Srbija, dvadeset pet godina kasnije: Dan kad je demokratska opozicija pobedila tiranina Slobodana Miloševića

Ti iz Kanade veličaš katastrofu u Srbiji dok uspoređuješ Njemačku i Hrvatsku s vašim "neovisnim" rolerkosterom punim kriminalaca i kaosa. Hvala ti na lekciji iz geopolitike, očito da tvoja ekspertiza uključuje Sjeverni tok, mudže i statistiku iseljenih Hrvata, a iskustvo u stvarnom životu u 21. stoljeću ti fali.

Mi nismo kmetovi kad znamo živjeti i graditi, ni kad naši klinci studiraju i rade po cijelom svijetu. Ti i dalje brojiš katastrofe, zastave i TripAdvisor iz Kanade, dok Srbija pokušava shvatiti što je stvarna nezavisnost. Tvoja analiza je savršeni primjer kako mitovi, paranoje i zavidni tripovi iz tuđih fotelja ne čine državu.
Ti nastavljas da pises gluposti i neistine.
Ja ne “velicam” nista, a ponajmanje katastrofu, Srbije, Hrvatske ili bilo koga; jer me to ne raduje. “Velicati katastrofu” je oxymoron.
Naprotiv, ističem haos kriminalne grupe politicara.

Problem je sto ti iz svoje perspektive ne vidis sumu od drveta; daj si jos 10-15 godina i bice ti jasnije.
 
Na današnji dan, 24. septembra 2000. godine, znači pre okruglo dvadeset i pet godina, u bivšoj SRJ održani su predsednički izbori na kojima je tiranin Slobodan Milošević izgubio vlast, ali je potom odbio da prizna poraz i SRBIJANSKI i VOJVOĐANSKI narod morao je da svoju izbornu volju odbrani na ulici.
Nije prošlo mnogo, a zločinac Milošević bio je u ćeliji Centralnog zatvora, a onda i u pritvoru Haškog tribunala gde mu je i bilo mesto i odakle neće da izađe živ.

Pogledajte prilog 1789124

Pogledajte prilog 1789126

Pogledajte prilog 1789127

Slično će da bude i sa bivšim Miloševićevim ministrom informisanja Oskarom, nakon izbora koje Oskar još nije raspisao ali moraće, a posle kojih verovatno neće želeti da prizna poraz koji će doživi od studentske liste i SRBIJANCI, VOJVOĐANI i SANDŽAKLIJE će na ulici da odbrane svoju izbornu volju.
Poredis Vucica sa Milosevicem? Zaboravljate da su tadasnji radikali priznali da je Kostunica pobedio.
 

Srbija je izvor nestabilnosti u cijelom regionu i daleko od građanskog koncepta


U prostorijama Vijeća kongresa bošnjačkih intelektualaca (VKBI) održana je javna tribina “Srbija-građanska ili nacionlna država” čiji je uvodničar Zoran Vuletić, političar predsjednik Građanskog demokratskog foruma iz Beograda

26. sep. 2025.

1758904685072.png
Emir Zlatar (lijevo), Zoran Vuletić (u sredini) i Kasim Trnka (desno) | VKBI

U prostorijama Vijeća kongresa bošnjačkih intelektualaca (VKBI) održana je javna tribina “Srbija-građanska ili nacionlna država” čiji je uvodničar Zoran Vuletić, političar predsjednik Građanskog demokratskog foruma iz Beograda. Pozdravne riječi prisutnima uputio je predsjednik VKBI profesor Kasim Trnka, a tribinu je moderirao generalni sekretar VKBI Emir Zlatar.

Vuletić je u uvodnom izlaganju precizno opisao i definirao političke režime u Srbiji, od onog Slobodana Miloševića koji je “rasturio” SFRJ i proveo niz, kako je rekao, "agresivnih ratova protiv Slovenije, Hrvatske, Kosova i posebno Bosne i Hercegovine, koristeći vojnu i policijsku strukturu, pa do današnjeg Vučićevog, ocjenivši ih pogubnim za cijeli region a posebno za Bosnu i Hercegovinu, Kosovo a danas i za Crnu Goru".

"Izuzetak je bio period iza 5. oktobra 2000. godine kada je na čelo Vlade Srbije došao Zoran Đinđić koji je zbog jasnih politika koje su Srbiju vodile u euroatlanske integracije i demokratizaciju društva likvidiran od strane zločinačkih srbijanskih policijskih formacija 12. marta 2003. godine. Od tada pa do danas samo se pogoršavala evropska perspektiva Srbije, a građansko društvo je sve više bilo suspendirano. Sa današnje tačke gledišta slobodno se može reći da je Srbija daleko od građanske države, pa čak nije ni nacionalna, već imamo na sceni nacionalističku Srbiju kroz režime koji još uvijek zagovaraju projekat Velike Srbije, srpkog sveta a danas ga formulraju kroz formulacju srpski integralizam"
, rekao je.

Vuletić je posebno istakao nečasnu i sramnu ulogu SANU-a i SPC-a koji su, kako je kazao, svresrdno inspirisali velikosrpsku ideologiju.

"I nažalost podržavali zločine devedesetih godina. Najsramniji čin prema BiH svakako predstavlja počinjeni genocid u Srebrenici nad Bošnjacima, koji vlasti Srbije ni nakon 30 godina nisu javno priznali, a kamoli zatražili oprost i ponudili neku odštetu preživjelim žrtvama. Iako bez masovnih ljudskih žrtava veliku cijenu platiće građani Srbije koji danas žive bezperspektivnost u neviđenoj apatiji. Srbija drži tocima cijeli region svojim besmislenim i propalim politikama, koje su nažalost devedestih godina odgovorne za ubijanje i pogibiju stotina hiljada ljudi", istakao je.


Smatra da su nadu u korjenite promjene unutar srbijanskog sistema i društva ponudili su studentski protesti započeti prošle godine.

"Međutim u periodu koji je uslijedio i kroz istupe njihovi aktivista posljednjih mjeseci, sasvim jasno se uočava da srpski integalizam postaje tačka u fokusu, što ne daje nadu da se može očekivati suštinska promjena unutar režima i otvaranje procesa ka izgradnji građanske države i društva. Pozitivna stvar je što se protestima jasno raskrinkala nezabilježena i nezamisliva korupcija u državnim instutucijama kojima vlada režim Aleksandra Vučića. Žalosno je da Srbija s aktuelnim režimom sve više odstupa od EU integracija, a bliskost sa 'ruskim svetom' nudi se kao alternativa i budućnost, iako je svima jasno da je Srbija okružena NATO članicama a geografski pripada Evropi. Posebno brine ne osuđivanje agresije Rusije na Ukrajinu, čime se Srbija svrstava na stranu onih zemalja koje ruše međunarodno pravo i sistem mađunarodnog svjetskog poretka", stava je Vuletić.

Vuletić je na koncu istakao da je Bosna i Hercegovina platila najveću cijenu zločinačkih politika Miloševićevog režima.

"I iz današnje perspektive slobodno se može reći i tvrditi da entitetska podjela BiH nema budućnost niti može donijeti potrebnu stabilnost i napredak Bosne pa tako i svih njenih građana. Bosna kao i Srbija zaslužuje građanski koncept društa uvažavajući multietičnost i multikonfesionalnost, koje jesu komparativna prednost svakog društva. Takva Bosna jedino može biti stabilna, a bez stabilne Bosne ne može se očekivati stabilnost u regionu. Srbija tu ima najveću odgovornost i stoga se Srbija nužno mora suočiti sa svojim slabostima i promašenim pogubnim politikama. Nažalost ni današnja opozcija u Srbiji ne prepoznaje ove procese kao prioritetne i nužne", poručio je Vuletić.

Na kraju je zaključeno da ovakvih skupova treba organizovati što više, kroz raznovrsne oblike saradnje i partnerstava, kako bi se kroz ove forume čuo i glas građanske Srbije koji je, kako je poručeno, nažalost, i u Srbiji prigušen čak i od tzv. slobodnih i nezavisnih medija.

Vuletiću su uručene knjige u izdanju VKBI “Usporeni genocid u Bosni” Diega Arrie, Ubistvo Hakije Turajlića” Muniba Ušanovića, kao i Izvještaj Komisije za istraživanje događaja u i oko Srebrenice od 10. do 19. jula 1995. godine, sačinjen u Banjaluci juna 2004. godine i 15. oktobra 2004. godine i s tim u vezi Zaključak Vlade Republike Srpske sa 16. posebne sjednice održane 29. oktobra 2004. godine, čiji je predsjednik bio profesor Smail Čekić.

Tribini su prisustvovali predstavnici akademske zajednice, Srpkog građanskog vijeća, Hrvatskog narodng vijeća BiH, Kruga 99, Foruma parlamentaraca BiH 1990, ANUBIH.
 
Isti ljudi koji su vladali devedesetih vladali su i osamdesetih, SPS je nasledio SKJ kao sto je poznato. Primer kako jedna vlast moze da bude briljantna u povoljnim geopolitickim uslovima a da propadne usled rata i sankcija, sto je normalno i logicno.

Nikako, Milosevic je bio medjunarodno izolovan a Vucic jedan od najprihvacenijih lidera globalno - susta suprotnost. Nema ko i zasto da ga rusi, moze samo da vlada dozivotno kao Tito.
Ал-Вучић је глобално прихваћен, јер се лидерима земаља који су га прихватали увлачио у боољу, продајући им будзашто природне ресурсе и народ Србије.
 
Poredis Vucica sa Milosevicem? Zaboravljate da su tadasnji radikali priznali da je Kostunica pobedio.
Radikali su na samom kraju Miloševićeve vladavine iz pragmatičnih razloga bili raskinuli koaliciju sa SPS-om i JUL-om, jer se znalo da je Milošević gotov i pre izbora 24. septembra kada ga je Koštunica pobedio u prvom krugu, a sami članovi SRS na tim predsedničkim izborima više su glasali za "umerenog nacionalistu" Koštunicu nego za kandidata SRS Tomu Nikolića.
 
Vuletić je u uvodnom izlaganju precizno opisao i definirao političke režime u Srbiji, od onog Slobodana Miloševića koji je “rasturio” SFRJ i proveo niz, kako je rekao, "agresivnih ratova protiv Slovenije, Hrvatske, Kosova i posebno Bosne i Hercegovine, koristeći vojnu i policijsku strukturu, pa do današnjeg Vučićevog, ocjenivši ih pogubnim za cijeli region a posebno za Bosnu i Hercegovinu, Kosovo a danas i za Crnu Goru".
То су приче по систему "Држ'те лопова!".
О Слободану Милошевићу као "растурачу СФРЈ" говорили су они који су је стварно разбијали, почев од 1918. у време Краљевине СХС / Југославије и касније, после Другог С.Р.-а, у време Тита. У једном интервјуу, пар година пре смрти, Тито је лично рекао да је већ уморан и не може да изађе на крај са хрватским национализмом.
Оптужба да је Милошевић крив за избијање ратова у СР Хрватској и СР БиХ, као и на територији АП КиМ је сушта лаж и подметачина, којом познати изазивачи тих ратова покушавају да сакрију своју кривицу и одговорност за сва разарања и жртве које су изазвали.
 
Poslednja izmena:
То су приче по систему "Држ'те лопова!".
О Слободану Милошевићу као "растурачу СФРЈ" говорили су они који су је стварно разбијали, почев од 1918. у време Краљевине СХС / Југославије и касније, после Другог С.Р.-а, у време Тита. У једном интервјуу, пар година пре смрти, Тито је лично рекао да је већ уморан и не може да изађе на крај са хрватским национализмом.
Ne pričaj koješta. Kada je Miloševićeva struja pobedila na Osmoj sednici SKS i kada je Memorandum SANU de fakto postao zvanična politika SR Srbije, politika u Hrvatskoj je bila oličena u izrazito projugoslovenski orijentisanom hrvatskom političaru Stipi Šuvaru. Tek kada Milošević kreće da izvozi svoju "antibirokratsku revoluciju" u druge republike (inače prvi primer tzv. obojene revolucije u Evropi), i kada mediji pod njegovom kontrolom fokus od Kosova pomeraju na Hrvatsku i to kroz prizmu Drugog svetskog rata, NDH i Jasenovca, sve lažući i izmišljajući kako je u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj "srpski narod ugrožen," to je po sistemu spojenih sudova dalo snagu hrvatskom nacionalizmu koji je do tada u SR Hrvatskoj bio u debelom andergraundu i upravo na krilima toga će HDZ da osvoji vlast na prvim višestranačkim izborima u Hrvatskoj.
 
Na današnji dan, 24. septembra 2000. godine, znači pre okruglo dvadeset i pet godina, u bivšoj SRJ održani su predsednički izbori na kojima je tiranin Slobodan Milošević izgubio vlast, ali je potom odbio da prizna poraz i SRBIJANSKI i VOJVOĐANSKI narod morao je da svoju izbornu volju odbrani na ulici.
Nije prošlo mnogo, a zločinac Milošević bio je u ćeliji Centralnog zatvora, a onda i u pritvoru Haškog tribunala gde mu je i bilo mesto i odakle neće da izađe živ.

Pogledajte prilog 1789124

Pogledajte prilog 1789126

Pogledajte prilog 1789127

Slično će da bude i sa bivšim Miloševićevim ministrom informisanja Oskarom, nakon izbora koje Oskar još nije raspisao ali moraće, a posle kojih verovatno neće želeti da prizna poraz koji će doživi od studentske liste i SRBIJANCI, VOJVOĐANI i SANDŽAKLIJE će na ulici da odbrane svoju izbornu volju.

Jos dvadeset pet godina i ode jedan solidan ljudski zivot u beskraj.

Kao da nismo svesni da smemo da pozelimo bolje. Negde duboko svi ti zivoti u medjuvremenu su potroseni zivoti sa pola snage, a to je nekako tuzno.
 
Ne, nego pre svega od posla tranzita cigareta za italijansku mafiju, šta je tada u uslovima kada je Milošević svojom zločinačkom politikom doveo SRJ pod sankcije UN bio način da Crna Gora preživi.
Шверц-комерц је био развијен у СР Црној Гори и вше година пре но што је Милошевић дошао на власт. На телевизији су још негде 1980-81. говорили о везама црногорских шверцера (цигарета и оружја) и италијанске мафије. Мило се опортунистички придружио, јер је видео могућност добре зараде и организовао тај посао под заштитом његове власти.

Понављаш приче усташке пропаганде о Милошевићевој злочиначкој политици, које сам слушао у Северној Америци још 1990. Већ тада су тражили увођење санкција и бомбардовање мостова на Сави и Дунаву, да би прекинули везе централне Србије и Војводине (на коју је ХДЗ бацио око; причало се о Хрватској до Румуније). Још чувам факс Хелене Делић Бентли, у коме је упозорила на захтеве хрватске емиграције.и припреме Америке. Било је то у време кад је Ф. Туђман претио ратом и кад су почели сукоби на територији Крајине, а ЈНА покушавала да избегне сукобе и извуче се из ондашње СР Хрватске.

П.С. Ниси одговорио на питања која сам ти поставио. Не свиђају ти се чињенице које сам у њима навео?
 
А Хрвати се из све снаге борили да сачувају Југу, први пу 1941, па 1971. и најзад 1989-92. Кад оно, међутим, ко би рекао, појавио се зли Милошевић и ... бла-бла-бла ... Такве ваше приче не пролазе ни код неких Хрвата које познајем.
 
Шверц-комерц је био развијен у СР Црној Гори и вше година пре но што је Милошевић дошао на власт. На телевизији су још негде 1980-81. говорили о везама црногорских шверцера (цигарета и оружја) и италијанске мафије. Мило се опортунистички придружио, јер је видео могућност добре зараде и организовао тај посао
Momir Bulatović je bio inicijator da Crna Gora uđe u posao sa cigaretama na državnom nivou i tako se spase katastrofe jer pod sankcijama koje su uvele Ujedinjene nacije zbog zločinačke politike Slobodana Miloševića nije bilo para za isplatu penzija i plata u Crnoj Gori.

Milo Đukanović se u početku za cigarete nije ni pitao, jer isprva je kao "bolji komunista" od Momira, Milo bio protiv da se uđe u švercerske vode. Kada je video da cigarete donose veliki devizni priliv, te da se penzije i ostala davanja isplaćuju bez problema iz zarade od šverca cigareta za Italiju, promenio je mišljenje.

Sukob Mila i Momira nastaje kada je Slobodan Milošević hteo da stavi šapu (i) na posao sa cigaretama koje iz Crne Gore idu za Italiju. Tada Momir pristaje da "u posao uđe i Marko [Milošević]", a Milo se tome oštro usprotivio i ostalo je istorija.


Nemaš ti pojma.
 
Svakako je morao da se donese zakon kojim bi se (i) ministru informisanja u zločinačkoj vladi Mirka Marjanovića doživotno i po imenu i prezimenu zabranilo bavljenje politikom nevezano za zabranu SRS kao školskog primera udruženog zločinačkog poduhvata.
pa to se zove lustracija, ali ti opet` ides na osudu srba i srbije, hteo bi da nas iznegiras, ponistis, i onda se razilazimo komsija
a kafanskim pričama i izmišljotini o "ugroženosti Srba van Srbije", koja je sa Miloševićem postala državna politika, ideologija koja je danas oličena u Oskarovom "Srpskom svetu," a ta ideologija može da iznedri samo zlotvore na vlasti.
a u srbiji, na kosovu?

komsija, vadili ste nam organe, i sad bi nas da okrivite
 
Poslednja izmena:
Btw Ti imas vise veze sa Adolfom nego ja sa Zlobom, kmetu :mrgreen:
on je titoista, komunisticki autosovinista, ja prosto ne verujem da je srbin, gubitnik tranzicije
Nisu planirali otcepljenje od SFRJ "već posle smrti Tita." To je vaša miloševićevsko-julovska izmišljotina.
jel zalis za jugoslavijom, ajde priznaj, jel si plakao kada je tito umro? zlotvori nam syebase onakvu zemlju
 

Srbija je izvor nestabilnosti u cijelom regionu i daleko od građanskog koncepta


U prostorijama Vijeća kongresa bošnjačkih intelektualaca (VKBI) održana je javna tribina “Srbija-građanska ili nacionlna država” čiji je uvodničar Zoran Vuletić, političar predsjednik Građanskog demokratskog foruma iz Beograda

26. sep. 2025.

Pogledajte prilog 1790527Emir Zlatar (lijevo), Zoran Vuletić (u sredini) i Kasim Trnka (desno) | VKBI

U prostorijama Vijeća kongresa bošnjačkih intelektualaca (VKBI) održana je javna tribina “Srbija-građanska ili nacionlna država” čiji je uvodničar Zoran Vuletić, političar predsjednik Građanskog demokratskog foruma iz Beograda. Pozdravne riječi prisutnima uputio je predsjednik VKBI profesor Kasim Trnka, a tribinu je moderirao generalni sekretar VKBI Emir Zlatar.

Vuletić je u uvodnom izlaganju precizno opisao i definirao političke režime u Srbiji, od onog Slobodana Miloševića koji je “rasturio” SFRJ i proveo niz, kako je rekao, "agresivnih ratova protiv Slovenije, Hrvatske, Kosova i posebno Bosne i Hercegovine, koristeći vojnu i policijsku strukturu, pa do današnjeg Vučićevog, ocjenivši ih pogubnim za cijeli region a posebno za Bosnu i Hercegovinu, Kosovo a danas i za Crnu Goru".

"Izuzetak je bio period iza 5. oktobra 2000. godine kada je na čelo Vlade Srbije došao Zoran Đinđić koji je zbog jasnih politika koje su Srbiju vodile u euroatlanske integracije i demokratizaciju društva likvidiran od strane zločinačkih srbijanskih policijskih formacija 12. marta 2003. godine. Od tada pa do danas samo se pogoršavala evropska perspektiva Srbije, a građansko društvo je sve više bilo suspendirano. Sa današnje tačke gledišta slobodno se može reći da je Srbija daleko od građanske države, pa čak nije ni nacionalna, već imamo na sceni nacionalističku Srbiju kroz režime koji još uvijek zagovaraju projekat Velike Srbije, srpkog sveta a danas ga formulraju kroz formulacju srpski integralizam"
, rekao je.

Vuletić je posebno istakao nečasnu i sramnu ulogu SANU-a i SPC-a koji su, kako je kazao, svresrdno inspirisali velikosrpsku ideologiju.

"I nažalost podržavali zločine devedesetih godina. Najsramniji čin prema BiH svakako predstavlja počinjeni genocid u Srebrenici nad Bošnjacima, koji vlasti Srbije ni nakon 30 godina nisu javno priznali, a kamoli zatražili oprost i ponudili neku odštetu preživjelim žrtvama. Iako bez masovnih ljudskih žrtava veliku cijenu platiće građani Srbije koji danas žive bezperspektivnost u neviđenoj apatiji. Srbija drži tocima cijeli region svojim besmislenim i propalim politikama, koje su nažalost devedestih godina odgovorne za ubijanje i pogibiju stotina hiljada ljudi", istakao je.

Smatra da su nadu u korjenite promjene unutar srbijanskog sistema i društva ponudili su studentski protesti započeti prošle godine.

"Međutim u periodu koji je uslijedio i kroz istupe njihovi aktivista posljednjih mjeseci, sasvim jasno se uočava da srpski integalizam postaje tačka u fokusu, što ne daje nadu da se može očekivati suštinska promjena unutar režima i otvaranje procesa ka izgradnji građanske države i društva. Pozitivna stvar je što se protestima jasno raskrinkala nezabilježena i nezamisliva korupcija u državnim instutucijama kojima vlada režim Aleksandra Vučića. Žalosno je da Srbija s aktuelnim režimom sve više odstupa od EU integracija, a bliskost sa 'ruskim svetom' nudi se kao alternativa i budućnost, iako je svima jasno da je Srbija okružena NATO članicama a geografski pripada Evropi. Posebno brine ne osuđivanje agresije Rusije na Ukrajinu, čime se Srbija svrstava na stranu onih zemalja koje ruše međunarodno pravo i sistem mađunarodnog svjetskog poretka", stava je Vuletić.

Vuletić je na koncu istakao da je Bosna i Hercegovina platila najveću cijenu zločinačkih politika Miloševićevog režima.

"I iz današnje perspektive slobodno se može reći i tvrditi da entitetska podjela BiH nema budućnost niti može donijeti potrebnu stabilnost i napredak Bosne pa tako i svih njenih građana. Bosna kao i Srbija zaslužuje građanski koncept društa uvažavajući multietičnost i multikonfesionalnost, koje jesu komparativna prednost svakog društva. Takva Bosna jedino može biti stabilna, a bez stabilne Bosne ne može se očekivati stabilnost u regionu. Srbija tu ima najveću odgovornost i stoga se Srbija nužno mora suočiti sa svojim slabostima i promašenim pogubnim politikama. Nažalost ni današnja opozcija u Srbiji ne prepoznaje ove procese kao prioritetne i nužne", poručio je Vuletić.

Na kraju je zaključeno da ovakvih skupova treba organizovati što više, kroz raznovrsne oblike saradnje i partnerstava, kako bi se kroz ove forume čuo i glas građanske Srbije koji je, kako je poručeno, nažalost, i u Srbiji prigušen čak i od tzv. slobodnih i nezavisnih medija.

Vuletiću su uručene knjige u izdanju VKBI “Usporeni genocid u Bosni” Diega Arrie, Ubistvo Hakije Turajlića” Muniba Ušanovića, kao i Izvještaj Komisije za istraživanje događaja u i oko Srebrenice od 10. do 19. jula 1995. godine, sačinjen u Banjaluci juna 2004. godine i 15. oktobra 2004. godine i s tim u vezi Zaključak Vlade Republike Srpske sa 16. posebne sjednice održane 29. oktobra 2004. godine, čiji je predsjednik bio profesor Smail Čekić.

Tribini su prisustvovali predstavnici akademske zajednice, Srpkog građanskog vijeća, Hrvatskog narodng vijeća BiH, Kruga 99, Foruma parlamentaraca BiH 1990, ANUBIH.
udružili se separatisti...
 
Ti nastavljas da pises gluposti i neistine.
Ja ne “velicam” nista, a ponajmanje katastrofu, Srbije, Hrvatske ili bilo koga; jer me to ne raduje. “Velicati katastrofu” je oxymoron.
Naprotiv, ističem haos kriminalne grupe politicara.

Problem je sto ti iz svoje perspektive ne vidis sumu od drveta; daj si jos 10-15 godina i bice ti jasnije.
Ajde da ponovimo, ti ne veličaš katastrofu, nego je analizirajući iz Kanade proglašavaš kaosom kriminalne grupe. Super debata, iz fotelje šalješ dijagnozu, a za terapiju predlažeš još 15 godina čekanja.

Samo da znaš, mi u Hrvatskoj već živimo te "probleme" i radimo na rješenjima, ušli smo u EU, imamo perspektivu, ljudi rade i studiraju vani iz izbora, ne iz nužde. Ti možeš sebi uzeti tih 10–15 godina da meditiraš o sumama od drveta, a mi ćemo do tada raditi, popraviti stvari i gledati kako ti iz Kanade svako malo ponovno prepričavaš iste stare ploče.

Manje proricanja iz arhive teorija zavjere, više konstruktivnog rada, ili bar tiho uživanje u čaju i statistikama. Kad dođe tvojih 10–15 godina, možda ćeš imati što pametno reći, do tada, štedljivije s dijagnozama.
 
Да ли је Слободан Милошевић крив за Маспок 1971.?
Znaš i ti da se haški optuženik i zločinac koji je naredio ubistvo svog kuma i čoveka koji ga je uveo u politiku Ivana Stambolića, Slobodan Milošević, u vreme MASPOK-a nije bavio politikom jer sve do 1983. godine, kada je izabran za člana Predsedništva Centralnog komiteta Saveza komunista Srbije, bavio se privredom kao generalni direktor beogradskog Tehnogasa (1973 - 1978) i direktor Beobanke (1978 - 1983.). Njegov kum Ivan Stambolić ga je podsticao da uđe u politiku jer se Milošević kao bankar koji je dosta vremena proveo u Njujorku družeći se sa Rotšildom, tada nije mrštio na stav Ivana Stambolića da je tadašnja tzv. mala privreda velika šansa za Srbiju i da SRBIJANSKO rukovodstvo treba podstiče razvoj tzv. male privrede tako što će predlagati one zakone koji će da obezbede jačanje privatnog sektora u Srbiji.

Što se tiče MASPOK-a, ili Hrvatskog Proljeća kako taj društveni pokret najčešće nazivaju u Hrvatskoj, pa ću i ja ovde da ga tako zovem tebi u inat, praktično počinje posle 5 (slovima: pet) značajnih događaja u Jugoslaviji, a to su: Privredna reforma 1965. godine kojom zvanično napuštena centralna planska privreda i prešlo se na tržišni model poslovanja, a liberalnijim propisima dat je podsticaj tzv. maloj privedi koja usled toga odmah doživljava bum, zatim Brionskog plenuma 1966. na kojem je Tito smenio udbaša nad udbašima i protivnika reformi Aleksandra Rankovića čime kreće resetovanje tajne policije i ista prestaje da bude sve i svja, daju se veća ovlašćenja republičkim službama državne bezbednosti te se time značajno smanjuje strah od "udbe" i "udbaša", zatim objavljivanje Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika 1967. u Zagrebu, čime je pokrenuta javna rasprava o položaju hrvatskog naroda u drugoj Jugoslaviji, zatim ide tzv. Cestovna afera 1968. godine kada su se Slovenci masovno pobunili da savezna vlast bez da pita Ljubljanu prema nerazvijenim područjima u Republici Srbiji usmerava sredstva koja je SR Slovenija sama bila obezbedila i namenila za svoje infrastrukturne projekte, i studentski protesti 1968. Svim ovim događajima su podstaknute reformske snage u republikama SR Hrvatskoj, SR Sloveniji i SR Srbiji.

Najistaknutiji protagonisti Hrvatskog Proljeća od političara su Miko Tripalo, Savka Dabčević-Kučar, Ivan Šibl, Pero Pirker i Dragutin Haramija. Sve su to bili visoko obrazovani i sjajni ljudi. Niko od njih nije zagovarao nikakav separatizam. Tada je samo esktremna ustaška emigracija sanjala o nezavisnosti Hrvatske. U okviru Hrvatskog Proljeća samo su se tražila pripadajuća prava Hrvatske i hrvatskog naroda u okviru Jugoslavije. Pomenuti su hrvatski političari, zajedno sa kremom tadašnje hrvatske inteligencije, bili za veću federalizaciju, a protiv unitarizma (a za koji su bili gore pomenuti Dobrica Ćosić, Jovan Joca Marjanović i krug oko njih). Sa tim zahtevima je zajedno išla i težnje za bržim sprovođenjem pomenute Privredne reforme u SR Hrvatskoj, kao i želja da tu privrednu reformu prate i odgovarajuće reforme u kulturnom životu Hrvatske i demokratizacija u hrvatskim kulturnim institucijama, kao i u naučnim institucijama Hrvatske i na univerzitetu.

Hrvatsko Proljeće u užem smislu trajaće od 10. sednice CK Saveza komunista Hrvatske u januaru 1970. na kojoj je osuđen unitarizam hrvatskog političara Miloša Žanka, do slamanja Hrvatskog Proljeća na sednici Predsedništva CK SKJ u Karađorđevu, 29. novembra 1971. Tada je Tito smenio komunističko, ali osvešteno i politički liberalno rukovodstvo Hrvatske. Zajedno sa smenom tzv. srpskih liberala zbog njihovog slaganja, više prećutnog, ali ipak slaganja, sa glavnim zahtevom Hrvatskog Proljeća, a to je veća samostalnost republika u okviru Jugoslavije kao federacije konfederalnog tipa (reč 'konfederacija' se nije izgovarala, ali se znalo da ka tome treba ići jer to jeste odgovaralo i Srbiji i Hrvatskoj i Sloveniji), to predstavlja Titovu lošu procenu i grešku, jer, iako je prvo podržao Hrvatsko Proljeće, kao i politiku tzv. srpskih liberala, tada je poslušao političare dogmatske struje i posebno kriptostaljinističke generale, uglavnom poreklom iz Like, a za koje je kod Tita lobirala njegova supruga Jovanka i koji su svi bili zakleti neprijatelji Hrvatskoj Proljeća, ali i demokratizacije i decentralizacije Jugoslavije.

Posle Karađorđeva, kreće čistka staljinističkog tipa i bivaju sklonjene najistaknutije ličnosti hrvatskog političkog, javnog i kulturnog života, i to na način da je stvorena tzv. "hrvatska šutnja" koja je će da traje sve do 1989.

Uz pomoć vojne službe bezbednosti, službe državne bezbednosti i milicije (iz SR Srbije i SR Makedonije dovedeno je tada hiljade milicionera u Hrvatsku) unitaristi su preuzeli vlast u celoj SR Hrvatskoj. Takođe, na čelo Saveza komunista Hrvatske i republičkih organa, unitaristi su na vlast postavili slabije obrazovane, kripto-staljinističke političare sumnjivih karaktera Dušana Dragosavca, Milku Planinc i Jureta Bilića.

U SR Hrvatskoj je zapravo napravljen državni udar, a širina i dubina udara na Hrvatsku "počistio" je krem hrvatskog društva koji se sastojao pretežno od onih intelektualaca koji su imali komunistički bekgraund, ali su bili veoma obrazovani, liberalnih shvatanja i ispoljavali su težnju ka jednoj socijal-demokratskoj Jugoslaviji koja bi bila federacija konferederalnog tipa, koju su kao takvu videli u tadašnjoj Evropskoj Ekonomskoj zajednici, šta je užasavalo kriptostaljiniste koji su se svi kleli u Tita i u 'Tita posle Tita' sve dok nisu pronašli "srpskog Tita" Slobodana Miloševića koji će da im posluži kao izvođač radova, i taj zločinac je sve radio kako su oni od njega i očekivali, ali ipak su njihovi napori da stvore totalitarnu i prorusku "Jugoslaviju s onima koji u njoj žele da ostanu" propali i njihovi snovi su raspršeni, jer demokratska Hrvatska je opstala u njenim AVNOJevskim granicama pobedivši u Domovinskom ratu Slobodanu Miloševiću odane snage i danas je Republika Hrvatska članica NATO i EU i najuspešnija država regiona posle Republike Slovenije.


 
Poslednja izmena:
Ajde da ponovimo, ti ne veličaš katastrofu, nego je analizirajući iz Kanade proglašavaš kaosom kriminalne grupe. Super debata, iz fotelje šalješ dijagnozu, a za terapiju predlažeš još 15 godina čekanja.

Samo da znaš, mi u Hrvatskoj već živimo te "probleme" i radimo na rješenjima, ušli smo u EU, imamo perspektivu, ljudi rade i studiraju vani iz izbora, ne iz nužde. Ti možeš sebi uzeti tih 10–15 godina da meditiraš o sumama od drveta, a mi ćemo do tada raditi, popraviti stvari i gledati kako ti iz Kanade svako malo ponovno prepričavaš iste stare ploče.

Manje proricanja iz arhive teorija zavjere, više konstruktivnog rada, ili bar tiho uživanje u čaju i statistikama. Kad dođe tvojih 10–15 godina, možda ćeš imati što pametno reći, do tada, štedljivije s dijagnozama.
Hoces onda da ovu tabelu ispod prokomentarisem iz gospodarskog ili IQ ugla :lol:

IMG_0424.jpeg
 

Back
Top