Slushaj, knjigu mozesh kupiti, Nikola Zivkovic pripremio, a sve shto stoji u njoj, pisali su sami Nemci, i izveshtavali svoje pretpostavljene. Kao npr par datuma sa pochetka 1943-e godine :
"4. februar
Sastanak nemačkih i italijanskih komandanata u vezi s’ Operacijom “Vajs 1”. Obe strane slažu se da Hrvati nisu sposobni da sami održavaju red u svojoj državi. Italijanski general Roata usprotivio se nemačkom predlogu da Italijani razoružaju četnike, koji imaju oko 19 000 boraca.
14. april
Hrvatska: na prostoru severno od Rume u borbama sa banditima predalo se pet Hrvata, a neprijatelju je palo u ruke 15 pušaka, jedan mitraljez i oko 1 000 metaka.
Kod Novske zarobljeno 29 hrvatskih vojnika. Na području Papuka neprijatelju palo u ruke 273 puške, 6 pištolja, 17 771 puščanih metaka, 110 ručnih granata, 158 granata, 48 kg eksploziva, 19 poljskih kuhinja, dosta stoke, nekoliko magacina hrane.
18. april
Još jednom se potvrdilo da hrvatske trupe, u ponovljenim sukobima sa ustanicima, imaju slab moral i malu borbenu vrednost.
Prilikom borbi oko područja Papuka hrvatski gubici iznose: 10 mrtvih i 223 nestala.
Komanda nemačkih trupa u Hrvatskoj javlja: prilikom prepada na jednu hrvatsku jedinicu, koja je osiguravala prugu kod Bosanskog Novog, predalo se 42 Hrvata sa oružjem.
Južno od Bijeljine jednu hrvatsku vojnu jedinicu napali komunisti. Zarobljeno je 180 Hrvata. "
Pa imash i neke stvari iz opshte istorije II sv. rata, komentari sa nekih susreta, sednica itd.... Naznachio sam ti dole jedan komentar o hrvatskim dalmatinskim jedinicama
"Već od leta 1942. godine postalo je jasno da hrvatska vlast nije sposobna da obezbedi mir i red u sopstvenoj državi. Sa nemačke strane došlo je neizbežno pitanje: da li je hrvatska država u svojoj sadašnjoj formi uopšte sposobna da postoji? I drugo: treba li režimu poglavnika Nemačka i nadalje da pruža punu podršku? Nemački odgovor na to pitanje nije bio jedinstven. Nemačko ministarstvo spoljnjih poslova, koje je bilo pod uticajem nemačkog poslanika u Zagrebu Kašea (Kasche), bilo je ubedjeno da je hrvatska država sposobna da postoji. Nasuprot Kašeu, nemački opunomoćeni general u Hrvatskoj, Glaize fon Horstenau (Glaise von Horstenau), neprestano je preporučivao da Nemačka odbaci ustaše. Nemački Vermaht u potpunosti je podržao procene Fon Horstenaua i često spominjao primere koji govore o nesposobnosti hrvatske vojske. Dana 30. oktobra 1943, s obzirom na činjenicu da je raspad hrvatske države i vojske poprimio takve razmere, Vermaht je razmatrao mogućnost da proglasi vanredno stanje i da tako potpuno preuzme kontrolu u Hrvatskoj.
Dana 1. marta 1944, grupa hrvatskih ministara posetila je Hitlera. Oni su pokušali da ubede firera (ali bez uspeha) – kako bi im on ispunio želje – da je sada stanje u Hrvatskoj mnogo povoljnjije. Hitler, takodje, nije izašao u susret hrvatskim željama u vezi sa isporukom oružja, jer, kako je firer podvukao, to oružje uglavnom završi u rukama partizana. Nije udovoljio ni hrvatskim molbama da se 1. kozačka divizija premesti van Hrvatske, jer su kozaci postali strah i trepet za hrvatsko stanovništvo. Hitler je podvukao da je kozačka divizija veoma pouzdana, da bi se u svakom slučaju borila protiv Engleza.
Dana 9. marta 1944. došlo je do sastanka Hitlera sa najvišim nemačkim vojnim i polizičkim predstavnicima u Hrvatskoj. Predstavnik Vermahta izložio je pred Hitlerom stanje u hrvatskoj armiji i kazao da je njena borbena vrednost mala.
Na području dalmatinske obale, hrvatske vojne jedinice uopšte nisu za upotrebu, a jedini izuzetak predstavlja slučaj, kada njima komanduju nemački oficiri. Ukratko, sve hrvatske zahteve u vezi sa davanjem veće samostalnosti njenim vojnim i policijskim snagama, treba odbiti.
Ceo razgovor bio je olakšan činjenicom da je Hitler, koji je ranije bio sklon da prihvati mišljenje nemačkog Ministarstva spoljnih poslova, sada gledao na stanje u Hrvatskoj očima Vermahta. Kaše je na kraju susreta još jednom hteo da kaže nešto u korist hrvatskog režima, ali ga je u tome sprečio sam firer.
Krajem jula 1944. borbena vrednost hrvatskih vojnih jedinica pala je toliko nisko, da su nemačke vojne vlasti rešile da potpuno reorganizuju hrvatsku vojsku. To je jedina mogućnost da se spreči, ako dodje do anglo-američke invazije, da se hrvatsko oružje upotrebi protiv nemačkih vojnika.
Konačna ocena borbene vrednosti:
Hrvatske jedinice pokazale su se u borbama sa banditima u Hrvatskoj kao nepouzdane, ili su potpuno zatajile, a samo su one jedinice kojima su komandovali nemački oficiri bile donekle upotrebljive"
Dakle, sve shto je navedeno ovde, pisali su Nemci, a izdvojeno je iz dnevnika Wermahta (u svakoj nemachkoj jedinici, postojao je po jedan vojnik, zaduzen za pisanje dnevnih izveshtaja, koji su obuhvatali kako borbena dejstva, kretanja, tako i sam zivot jedinica).
E sad, komentarisali su Nemci i Srbiju, i jedinice sastavljene od Srba, ali to me mrzi sada da kopiram, no o vojnichkim kvalitetima srpskih jedinica, oni pishu drugachije komentare
No ajde ipak jedan kratak text :
"Konačna ocena borbene vrednosti:
Njihova borbena vrednost se pokazala u toku borbe sa partizanskim bandama, kod Titovog drugog pokušaja da upadne u Srbiju a istakli su se i u borbama sa komunistima kod Užica i Raške. Prilikom posete general-majora Gajtnera Dobrovoljcima, oni su ostavili dobar utisak na njega.
Srpski dobrovoljci su se pokazali kao dobri i pouzdani borci.
Uporedjujući Srbe i Hrvate, Hitler je naglasio da “Hrvati nemaju nikakvu predstavu o državnosti i neće je nikada ni imati”. Nasuprot njima “Srbi su narod koji je odredjen da ima državu i koji je kao narod održan. Njihova ideologija je velikosrpska. U njima postoji bezobzirna otporna snaga”.
Herman Nojbaher (glavni Hitlerov diplomata za Balkan) je u svojim sećanjima napisao: „Hitler je bio ubedjen da će Srbi, čim im se opet pruži prilika, ponovo biti vodeća balkanska sila. Hitler je poštovao Srbe i ja pretpostavljam da to potiče iz vremena balkanskih ratova 1912. i 1913. godine, a taj respekt prema Srbima još je više porastao kada je srpska armija postigla u Prvom svetskom ratu vojničke uspehe protiv austrougarske vojne sile. Iza Hitlerovog nepoverenja prema Srbima krije se, zapravo, njegovo potajno priznanje i divljenje prema njima”. "
Eto tako, skrenuh malo sa teme.
Mozda su Hrvati svoje elitne jedinice slali na ruski front, ali nemoj reci da kuci nisu ostavljali "kvalitetne" jedinice da vode rachuna o svojoj drzavi
