Sve si lepo rekao, od životnih prioriteta do malih stvari koje život znace.
Jedino se ne slažem da ljudi da dolaze da rade, a ne da uživaju u životu.
Amerikanci koji to mogu da priušte, uživaju za sve pare
Da to si odlicno rekao, KOJI TO MOGU i opet ZA SVE PARE, ali problem je sto velika vecina to ne moze i nema te pare.
Mislim Amerika je super mesto za nekog ko je milioner ili pun para, ono sve ogromno, onako megalomanski, ima svega sto zamislis, sve ti je dostupno ali to sve itekako ima svoju cenu i problem je sto ogromna vecina ljudi nisu milioneri niti su puni para i ne mogu to da si priuste, mnogi ne mogu da si priuste ni krov nad glavom ili da odu kod lekara ako se razbole, to je problem.
Mislim ajde sad ti odi tamo tako bez icega i pokusaj nesto da stvoris ni iz cega, ono samo da bi mogao negde da platis kiriju i to u nekom getu negde i da bi imao sta da pojedes ono krv bi propisao, kakvo uzivanje, kakvi bakraci.
Recimo jedan moj drugar je isao u Ameriku skoro svake godine na nekoliko meseci da bi radio na selidbama i zaradio neke pare (jer oce ovde ne znam nesto da pokrene, kupi stan il sta vec) i sad sta jeste on tamo zaradio neke pare (koje su vrlo lepe za nase prilike), tipa ne znam doneo mozda 15-20 hiljada dolara za 3 meseca ali ti njega da vidis kako je on izgledao posle ta 3 meseca, ono sav se osusio, oronuo, covek kao da je za ta 3 meseca ostario 15 godina, ono za ta 3 meseca maltene nije se ni jednom naspavao i odmorio kao covek nit je pojeo sta kuvano, ono ne da nije uzivao, nego ono da bi doneo tu neku kintu napatio se samo tako i sad kao on dolazi iz Njujorka i ja ga pitam, e brate jel si bio tamo, jel si video ono, jel si video ovo, jel si otisao koji put da gledas Nikse ili Netse, jel si posetio mozda onaj cuveni teren za ulicni basket Rucker Park koji je kroz decenije postao institucija, jjel si video ono mesto gde je bio sniman onaj film, el si upoznao neku cicu, otisao na neki koncert, jel si se druzio sa ona dva burazera iz kraja koja su isto tamo vec godinama i rade to isto, ono sad dolazi iz Njujorka, logicno ocekivao bi da dolazi pun nekih utisaka i uspomena, a on me onako pogleda, brate sta ti je, ja sam tamo isao da radim, bas sam sad isao tamo da bi gledao basket, da bi obilazio filmske lokacije ili upoznavao cice, nisam imao vremena ni za sta, nisam imao vremena ni da se naspavam a kamoli da gledam basket, idem na koncerte i svrckam se okolo.
E to ti je to, e sad on je otisao tamo na nekoliko meseci, a sad zamisli da zivis tako godinama i decenijama, ono jezivo, sad i da dodjes do nekih para i da m ozes da zivis malo opustenije ti ces opet da zivis tako i da non-stop juris za nekim parama jer to je ta masina, to je taj matriks, ono stalno te tera da grabis jos, da zelis sve vise, da ti je sve malo, jer prosto tom sistemu su potrebne "baterije" i taj sistem i opstaje zahvaljujuci tom mehanizmu, jer tamo ono ako se i zadovoljis sa malo sistem je tako kreiran da ces vrlo brzo ostati i bez to malo, kapiras, jer kada ne bi bilo tog kulta pohlepe i materijalizma i kada bi ljudi bili normalni i ziveli normalno taj matriks bi se vrlo brzo urusio jer bi ostao bez "baterija".