Ruke nam se obavijaju, oči nam se upijaju, tako počinje povest naših srca...
Noć je u martu, mesečina svetli; vetar nosi slatki miris žene; moja svirala leži na zemlji zanemarena, a tvoj je cvetni venac nedovršen.
Ljubav ova između tebe i mene jednostavna je kao pesma.
Tvoj preves boje šafrana opija mi oči. Venac jasminov, koji si isplela za me, opija mi srce drhatom kao hvala.
To je igra davanja i odricanja, otkrivanja i ponovnog skrivanja; nešto osmeha i sasvim malo stidljivosti i poneka tek, slatka, besmislena kavga.
Ljubav ova između tebe i mene jednostavna je kao pesma.
Nikakve tajne izvan sadašnjice; nikakve borbe oko nemogućeg; nikakve senke iza ljupkosti; nikakvo pipanje u dubinama tame.
Ljubav ova između tebe i mene jednostavna je kao pesma.
Mi ne lutamo iz reči u večito ćutanje; ne podižemo ruke svoje u prazninu za stvarima izvan nade.
Zadovoljni smo onim što dajemo i onim što dobijamo.
Nismo iscedili poslednju kap radosti da iz nje pravimo vino patnje svoje.
Ljubav ova između tebe i mene jednostavna je kao pesma.
Rabindranat Tagore