Neki dan čitam o valu otkaza u Srbiji zbog zatvaranja tvornica čije je otvaranje Vučić obilato financirao, naravno ne svojim nego novcima poreskih obveznika. S druge strane Dunava u prijateljskoj (nekada) socijalističkoj Rumuniji otvaraju strani investitori tvornice, ali i i domaći, i zamislite investitori to sami financiraju

Rumunija je postala veliki izvoznik žita, brašna, kukuruza, automobila, traktora, alata i sl, sve u svemu daleko je premašila srpski izvoz. Rumunji su u euroatlanskim integracijama integracijama dok je Srbija zapravo nigdje, zapela u nekom vakuumu

Rumunji su zaokružili svoj nacionalni prostor dok Srbija vuče repove ratova iz 90-ih koje su je jako skupo koštale u svakom smislu. Priznaju BIH ali je zapravo podrivaju, pokušavaju dobiti barem neki dio Kosova i sl. S druge strane prilično je izvjesno da će Rumunjska bez ispaljenog metka dobiti cijelu Moldaviju i manje komade Ukrajine te će tako kontrolirati cijelu deltu Dunava i dobiti tako prirodnu granicu. Granica u Banatu je prilično neprirodna i izvjesno je da će sve slabija Srbija prepustiti Rumuniji svoj dio Banata i tako će Rumunji i tu imati prirodnu granicu.