Da li je bilo personalne unije?
-
- Popularno:
- JNA nikada nije bila 4. armija u Evropi
- Antisemitizam i uzroci
- Drevna egipatska statua „Mesija“...
- Grudi su sramota?
- Srbija vs Albanija
- Da li je u Srbiji sve lošije pod...
- Балканска дијаспора се масовно враћа...
- Vučić otkrio kako su Rusi saterali...
- Koji Srbin ne bi želeo da oslobodi...
- Криза на Мадагаскару: председник у...
Srednjovekovna Hrvatska
- Začetnik teme Pumpaj Dinstanović
- Datum pokretanja
-
- Oznake
- hrvati srednji vek
Zar nije Bosna ulazila u sastav srednjovjekovne Srbije?
- Poruka
- 3.300
Q. in perpetuum hibernum:
Jedino što si dobro rekao je da treba uzet u obzir funkcionalnu narav tih konja i konjanika. 60 000 konja zaista teško da su značili 60 000 oklopljenih vitezova, i tu se vjerojatno mislilo i na domaće konje koji vuku kola, a jašu ih obični seljaci kao pomoćna vojska, a možda čak i na magarce koji vuku mini-katapult...
Poslednja izmena od moderatora:
Pumpaj Dinstanović
Zaslužan član
- Poruka
- 105.008
Poznat li Vam je izraz ne hraniti trola?
- Poruka
- 3.300
U vrijeme nastanka ovog mletačkog anala, koji opisuje snagu konjice europskih domena, situacija na terenu je ovakva kako prikazuje mapa. Bosnom vlada Hrvoje Vukčić Hrvatinić i njegova žena Jelena Nelipčić, a Srbija je, kao i Bosna, vazalna država Hrvatsko-Ugarskog Kraljevstva. Kralj Mađarske i Hrvatske je neutralni luksemburac, Žigmund Luksemburški, a njegovu ženu Mariju Anžuinsku Hrvati poturaju po tamnicama, jer su odlučili ukloniti dinastiju Anžuinaca s trona. Unutarnje prilike su takve da je Žigmund imao kontrolu nad Slavonijom, ali nije imao kontrolu nad Hrvatskom i Dalmacijom, što je bila posljedica unutar plemićkih sukoba koji su trajali cijelo prethodno stoljeće. Čak je jedno vrijeme istjeran i iz Slavonije, nakon zavade sa hrvatskim plemstvom, zbog hrvatskih optužbi za izdaju na Nikopolju, ali došlo je do pomirdbe sa Slavoncima, djeleći im povlastice. Kasnije je i Hrvatinić porazio Žigmunda u Bosni, pa je uvozni europejac izgubio kontrolu i nad Bosnom. Ovo govori u prilog navedenih snaga konjice u mletačkim analima, jer Žigmund je sa 50 000 vojnika dojahavao u Bosnu reda radit, a ti vojnici bili su uglavnom slavonski i mačvanski križari. Mačva na karti je tada dominantna ugarska komponenta, koja se odvojila od Mađarske, jer je riječ o nastavku domene Ugrina Csaka, koji se pridružio Hrvatima u ranijem sukesijskom sukobu, prilikom deložacije mađarske dinastije, pa je stvarna vojna snaga kraljevstva uvelike ostala unutar te pobjedničke komponente. Žigmund je kroz ove domene imao u svojim rukama najveću oružanu silu u europi, jer to je sve skupa bilo 200 000 konjanika, kada zbrojimo svu snagu Mađarske, Hrvatske i Dalmacije, Slavonije, Mačve, Srbije, Hrvatinićeve Bosne, ali nije dobro razumio da je doveden sa strane zato jer nitko od ovih jakih domena ne voli preveliki stisak centralne vlasti, pa se i on na kraju pogubio u unutarnjim borbama, umjesto da je obnovio deblokadu Konstantinopola, zbog čega je Papa i šapnuo Hrvatima da uklone Anžuince i lansiraju Luksemburce, koji su obećali dovest križare sa zapada, protiv Turaka...
.
Poslednja izmena:
Kako ti kažeš, šefe.
Pumpaj Dinstanović
Zaslužan član
- Poruka
- 105.008
U samom početku, Koloman se u hrvatskom primorju okrunio za kralja Hrvatske i Dalmacije. Verovatno ne to učinio i stavljajući staru hrvatsku krunu na glavu. Međutim, to je bio samo jedan potez radi legitimisanja pred lokalnim hrvatskim plemstvom, sa kojim je morao biti sklopljen nekakav društveni ugovor, nevezano s tim što je on došao ognjem i mačem, odnosno što je u sličnoj formi kao i npr. dogovor koji su potpisali predstavnici Mađara u Trijanonu 1921. godine. Dotično je bilo još i važnije, iz prostog razloga što je 1070-ih godina, dakle svega par decenija ranije, rimski papa krunisao hrvatskog kralja. Nesumnjivo je da je dotični potez imao uloge i radi utvrđivanja stanja na domaćem terenu, ali i radi međunarodne pozicije tj. sticanja priznanja Rimokatoličke crkve, koje je u ovom kontekstu bilo vrlo važno. Nikada više nema što se tiče Ugara hrvatske krune, sve do kraja srednjeg veka.
Međutim, to je bio potez samo uspostavljanja tačno vlasti nas Hrvatskom i sve do smrti kralja Andrije III 1301. godine ne deluje da je položaj Hrvatske bio nešto preterano mnogo drugačiji od koje druge zemlje koja bi bila osvojena i priključena. To se menja u vreme Šubića, koji maksimalno koriste da povećaju status Hrvatske, a ban Mladen je bio čak i želje da se u potpunosti osamostali od Ugara. Tada dolazi i do stvaranja novih tradicija i nastanka raznih falsifikata; falsifikovana je povelja po kojem Pavle Šubić dobija banski titulu kao nasledno dobro, tada negde nastaje Supetarski kartular, prema nekim mišljenjima možda i Baščanska ploča, te generalno stvaranje i jačanje kulta kralja Dmitra Zvonimira u Hrvata; to je vreme pisanja i dosta kontroverznog dela Popa Dukljanina, ali okvirno i nastanak falsifikata zvanog Qualiter, koji bi trebalo novo stanje da preslika na vreme oko 1100. godine i predstavi kao da su Hrvati i Ugri bili u svojevrsnoj formi društvenog ugovora.
Imamo nešto manje izvora iz vremena prva dva veka ugarske prevlasti nad Hrvatima, ali sve se mora uzeti da izvesnom dozom rezerve iz razloga što su kasnija vremena, tj. nova realnost od XIV st. u velikoj meri uticala na percepciju o dubljoj povesti.
Međutim, iako je potpuno jasno da je Hrvatska u svakom smislu zadržala do izvesne mere svoj unutrašnji subjektivitet i nastavila kao zemlja pod vlašću ugarskog kralja postojati i od Kolomanovog vremena, te čak i ako računamo samo razdoblje XIV i XV stoleća, koje je bilo po Hrvate značajno povoljnije od ranijeg, vrlo je teško to nazvati personalnom unijom. Hrvati imaju jedan nebulozni mit koji je zaostavština istoriografije iz vremena nacionalnog romantizma, pa i celu državu nazivaju Hrvatsko-ugarskim kraljevstvom, stavljajući ni manje ni više no Hrvatsku čak i na početak.
To je jedna od stvari koja poprilično istrajava; čak i objektivniji i razumniji hrvatski istoričari znaju katkad koristiti tu sintagmu, ili barem Ugarsko-hrvatsko kraljevstvo. Ali, kada stavimo Ugarsku i Hrvatsku jednu pored druge i uporedimo demografske, privredne, vojne i kulturološke aspekte, vrlo je jasno da koliko postaje smešno govoriti o tome u svojstvu personalne unije, makar i izdvajali svaki najmanji detalj koji svedoči o subjektivitetu hrvatske državnosti u tom razdoblju, dok su bili pod ugarskom dinastijama.Toliko nejednaki odnos, vrlo je teško adekvatno okarakterisati kao primer personalne unije, osim ukoliko se ne odlučimo bukvalno za najšire, najliberalnije tumačenje tog pojma, koje bi obuhvatilo sve i svašta...i tako proširimo i na ovo. U istoriografiji postoji pojam pridružene države (associated state) I on se ponekad koristi da se nešto adekvatnije opiše položaj Hrvatske u okvirima ugarske države. Postoji i termin za to na latinskom jeziku iz građe, ali mi je sad bukvalno stao mozak.
Poslednja izmena:
- Poruka
- 3.300
Tu sam te čekao...
Dakle, osoba koja je ovo napisala očito nije svjesna demografske slike Hrvatske i Mađarske, u vrijeme stvaranja unije. Demografske procjene su takve da je u vrijeme stvaranja unije Hrvata bilo duplo više od Mađara...
Mađara je 1060. bilo svega oko pola milijuna. Neposredno prije unije bilo ih je oko 700 000. Oko 700 000 Mađara ujedinilo se sa oko 1 300 000 Hrvata, tako da stvorena unija broji oko dva milijuna ljudi, od čega su oko dvije trećine Hrvati. U kasnijim stoljećima dešava se pad te brojke, prvo zbog kuge, pa zbog Mongola, itd... tako da Hrvata pred dolazak Turaka nema više nego u vrijeme sklapanja nagodbe. Također, na grafikonu uočite da je pravih Mađara bilo još i manje u odnosu na Hrvate, jer jedan dio "mađarske" populacije, u uniji, otpada zapravo na kneževstvo Nitre - Slovačku, a to je Hrvatima blizak narod s kojim smo imali poseban interes sjedinjenja, pošto je riječ o Bijelim Hrvatima, koji su odigrali veliku ulogu uopće u formiranju srednjovjekovne mađarske države. Na onom grafikonu razvoja Mađarske mogli ste vidjet da je "Chrobatia" - Velika, Bijela Hrvatska, imala zaseban status u Mađarskom kraljevstvu i bila je tamo od začetka tog kraljevstva. A kasnije se javlja i Nitra i bjelohrvatski Maramures, koji isto možete vidjeti na mapi - Bijeli Hrvati konstantno su prisutni na sjeveru Mađarske i traže priliku za sjedinjenjem sa maticom Hrvatskom...
Hrvata je već za Tomislava prema demografskim procjenama bilo oko 800 000, iako se bez slavonije, kao procjena, pojavljuje puno manja brojka, ali u slijedećih 170 godina procvata hrvatske srednjovjekovne države, kao i njezinog teritorijalnog širenja, brojka se povećala do 1 300 000. Evo na slijedeće dvije slike vidimo broj stanovnika Mađarske, sa i bez Hrvatske, dakle neposredno prije unije i odmah nakon sklapanja nagodbe. U gornjem desnom kutu pišu vam populacijske procjene, s razlikom u broju stanovnika za godinu 1100. i dvije godine kasnije, za godinu 1102.
Treba li podsjetiti nekoga da su Hrvati istjerali Mađare iz Slavonije za Tomislava, što pokazuje odnos vojne snage? Treba li nekome objasniti da je odnos Hrvata i Mađara, neposredno prije nagodbe, bio najbliži odnosu Mađara kao hrvatskih vazala? 1. Mađari predaju svoju glavnu princezu Hrvatima 2. Mađari dragovoljno predaju Hrvatima dio slavonije bez borbe 3. Mađari za Zvonimira ratuju za hrvatski račun protiv njemačkog kralja, da bi se vojno dokazali Hrvatima...
Poslednja izmena:
- Poruka
- 30.502
Никакве везе нема што је он тада преминуо када се и не зна на ког краља се мисли у јеванђелистару.
Немам податак да су раније та острва мењала власника.
Каквог дељеног суверенитета!?Сви ти градови по Далмацији су имали своју аутономију и одређену врсту самосталности и то су им поштовали и византијски цареви и млетачки дуждеви а касније и угарски краљеви.То што је неки владар додао Далмацију или неку другу територију у своју титулу не значи и да је имао у посед већ да претендује да је има из разноразних разлога.Да те подсетим да се у тим документима прво помиње византијски цар па ако се и ради о политичкој власти онда њу може да има само он, мада они имају искључиво верску конотацију.
Да не помињем да би у том случају папа који се такође спомиње у документу, а као надређен хрватским владарима поготово Звонимиру (Свинимиру), имао и он политичку власт тамо пре тих владара.
MOST6
Buduća legenda
- Poruka
- 35.258
Ako nije šala, a moguće je da nije, pronađeni su dokumenti koji ukazuju gdje se nalaze dijelovi lubanje kneza Branimira, koja je namjerno pokopana 1925. godine, nakon otkrivanja njegova groba kod Knina. Sarkofag kneza Branimira nalazi se u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu, a lubanja je "sahranjena" u Zagrebu.
- Poruka
- 30.502
Можелимо ли видети те документе?
- Poruka
- 30.502
Није.
Пакта конвента која једина наводно говори о томе је фалсификат највероватније из времена угарског краља Карла Роберта, прва половина 14. века.
MOST6
Buduća legenda
- Poruka
- 35.258
Nisam ih ni ja vidio. Radi se o dokumentima iz 1925. godine u kojima se opisuje gdje su završili dijelovi lubanje kneza Branimira. Do sada se smatralo da je izgubljena.
MOST6
Buduća legenda
- Poruka
- 35.258
Jedan mađarski povjesničar, ne mogu se sad sjetiti imena, izjavio je da je potpuno nebitno je li Pacta conventa prijepis originalnog dokumenta ili obična krivotvorina, jer da cjelokupni političko-društveni odnosi Hrvata i Mađara do 16. stoljeća potvrđuju njen sadržaj. Moguće je da je netko s hrvatske strane htio samo prisnažiti privilegije koje su Hrvati imali pod ugarskom krunom dajući im starinu, kako bi se obranili od eventualnih nasrtaja na postignuta prava. Drugo je pitanje kada su točno u potpunosti stečena i oblikovana ta prava koja u svojoj sadržini odgovaraju onima iz Pacte convente.
Sjeti se da su još Česi krajem 15. stoljeća ili početkom 16. stoljeća upozoravali da se ne smiju odreći posebne krunidbe za kraljeve Češke, kako im se ne bi dogodilo ono isto što i Hrvatima kada su se u neko vrijeme, za vladavine Arpadovića, odrekli posebne krunidbe za kraljeve Hrvatske, što je dotad bio običaj. Također, imaj na umu da Arpadovići nisu dirali upravnu organizaciju Kraljevine Hrvatske i Dalmacije, već samo Slavonije, koja je ionako često mijenjala vladare. Hrvatski plemići zadržali su sva svoja prava, uključujući i sudska, županije su nastavile postojati, a hrvatsko tradicionalno pravo se i dalje primjenjivalo kao zakon u slučaju kada kralj nije imao potrebe za intervencijom u unutarnje stvari Hrvatske. Također je održana i dužnost bana kao vrhovnog vojnog zapovjednika i kraljeva zamjenika, a s vremenom je Hrvatska, spletom okolnosti, samo dobivala nove prilvilegije, što na kraju doista potvrđuje sadržaj Pacta convente, bilo slučajno, ili što je vjerojatnije namjerno. Taj spis je samo opisao stvarnu situaciju u odnosima između Hrvatske i Ugarske u 14. stoljeću, što je naranije vrijeme njegova nastanka, ukoliko se radi o krivotvorini.
Poslednja izmena:
MOST6
Buduća legenda
- Poruka
- 35.258
Zvonimir se ne prevodi kao Svinimir. U dokumentiranoj građi srednjeg vijeka u Hrvatskoj, Vatikanu i Ugarskoj najčešće se piše kao Suinimir, Suonimir, Suonemerius, Zolomer, Zuonimir, što posve isključuje mogućnost da bi njegovo ime bilo Svinimir.
MOST6
Buduća legenda
- Poruka
- 35.258
Dosta si toga pogrešno napisao. Ne postoji jedna povelja kojoj je Pavlu Šubiću priznat nasljedan banski položaj, već više njih, potvrđenih i od napuljskog i od budimskog dvora. Također, Supetarski kartular nije iz 14., već iz 12. stoljeća. Tu si pogriješio za puna 2 stoljeća.U samom početku, Koloman se u hrvatskom primorju okrunio za kralja Hrvatske i Dalmacije. Verovatno ne to učinio i stavljajući staru hrvatsku krunu na glavu. Međutim, to je bio samo jedan potez radi legitimisanja pred lokalnim hrvatskim plemstvom, sa kojim je morao biti sklopljen nekakav društveni ugovor, nevezano s tim što je on došao ognjem i mačem, odnosno što je u sličnoj formi kao i npr. dogovor koji su potpisali predstavnici Mađara u Trijanonu 1921. godine. Dotično je bilo još i važnije, iz prostog razloga što je 1070-ih godina, dakle svega par decenija ranije, rimski papa krunisao hrvatskog kralja. Nesumnjivo je da je dotični potez imao uloge i radi utvrđivanja stanja na domaćem terenu, ali i radi međunarodne pozicije tj. sticanja priznanja Rimokatoličke crkve, koje je u ovom kontekstu bilo vrlo važno. Nikada više nema što se tiče Ugara hrvatske krune, sve do kraja srednjeg veka.
Međutim, to je bio potez samo uspostavljanja tačno vlasti nas Hrvatskom i sve do smrti kralja Andrije III 1301. godine ne deluje da je položaj Hrvatske bio nešto preterano mnogo drugačiji od koje druge zemlje koja bi bila osvojena i priključena. To se menja u vreme Šubića, koji maksimalno koriste da povećaju status Hrvatske, a ban Mladen je bio čak i želje da se u potpunosti osamostali od Ugara. Tada dolazi i do stvaranja novih tradicija i nastanka raznih falsifikata; falsifikovana je povelja po kojem Pavle Šubić dobija banski titulu kao nasledno dobro, tada negde nastaje Supetarski kartular, prema nekim mišljenjima možda i Baščanska ploča, te generalno stvaranje i jačanje kulta kralja Dmitra Zvonimira u Hrvata; to je vreme pisanja i dosta kontroverznog dela Popa Dukljanina, ali okvirno i nastanak falsifikata zvanog Qualiter, koji bi trebalo novo stanje da preslika na vreme oko 1100. godine i predstavi kao da su Hrvati i Ugri bili u svojevrsnoj formi društvenog ugovora.
Imamo nešto manje izvora iz vremena prva dva veka ugarske prevlasti nad Hrvatima, ali sve se mora uzeti da izvesnom dozom rezerve iz razloga što su kasnija vremena, tj. nova realnost od XIV st. u velikoj meri uticala na percepciju o dubljoj povesti.
Međutim, iako je potpuno jasno da je Hrvatska u svakom smislu zadržala do izvesne mere svoj unutrašnji subjektivitet i nastavila kao zemlja pod vlašću ugarskog kralja postojati i od Kolomanovog vremena, te čak i ako računamo samo razdoblje XIV i XV stoleća, koje je bilo po Hrvate značajno povoljnije od ranijeg, vrlo je teško to nazvati personalnom unijom. Hrvati imaju jedan nebulozni mit koji je zaostavština istoriografije iz vremena nacionalnog romantizma, pa i celu državu nazivaju Hrvatsko-ugarskim kraljevstvom, stavljajući ni manje ni više no Hrvatsku čak i na početak.
Toliko nejednaki odnos, vrlo je teško adekvatno okarakterisati kao primer personalne unije, osim ukoliko se ne odlučimo bukvalno za najšire, najliberalnije tumačenje tog pojma, koje bi obuhvatilo sve i svašta...i tako proširimo i na ovo. U istoriografiji postoji pojam pridružene države (associated state) I on se ponekad koristi da se nešto adekvatnije opiše položaj Hrvatske u okvirima ugarske države. Postoji i termin za to na latinskom jeziku iz građe, ali mi je sad bukvalno stao mozak.
Ovo o Qualiteru se slažem s tobom. Tekst preslikava realne političko-društvene odnose između, kolokvijalno rečeno, Hrvata i Mađara u 14. stoljeću. Hrvatska je do dolaska Osmanlija doista imala visoku razinu osobnog subjektiviteta i ne znam što je tu nebulozno. Hrvatskom plemstvo je čak početkom 16. stoljeća odbilo kraljev poziv na prisustvovanje zasjedanju Ugarskog sabora uz tvrdnju da Hrvati imaju svoj vlastiti sabor i da nemaju što raditi na ugarskom. Takva razina samopouzdanja morala je imati neke svoje duboko ukorijenjene uzroke, bez obzira što se u konkretnim slučajevima radilo o nužnoj obrani od prisile kraljevskog autoriteta.
Kratki naslov mađarskog kralja bio je kralj Ugarske, Dalmacije i Hrvatske te on po svojoj naravi jeste bio hrvatsko-ugarski kralj ili, ako te to baš toliko smeta, ugarsko-hrvatski kralj iz čega je posljedično izvučen historiografski pojam Hrvatsko-Ugarska ili Ugarsko-Hrvatska. Vjerojatno bi točniji naziv bio Kraljevina Ugarska i Kraljevina Hrvatska i Dalmacija (pod ugarskom krunom). Također, Hrvatska je bila upravljana zasebno od Ugarske. Na čelu Hrvatske, uključujući i Slavoniju, stajao je herceg koji je imao vlastiti dvor, dvorjanike i dobar dio autonomije u odnosu na kralja. Naravno, kralj je mogao mijenjati odluke hercega, što se ponekad i događalo, ali takvi su događaji znali rezultirati i ratom unutar dinastije, odnosno otvorenim sukobom kralja i hercega. Naravno da je takvim djelovanjem herceg nastojao obraniti vlastitu samostalnost u odnosu na kralja, ali time je posredno branio i gradio hrvatsku posebnost u odnosu na Ugarsku, što je ako hoćeš tako gledati na stvar bila kolateralna korist.
U kasnijim razdobljima, ako se dobro sjećam, od 18. stoljeća nadalje, Ugari su Hrvatsku nazivali posestrinsko kraljevstvo, odbacujući dotadašnji prezirni izraz "pridružene strane" koji nije odgovarao realnosti, a nije ni pomagao Mađarima da se izbore za vlastiti položaj u odnosu na Habsburgovce, jer su dotični koristili obilato želju Hrvata da se što više osamostale od Mađara na način da su uz pomoć Hrvata slabili Ugarsku. A to je opet Hrvatskoj davalo sve iznova nove i nove povlastice i privilegije koje su oblikovale politički, pravni i društveni narativ o Hrvatskoj posebnosti. Sam čin zasebnog izbora Habsburgovca za kralja Hrvatske, mada kasnije nije politički korišten od strane Hrvata, pomogao je oblikovanju posebnosti Hrvatske u zajednici s Ugarskoj, mada je činjenica da se Habsburgovci ne bi nikada bili odlučili na takav potez pritiska na Ugarsku pomoću Hrvatske da ta posebnost nije postojala kao realna činjenica.
Uglavnom, stvari su kudikamo kompleksnije nego što ti misliš i nekako previše banaliziraš i pojednostavljuješ, iako imaš i dobrih trenutaka kada pogodiš bit onoga o čemu pišeš.
Pumpaj Dinstanović
Zaslužan član
- Poruka
- 105.008
Pa gde si čuo za to?
Deo Supetarskog kartulara je iz kraja XIII ili početka XIV stoleća. Očigledno je da sam na to mislio.
Što se tiče povelja, šta si hteo time da kažeš? Ova povelja o kojoj sam govorio nesumnjivo je falsifikat; te druge nisu?
Pumpaj Dinstanović
Zaslužan član
- Poruka
- 105.008
Pumpaj Dinstanović
Zaslužan član
- Poruka
- 105.008
Kole11
Poznat
- Poruka
- 7.554
A da objasniš zašto si laguckao na temi o Upravdi?
Pumpaj Dinstanović
Zaslužan član
- Poruka
- 105.008
Ne znam o čemu govoriš. Zašto skrećeš sa teme i pišeš ovde, umesto na njoj?
veliki krang
Legenda
- Poruka
- 71.060
Zapravo je prilično bitno, jer preko priče o nekakvoj "personalnoj uniji" Hrvati pokušavaju da provuku narativ kako su oni zapravo sopstvenom voljom ušli u mađarsku državu, umesto što su pokoreni vojnim putem. Naravno da su kasniji odnosi organizovani tako da stanovništvo na teritoriji koja se danas naziva Hrvatska zadrži neki stepen unutrašnje samouprave, što je urađeno iz čisto pragmatičnih razloga, a ne nekakvim otporom tog stanovništva prema drugačijem rešenju. To jest, Mađari su imali dovoljno kapaciteta za vojno osvajanje, ali ne i za kolonizaciju, pa je sasvim logično što su se i nakon njihovog osvajanja te teritorije tamo zadržali ustaljeni feudalni odnosi.
Pumpaj Dinstanović
Zaslužan član
- Poruka
- 105.008
Mislim da ne pokušavaju da prikažu da je reč o bilo kakvoj sopstvenoj volji. Jasno je da ugarska dinastija dolazi ognjem i mačem, mada ima izvesna nasledna prava tako da su u tom smislu i legitimni kraljevi na hrvatskom prestolu. Već se više insistira da je postojao nekakav društveni ugovor. Ako i jeste postojalo nešto približno slično takvog formata, to ne govori bukvalno ništa dragovoljnosti ili sposobnosti Hrvata, već o toleranciji i milosrđu Ugara.
Nije tako nešto strano. Imamo i ekstremnije primere. Posle Bitke kod Velbužda Srbi su samo Bugarima postavili vladara i bukvalno otišli.
Ma potučena hrvatska vlastela nametala kralju pobedniku uslove. A kralja je toliko zanimala Hrvatska, da nikada nije bio u njoj.
veliki krang
Legenda
- Poruka
- 71.060
