Srednjovekovna Hrvatska

Два имена су тада честа, једно хришћанско и једно словенско (ту се мислим слажемо). Ја имам и неку идеју која није баш проверљива и да дете у неком нпр. 11-ом веку није могло бити крштено у цркви словенским именом већ само хришћанским, чак су и народна грчка имена мени непозната. Словенска имена при крштењу би се могла појавити нпр. од аутокефалности српске цркве
ali pazi sad npr, godine 556. je zabelezen Dobrojezda ciji sin se zove Leontije.

1688724327862.png


Dva zapazanja

1. Znamo da je Iraklije krstio Srbe, otkuda sada ovi krsteni Srbi dosta pre Iraklijeve vladavine?
2. Dobrojezda je bio krsten a opet je zadrzao narodno ime.
 
Не знам са којег си хрватског чланка преписао текст и одговорио форумашу,
To je ChatGPT. Na kraju sam desetak puta pokušao od njega da izvučem bilo kakav pomen imena Tomislav koje nije povezano sa hrvatskim vladarom, a da se pojavljuje pre XX. veka - nije ništa mogao da ponudi za izvor.
 
Aha, znači koristimo istu verziju. Zašto si onda insinuirao da moja konstatacija:

"Na kraju sam desetak puta pokušao od njega da izvučem bilo kakav pomen imena Tomislav koje nije povezano sa hrvatskim vladarom, a da se pojavljuje pre XX. veka - nije ništa mogao da ponudi za izvor."

nije proizvod ChatGPT-a 3.5 ("Ma pitaj boga šta ti to uopšte radiš.")? Na osnovu čega taj tvoj zaključak?
 
Aha, znači koristimo istu verziju. Zašto si onda insinuirao da moja konstatacija:

"Na kraju sam desetak puta pokušao od njega da izvučem bilo kakav pomen imena Tomislav koje nije povezano sa hrvatskim vladarom, a da se pojavljuje pre XX. veka - nije ništa mogao da ponudi za izvor."

nije proizvod ChatGPT-a 3.5 ("Ma pitaj boga šta ti to uopšte radiš.")? Na osnovu čega taj tvoj zaključak?

Loše sam pročitao poruku
 
Два имена су тада честа, једно хришћанско и једно словенско (ту се мислим слажемо). Ја имам и неку идеју која није баш проверљива и да дете у неком нпр. 11-ом веку није могло бити крштено у цркви словенским именом већ само хришћанским, чак су и народна грчка имена мени непозната. Словенска имена при крштењу би се могла појавити нпр. од аутокефалности српске цркве
Obaveza o davanju samo svetačkih i biblijskih imena djeci dolazi tek početkom 16.st. u katoličkoj crkvi.
 
ali pazi sad npr, godine 556. je zabelezen Dobrojezda ciji sin se zove Leontije.

Pogledajte prilog 1373865

Dva zapazanja

1. Znamo da je Iraklije krstio Srbe, otkuda sada ovi krsteni Srbi dosta pre Iraklijeve vladavine?
2. Dobrojezda je bio krsten a opet je zadrzao narodno ime.
За ово под један, искрено, не могу да ти одговорим, стварно нисам довољно упућен а сад баш нешто да млатнем, не иде.
Како знаш да је Добројезд крштен? А и ако јесте , зашто би одбацио народно име, можда крштено само не помиње?
 
Obaveza o davanju samo svetačkih i biblijskih imena djeci dolazi tek početkom 16.st. u katoličkoj crkvi.
Мислиш да је нпр. у 10-ом или 11-ом веку било могуће дати детету име на црквеном крштењу нпр.Домагој?
Пази, не мислим на име кад се родиш већ кад се крстиш.
 
Мислиш да је нпр. у 10-ом или 11-ом веку било могуће дати детету име на црквеном крштењу нпр.Домагој?
Пази, не мислим на име кад се родиш већ кад се крстиш.

Ma nije to pravilo tada postojalo. Eno, ni na Višeslavovoj krstionici, iako bi od svega na prvom mestu očekivao upravo tu, kod moguće prvog srpskog vladara koji se i zvanično pokrstio, nema nikakvog hrišćanskog imena.

vi%C5%A1eslavova-krstionica_11555312072021.jpg
 
Ma nije to pravilo tada postojalo. Eno, ni na Višeslavovoj krstionici, iako bi od svega na prvom mestu očekivao upravo tu, kod moguće prvog srpskog vladara koji se i zvanično pokrstio, nema nikakvog hrišćanskog imena.

vi%C5%A1eslavova-krstionica_11555312072021.jpg
Вероватно сам ту на погрешном путу. Мало ме у ту страну повукло то што познајем неке људе којима име није исто као име које су добили 'на водици' (крштењу).
 
Za razliku od tebe Slaven prati o čemu pišem, jako je uplašen zato što sam na dobrom tragu i zato replicira, mada to čini iznenadjujuće traljavo.

Hrvati su za razliku od Bosnjaka i Crnogoraca svoju istoriju pisali u izuzetnim za njih geostrateškim i društveno političkim okolnostima. Tada je to moglo da prodje. Bosnjaci i Crngorci danas pisu svoju istoriju i to je smesno svakome. Smesna je i Hrvatska istorija ljudima danas ali nekako je nepoželjno govoriti o tome.

Zahvaljajući tvojem pisanju ispada da i Srbi pišu svoju povijest u 21. stoljeću...


.
 
Мислиш да је нпр. у 10-ом или 11-ом веку било могуће дати детету име на црквеном крштењу нпр.Домагој?
Пази, не мислим на име кад се родиш већ кад се крстиш.
Naravno, dokumenti puni narodnih imena u cijelom katoličkom području, a onda odjednom krajem srednjeg vijeka svugdje najčešće ista ili verzije istih.
 
ali pazi sad npr, godine 556. je zabelezen Dobrojezda ciji sin se zove Leontije.

Pogledajte prilog 1373865

Dva zapazanja

1. Znamo da je Iraklije krstio Srbe, otkuda sada ovi krsteni Srbi dosta pre Iraklijeve vladavine?
2. Dobrojezda je bio krsten a opet je zadrzao narodno ime.

Ne znam kakav Srbin; pv je ako dobro razumem o Antima. Ant Dabragez imao sina koji se zove Leontije.
 
Zahvaljajući tvojem pisanju ispada da i Srbi pišu svoju povijest u 21. stoljeću...


.
Tako je. Srbi kao najstariji medju Slovenima jos uvek nisu istrazili svoju istoriju, ma ni blizu. To govori dosta o nama i našim kompleksima.
Srbi bar zvanično ne istražuju svoju istoriju da se ne bi slučajno zamerili Hrvatima.
 
За ово под један, искрено, не могу да ти одговорим, стварно нисам довољно упућен а сад баш нешто да млатнем, не иде.
Како знаш да је Добројезд крштен? А и ако јесте , зашто би одбацио народно име, можда крштено само не помиње?
Sin mu ima hrišćansko ime pobogu :D
 
Inace da ponovim, Iliri, Sloveni i Anti su bili jedan narod

Nema potrebe za ponavljanjem; tvoj je stav dobro poznat. Međutim, nerealno je očekivati da ga i drugi usvoje zato što je tako nešto vrlo teško dokazati.

Posebno je to slučaj ako imamo na umu da su Iliri kao neki zajednički termin zapravo iluzija; kišobran za nešto što bi se više moglo nazvati i grupom naroda. Npr. onomastika je razdvojila posebna imenska područja, razlikujući Delmate i Panonce od Ilira.

Ti se vrlo dobro sećaš, primera radi, da su Delmatkinje bile vrlo specifične po mnogim imenima; one si se zvale Dasto, Ditvejo, Pajo, (u prevodu na srpski tj. srbizacijom rekli bismo Dastona, Ditvejona, Pajona,..)...kako je već to Geza Alfeldi bio elaborisao. Dakle, u okviru onoga u čemu su stari Rimljani sve strpali pod isti tzv. „ilirski“ koš, iz razloga što su prvo sa pravim Ilirima imali konakte, možemo da govorimo ne samo o političkim ili geografskim, već i etničkim razlikama.

Imajući to na umu, deluje bizarno tvrditi da su Iliri bili potpuno isti narod sa još nekoliko, ukoliko su i sami bili jedna heterogena društvena grupa u kojoj je upitno jesu li se u nekim slučajevima možda čak i međusobno sporazumevati efikasno mogli.
 
Poslednja izmena:
Ne znam kakav Srbin; pv je ako dobro razumem o Antima. Ant Dabragez imao sina koji se zove Leontije.
Да, Агатија пише недвосмислено (на овој страници) да је Дабрагез, војни трибун (заповједник) који се истакао током битака против Персијанаца по националности (народности) Ант.
Такође није спорно, Агатија (овдје) описујући метеж током битке пише
Agathiae 244.jpg

да је Дабрагез имао сина по имену Леонтије. Нити пише да је био хришћанин нити се Агатија бави вјерском припадношћу. Закључити да је то у VI вијеку или уопште током раног средњег вијека било хришћанско име или да је то значило да је хришћанизован је неопјевана глупост. У питању је грчко име (Λεόντιος - Leontius, изведено из имена лав, симбол храбрости, снаге), Дабрагез, етнички Ант и војни трибун у ромејској војсци је, дал из прагматичних или других разлога, дао сину грчко име, ништа необично и за оно и за каснија времена.
 
Srbi bar zvanično ne istražuju svoju istoriju da se ne bi slučajno zamerili Hrvatima.

Tibor Živković:

* „О племенском устројству и војној снази подунавских Словена у VI и VII веку”. Зборник радова Византолошког института 35 (1996) 95—116.
* „Прилог хронологији аварско-словенских односа 559-578. године”. Историјски часопис 42-43 (1995—1996) 227—236.
* „Односи Авара и подунавских Словена од 579. до 626. године”. Зборник Матице српске за историју 56 (1997) 7—18.
* „Етничке промене на територији данашње Србије у периоду од VI до X века”, Гласник Етнографског института САНУ 45 (1996) 89—100.
* „О првим поглављима Летописа Попа Дукљанина”. Историјски часопис 44 (1997): 11—34.
* „Етнички идентитет Јужних Словена (VII-XI век) - сведочанства савременика”. Меридијани 23 (1999) 25—29.
* "The Date of the Creation of the Theme of Peloponnese". Byzantina Symmeikta 13 (1999) 141—155.
* „Словени Пелопонеза у Житију Никона Метаноита”. Зборник Матице српске за историју 61-62 (2000) 9—26.
* „О северним границама Србије у раном средњем веку”. Зборник Матице српске за историју 63-64 (2001) 7—17.
* „Пљеваљски крај у раном средњем веку”, Гласник Завичајног музеја у Пљевљима 2 (2001) 11—19.
* "Avarlar ile Slavlar Arasindaki Ilişkiler (579—626)", Türkler 2 (2001), 658—673.
* „Дукљанско византијски рат 1072-1075”. Историјски часопис 47 (2000) 35—57.
* Живковић, Тибор, Словени и Ромеји: Славизација на простору Србије од VII до XI века (PDF). Београд 2000.
* „Тактикон Успенског и тема Далмација”, Историјски часопис 48 (2001) 9—43.
* „Да ли су дубровачки ратни бродови учествовали у критској експедицији 949. године?”, Зборник за историју Босне и Херцеговине 3 (2002) 9—15.
* "The Strategos Paul and the Archontes of the Westerners”, Byzantina Symmeikta 15 (2002) 161—176.
* „Поход бугарског цара Самуила на Далмацију” (PDF). Историјски часопис 49 (2002): 9—25.
* Живковић, Тибор, Јужни Словени под византијском влашћу (600—1025) (1. изд.). Београд 2002.
* Етнички идентитет код Јужних Словена у раном средњем веку: сведочанства савременика, у: Национални идентитет и суверенитет у Југоисточној Европи, Београд 2003, 77—90.
* „Легенда о Павлимиру Белу”, Историјски часопис 50 (2003) 9—32.
* „О такозваном сабору на Дувањском пољу”. Зборник за историју Босне и Херцеговине 4 (2004) 45—66.
* „Рама у титулатури угарских краљева”. Зборник радова Византолошког института 41 (2004) 153—164.
* Владарска идеологија и њен утицај на српско-бугарске односе у раном средњем веку, у: България и Сърбия в контекста на византийската цивилизация, София 2005, 81—90.
* „Једна хипотеза о пореклу великог жупана Уроша I”, Историјски часопис 52 (2005), 9—22.
* „Два питања из времена владавине краља Бодина”. Зборник радова Византолошког института 42 (2005) 45—59.
* „Синови Завидини”. Зборник Матице српске за историју 73 (2006) 7—25.
* "Constantine Porhyrogenitus and the Ragusan Authors before 1611", Историјски часопис 53 (2006) 145—164.
* „Дукља између Рашке и Византије у првој половини XII века”, Зборник радова Византолошког института 43 (2006) 451—466.
* Живковић, Тибор, Портрети српских владара (IX-XII век). Београд 2006.
* "On the Foundation of Ragusa: the Tradition vs. Facts", Историјски часопис 54 (2007) 9—26.
* Živković, Tibor (2007). „The Golden Seal of Stroimir” (PDF). Историјски часопис. 55: 23—29.
* Živković, Tibor (2007). „The Earliest Cults of Saints in Ragusa”. Зборник радова Византолошког института. 44: 119—127.
* Živković, Tibor (2007). „Contribution to the New Reading about the Constantine Porphyrogenitus` Statement on the Numbers of Croat Horsemen, Foot Soldiers and Sailors in Early 10th Century”. Byzantinoslavica. 65: 143—151.
* Živković, Tibor (2008). „Uspenskij's Taktikon and the Theme of Dalmatia”. Byzantina Symmeikta. 17 (2005—2007): 49—87.
* Živković, Tibor; Kunčer, Dragana (2008). „Roger - the forgotten Archbishop of Bar” (PDF). Историјски часопис. 56: 191—209.
* Živković, Tibor (2008). „Constantine Porphyrogenitus’ Kastra oikoumena in the Southern Slavs Principalities” (PDF). Историјски часопис. 57: 9—28.
* Живковић, Тибор (2008). „Бан Борић”. Зборник за историју Босне и Херцеговине. 5: 49—60.
* Živković, Tibor, Forging unity: The South Slavs between East and West 550-1150. Belgrade 2008.
* Živković, Tibor; Radovanović, Bojana (2009). „Titre de Trpimir selon les dires de Gottschalk” (PDF). Историјски часопис. 58: 33—42.
* Живковић, Тибор. Gesta Regum Sclavorum. 2. Београд-Никшић 2009.
* Živković, Tibor (2010). „Constantine Porphyrogenitus’ Source on the Earliest History of the Croats and Serbs”. Radovi Zavoda za hrvatsku povijest u Zagrebu. 42: 117—131.
* Živković, Tibor (2010). „Sources de Constantin VII Porphyrogénète concernant le passé le plus ancien des Serbes et des Croates”. Byzantina Symmeikta. 20: 11—37.
* Živković, Tibor (2010). „The 'Original' and the 'Revised' Annales Regni Francorum” (PDF). Историјски часопис. 59: 9—57.
* Živković, Tibor (2010). „On the Beginnings of Bosnia in the Middle Ages”. Spomenica akademika Marka Šunjića (1927—1998). Sarajevo: Filozofski fakultet. стр. 161—180.
* Živković, Tibor (2010). „O počecima Bosne u ranom srednjem vijeku” (PDF). Godišnjak Centra za balkanološka ispitivanja u Sarajevu. 39: 149—161.
* Živković, Tibor (2011). „Symbolism of Some Animals in the Early Medieval Serbia: Tribute, Peace, and Friendship”. Animals and Environment in Byzantium (7th-12th c.). Athens: Institute for Byzantine Research. стр. 273—284.
* Живковић, Тибор (2011). „Време настанка Ајнхардовог дела Vita Caroli Imperatoris” (PDF). Историјски часопис. 60: 25—56.
* Živković, Tibor (2011). „The Origin of the Royal Frankish Annalist's Information about the Serbs in Dalmatia”. Homage to Academician Sima Ćirković. Belgrade: The Institute for History. стр. 381—398.
* Живковић, Тибор (2012). „О такозваној "Хроници српских владара" из списа De administrando Imperio цара Константина VII Порфирогенита” (PDF). Византијски свет на Балкану. 2. Београд: Византолошки институт. стр. 313—332.
* Живковић, Тибор (2012). „Неретљани - пример разматрања идентитета у раном средњем веку” (PDF). Историјски часопис. 61: 11—25.
* Živković, Tibor (2013a). „On the Baptism of the Serbs and Croats in the Time of Basil I (867–886)” (PDF). Studia Slavica et Balcanica Petropolitana (1): 33—53.
* Živković, Tibor (2013b). „The Urban Landcape of Early Medieval Slavic Principalities in the Territories of the Former Praefectura Illyricum and in the Province of Dalmatia (ca. 610-950)”. The World of the Slavs: Studies of the East, West and South Slavs: Civitas, Oppidas, Villas and Archeological Evidence (7th to 11th Centuries AD). Belgrade: The Institute for History. стр. 15—36.
* Живковић, Тибор (2013). De conversione Croatorum et Serborum: Изгубљени извор Константина Порфирогенита. Београд 2013.

Čak sa. Se ograničio na samo jednog autora. Srbi se bave istorijskim temama itekako, i to katkad i proučavanjem specifično hrvatske istoričare.

I onda neko izjavi 'Srbi se ne bave svojom istorijom da se ne bi zamerili Hrvatima'. :lol:
 

Back
Top