Spletkarenja sa sopstvenom dušom.....

941955_387966134656502_1439781044_n.jpg
 
Koliko susreta, dodirivanja i prožimanja u vremenskom odsečku života? Neki su samo u prolazu, možda samo pogled ili ništa...bez prepoznavanja, neki su samo trenutna impresija bez otisaka i prepuštena zaboravu…neki samo ponekad isplivaju kao površno sećanje i opet urone u dubinu.. Postoje susreti kad pogled postane dodir, kad se kroz tanku opnu dve kapi preliju jedna u drugu i prožimaju se u nekom odsečku postojanja...to su susreti koji postoje čak i kad se kapi razdvoje u beskraju, susreti koji zauvijek i ponovno ostaju prepoznati u nama........

162jia10.jpg
 
Vraćanje u detinjstvo donosi pomešana osećanja...zamagljena sećanja na malu sobu sa dvorišnim prozorom
Svetlost dolazi samo odatle,stvarajući čudne figure,od prašine u vazduhu..Da li sam bila srećna tada?
Kažu,opiši sta osećas..ali to je nemoguće,kažem..kako da opišem neopisivo,kako da kažem neizrecivo..
I kako i zašto??A postoje takva osećanja za koje nemamo reči..samo ih osećamo..a neke osećaje je bolje da ne izgovorimo..
Zamislim sebe kao malo dete..i rastužim se.Teško je biti dete..najteže.Teško je kad odrasteš..
najteže..teško je kad ostariš..i to je najteže..Najteže je!!!!

40366e10.jpg
 
Poslednja izmena:
Govori tiho.
Drvece je nocas budno i meni je zao
da cuje kako je zivot kratak i nije veseo.

Govori tiho.
Ptice nocas blizu nas pevaju i meni je zao
da cuju kako u glasu necijem ima suza.

Govori tiho.
U livadi obliznjoj zrikavci se nocas vole radosno
i meni je zao da cuju da ljubav u srcu necijem je tuzna.

Govori tiho.
Nebo je nocas beskrajno tanko i meni je zao
da nas cuju zvede, da im zbog nas tesko ne bude. —
Desanka Maksimović

 
Neobjasnjivo tesko je za mene da ucinim korak ka pravom putu i da me ljudi vole..Odkad znam za sebe imam cudan platonski odnos sa svetom.. on je za mene wonderfol, wonderfol world a ja neznam sto sam za njega i gde pripadam..moguce je da imam poseban mris i zbog toga sam nevidljiv..Najblize uspehu je to sto sam uspeo da me jedna osoba voli no i tad i sad sam ubedjen ljudi kao ja posmatraju svet uplaseni njegovom dijalektikom i nepostojanoscu ne znajuci u kom periodu je vetar dobar a u kom ne, jel sunce izlazi na istoku ili na zapadu. A ja se jos uvek trudim da shvatim zbotg cega me voli ona koja me voli, ili zbotg cega vetar duva i pcela zuji, zasto lisce pada i sto u tom slucaju treba ja da radim..Sve te misli,zasto su slike misli koje jos nemaju svoju formu a
misli ...one su samo osjecaji za koje jos nismo svesni, a osjecaje pravi svet kog ne razumemo dovoljno..Uuu kolko ludih misli..a ti kad pre stize da me zavolis..?

 
Zaustavite se u svom automatskom hodu kroz život i zastanite, bar na nekoliko minuta i postanite svesni neposrednih stvari,

neposrednih događaja i okolnosti koje vas okružuju upravo 'ovog trenutka'. Postanite svesni svih boja,mirisa i ukusa

koji vam se upravo sada nude. Postanite svesni Sunca koje vam svojom svetlošću obasjava i greje lice; ptica koje
ulepšavaju dan, povetarca koji vam prolazi kroz kosu i ispunjava pluća mirisima koje je pokupio na svom putu...
duboko udahnite
i dopustite sebi da osetite onu iskonsku životnost koju sadrži svaki trenutak, koja poput dubinske struje protiče ispod.... površine
svakodnevnih briga, sumnji i strahova i ostaje netaknuta, nepromenjena. Uvek tu, uvek prisutna...samo
vaša ljubav...

04540b10.jpg
 

Back
Top