.
SRPSKE ZABLUDE O RUSIJI
http://www.standard.rs/branka-al-hamdy-srpske-zablude-o-rusiji.html
Velika većina Srba tradicionalno doživljava Rusiju kao prijatelja, što je ona svakako i dokazala kroz istoriju, a bila bi i danas kad bi imala sa kim da sarađuje. Međutim, kao i u životu, prijateljstvo zahteva obostrano angažovanje, obostrano uvažavanje i prihvatanje pravila koja to prijateljstvo i čine jakim. Rusija danas nije ona Jeljcinova država na kolenima, već svetska sila. I, kao takvoj, svako joj mora ukazati poštovanje, posebno mala nezaštićena država koja očekuje spas. Danas se prijateljstvo ne podrazumeva, već zadobija, kao i poverenje. Za početak, od velike koristi bilo bi da se srpski narod bolje upozna sa činjenicama šta znači savezništvo u današnjem svetu, kako ne bi nasedao na brojne provokacije koje dolaze sa Zapada a koje apsolutno imaju na umu srpski bol iz 90-tih, kada Rusija nije pomogla Srbiji, kako je to naš narod očekivao. Danas se tim bolom najviše manipuliše u želji da se Srbi i dalje drže u mraku.
SAVEZNICI BEZ NAVODNIKA
Rusija je izgubila desetine miliona ljudi u odbrani Evrope. Za to nikad neće dobiti zahvalnost Evropljana, čak suprotno – priprema se revizija istorije gde će biti glavni krivac (uz Srbiju) za početak Prvog svetskog rata.
Za vreme hladnog rata, Rusija je pomagala mnogim zemljama da stanu na noge. Rusija i Kina su gradile mostove, puteve, bolnice. Slale su doktore, medicinske sestre, inženjere... da pomažu mnoge nerazvijene zemlje. Političari tih zemalja bili su „socijalisti“ da bi Rusija i Kina plaćale, ali su isto tako bili i dobri kapitalisti i prihvatali mito zapadnih korporacija izdavajući dozvole za iskorišćavanje ruda i drugih sirovina.
Zbog „saveznika“ Rusija je odlučila da jasno definiše pojam savezništva, i to u pismenoj formi. Vrednuju se dakle dela, a ne reči. Danas, Rusija nema obavezu da brani bilo koga u slučaju „vrućeg“ rata osim sebe i svoje saveznike u ODKB, tojest one koji su potpisali ugovor o uzajamnoj odbrani, a to znači Belorusiju, Jermeniju (nama posebno važnu jer se, kao i Srbija, ne graniči sa Rusijom), Kazahstan, Kirgiziju i Tadžikistan.
Sve zemlje koje ne žele da se izlažu agresiji Zapada mogu se pridružiti ODKB i preuzeti obaveze uzajamne odbrane, a ne samo očekivati beneficije. Međutim, veliki broj država maksimalno koketira sa Zapadom, završava prljave poslove, a, kada prestanu da budu miljenici Zapada, vape da ih Rusija spasi.
Takvu naivnost niko više ne može očekivati od Rusije. Rusija se zalaže za UN i odbranu međunarodnog prava i poretka, kao i Kina, Brazil, Indija, Južna Afrika. Ali, ukoliko UN nastave da budu samo ikebana i ne stanu u zaštitu očuvanja globalne sigurnosti – zemlje BRIKS napraviće novu organizaciju koja će služiti tom cilju. Šangajska organizacija za saradnju već sad ima sve organe koji mogu služiti globalnoj misiji za očuvanje mira.
Višeslojni pristup osnivanja novog globalnog bankarstva, kao što je banka za razvoj i rezervni monetarni fond, postao je realnost u okviru BRIKS, ali je funcionalan i u okviru Ruske carinske unije, kao i u okviru Šangajske organizacije za saradnju. Prvi put u istoriji Rusija radi sve kako treba, i tako diplomatsku poziciju popravlja iz godine u godinu.
Poruka svim „nesvrstanim“ elitama širom sveta ne može biti jasnija – nema više opstanka na dve udobne stolice. SAD će vas napasti ako ste slabi, a Rusija se neće zalagati za prevrtljivce, neće svoju decu dovesti u opasnost niti oduzimati od usta svojih građana da bi se dokazivali i ulazili u ratove za ljude koji Rusiju ne žele i čije elite ne mogu opstati bez Zapada.
Rusija će komercijalno sarađivati sa svima, može čak i pomoći neki bedan narod čije su elite taj narod upropastile. Tako, na primer, danas Rusija puni srpski budžet pozajmicama, zatim kroz velike profite NIS, otkupljivanjem poljoprivrednih proizvoda itd. Ali, ako Rusija nema partnera za dijalog – ni Vladu, ni opoziciju, ni narodni pokret – nema drugog izbora nego da sarađuje sa zvaničnim predstavnicima države. Ali vojno neće braniti nikoga ko nije u potpisanom savezništvu jer Rusija nije ničija dadilja da spašava narod, ne samo od napada spolja već i od svojih nesposobnih i korumpiranih vlastodržaca.
RUSIJA I SRBIJA
Rusija je kroz istoriju bila prijatelj i saveznik srpskog naroda. Bila bi to i danas kad bi imala sa kim da sarađuje. Ali danas nema nijedne političke opcije u Srbiji koja se zalaže za bezrezervno savezništvo sa Rusijom, koja u svom programu ima razrađen put za pristup Carinskoj uniji i ODKB. Iako bi neki analitičar iz, na primer, Afrike ili Latinske Amerike jasno rekao da Srbiji, kao meti Zapada i pravoslavnoj zemlji, nema opstanka bez Rusije, tako nešto uopšte nema odjeka niti postoji kao ideja u Srbiji. Od Vlade do opozicije, svi se malo kite svojim „dobrim“ odnosima sa Rusijom, ali hrle na Zapad.
Bez obzira na cenu, glavom bez obzira. Bez obzira na genocid nad Srbima u Hrvatskoj, bez obzira na tako očiglednu pristrasnost Haškog tribunala, bez obzira na ekonomsku eksploataciju, bez obzira na očigledne pretnje Vojvodini, bez obzira na pobedničku proslavu otimanja Kosova naših zapadnih „partnera“. Bez obzira na sve – Zapad ili ništa. Srbima se govori da, ako se napusti zapadni put, sunce više nikad neće izaći sa istoka, odmah će se nebo zamračiti bombarderima, FIAT će otići iz Srbije, mistični „fondovi“ koji nas navodno hrane će presušiti, a Srbin će umreti od gladi. Naravno da su ovo same laži. Ali uspevaju da zbune društvo.
Najveći i najglasniji protivnici EU ćute kada je u pitanju alternativa. Oni bi da budu „neutralni“ kako su nekada komunisti nazivali „nesvrstanost“. Ali ne bi trebalo da bude bitno šta elite žele niti šta nameću. Ceo njihov aparat nasilja nad narodom ne bi bio koristan kad bi se sam taj narod opredelio za Rusiju. Ako jednog dana narod shvati da ga neprijatelji drže daleko od pravih saveznika, da ga baš neprijatelj usmerava (malo kroz pohlepu, malo kroz strah) protiv Rusije, biće to početak spasa srpskog naroda, jedan novi optimizam i prvi zrak sunca koje se promalja sa istoka.
.