Srbija na istorijskom politickom raskršću : uci u EU ili se ujediniti sa Rusijom ?

Koju od ovih ponudzenih opcija podrzavate


  • Ukupno glasova
    533
Gluposti.

Prvo, da nije bilo cistki, nebi bilo Rusije. U Lenjinkso-trockistickoj crvenoj armiji su glavne pozicije drzali Nemci i Nemcofili, mahom iz raspadnute Austro-Ugarske ali i iz Nemacke. I Tito je bio tamo, nazalost pobego pre cistki.

Da nije to Staljin ocistio, nebi Rusija prosla nista bolje od Kraljevine Jugoslavije koju su izdali Rvati.

Drugo, toj prici o "tehnoloskoj naprednosti" ne mogu da se nasmejem dovoljno. 1920 je ruska vojska bila toliko nazadna i unistena da nije mogla da pobedi jednu Poljsku. Bronstajnova Crvena Armija je bila samo jaka protiv ruskih seljaka u gradjanskom ratu kad treba da im otme zemlju i stoku, a sugave poljake nije mogla da pobedi i pored brojcane nadmoci i cinjenice da je poljska vojska bila formirana tek par godina pre Poljsko Sovjetskog rata. Ej bre, Poljaci im dosli do Kijeva i Smolenska!

Sve generale koji su vredeli su rasterali i pobili crveni banditi zato sto su bili odani Caru, fabrike oruzja su vecinom unistili u gradjanskom ratu i borbi za vlast, pobili su celu rusku elitu a sta je prezivelo je otislo u Kraljevinu Jugoslaviju i kineski Harbin.

Ne bih se u potpunosti slozio. Da, jeste, da su ostali generali kao sto su Vrangel, Denikin, Miler, Stark, Kapel, ruska vojska bi bila 10 nivoa iznad onoga sto jeste bila. Ipak, ova prica da je Staljin cistio izdajnike i slicno ne pije vodu. Cistio je svoje politicke protivnike. Ja sam anti-komunista, tako da na taj period ruske istorije gledam kao na najmracniji, jer je unistavana dusa ruskog naroda (u cemu je ucestvovao i sam Staljin i Lenjin). Ipak, u tim cistkama su stradali mnoge sposobne vojskovodje, medju kojima i Tuhacevski. Za tehnolosku naprednost nisam tvrdio, nego samo naveo da sam tako nesto procitao. Svakako, moje je misljenje da je toliki prodor Nemaca u dubinu ruske teritorije velikim delom Staljinova krivica, jer nije na vreme postavio linije odbrane, vec je Crvena Armija uhvacena na iznenadjenje. Siguran sam da bi carska armija, posle zavrsetka pocetik reformi, izasla mnogo lakse na kraj sa Hitlerovim Vermahtom, ako bi uopste Hitler dosao na vlast u tim okolnostima.
 
Kada se spomene Staljinovo ime prvo sto antikomunistima pada na pamet je da je on vrsio nekakve cistke i time kao "ubio dusu naroda" ili nesto unazadio. A previdja se da su zrtve tih cistki bili upravo komunisti pa bi prema toj logici antikomunisti trebali biti zahvalni Staljinu sto je pocistio milione komunista. Tako isto kada se spomenu "zlocini Titove diktature" obavezno se poteze Goli otok i obavezno se zaboravlja da su tamo "lezali" iskljucivo komunisti. Ali dobro. Kada su u pitanju Staljinove cistke tacno je da je to bio Staljinov obracun sa politickim neistomisljenicima ali nije to bilo samo zbog gole vlasti, zbog fotelje u Kremlju, kao sto mnogi sada zamisljaju. To je jako uproscena slika. To je u stvari bila borba za jedinstvo partije. Komunisticka partija se pocela razudjivati na bezbrojne frakcije. Ti su bili Zinovjevci, Kamjenjevci, Trockisti, Buharinci... Svako je imao svoju viziju kako doci do komunizma i svako je imao svoje pristalice. Staljin je smatrao da ce nesloga medju samim komunistima oslabiti zemlju i dovesti do strane intervencije i zato je jednostavno eliminisao sve koji se nisu slagali sa njegovim vidjenjem komunizma. Bilo je krvavo ali je partija ostala jedinstvena.
 
Kada se spomene Staljinovo ime prvo sto antikomunistima pada na pamet je da je on vrsio nekakve cistke i time kao "ubio dusu naroda" ili nesto unazadio. A previdja se da su zrtve tih cistki bili upravo komunisti pa bi prema toj logici antikomunisti trebali biti zahvalni Staljinu sto je pocistio milione komunista. Tako isto kada se spomenu "zlocini Titove diktature" obavezno se poteze Goli otok i obavezno se zaboravlja da su tamo "lezali" iskljucivo komunisti. Ali dobro. Kada su u pitanju Staljinove cistke tacno je da je to bio Staljinov obracun sa politickim neistomisljenicima ali nije to bilo samo zbog gole vlasti, zbog fotelje u Kremlju, kao sto mnogi sada zamisljaju. To je jako uproscena slika. To je u stvari bila borba za jedinstvo partije. Komunisticka partija se pocela razudjivati na bezbrojne frakcije. Ti su bili Zinovjevci, Kamjenjevci, Trockisti, Buharinci... Svako je imao svoju viziju kako doci do komunizma i svako je imao svoje pristalice. Staljin je smatrao da ce nesloga medju samim komunistima oslabiti zemlju i dovesti do strane intervencije i zato je jednostavno eliminisao sve koji se nisu slagali sa njegovim vidjenjem komunizma. Bilo je krvavo ali je partija ostala jedinstvena.

Nisam ni rekao da je zbog vlasti...da je zbog vlasti, ne bih imao ovoliko postovanje prema njemu. Jeste da je pobio milione svojih gradjana, ali nije bas ni Nemce stedeo. Imao je svojih pozitivnih strana. I da, svako je imao svoju viziju komunima - zato imamo maoizam, staljinizam, lenjinizam, titoizam, trockizam, marksizam...
 
Ja Staljinu jedino zamjeram sto je bezveze rasipao ljudske resurse. Umjesto sto je milione ljudi strijeljao trebao ih je natjerati da kopaju po rudnicima dok ne bi pomrli od gladi i iscrpljenosti kako bi drustvo vidjelo bar neku korist od njih. A kada je neprijatelj napao natjerao bi ih da sa sjekirama i vilama (jer pusku treba zasluziti) jurisaju na mitraljeze.
 
Да ли сте ви људи уопште свесни шта говорите??? Какве милионе, какве су вам то будалаштине???
Слушати овакве гебелсовске оптужбе и веровати у такве бесмислице може само, извињавам се, неко ко не мисли својом главом...
Ехо Москве или руски Б 92 - износи такве бројке (бројке од 1500 милиона) и то се понавља неколико пута на питање новинарке - јер је истина оних који на лажима граде истину да сто пута поновљена лаж можда у нечијој глави и постане истина...;)
 
Samo da vratim buducu top temu - i buduci bestseler ovog foruma na prvu stranu ....

ne-znate-vi-sta-je-sr.jpg
 
Руски „Ноћни вукови“ се спремају да марширају на Дрини

Тагови: Коментари, Друштво, Ноћни вукови, Ставови, Данас на Балкану, Европа, Русија
Ратко Паић
30.07.2013, 13:22
Одштампајте прилог Испричајте пријатељу Додати на блог
ночные волки байкеры сезон лидер мотоклуб
Фото: РИА Новости
Ускоро, средином августа, обележава се сећање на чувену Церску битку, у којој је српска војска победила аустроугарске агресорске трупе, што је значило прву савезничку победу у Првом светском рату. Међутим, то је тек увертира за велики спектакл који се очекује следеће године, када се навршава пуних сто година од поменуте битке, када ће се тим поводом руски „Ноћни вукови“ масовно возити по обронцима Цера на својим моторима, уз звуке „Марша на Дрину“, који је компонован управо у част те битке.
Наиме, ради се о томе да је то највеће удружење мотоциклиста на свету, које има подружнице у многим православним земљама, одлучило да по први пут одржи окупљање изван Русије, и то у Србији, на манифестацији под називом „Стогодишњица Церске битке 2014.“, а за детаљну припрему тог догађаја биће им потребно шест месеци.
Подсетимо, «Ноћни вукови» су припадници мото-клуба са седиштем у Москви, које не везује само обична љубав према моторима и путовањима, него за разлику од бројних сличних бајкера у свету, они као главни циљ свог постојања имају неговање православља и словенског заједништва. Односно, како сами истичу, чланове њиховог удружења из бројних подружница, од Русије и Украјине, преко Румуније и Бугарске, па све до Србије, Репулике Српске и Македоније, повезују исте духовне вредности и морални принципи, а свој главни смисао проналазе у промовисању јединства међу Словенима.

Стога је сасвим разумљиво да је недавно руске чланове «Ноћних вукова» овог пролећа примио у званичној посети и српски патријарх Иринеј и благословио их због тога што, како је наглашено, «Ноћни вукови» пропагирају здрав начин живота, неговање православних традиција, активно помажу деци без родитеља и учествују у борби против наркоманије, а посебно се баве и хуманитарним радом јер су много пута до сада помогли српском народу на Косову и Метохији.

А популарност и интересовање које изазивају припадници тог удружења, потврђени су прошлог месеца када је у београдском Сава центру одржана свечана премијера дугометражног документарно-играног филма, који се зове «Друго име за слободу», а снимљен је да би изблиза приказао широј јавност њихове активности и животну филозофију.

Иначе, на обележавању стогодишњице Церске битке следеће године, очекује се обарање светског рекорда у броју учесника, с обзиром на најављени масовни долазак руских и српских двоточкаша на ту манифестацију. Ако се узме у обзир значај битке на Церу, у којој је ратовало близу пола милиона војника са обе стране, и у којој је српска војска разбила и натерала у бег надмоћнијег непријатеља, онда се може рећи да ће то представљати достојно обележавање важног историјског догађаја.

У сваком случају, предстојећи масовни спектакл на Дрини, уз учешће «Ноћних вукова», биће прилика да се донекле промени и побољша однос према кључним датумима у историји који су имали сувише велик значај да би били запостављени. А управо то, дакле патриотизам, и јесте један од прокламованих циљева поменутог удружења мотоциклиста и њихових чланова у Русији и Србији.

Коначно једна одлична акција усмерена ка позитивним вредностима. Доста нам је више прича о којекаквим педербалима.
 
Kada se spomene Staljinovo ime prvo sto antikomunistima pada na pamet je da je on vrsio nekakve cistke i time kao "ubio dusu naroda" ili nesto unazadio. A previdja se da su zrtve tih cistki bili upravo komunisti pa bi prema toj logici antikomunisti trebali biti zahvalni Staljinu sto je pocistio milione komunista. Tako isto kada se spomenu "zlocini Titove diktature" obavezno se poteze Goli otok i obavezno se zaboravlja da su tamo "lezali" iskljucivo komunisti. Ali dobro. Kada su u pitanju Staljinove cistke tacno je da je to bio Staljinov obracun sa politickim neistomisljenicima ali nije to bilo samo zbog gole vlasti, zbog fotelje u Kremlju, kao sto mnogi sada zamisljaju. To je jako uproscena slika. To je u stvari bila borba za jedinstvo partije. Komunisticka partija se pocela razudjivati na bezbrojne frakcije. Ti su bili Zinovjevci, Kamjenjevci, Trockisti, Buharinci... Svako je imao svoju viziju kako doci do komunizma i svako je imao svoje pristalice. Staljin je smatrao da ce nesloga medju samim komunistima oslabiti zemlju i dovesti do strane intervencije i zato je jednostavno eliminisao sve koji se nisu slagali sa njegovim vidjenjem komunizma. Bilo je krvavo ali je partija ostala jedinstvena.

Стаљин има своје позитивне и негативне стране. На пример позитивно је тај обрачун са комунистима и победа над германским фашизмом, али негативно је то што је Стаљин побио и велики број Православних Руса. Мада, опет, да није било Стаљина комунисти би вероватно успели да реализују своје планове и успели би да униште Руски народ. Што је Стаљин спречио и због тога му треба одати признање. Такође, факт је да је Стаљин форсирао националну свест руског народа (нарочито за време рата, а и после рата), што је опет било веома позитивно јер Руски народ није изгубио своју националну свест и није му било тешко да после пада антируске творевине зване СССР, Руси крену у поновну обнову своје националне државе. На крају су комунисти и убили Стаљина и наставили по старом. Све у свему контроверзна личност која је прво била послушник владара из сенке, а касније им је (вероватно из прагматичних разлога) окренуо леђа.

А Тито није хапсио комунисте, већ српске родољубе и русофиле. Напротив Тито јесте био комуниста и олош јер комунисти то и јесу. Обична олош. Тито је сламао кичму српском народу исто ко што су Лењин и Троцки сламали кичму руском народу. Зато га је Запад и подржавао.
 
Стаљин има своје позитивне и негативне стране. На пример позитивно је тај обрачун са комунистима и победа над германским фашизмом, али негативно је то што је Стаљин побио и велики број Православних Руса. Мада, опет, да није било Стаљина комунисти би вероватно успели да реализују своје планове и успели би да униште Руски народ. Што је Стаљин спречио и због тога му треба одати признање. Такође, факт је да је Стаљин форсирао националну свест руског народа (нарочито за време рата, а и после рата), што је опет било веома позитивно јер Руски народ није изгубио своју националну свест и није му било тешко да после пада антируске творевине зване СССР, Руси крену у поновну обнову своје националне државе. На крају су комунисти и убили Стаљина и наставили по старом. Све у свему контроверзна личност која је прво била послушник владара из сенке, а касније им је (вероватно из прагматичних разлога) окренуо леђа.

А Тито није хапсио комунисте, већ српске родољубе и русофиле. Напротив Тито јесте био комуниста и олош јер комунисти то и јесу. Обична олош. Тито је сламао кичму српском народу исто ко што су Лењин и Троцки сламали кичму руском народу. Зато га је Запад и подржавао.

Iz tvojih rijeci bi neko neobavijesten mogao zakljuciti kako Staljin nije bio komunista i kako je nekim cudom dosao na celo drzave da bi unistavao komuniste. On je u stvari eliminisao komuniste koji nisu mislili kao on. Postojala su razna vidjenja kako doci do komuzma, razni putevi. Staljin je mislio kako je jedino njegov put onaj pravi, onaj kojim bi trebali svi ici i svako ko je mislio drugacije smatran je neprijateljem koji rusi monolitnost komunisticke partije. A to sto je jedan Gruzin igrao na nacionalnu kartu ruskog nacionalizma bio je samo mudar politicki manevar u trenutku kada je opstanak drzave bio ugrozen. Ne vidim ja u njemu nista kontroverzno. On je od pocetka do kraja gurao sve istu liniju. Poslije njega Sovjetski Savez je donekle omeksao ali je ipak nastavio njegovom linijom sve do gorbacovljevskih vremena.

Kako mislis da Tito nije hapsio komuniste? Na Golom otoku su robijali upravo komunisti-staljinisti za koje se smatralo da bi bili sovjetska peta kolona u slucaju napadna Sovjetskog Saveza na Jugoslaviju i vjerovatno bi i bili. To su bili ljudi kojima je Staljin bio Bog. Najokorjeliji komunisti. Kakvi crni rodoljubi i rusofili.
 
Iz tvojih rijeci bi neko neobavijesten mogao zakljuciti kako Staljin nije bio komunista i kako je nekim cudom dosao na celo drzave da bi unistavao komuniste. On je u stvari eliminisao komuniste koji nisu mislili kao on. Postojala su razna vidjenja kako doci do komuzma, razni putevi. Staljin je mislio kako je jedino njegov put onaj pravi, onaj kojim bi trebali svi ici i svako ko je mislio drugacije smatran je neprijateljem koji rusi monolitnost komunisticke partije. A to sto je jedan Gruzin igrao na nacionalnu kartu ruskog nacionalizma bio je samo mudar politicki manevar u trenutku kada je opstanak drzave bio ugrozen. Ne vidim ja u njemu nista kontroverzno. On je od pocetka do kraja gurao sve istu liniju. Poslije njega Sovjetski Savez je donekle omeksao ali je ipak nastavio njegovom linijom sve do gorbacovljevskih vremena.

Kako mislis da Tito nije hapsio komuniste? Na Golom otoku su robijali upravo komunisti-staljinisti za koje se smatralo da bi bili sovjetska peta kolona u slucaju napadna Sovjetskog Saveza na Jugoslaviju i vjerovatno bi i bili. To su bili ljudi kojima je Staljin bio Bog. Najokorjeliji komunisti. Kakvi crni rodoljubi i rusofili.

Па слажем се ја са тобом-био је прагматични лидер. Зато је и користио национализмом да би победио у рату. Нисам то ја спорио. И никада нисам рекао да Стаљин није био комуниста, али сам рекао да се обрачунао са комунистима (који нису мислили као он). Али, то што је форсирао национализам (без обзира из ког разлога) за мене јесте позитивно. То не значи да ја нешто ценим и поштујем Стаљина, већ само износим ињенице. Захваљујући томе Руси су успели да се после пада СССР-а врате својој националној држави и ево видимо да се сада Русија уздиже у сваком погледу. Чињеница је да је Стаљин у почетку био пион владара из сенке али да им се посе (опет кажем из прагматичних разлога) отргао. И због тога су га убили. И то су га убили комунисти. И после тога је настављена комунистичка политика, а Хрушчов је почео да сузбија и национализам и Православну Веру.

А Тито није на Голи оток слао само комунисте. Јер мој деда (четник и националиста) који је одведен на Голи оток свакако није био комуниста.
 
Па слажем се ја са тобом-био је прагматични лидер. Зато је и користио национализмом да би победио у рату. Нисам то ја спорио. И никада нисам рекао да Стаљин није био комуниста, али сам рекао да се обрачунао са комунистима (који нису мислили као он). Али, то што је форсирао национализам (без обзира из ког разлога) за мене јесте позитивно. То не значи да ја нешто ценим и поштујем Стаљина, већ само износим ињенице. Захваљујући томе Руси су успели да се после пада СССР-а врате својој националној држави и ево видимо да се сада Русија уздиже у сваком погледу. Чињеница је да је Стаљин у почетку био пион владара из сенке али да им се посе (опет кажем из прагматичних разлога) отргао. И због тога су га убили. И то су га убили комунисти. И после тога је настављена комунистичка политика, а Хрушчов је почео да сузбија и национализам и Православну Веру.

А Тито није на Голи оток слао само комунисте. Јер мој деда (четник и националиста) који је одведен на Голи оток свакако није био комуниста.

Tvoj deda je imao srece sto nije zavrsio u Blajburgu zajedno sa ustasama.
 
Tvoj deda je imao srece sto nije zavrsio u Blajburgu zajedno sa ustasama.

Јел? А ко каже да су у Блајбургу убијене усташе? Колико знам ваш Тито је усташама давао титуле народних хероја (нпр. Марко Месић, итд), док је Србе касапио на сваком кораку. У Блајбургу је више убијено Срба него усташа. Тито је убио више Срба него усташа. Наравно јер су комунисти још од пре рата били верни савезници.
 
Јел? А ко каже да су у Блајбургу убијене усташе? Колико знам ваш Тито је усташама давао титуле народних хероја (нпр. Марко Месић, итд), док је Србе касапио на сваком кораку. У Блајбургу је више убијено Срба него усташа. Тито је убио више Срба него усташа. Наравно јер су комунисти још од пре рата били верни савезници.

Zasto si se uzbudio, evo cigani gube 2-0 od cernomoreca.
 
Па слажем се ја са тобом-био је прагматични лидер. Зато је и користио национализмом да би победио у рату. Нисам то ја спорио. И никада нисам рекао да Стаљин није био комуниста, али сам рекао да се обрачунао са комунистима (који нису мислили као он). Али, то што је форсирао национализам (без обзира из ког разлога) за мене јесте позитивно. То не значи да ја нешто ценим и поштујем Стаљина, већ само износим ињенице. Захваљујући томе Руси су успели да се после пада СССР-а врате својој националној држави и ево видимо да се сада Русија уздиже у сваком погледу. Чињеница је да је Стаљин у почетку био пион владара из сенке али да им се посе (опет кажем из прагматичних разлога) отргао. И због тога су га убили. И то су га убили комунисти. И после тога је настављена комунистичка политика, а Хрушчов је почео да сузбија и национализам и Православну Веру.

А Тито није на Голи оток слао само комунисте. Јер мој деда (четник и националиста) који је одведен на Голи оток свакако није био комуниста.

Evo jos jedan primjer Staljinove pragmaticnosti. Kada su Nijemci dosli pred vrata Moskve, kada je masovno iseljavanje grada bilo u toku i kada je i sam Staljin poceo pakovati kofere u Kremlju, neko mu je rekao da u MOskvi zivi neka prorocica cija su se prorocanstva (do tada) sva ostvarila. (U pitanju je sveta Matrona Moskovska, proglasena za pravoslavnu sveticu prije petnaestak godina, imala je cudotvorne iscjetiljske moci i vizije buducnosti). Nasli su je u nekom podrumu u kome su je nepokretnu i slijepu vjernici godinama krili od komunista i doveli u Kremlj gdje ju je Staljin pitao sta raditi dalje. Ona mu je odgovorila da se ne plasi, da Nijemci nece uci u grad ali da treba mosti izvjesnih svetitelja da podigne avionom i osvjesta grad. To je Staljin, sef komunisticke drzave, bez pogovora uradio. Avion sa mostima je napravio vise krugova uzduz i poprijeko Moskve i navodno njemacka vojska nikada nije usla unutar toga nevidljivog kruga koji je avion opisao. To je vec stvar vjere ali ostaje cinjenica da je on to ucinio.
 
Evo jos jedan primjer Staljinove pragmaticnosti. Kada su Nijemci dosli pred vrata Moskve, kada je masovno iseljavanje grada bilo u toku i kada je i sam Staljin poceo pakovati kofere u Kremlju, neko mu je rekao da u MOskvi zivi neka prorocica cija su se prorocanstva (do tada) sva ostvarila. (U pitanju je sveta Matrona Moskovska, proglasena za pravoslavnu sveticu prije petnaestak godina, imala je cudotvorne iscjetiljske moci i vizije buducnosti). Nasli su je u nekom podrumu u kome su je nepokretnu i slijepu vjernici godinama krili od komunista i doveli u Kremlj gdje ju je Staljin pitao sta raditi dalje. Ona mu je odgovorila da se ne plasi, da Nijemci nece uci u grad ali da treba mosti izvjesnih svetitelja da podigne avionom i osvjesta grad. To je Staljin, sef komunisticke drzave, bez pogovora uradio. Avion sa mostima je napravio vise krugova uzduz i poprijeko Moskve i navodno njemacka vojska nikada nije usla unutar toga nevidljivog kruga koji je avion opisao. To je vec stvar vjere ali ostaje cinjenica da je on to ucinio.

Да, познато ми је то. То само још једном потвђује снагу Православне Вере и национализма. Да је чак и комуниста попут Стаљина морао да да учини онако како му је Матрона Московска наложила. Тако падају у воду све те комунистичке причице да нација тобоже не постоји, као што пада у воду и све оно што су комунисти говорили за Веру.
 
Ruski vozovi prebrzi za naše pruge
IZVOR: BLIC
Beograd -- Novi ruski vozovi ne smeju da idu sporije od 50 kilometara na sat jer mogu da se pokvare, piše Blic. S druge strane, ograničenje na srpske pruge je i 30 km/h.



(Tanjug)
Jedna od tri savremene garniture vozova iz Rusije trebalo je nedavno da zameni šinobus koji saobraća na relaciji Subotica-Senta-Kikinda. Međutim, na delu pruge između Bikova i Oroma voz ne sme da ide brže od 30 kilometara na sat, a ruski voz ne sme da vozi sporije od 50, jer može da se pokvari.

Na ovoj deonici brzina voza je limitirana na 30 kilometara na sat, jer je pruga u toliko lošem stanju da sve preko te brzine nije bezbedno za putnike.

Zato je odlučeno da dizel motorni voz umesto do Sente saobraća na relaciji Subotica – Sombor – Bogojevo – Novi Sad i on je pušten u železnički saobraćaj pre desetak dana, dok na najlošijoj deonici vojvođanskih pruga putnike i dalje prevoze šinobusi stari 40 i više godina, piše Blic.

"Ako bi novi voz saobraćao na lošoj pruzi kao što je pruga za Sentu, to bi na njemu izazvalo kvar jer na određenim delovima ne sme da se prekorači brzina od 30 kilometara na sat, a savremena dizel motorna mašina nije predviđena za tako male brzine. Ruski voz može minimalno da podnese 50 kilometara na čas. Manje brzine ga kvare", kaže sagovornik Blica, mašinovođa iz Subotice.

Problem između Bikova i Oroma je, objašnjava, tucanik koji bi trebalo podbiti i neophodno je ojačati donji stroj.

Među putnicima za Sentu najviše je nezadovoljnih đaka i studenata, jer se zbog kvarova na šinobusima (njihova proizvodnja prestala je još 1969. godine) polasci često otkazuju.

Zbog toga su nezadovoljne i mašinovođe, jer su im zbog otkazivanja vožnje plate manje, s obzirom na to da im se zarada obračunava na osnovu sati provedenih u vožnji.

U Železnicama Srbije, koje je Blic kontaktirao i telefonom i i-mejlom, beogradski list nije uspeo da dobije odgovor u vezi s ruskim vozovima.

Železnice Srbije su iz kredita međunarodne železničke banke Eurofime kupile 12 dizel-motornih vozova od ruske kompanije Metrovagonmaš. Vrednost investicije bila je 43 miliona švajcarskih franaka.

http://www.b92.net/biz/vesti/srbija.php?yyyy=2013&mm=08&dd=01&nav_id=738475

Eto, nasi jedva doguraju do 30km/h, a ruskim je minimum 50...sto bi rekli tuga i jad...
 
Ма оће ли то уједињење са Русима више једном?? Докле да чекамо??!
Ово најозбиљније.

Зашто се овде само прича? Има ли негде активна организација која ради на томе? Владина или невладина? Нека неко нешто саопши...или гаси ову тему. Јер, ако треба да живимо у маштањима, онда дај да направимо у машти земљу која је и боља и јача од Русије, те да се о уједињењу са њом овде разговарамо.

Боро, тебе да чујем, ти си ову тему и отворио.
 
Ма оће ли то уједињење са Русима више једном?? Докле да чекамо??!
Ово најозбиљније.

Зашто се овде само прича? Има ли негде активна организација која ради на томе? Владина или невладина? Нека неко нешто саопши...или гаси ову тему. Јер, ако треба да живимо у маштањима, онда дај да направимо у машти земљу која је и боља и јача од Русије, те да се о уједињењу са њом овде разговарамо.

Боро, тебе да чујем, ти си ову тему и отворио.

1. Ima

2. Nevladine ... Btw. otkud bi mogle biti vladina kad se ova vlada zalaze za propale i besperspektivne ,, evrointegracije ,, ??? ...

Ovde je dosta toga saopsteno o organizacijama , strankama , pokretima i udruzenjima koja se zalazu za Rusko Srpske Integracije ... treba samo citati ...

Ujedinjenje je proces - ako svi cekamo vec punih 13 godina da nas vladajuci ,,proevropljani ,, uvedu u EU - imajmo strpljenja i oko ove price o ujedinjenju sa Rusijom i pruzimo sansu onima koji se zalazu za Rusko Srpske Integracije da uspesno ostvare svoja legitimna politicka stremljenja ...
 
August 1, 2013
In Defense of Leakers: Snowden and Manning
Posted by John Cassidy

http://www.newyorker.com/online/blogs/johncassidy/2013/08/in-defense-of-leakers.html

edward-snowden-moscow-passport-580.jpeg


edward-snowden-moscow-passport-580.jpeg

On the day that Edward Snowden finally left Moscow’s airport in a taxi to take up Russia’s offer of temporary asylum and the sentencing portion of Bradley Manning’s trial continued, it is worth restating what should be obvious. Leaking classified information is a crime, and it can be damaging to the national interest; but, in some circumstances, it can also be a patriotic and useful act that helps bring about necessary reforms.

Setting aside Snowden’s personal odyssey—he’s been holed up at Sheremetyevo Airport since June 23rd—the documents he released detailing the National Security Agency’s spying programs, domestic and global, have already had a transformative effect. For decades, Congress has adopted a hands-off and pusillanimous approach to the N.S.A., appropriating vast sums for its operations—its budget remains classified, but it’s reportedly about ten billion dollars a year—and not examining too closely how this money was spent. As the agency sought to expand its domestic surveillance programs in the aftermath of 9/11, Congress, by passing successive versions of the Patriot Act and other measures, actively enabled it to broaden its remit under the catch-all justification of countering terrorism.

Now, finally, some questioning voices are being raised. In a hearing on Capitol Hill yesterday, senators from both parties interrogated the N.S.A.’s leadership about its justification for mining the phone logs of millions of Americans who aren’t suspected of having any connection to terrorism, saying the agency’s top officials had greatly exaggerated the number of terrorist plots it had thwarted thanks to the program. Patrick Leahy, Democrat of Vermont, said he had been shown a classified list that didn’t indicate “dozens or even several” plots had been detected. Republican Charles Grassley, of Iowa, criticized James Clapper, the director of National Intelligence, for misleading Congress about the phone-log program.

At this stage, it’s far from clear whether the Congressional hearings will lead to any real changes in how the N.S.A. operates. The spectre of being accused of being soft on terrorism still haunts Washington, and it works against any substantial rolling back of the surveillance state. But at least the activities of the electronic spooks are being publicly discussed, and the Obama Administration is being forced to justify the way it has, in the area of domestic spying, continued, and quite possibly expanded, the policies of the Bush Administration. (On Capitol Hill yesterday, Robert S. Litt, a senior lawyer in the Office of the Director of National Intelligence, said the Obama Administration was “open to reëvaluating” the phone-log program while “preserving the essence.”)

It barely needs saying that none of this would have happened had Snowden kept his own counsel about what he saw as the N.S.A.’s gross abuses of privacy, or if he had done what even some people in the media have suggested and registered his concerns to his immediate superiors. By handing over N.S.A. documents to journalists from the Guardian and the Washington Post, he brought to the attention of the American public detailed information about something they have every right to know: their government is spying on them.

Some of what the N.S.A. is doing had been revealed in previous news stories by investigative journalists, notably Eric Lichtblau and James Risen of the Times (who is facing the prospect of going to jail rather than revealing a source in another area). But the wealth of detail in Snowden’s documents, and his revelation of the existence of previously undisclosed spying programs such as Prism, makes ridiculous the suggestion that he didn’t really tell us anything new. At the very least, he told us that the N.S.A.’s surveillance operations are much bigger and more systematic than we previously knew, and that senior officials in the Obama Administration, notably Clapper, have been misleading Congress and the public about them.

Perhaps the most depressing aspect of the Snowden case has been the official effort, going all the way up to Secretary of State John Kerry, to depict him as a traitor. Actually, Snowden appears to be an idealistic young man who had no ill intentions toward his country but who gradually became disillusioned with some of its actions. He enlisted in the Army during the Iraq War because, he told the Guardian’s Glenn Greenwald, “I believed in the goodness of what were were doing,” only to be discharged several months later. Even now, he told Greenwald, he believes that “America is a fundamentally a good country; we have good people with good values who want to do the right thing, but the structures of power that exist are working to their own ends to extend their capability at the expense of the freedom of all publics.”

The Manning case is a bit different. In unearthing a video of a U.S. Apache helicopter firing on civilians in Baghdad, and in publishing details of internal battlefield reports from Iran and Afghanistan, he brought to light military atrocities that would otherwise have remained covered up. But in releasing seven hundred thousand documents to WikiLeaks, including some quarter of a million diplomatic cables, he was far less discriminating than Snowden, leaking, for example, details of cables containing unvarnished assessments of foreign countries, and foreign leaders, from U.S. officials. Other than that it is catnip to journalists, I don’t see much public-interest justification for leaking this sort of information—although some have argued that the cables helped undermine oppressive governments abroad, and may even have been a factor in the Arab Spring. Still, though, there is nothing to suggest that the former Army specialist had any intent to inflict damage on the United States. When he offered, earlier this year, to plead guilty to some of the less serious charges against him, which carried a potential sentence of twenty years in jail, he said he was trying to show his fellow citizens the “day-to-day reality” of America’s wars, and to spark a public debate about U.S. policies in Iraq and Afghanistan.

That doesn’t mean he should have been let off completely. All governments need to keep some things secret, such as diplomatic cables and the details of military plans. That necessitates sanctions against leakers, especially ones whose leaks aren’t restricted to information about official wrongdoing and overreaching. But how severe should those sanctions be? In charging Manning with “aiding the enemy,” a crime that can carry the death sentence, the Pentagon acted in an unprecedented and outlandish manner. Thankfully, Colonel Denise Lind, the military judge in the case, found him not guilty of that charge, though she convicted him on numerous other counts, including leaking classified information and violating the Espionage Act.

We still don’t know for sure what will happen to Snowden or Manning: the former appears destined to a life of exile, for now, at least, in a repressive country; the latter, for many more years in a military jail. (He’s already been in custody for almost three years, including in solitary confinement for eleven months—a treatment that a senior United Nations official charged with investigating allegations of torture described as cruel and inhuman.) We do know that, at great cost to themselves and their families, Snowden and Manning have illuminated much that the authorities would have preferred to keep hidden, and that they have sparked a long overdue public debate about what the Times, in its editorial about the Manning verdict, justly described as “a national security apparatus that has metastasized into a vast and largely unchecked exercise of government secrecy and the overzealous prosecution of those who breach it.” In short, the two leakers have performed a valuable public service.
 

Back
Top