim Sjeverom, sa Slavonijom, a i s hrvatskim naseobinama u Ugarskoj."

IVO PRANJKOVIĆ O JEZIKU BOSANSKIH FRANJEVACA

"U članku se govori o znanstvenome radu Ive Pranjkovića na proučavanju jezika bosanskih franjevaca. Njegove radove i knjige o jezičnim i jezično-stilskim karakteristikama franjevačkih kronika i književnih djela autor smatra golemim i dragocjenim doprinosom hrvatskoj filologiji i proučavanju tradicije hrvatskoga jezika koja je do kraja 19. st. gotovo isključivo vezana za djelatnost franjevaca Bosne Srebrene."


BOSANIČNI RUKOPISI U KNJIŽNICI FRANJEVAČKOG SAMOSTANA U KRALJEVOJ SUTJESCI

"Franjevački samostan u Kraljevoj Sutjesci i samostani u Fojnici i Kreševu jedine su ustanove u Bosni i Hercegovini koje su u okviru franjevačkevikarije odnosno provincije Bosne Srebrene preživjele bosansko srednjovjekovlje. Unatoč nepovoljnim okolnostima kojima su franjevci bili izloženi kroz četiri stoljeća Osmanskog Carstva, sva tri samostana u svojim knjižnicama i muzejima čuvaju važno povijesno-kulturno i umjetničko blago, unutar kojega se nalaze i brojni rukopisi pisani bosančicom. Sva tri samostana stradala su polovicom 17. stoljeća od požara, kada su uništene i samostanske knjižnice i arhivi. Stoga su danas najstariji sačuvani bosanični rukopisi uglavnom iz druge polovice 17. stoljeća. Kako su matičneknjige čuvane u sakristiji, a požar 1658. nije zahvatio i samostansku crkvu u Kraljevoj Sutjesci, sačuvana je i jedna matica iz prve polovice 17. stoljeća."

HRVATSKA BOSANIČKA BAŠTINA U DJELIMA BOSANSKIH FRANJEVACA 17. STOLJEĆA

"Dubrovačka književnost, koja je u ovome razmatranju temelj svih teza i važno polazište, ostvarivala je dvostruku vezu: s glagoljskom i primorskom književnošću (do sredine 16. stoljeća) i vezu s književnošću bosanskih franjevaca (od 17. stoljeća). Franjevački su pisci jezične odlike iz Dubrovnika prenijeli u Slavoniju i dijelom u hrvatska naselja u Ugarskoj, što je omogućavala činjenica da su svi administrativno pripadali jednoj provinciji, Bosni Srebrenoj, ujedinjujućem i pokretačkom čimbeniku."

Popis bosanskih vikara i provincijala
Djelatnosti Franjevaca u drugim poljima
Književni rad bosanskih franjevaca

PS toliko zasad na temu franjevaca i hr. ćirilice(bosančice) nadam se da će nekima nakon ovog izlaganja bit bar malo jasnije ko je zaslužan za kreiranje i širenje hr. ćirilice po BiH kao i po Dubr. republici, Dalmaciji, ali i nekim zemljama i narodima koji su u doticaju s Hrvatima na svojim granicama.
Katolička crkva je nadnacionalna i posebno u srednjem veku nikakve veze sa nekim imaginarnim Hrvatima u Bosni nema. Do skorijeg vremena većina nisu ni znala da su "Hrvati" nego samo bosanski katolici.
 
U prošlom upisu sam se dotaka dolaska franjevaca na ove prostore tokom 13.st., sad ću malo o njihovoj ulozi u našem narodu, o tome ko je sve činia taj katolički crkveni red, koje su pismo koristili i di su sve ukorjenili. Opet donosim obilje pisane građe koja nam detaljno govori o svemu tome jer samo kroz mnogobrojne izvore koji su korišteni i za ovu prigodu dolazimo do nekih odgovora.

Al prije nego krenem u tom smjeru mislim da sam osta "dužan" pokoju više o franjevačkoj upravnoj jedinici zvana Bosna Srebrna.

Bosanska vikarija:
500px-Bosanska_vikarija_1375.jpg


Franjevačka provincija Bosna Srebrena početkom 18. stoljeća:
Bosnasrebrena18.PNG


Samostani na prostorima današnje Bosne i Hercegovine u 15. stoljeću:
800px-Map_of_Roman_Catholic_monasteries_in_Bosnia_in_the_15th_century.png



FRANJEVAČKI LJETOPISI U BOSNI I HERCEGOVINI

"Prve grupe franjevaca došle su iz primorskih gradova s namjerom da se suprotstavljaju širenju bogumilstva u srednjovjekovnoj bosanskoj državi. Kasnije su im dolazili u pоmoć franjevci iz drugih evropskih država, posebice iz Italije, što je činilo dosta raznolik sastav zajednice. Na zahtjev bana Stjepana II. Kotromanića, osnovana je Bosanska vikarija, tj. manja upravna jedinica od provincije, kojoj je poglavara imenovao generalni ministar Franjevačkog reda. Budući da im posao nije bio lagan, ni uvjeti za život i radosigurani, i budući da su franjevci po svojoj uredbi putujući propovjednici, ubrzo su oni prelazili granice srednjovjekovne Bosne i djelovali u susjednim krajevima i državama tako da je Bosanska vikarija već u 15. stoljeću obuhvaćala golemo prostranstvo od Jadranskog mora do Karpata i Crnog mora, a njezino središte bila je BiH."

BOSANSKA VIKARIJA I FRANJEVCI KONVENTUALCI

"Koliko je ban Stjepan uzeo k srcu franjevce i njihovu vikariju, razabiremo već i iz toga što im je odmah počeo graditi velebnu gotsku crkvu sv. Nikole u Milama kod svoje prijestolnice Visokog; tu će biti i zadužbina bana i kralja Tvrtka. Nešto kasnije Stjepan će davati dalekosežne upute sv. Stolici kako bi u Bosnu stigao što veći broj misionara. No nije se tu radilo samo o broju nego i izobrazbi fratara; trebalo je slati suradnike "linguae slavonicae non ignaros vel saltem ad addiscendum aptos". Ban je mislio na duži rok i želio da Bosanska vikarija postane samodostatna također i s teološki dobro pripremljenim fratrima,koje je trebalo slati na školovanje u okolne provincije; svjestan prekarnosti, on traži ovlaštenje za vikara da smije osnivati samostane van Bosne.

KNJIŽEVNOST BOSANSKO-HERCEGOVAČKIH FRANJEVACA U HRVATSKOJ KNJIŽEVNOJ MATICI

"Iako je od 15. stoljeća Bosna bila pod Turcima hrvatska komunikacija s Bosnomu mnogome je bila omogućena upravo zahvaljujući franjevcima. Našavši zajednički jezik s Turcima franjevci su svoju Bosnu Srebrenu širili na sve one krajevekoje su Turci osvojili. Uz onaj dalmatinsko (čakavski) -kajkavski put što je spajao Dalmaciju i Hrvatsko primorje s hrvatskim Sjeverom (Ozaljski književni krug),glavni put između hrvatskog juga i sjevera odvijao se preko Bosne, odnosno posredstvom bosanskih franjevaca. Održavali su taj put franjevci provincije Bosne Srebrene koja je u stanovito vrijeme obuhvaćala sve hrvatske štokavske govore,pa su u tom pogledu bosanski franjevci igrali važnu ulogu ne samo u komunikaciji svoje regije s Dalmacijom i Dubrovnikom, nego su održavali i vezu sa daljnim hrvatskim Sjeverom, sa Slavonijom, a i s hrvatskim naseobinama u Ugarskoj."

IVO PRANJKOVIĆ O JEZIKU BOSANSKIH FRANJEVACA

"U članku se govori o znanstvenome radu Ive Pranjkovića na proučavanju jezika bosanskih franjevaca. Njegove radove i knjige o jezičnim i jezično-stilskim karakteristikama franjevačkih kronika i književnih djela autor smatra golemim i dragocjenim doprinosom hrvatskoj filologiji i proučavanju tradicije hrvatskoga jezika koja je do kraja 19. st. gotovo isključivo vezana za djelatnost franjevaca Bosne Srebrene."


BOSANIČNI RUKOPISI U KNJIŽNICI FRANJEVAČKOG SAMOSTANA U KRALJEVOJ SUTJESCI

"Franjevački samostan u Kraljevoj Sutjesci i samostani u Fojnici i Kreševu jedine su ustanove u Bosni i Hercegovini koje su u okviru franjevačkevikarije odnosno provincije Bosne Srebrene preživjele bosansko srednjovjekovlje. Unatoč nepovoljnim okolnostima kojima su franjevci bili izloženi kroz četiri stoljeća Osmanskog Carstva, sva tri samostana u svojim knjižnicama i muzejima čuvaju važno povijesno-kulturno i umjetničko blago, unutar kojega se nalaze i brojni rukopisi pisani bosančicom. Sva tri samostana stradala su polovicom 17. stoljeća od požara, kada su uništene i samostanske knjižnice i arhivi. Stoga su danas najstariji sačuvani bosanični rukopisi uglavnom iz druge polovice 17. stoljeća. Kako su matičneknjige čuvane u sakristiji, a požar 1658. nije zahvatio i samostansku crkvu u Kraljevoj Sutjesci, sačuvana je i jedna matica iz prve polovice 17. stoljeća."

HRVATSKA BOSANIČKA BAŠTINA U DJELIMA BOSANSKIH FRANJEVACA 17. STOLJEĆA

"Dubrovačka književnost, koja je u ovome razmatranju temelj svih teza i važno polazište, ostvarivala je dvostruku vezu: s glagoljskom i primorskom književnošću (do sredine 16. stoljeća) i vezu s književnošću bosanskih franjevaca (od 17. stoljeća). Franjevački su pisci jezične odlike iz Dubrovnika prenijeli u Slavoniju i dijelom u hrvatska naselja u Ugarskoj, što je omogućavala činjenica da su svi administrativno pripadali jednoj provinciji, Bosni Srebrenoj, ujedinjujućem i pokretačkom čimbeniku."

Popis bosanskih vikara i provincijala
Djelatnosti Franjevaca u drugim poljima
Književni rad bosanskih franjevaca

PS toliko zasad na temu franjevaca i hr. ćirilice(bosančice) nadam se da će nekima nakon ovog izlaganja bit bar malo jasnije ko je zaslužan za kreiranje i širenje hr. ćirilice po BiH kao i po Dubr. republici, Dalmaciji, ali i nekim zemljama i narodima koji su u doticaju s Hrvatima na svojim granicama.
Што ће рећи да је хрватска митоманија дошла и до академских образованијих кругова хрватског друштва те стога овакав дискус обичног хрватског пучанства и не чуди.
Фрањевци као католички ред долазе у Босну на задатку ширења римокатоличке вере и папске политике, а за ту прилику користе језик становништва међу којима планирају да шире ту своју пропаганду, а то је само српски.У ту сврху је и формиран Завод Светог Јеронима у Риму чији су чланови многи и били.
 
Vraćam se malo na glagoljicu odnosno na zanimljivu priču iz Senja i na koji je način pronađena tamošnja Senjska ploča

"Kada se godine 1964. u gradu Senju pristupilo radovima na konzerviranju i prezentiranju tvrđave Nehaj, odstranilo se i stepenište pred njenim ulazom, glomaznu dogradnju iz XIX stoljeća. Rušeći ga, radnici su grušinu pod stepeništem krcali na kamion koji je otpad s Nehaja vozio na tenisko igralište, gdje su kamene krhotine završile u nasipu. U posljednji trenutak,direktor senjskog muzeja, prof. Ante Glavičić, zapazio je glagoljska slovana ulomcima od bijela vapnenca, prekinuo rad, sakupio sve što se je sakupiti dalo, prenio ulomke u gradski muzej i tako spasio dio najstarijeg do sada otkrivenog senjskog glagoljskog natpisa."

SENJSKA PLOČA II. (NEISPISANI KAMENI PREDLOŽAK)

"B. Fučić je rekonstrukcijom pak djelomično uspostavio gornji dio Senjske ploče, posebice prvi redak u kome je, kao i na Bašćanskoj ploči, utvrdio invokaciju (zaziv imena Božjega):[VЪ IME OTЪ]CA I SNA I S(VE)T[OG]A D(U)H[A…"

Senjska-ploca-zatamnjena.jpg

Senjska-plo%C4%8Da.jpg
 
Vraćam se malo na glagoljicu odnosno na zanimljivu priču iz Senja i na koji je način pronađena tamošnja Senjska ploča

"Kada se godine 1964. u gradu Senju pristupilo radovima na konzerviranju i prezentiranju tvrđave Nehaj, odstranilo se i stepenište pred njenim ulazom, glomaznu dogradnju iz XIX stoljeća. Rušeći ga, radnici su grušinu pod stepeništem krcali na kamion koji je otpad s Nehaja vozio na tenisko igralište, gdje su kamene krhotine završile u nasipu. U posljednji trenutak,direktor senjskog muzeja, prof. Ante Glavičić, zapazio je glagoljska slovana ulomcima od bijela vapnenca, prekinuo rad, sakupio sve što se je sakupiti dalo, prenio ulomke u gradski muzej i tako spasio dio najstarijeg do sada otkrivenog senjskog glagoljskog natpisa."

SENJSKA PLOČA II. (NEISPISANI KAMENI PREDLOŽAK)

"B. Fučić je rekonstrukcijom pak djelomično uspostavio gornji dio Senjske ploče, posebice prvi redak u kome je, kao i na Bašćanskoj ploči, utvrdio invokaciju (zaziv imena Božjega):[VЪ IME OTЪ]CA I SNA I S(VE)T[OG]A D(U)H[A…"

Senjska-ploca-zatamnjena.jpg

Senjska-plo%C4%8Da.jpg
Zanimljiva invokacija. Zar kod vas ne ide "... i duha svetoga"
 
Jurandvorski ulomci

Jurandvorski ulomci naziv je za kamene ulomke pronađene u Jurandvoru koji bi činili desni plutej oltarne pregrade koja je dijelila prezbiterij (prostor za svećenstvo) od crkvene lađe (prostor za puk) u srkvi svete Lucije.

Bašćanska ploča bila je tako lijevi plutej u istoj crkvi. U paleografskom pogledu mogu se datirati vremenom Bašćanska ploče, a na tri se ulomka može pročitati:

  • azъ opatъ … prosihъ … u Zvъnimir … Lucija
  • križъ … hrvatski …
  • BÏ /= broj 12/


image002.jpg
image008.jpg
image006.jpg
 
A šta će tek sad bit kad neki pročitaju drugi pasus i opis prvog reda Supetarskog ulomka(sva srića pa se radi o onom iz Istre ne s Brača)

SUPETARSKI ULOMAK

"Na ulomku su odlomci natpisa u dva retka. Dok se na prvi, gornji redak još ne osvrćemo, u drugome retku zapažamo glagoljsko pismo starijega perioda. U tome drugom retku jasno i nedvojbeno čitaju se slova:IEKOV M. Posljednje slovo M je fragmentarno. Zapisano je muško ime Jakov. Prvo slovo I, čitko i jasno, problematično je samo u interpretaciji, jer se zbogo krnjenosti zapisa otvara više mogućnosti: a) I može biti veznik i«, na pr. [FILIP I ЁKOVT.b) I može biti dočetak atributa [SVETT] KOVъ.c) Ime Jakov može biti zapisano u obliku İĖKOVÞ, tj. s početnim slovom İ,kako se to ime hebrejskog porijekla, posredovano grčkim Ἰακώβ, pisalo u staroslavenskim tekstovima."

Supetarski_ulomak.jpg


"Tu ima pet znakova, pet slova, od kojih bi prva četiri mogla biti i latinica, no posljednji, peti znak, očito je ćirilički znak za tvrdi poluglas. Kako ona prva četiri znaka mogu podjednako pripadati i latiničkomu i ćiriličkomu alfabetu, kriterij da se tu radi o ćiriličkome alfabetu daje posljednji, peti znak, ćiriličko Ъ.Ta slova čitamo: A MЕNЪ. Završna je to riječ neke molitve ili pobožna uzdaha.Oblik slova A očigledno izvire iz grčkog a, a takav - na Supetarskom ulomku- živo podsjeća na dubletu slova A s Bašćanske ploče; vjerojatno smo posredstvom ćirilice na tragu izvora bašćanskoj dubleti slova А. Svi znakovi prvog retka su jasni; problematičan je samo treći po redu znak kojičitamo kao E. Pretpostavljam ponajprije pisarovo kolebanje između glagoljskoga i ćiriličkoga E; to su, naime, inverzni oblici, to su u stvari zrcalne slike. Pretpostavljam, zatim, greškom urezan mali okomiti potez koji srednju i donju vodoravnu crtu slova E zatvara u »oko«<. U tom obliku nema slova ni u glagoljskom, ni u ćiriličkom, a ni u latiničkom pismu. Liturgijski izraz »Amen« piše se u starim glagoljskim i ćiriličkim tekstovima sad s mekim, sad s tvrdim poluglasom."

Supetarski_ulomak_3.jpg
 
Zbirno o nekim najstarijim glagoljskim spomenicima na području Istre i Kvarnera te pripadajućih otoka kao i dvi mape koje označavaju nalaze na glagoljici na sjeveru Jadrana. A kao uvod poteškoće s kojima se susreću filolozi i paleografi kod razotrivanja zapisa otisntutih u kamenu.

NAJSTARIJI HRVATSKI GLAGOLJSKI NATPISI

"Kodeksi i uopće tekstovi ispisani perom na pergameni ili papiru uvijek su bili privlačnija i zahvalnija građa filolozima i paleografima od epigrafskih spomenika. Stari natpisi uklesani u kamen u pravilu su kratki: lapidarni. Oni su, stoga, od pisanih spomenika siromašniji materijom koju traže filolog i paleograf. Siromašni riječima, oni su siromašni i slovima: na mnogome natpisu ponajčešće se ne mogu nabrojiti sva slova abecede. Oni ne pružaju mogućnost pune kontrole i sigurnih usporedbi pojedinih jezičnih i grafičkih oblika onako kako ih daje obilje i učestalost tih istih oblika u dugim tekstovima kodeksa."

fucic_gl1.jpg


fucic_istragl.jpg
 
Jurandvorski ulomci

Jurandvorski ulomci naziv je za kamene ulomke pronađene u Jurandvoru koji bi činili desni plutej oltarne pregrade koja je dijelila prezbiterij (prostor za svećenstvo) od crkvene lađe (prostor za puk) u srkvi svete Lucije.

Bašćanska ploča bila je tako lijevi plutej u istoj crkvi. U paleografskom pogledu mogu se datirati vremenom Bašćanska ploče, a na tri se ulomka može pročitati:

  • azъ opatъ … prosihъ … u Zvъnimir … Lucija
  • križъ … hrvatski …
  • BÏ /= broj 12/


image002.jpg
image008.jpg
image006.jpg
Ovo je notoran primerak probne Baške ploče.

I ja, kad treba da pišem rukom neku diplomu, prvo malo probam sa strane.
 
Ovo je notoran primerak probne Baške ploče.

I ja, kad treba da pišem rukom neku diplomu, prvo malo probam sa strane.

Постоји ли иједан археолошки или писани траг из средњевјековне Хрватске (а да је везан за државу Хрватску) којег сматраш валидним?

Изгледа да је ту била нека црна рупа/празан простор, шта ли...
 
Постоји ли иједан археолошки или писани траг из средњевјековне Хрватске (а да је везан за државу Хрватску) којег сматраш валидним?

Изгледа да је ту била нека црна рупа/празан простор, шта ли...
Apsolutno nema. Jedino od 16. veka.
 
Neki će reć da spamam s pustim linkovima i citatima, al ja vam time želim skrenit pozornost, ne samo na Hrvatsku bogatu baštinu, već i na sve one marljive i stručne ljude koji su svoj život posevetili istraživanju naše povijesti i povijesti ovih krajeva.

Čisto ka mali primjer šta želim reć evo HRVATSKI ARHEOLOŠKI GODIŠNJAK ZA 2017. u kojem su navedena sva istraživanja na području Hrvatske za tu godinu. Bez da se išlo u dužine i širine o svakom projektu opet je tribalo gotovo iljadu strana samo za spomenit šta se sve i di se sve radilo tokom godine na teritoriju RH. S ovim podatkom vam želim natuknit kako ništa nije palo s neba i kako iza svakog rada kojeg navedem stoje sad već desetljeća istraživanja njihovih prethodnika još tamo od don Frane Bulića i Franje Račkog pa do tisuće drugih anonimaca koji kroz svo to vrime predano rade na "raskopavanju" naše povijesti.


Ne bižim od toga da je ponešto možda krivo protumačeno ili iznešeno i od samih stručnjaka, al previše je čvrstih dokaza i raznih drugih pokazatelja koji upućuju da su se Hrvati po dolasku i naredna desetljeća naselili duž cilog Jadrana te u dobrom dijelu unutrašnjosti ponajprije u tokovima većih rijeka(Kupa, Sava, Drava, Vrbas, Bosna, Neretva..) i njihovih pritoka. To ne znači da smo na cilom tom području bili jednako brojni(ili kompaktni) pa ni to da smo bili jedini narod na cilom tom prostoru, al bili smo itekako bili pristutni i povijest je to zabilježila. Na papiru, kamenu kroz razne naseobine i utvrde priko crkvi i grobova pa do mnogobrojnih predmete koje vežemo uz ondašnje Hrvate i njihov način života.

Niko od nas ne grabi po Sloveniji, Mađarskoj, Srbiji, Albaniji ili Makedoniji jer ništa ne upućuje da smo tamo bili neki faktor ili da nas je tamo bilo u nekom većem broju, al isto tako ne možemo zatvarat oči dok nas neki žele skućit u granice oko Velebita ili u boljem slučaju do Vrbasa i Cetine. Jer šta će stotine i stotine raznovrsnih dokaza u papiru, kamenu, crkvama, samstanima, grobovima, utvrdama, raznim predmetima kad ti je dovoljno pročitat jedan ipo pasus iz DAI-a da objasniš period od par stotina godina. Ili imat one dvi super značke..
 
Još jedna stvar koje ima " i kod Hrvata"?

Ne samo da orijentacija oltara prema istoku postiji i u Hrvatskoj, nego i u Francuskoj, Italiju, Njemačkoj. Evo da i ti za promjenu nešto naučiš.


https://books.google.de/books?id=Te... Dictionary "orientation of churches"&f=false

Što se tiče osobnih imena, samo debil se može čuditi da Hrvati imaju slavenska osobna imena poput Radovan (sin kralja Zvonimira), Dobroslav itd. Nakon tridentskog koncila prevladaju imena katoličkih svetaca. Općepoznata činjenica

Kako to samo kod vas ima dve invokacije "duha svetoga" i "svetog duha"? A da nema veze sa okolnim narodom (Srbima).?

Čekaj ti tvrdiš da su Srbi pisali Bašćansku i Senjsku ploču i to baš glagoljicom i to baš spominjući hrvatskog kralja Zvonimira?:hahaha::besna:
 
Poslednja izmena:
Ne samo da orijentacija oltara prema istoku postiji i u Hrvatskoj, nego i u Francuskoj, Italiju, Njemačkoj. Evo da i ti za promjenu nešto naučiš.


https://books.google.de/books?id=Te2dAAAAQBAJ&pg=PA117&dq=Oxford+Dictionary+"orientation+of+churches"&hl=en&sa=X&ved=0ahUKEwjqp8vY0OXLAhVDvA8KHYnAAgAQ6AEIKTAC#v=onepage&q=Oxford Dictionary "orientation of churches"&f=false

Što se tiče osobnih imena, samo debil se može čuditi da Hrvati imaju slavenska osobna imena poput Radovan (sin kralja Zvonimira), Dobroslav itd. Nakon tridentskog koncila prevladaju imena katoličkih svetaca. Općepoznata činjenica



Čekaj ti tvrdiš da su Srbi pisali Bašćansku i Senjsku ploču i to baš glagoljicom i to baš spominjući hrvatskog kralja Zvonimira?:hahaha::besna:
Konkretno sam mislio na izmišljotinu 'bosančica hrvatska ćirilica" i na štokavsko narečje.
I ostalo su baljezgarije i mitomanija, nivo Jarana iz Noćne more. Evo svi ovde hr članovi ste takav nivo debilizma.
 

Back
Top