SOTONA I DEMONI - kako zavode ljude

[besmrtna]

nije hrišćanska, ali ne mislim da je sotonino delo...

pa ok to je tvoje misljenje....

 

[kennedy_bakircioglu]

Immortal

reci mi jednu stvar

jel ti se ikad desilo da stavis slusalice na usi, pustis recimo Temptations, odvalis zvucnike do kraja i prepustis se ritmu... a ritam te nosi, hoces da iskocis iz sebe i vristis koliko ti je dobro...

a onda naglo stanes, razmislis, i dodjes do zakljucka da je to sto u tom momentu osjecas nista drugo......nego petljanje DEMONA ???

jer to nije hriscanska disciplina i Jehovi se to nece svidjeti ....


opustite se curo
uzivajte

 

[besmrtna]

Immortal

reci mi jednu stvar

jel ti se ikad desilo da stavis slusalice na usi, pustis recimo Temptations, odvalis zvucnike do kraja i prepustis se ritmu... a ritam te nosi, hoces da iskocis iz sebe i vristis koliko ti je dobro...

a onda naglo stanes, razmislis, i dodjes do zakljucka da je to sto u tom momentu osjecas nista drugo......nego petljanje DEMONA ???

jer to nije hriscanska disciplina i Jehovi se to nece svidjeti ....


opustite se curo
uzivajte

eh bas si iskarikirao...

slusam ja muziku koju volim ...

ko ti je rekao da je sva muzika sa uplitanjem demona

 

[Били]

ja isto to sa marinkom rokvicem

 

[kennedy_bakircioglu]

ke.njam se na zivot koji je -
bez bola, smijeha, srece,
patnje, euforije, depresije,
strasnog sexa, ljubavi,
beninija, lukarelija, blentavih knjiga,
batina, dobrog ritma, lubenice i ananasa,
likova kao zazi, crnog humora, slomljenih srca,
dobrog vina i loseg piva,
panka, nervoze, ljeta, pijeska...

pa makar to bio i vjecni zivot gledanja u Hrista sa njegove desne strane

 

[kennedy_bakircioglu]

ko ti je rekao da je sva muzika sa uplitanjem demona

postoji losa i dobra muzika ( a i to je stvar ukusa )
muzika se ne dijeli na onu sa i bez uplitanja demona
uostalom pokazi mi citat iz Biblije dje to pise ?

 

[besmrtna]

na cemu si

cuvaj se uplitanja demona

 

[besmrtna]

postoji losa i dobra muzika ( a i to je stvar ukusa )
muzika se ne dijeli na onu sa i bez uplitanja demona
uostalom pokazi mi citat iz Biblije dje to pise ?

Biblija nije kuvar ...

Zar miselis da sve treba da pise u Bibliji bukvalno...

iz Biblije naucis Bozanska nacela ( iliti zakon) i Bozji nacin razmisljanja...

 

[kennedy_bakircioglu]

na cemu si

cuvaj se uplitanja demona

na adrenalinu i testosteronu
to je ono kad si srecan bez cetvorosatnog iscitavanja dvijehiljadugodisnje knjige

 

[kennedy_bakircioglu]

Biblija nije kuvar ...

nije kuvar a ?
a sta je onda ovo :

" Od ptica neka su vam ove odvratne i neka se ne jedu - odvratnost su: orao, orao strvinar i jastreb, (14) tetrijeb i sokol bilo koje vrste; (15) gavran svih vrsta; (16) noj, kobac i galeb; lastavica svake vrste; (17) sova, gnjurac, ušara, (18) labud, pelikan, droplja; (19) roda, čaplja svake vrste; pupavac i šišmiš. "

meni izgleda kao kuvar

 

[besmrtna]

na adrenalinu i testosteronu
to je ono kad si srecan bez cetvorosatnog iscitavanja dvijehiljadugodisnje knjige

eh nikad od tebe nece biti verski fanatik

 

[besmrtna]

a sad da se uozbiljimo....

nova tema :

DROGA


Objašnjenje pojma: Riječ “droga” ima više značenja. U ovom poglavlju odnosi se na neprehrambene tvari koje mijenjaju raspoloženje, a ne upotrebljavaju se iz medicinskih razloga, nego ih ljudi koriste da bi pobjegli od životnih problema, da bi postigli stanje opuštanja slično snu, dobro raspoloženje ili stanje euforije.

Sadrži li Biblija izravnu zabranu uzimanja droga radi zadovoljstva?

Biblija ne spominje tvari kao što su heroin, kokain, LSD, PCP (anđeoska prašina), marihuana i duhan. No sadrži načela po kojima znamo što smijemo, a što ne smijemo činiti i što moramo izbjegavati da bismo ugodili Bogu. Slično tome, Biblija ne kaže konkretno da ne smijemo ubiti nekoga puškom, no općenito zabranjuje ubijanje.

Luka 10:25-27: “‘Što mi je činiti da naslijedim vječni život?’ (...) ‘“Ljubi Jehovu, Boga svojega, svim srcem svojim i svom dušom svojom i svom snagom svojom i svim umom svojim” i “bližnjega svojeg kao samoga sebe”!’” (Može li se reći da osoba istinski ljubi Boga cijelom svojom dušom i svim svojim umom ako čini nešto što nepotrebno skraćuje njen život i oslabljuje njene mentalne sposobnosti? Pokazuje li ljubav prema bližnjemu ako krade od drugih da bi financirala svoju ovisnost o drogi?)

2. Kor. 7:1: “Budući da imamo ta obećanja [da će Jehova biti uz nas kao naš Bog i Otac], ljubljeni, očistimo se od svake prljavštine tijela i duha i usavršujmo se u svetosti u strahu Božjem.” (Možemo li očekivati da ćemo naići na Božje odobravanje ako namjerno prljamo svoje tijelo?)

Titu 2:11, 12: “Pokazala se Božja nezaslužena dobrota koja donosi spasenje svim vrstama ljudi. Poučila nas je da se odreknemo bezbožnosti i svjetovnih želja te da razborito, pravedno i odano Bogu živimo usred ovog sadašnjeg svijeta.” (Postupa li po tom savjetu onaj tko uzima drogu koja mu oduzima sposobnost rasuđivanja, to jest samokontrolu?)

Gal. 5:19-21: “A očita su djela tijela. To su: (...) vračanje, (...) razuzdane gozbe i tome slično. (...) Oni koji takvo što čine neće naslijediti kraljevstvo Božje.” (Izraz “vračanje” prijevod je grčke riječi pharmakía, koja doslovno znači “upotreba droge”. Komentirajući značenje te grčke riječi, Vineov novozavjetni rječnik kaže: “Kod vračanja je upotreba droge, slabe ili jake, obično bila popraćena izgovaranjem magičnih riječi ili zazivanjem okultnih sila. Pri tome su se koristili razni talismani, amajlije i sl., koji su od molitelja ili bolesnika navodno trebali odvratiti pažnju i silu demona, a zapravo im je svrha bila omogućiti vraču da molitelja uvjeri u svoje tajnovite sposobnosti i moći” [William Vine, An Expository Dictionary of New Testament Words, London, 1940, svezak IV, stranica 51-52]. I danas se mnogi uživatelji droge bave spiritizmom odnosno okultizmom ili su povezani s onima koji se njime bave i postaju lak plijen demona budući da nemaju svjesnu kontrolu nad svojim umom ili haluciniraju. Usporedi Luku 11:24-26.)

Titu 3:1: “Podsjećaj ih da budu podložni i pokorni vlastima i vladarima.” (U mnogim je zemljama posjedovanje ili korištenje određenih vrsta droge protuzakonito.)

 

[besmrtna]

Budući da neke droge omogućavaju čovjeku da se ugodno osjeća, jesu li one doista tako štetne?

2. Tim. 3:1-5: “U posljednjim danima nastat će naročito teška vremena. Ljudi će (...) više voljeti užitke nego Boga. (...) Takvih se kloni.” (Biblija sasvim jasno govori da ne smijemo do te mjere žudjeti za zadovoljstvima da bi nam ona postala važnija od primjene moralnih načela iz Božje Riječi i stjecanja Božjeg odobravanja.)

Neki NARKOTICI olakšavaju bol i izazivaju osjećaj ugode, no stvaraju i ovisnost, a predoziranje može završiti smrću. Udisanje OTAPALA može djelovati uzbuđujuće, ali i uzrokovati nejasan govor, iskrivljen vid, gubitak mišićne kontrole te nepopravljivu štetu na mozgu, jetri i bubrezima. HALUCINOGENI stvaraju osjećaj blaženstva i naizgled smanjuju umor, ali uzrokuju i poremećaje u procjeni udaljenosti, iskrivljuju logično razmišljanje, mogu prouzročiti nepovratne promjene osobnosti i izazvati sklonost prema samoubojstvu i ubojstvu.

A što je s marihuanom — je li bezopasna? Neki su liječnici izjavili da jest

Dr. David Powelson, bivši šef psihijatrije u bolnici Cowell (Berkeley) Sveučlišta u Kaliforniji jedno se vrijeme zalagao za legalizaciju uživanja marihuane. No kasnije, kad je na vidjelo došlo više dokaza o njenoj štetnosti, napisao je: “Sada smatram da je marihuana najopasnija droga protiv koje se moramo boriti: 1. Isprva je uživanje marihuane varljivo. Uživatelj ima iluziju da se dobro osjeća; ne može osjetiti slabljenje svojih mentalnih i fizioloških sposobnosti. 2. Dugotrajnije uživanje marihuane vodi do halucinantnog razmišljanja. Nakon jedne do tri godine njenog neprekidnog uživanja počinju prevladavati bolesni oblici razmišljanja” (Executive Health Report, listopad 1977, stranica 8).

Dr. Robert DuPont, bivši direktor nacionalnog instituta Sjedinjenih Država za suzbijanje zloupotrebe droge, isprva je govorio da su opasnosti od marihuane minimalne. No kasnije je izjavio: “Najveći su problem zdravstvene opasnosti povezane s tom epidemijom [uživanja marihuane među mladima], a one su u najmanju ruku dvojake. Jednu vrstu opasnosti donosi omamljenost — čiji se učinci kreću od pogibeljnog načina vožnje do opće ravnodušnosti. Druga je vrsta opasnosti izravno narušavanje zdravlja. Tu se štetni učinci kreću od redovite pojave kroničnog bronhitisa među uživateljima marihuane, pa do vrlo realne mogućnosti nastanka hormonalnih poremećaja, poremećaja u radu imunološkog sustava, a možda čak i raka” (Gazette, Montreal, 22. ožujka 1979, stranica 9).

U Science Digestu ti su učinci bili opisani detaljnije: “Redovito pušenje marihuane može s vremenom proširiti razmake među živčanim završecima u mozgu koji su neophodni za vitalne funkcije kao što su pamćenje, emocije i ponašanje. A da bi živci mogli obavljati te funkcije, moraju međusobno komunicirati.” U nastavku članka bili su opisani rezultati testova na životinjama: “Najveće posljedice bile su u septalnoj regiji, koja je povezana s emocijama; na hipokampusu, koji sudjeluje u formiranju pamćenja; i na amigdali, koja regulira određene oblike ponašanja” (ožujak 1981, stranica 104).


Je li uživanje marihuane išta opasnije od pijenja alkoholnih pića?

Alkohol je hrana i tijelo ga pretvara u energiju, a krajnje produkte izbacuje iz sebe. No za marihuanu je jedan psihofarmakolog kazao: “Marihuana je vrlo snažna droga, a najveća je greška što je uspoređujemo s alkoholom.” “Usporedimo li njihove molekule, THC [u marihuani] je po sposobnosti izazivanja lakšeg trovanja 10 000 puta jači od alkohola. (...) THC se iz tijela izlučuje sporo, pa je potrebno više mjeseci da bi se ono oporavilo od njegovog djelovanja” (Executive Health Report, listopad 1977, stranica 3). Stvoritelj zna kako smo stvoreni, a njegova nam Riječ dopušta umjereno uživanje alkoholnih pića (Psal. 104:15; 1. Tim. 5:23). No Stvoritelj strogo zabranjuje prekomjerno pijenje alkohola, isto kao što zabranjuje i proždrljivost (Izr. 23:20, 21; 1. Kor. 6:9, 10).

 

[besmrtna]

Zašto Jehovini svjedoci smatraju pušenje duhana teškim grijehom?

Pušenjem se pokazuje nepoštovanje prema životu, a on je Božji dar

Djela 17:24, 25: “Bog koji je načinio svijet i sve što je na njemu (...) daje svima život i dah i sve.”

“Štetne posljedice pušenja su znanstveno dokazane pojave oštećenja zdravlja i bolesti koje skraćuju život pušača i nepušača ako borave u istom zatvorenom prostoru u kojem se puši” (Zakon o ograničavanju uporabe duhanskih proizvoda, pročišćeni tekst, Narodne novine, 1. listopada 2004).

“Glavna direktorica Svjetske zdravstvene organizacije upozorava da danas svakih 8 sekunda u svijetu umire jedan čovjek kao žrtva štetna djelovanja duhana. Svjetska zdravstvena organizacija procjenjuje da danas u svijetu puši milijardu i stotinu milijuna ljudi, a 4 milijuna ljudi godišnje umire od posljedica pušenja. Ukoliko se ne zaustave sadašnji trendovi pušenja, do godine 2030. broj umrlih od bolesti vezanih uz pušenje mogao bi doseći 10 milijuna. U Hrvatskoj je gotovo svaka treća odrasla osoba pušač, a procjenjuje se da od bolesti vezanih uz pušenje godišnje umire 12.000 – 14.000 osoba” (Marko Šarić i Eugenija Žuškin, urednici, Medicina rada i okoliša, citirano iz 21. poglavlja, stranica 391, “Pušenje — rizični čimbenik za zdravlje”, autorice Vlaste Hrabak-Žerjavić, Medicinska naklada, Zagreb, 2002).

Prof. dr. Eduard Vrdoljak, voditelj Centra za onkologiju i radioterapiju Kliničke bolnice Split izjavio je: “Pušenje je najveće zlo današnjice koje graniči s nečim što se zove samoubojstvo iz zasjede” (Slobodna Dalmacija, 31. svibnja 2006).

Pušenje nije u skladu s onim što Bog zahtijeva od kršćana

Rim. 12:1: “Zato vas, braćo, usrdno molim samilošću Božjom da date svoja tijela kao žrtvu živu, svetu, ugodnu Bogu, da služite Bogu koristeći svoj razum.”

“Pušenje se danas smatra glavnim izbježivim rizičnim čimbenikom za nastanak niza bolesti koje su uzrok prijevremenog umiranja” (Medicina rada i okoliša, Vlasta Hrabak-Žerjavić, stranica 391). “Medicinske studije pokazuju da je (...) prosječni očekivani životni vijek pušača tri do četiri godine kraći od prosječnog očekivanog životnog vijeka nepušača. Očekivani životni vijek teškog pušača — osobe koja puši dvije ili više kutija cigareta na dan — može biti i osam godina kraći nego kod nepušača” (The World Book Encyclopedia, 1984, svezak 17, stranica 430). Je li u redu da netko “dade svoje tijelo kao žrtvu živu”, to jest da svoj život posveti služenju Bogu, a da ga zatim polako uništava?

“Pušenje je toliko razorno, osobito za srce i pluća, da svi drugi napori preventivne medicine postaju relativno beskorisni ako osoba puši” (Služba za odnose s javnošću Sveučilišta južne Kalifornije, 18. veljače 1982). “Pušenje je glavni izbježivi čimbenik rizika po zdravlje” (citirano iz brošure Zdravstveni djelatnici i suzbijanje pušenja, koju su Svjetska zdravstvena organizacija i Hrvatski zavod za javno zdravstvo objavili povodom Svjetskog dana nepušenja – 31. svibnja 2005, stranica 2). (Bi li bilo logično da se netko posveti vršenju svete službe Bogu, a zatim da namjerno uništava svoje zdravlje?)

Pušenje je kršenje Božje zapovijedi da ljubimo svog bližnjeg

Jak. 2:8: “Ljubi bližnjega svojeg kao samoga sebe.” (Usporedi Mateja 7:12.)

“Jedna nedavna studija (...) otkriva da žene nepušačice čiji su muževi pušači umiru prosječno četiri godine ranije od žena kojima su i muževi nepušači” (The New York Times, 22. studeni 1978, stranica C5). “Iznenadna smrt dojenčeta češća je u djece majki koje puše. (...) Žene koje puše tijekom trudnoće imaju i veći rizik od prijevremenog porođaja i spontanog pobačaja” (Medicina rada i okoliša, Vlasta Hrabak-Žerjavić, stranica 393). (Takva bezobzirnost prema članovima obitelji jasan je pokazatelj da osoba ne postupa kao kršćanin. Usporedi 1. Timoteju 5:8.)

“Kako to pokazuju studije, nepušač zapravo protivno svojoj volji mora udahnuti gotovo isto toliko ugljičnog monoksida, katrana i nikotina kao i pušač koji sjedi do njega budući da prosječni pušač aktivno puši svoju cigaretu samo manji dio vremena dok ona gori” (Today’s Health, travanj 1972, stranica 39). Osoba koja je toliko bezobzirna prema svom bližnjem pokazuje da ne ljubi ni Boga. (Vidi 1. Ivanovu 4:20.)

Ako je uživanje droge grijeh, zašto je Bog stvorio biljke od kojih se dobiva droga?

Ono što se zloupotrebljava obično se može i korisno upotrebljavati. To vrijedi i za čovjekovu sposobnost da stvara potomstvo ili za vino. Marihuana se pravi od osušenog lišća i cvjetnih vršaka konoplje, od koje se također dobivaju vrlo korisna vlakna za izradu užadi i tkanine. Lišće duhana — koje pušači zloupotrebljavaju — može se koristiti kao dezinfekcijsko sredstvo i insekticid. Postoji mnogo toga što moramo naučiti o brojnim Zemljinim bogatstvima kako bismo ih mogli korisno upotrijebiti. Čak je i korov koristan jer sprečava eroziju te štiti i prihranjuje tlo koje se ne obrađuje.

Što može učiniti onaj tko je pokušavao prestati pušiti ili uzimati drogu, ali u tome nije uspio?

Kao prvo, proučavanjem Biblije i dubokim razmišljanjem o naučenome trebate razviti snažnu želju da ugodite Bogu i da živite u njegovom pravednom novom svijetu. Ako se približite Bogu, on će se približiti vama i pružit će vam potrebnu pomoć (Jak. 4:8).

Važno je da se uvjerite da su te navike loše te da ih duboko zamrzite (Psal. 97:10). U tome vam može pomoći proučavanje ovog poglavlja. Pomoći će vam i razmišljanje, ne o trenutnom privremenom užitku koje vam može pružiti ta navika, nego o onome što se dopada Bogu i o jezivim posljedicama tih iskvarenih navika.

Ako osjetite snažnu želju da zapušite ili uzmete neku drugu drogu, žarko se molite Bogu za pomoć (Luka 11:9, 13; usporedi Filipljanima 4:13). Učinite to istog trena. Isto tako, uzmite Bibliju i naglas je čitajte ili stupite u kontakt s nekim zrelim kršćaninom. Recite mu što se događa i zatražite njegovu pomoć.

 

[besmrtna]

Što kaže Biblija?

Je li hipnoza za kršćane?

”Neka se ne nađe kod tebe nitko tko (...) baca uroke“ (5. MOJSIJEVA 18:10, 11, NS)

HIPNOZA je oduvijek izazivala podijeljena mišljenja te je bila predmet brojnih rasprava. To je pojava koju čak ni stručnjacima s tog područja nije jednostavno objasniti. No općenito se smatra da je hipnoza promijenjeno stanje svijesti, odnosno trans. Međutim, većinu ljudi više zanima što se hipnozom može postići nego što ona zapravo jest.

Posljednjih godina liječnici u nekim zemljama hipnozu preporučuju kao uobičajenu metodu liječenja. Naprimjer, u časopisu Psychology Today stoji: ”Hipnoterapija liječi glavobolju, ublažava porođajne bolove, pomaže prilikom odvikavanja od pušenja, nadomješta anesteziju te poboljšava navike učenja — i to sve bez nuspojava.“ S druge pak strane, mnogi hipnozu povezuju sa spiritizmom i okultizmom.

Što Biblija govori o tome? Naravno, Biblija nije medicinski priručnik i nigdje direktno ne govori o hipnozi. No načela koja nalazimo u Božjoj Riječi mogu nam pomoći da saznamo što Bog misli o tome.

Postoji li veza između hipnoze i okultizma?

Je li tvrdnja da su hipnoza i okultizam povezani samo plod nečije mašte? Mada su bajke i filmovi možda doprinijeli tome da ljudi povjeruju u to, veza između hipnoze i spiritizma nije izmišljena. U vezi s hipnozom Encyclopedia of Occultism and Parapsychology navodi: ”Povijest [hipnoze] sasvim je prožeta okultizmom.“ Tako se općenito smatra da je stanje vjerskog transa, koje je kroz čitavu povijest bilo sastavni dio vračanja i magije, jedan oblik hipnoze. Isto tako, stanje nalik hipnozi izazivali su i svećenici u drevnom Egiptu i antičkoj Grčkoj kada su u ime svojih lažnih bogova pokušavali izliječiti razne bolesti.

Prije spomenuta enciklopedija navodi: ”Čak se i danas velik broj neobičnih pojava koje su povezane s hipnozom ubraja u spiritizam.“ Mada je teško točno odrediti do koje mjere različiti oblici hipnoze mogu biti povezani s okultizmom, činjenica je da Bog jasno osuđuje svaki oblik spiritizma (5. Mojsijeva 18:9-12; Otkrivenje 21:8). Stoga kršćani ne mogu ignorirati te očite nebiblijske aspekte hipnoze.

5 Mojsijeva 18
9 “Kad uđeš u zemlju koju ti Gospod, Bog tvoj, daje, ne uči se činiti gadna djela tih naroda.
10 Neka se ne nađe u tebe nitko koji bi vodio sina svoga ili kćer svoju kroz oganj, ni vračar, ni koji gata po zvijezdama ili po pticama, ni uročnik,
11 ni bajač, ni koji zaziva duhove, ni opsjenar, ni koji pita mrtve.
12 Jer je gad pred Gospodom tko god tako čini, a za takve gadosti Gospod, Bog tvoj, tjera te narode ispred tebe.


Kako utječe na nečije ponašanje

A što reći o utjecaju hipnoze na nečije misli i ponašanje? Krije li se u tome kakva opasnost? Jedan opravdani razlog za zabrinutost jest to što hipnotizirana osoba može izgubiti kontrolu nad svojim postupcima. Hipnotizeri koriste upravo taj aspekt hipnoze, navodeći dobrovoljce iz publike da rade stvari koje u normalnim okolnostima ne bi radili, pa čak i da se ponašaju kao da su pijani.

O takvim javnim nastupima hipnotizera u djelu The Encyclopedia Americana stoji: ”Hipnotizirana osoba može biti podložna čak i indirektnim sugestijama hipnotizera, može lakše potpasti pod utjecaj svojih obično prikrivenih i podsvjesnih nagona te osjećati kako su odstranjene sve društvene i osobne barijere koje ju sputavaju.“ Djelo Collier’s Encyclopedia navodi: ”Hipnotizirana osoba duboko je koncentrirana na svoje sposobnosti, zbog čega s izuzetnom pažnjom prati sugestije hipnotizera te ih spremno izvršava.“

Zvuči li vam to bezazleno? Bi li bilo mudro da pravi kršćanin dozvoli nekome da putem hipnoze utječe na njegov um? To bi bilo u suprotnosti sa savjetom apostola Pavla, koji je rekao: ”Svoja tijela da[j]te kao žrtvu živu, svetu, prihvatljivu Bogu, u svetoj službi uz snagu svog razuma. I nemojte se više oblikovati prema ovom sustavu stvari, nego se preobrazite obnavljanjem svog uma, da biste se uvjerili što je dobra i prihvatljiva i savršena Božja volja“ (Rimljanima 12:1, 2).

Bi li kršćanin mogao ’zadržati dobru savjest‘ ukoliko bi dozvolio da ga netko dovede u stanje u kojem ne može u potpunosti kontrolirati svoje misli, želje, a možda čak ni postupke? (1. Petrova 3:16). Biblija nas podsjeća da bi ’svatko od nas trebao znati ovladati svojom vlastitom posudom u posvećenosti i časti‘ (1. Solunjanima 4:4). Jasno je da hipnotizirana osoba ne bi bila u stanju udovoljiti tom zahtjevu.

Nada u postizanje savršenog zdravlja

U skladu s navedenim biblijskim načelima, Jehovini svjedoci odbijaju sve postupke koji uključuju hipnozu ili autohipnozu. Oni su poslušni zapovijedi iz 5. Mojsijeve 18:10, 11 (NS), gdje stoji: ”Neka se ne nađe kod tebe nitko tko (...) baca uroke.“ Oni koji imaju zdravstvenih problema mogu se odlučiti za mnoge druge terapije koje ih neće dovesti u vezu s opasnostima okultizma niti nekome omogućiti da manipulira njihovim umom.

Time što izbjegavaju postupke koji su u suprotnosti s biblijskim načelima, kršćanima u izgled stoji vječni život u Božjem pravednom novom svijetu. Tada će svi ljudi uživati u savršenom fizičkom i psihičkom zdravlju, za što im neće biti potrebna hipnoza (Otkrivenje 21:3, 4).

Otkrivenje 21
3 I čuh silan glas s neba da govori: Evo šatora Božjeg među ljudima! On će prebivati s njima, i oni će biti narod njegov, i sam Bog biće s njima.
4 On će otrti svaku suzu od očiju njihovih i smrti neće više biti, ni žalosti ni vike, ni bolesti neće više biti, jer prvih stvari nestade.

[Bilješka]

Hipnozu se obično definira kao psihičko stanje jake utjecajnosti slično snu u kojem pod utjecajem neke druge osobe mogu oživjeti zaboravljena ili potisnuta sjećanja te se javiti halucinacije.

 

[besmrtna]

Vjeruješ li da postoji Sotona?

BIBLIJA kaže da je Ðavo stvarna osoba. On je ljudima nevidljiv iz istog razloga zbog kojeg je i Bog nevidljiv ljudskim očima. ”Bog je Duh“, kaže Biblija (Ivan 4:24). I Ðavo je duhovno stvorenje. Međutim, za razliku od Stvoritelja, Ðavo je imao početak.

Puno prije stvaranja ljudi Jehova Bog stvorio je mnoštvo duhovnih stvorenja (Job 38:4, 7). U Bibliji se ti duhovi nazivaju anđelima (Hebrejima 1:13, 14). Bog ih je sve stvorio savršenima — nijedan nije bio Ðavo niti je imao zle osobine. Pa otkuda onda Ðavo potječe? U jezicima na kojima je Biblija izvorno pisana riječ ”đavo“ znači ”klevetnik“ te tako označava nekoga tko o drugima govori zlobne laži. ”Sotona“ znači ”protivnik“ ili ”onaj koji se suprotstavlja“. Kao što pošten čovjek postane lopov ako počne krasti, jedan od Božjih savršenih duhovnih sinova udovoljio je svojoj neispravnoj želji i sebe učinio Sotonom i Ðavlom. Biblija objašnjava kako dolazi do toga da netko sam sebe iskvari: ”Svakoga iskušava njegova vlastita želja, tako što ga odvlači i mami. Zatim želja, kad postane plodna, rađa grijeh; a grijeh pak, kad je učinjen, donosi smrt“ (Jakov 1:14, 15).

Očito se baš to dogodilo. Kada je Jehova Bog stvorio prvi ljudski par, Adama i Evu, anđeo koji se spremao pobuniti protiv Boga obratio je pažnju na njih. Znao je da je Jehova zapovjedio Adamu i Evi da napune Zemlju pravdoljubivim ljudima koji će obožavati svog Stvoritelja (1. Mojsijeva 1:28). Taj je anđeo vidio mogućnost da stekne slavu i velik utjecaj. Iz pohlepe je čeznuo za onim što s pravom pripada samo Stvoritelju — želio je da ljudi obožavaju njega. Umjesto da odbaci neispravnu želju, taj Božji duhovni sin dozvolio je da se ona razvija dok na koncu nije urodila lažju, a potom i pobunom. Pogledajmo što je učinio.

Buntovni anđeo poslužio se zmijom da bi se obratio prvoj ženi, Evi. ”Je li istina da je Bog kazao da ne jedete sa svakoga drveta u vrtu?“ pitala je zmija Evu. Kada je Eva ponovila Božju zapovijed i navela kaznu za neposlušnost, zmija je izjavila: ”Nećete vi umrijeti; nego zna Bog da će vam se u onaj dan kad okusite s [drveta usred vrta] otvoriti oči, pa ćete postati kao Bog i znati što je dobro što li zlo“ (1. Mojsijeva 3:1-5). Tom se tvrdnjom zapravo htjelo reći da Bog Adamu i Evi nije rekao istinu. Okusi li plod s tog drveta, Eva bi navodno postala poput Boga, imala bi pravo odlučivati što je dobro, a što zlo. Bila je to prva ikad izgovorena laž. Kad ju je izrekao, taj je anđeo postao klevetnik. Ujedno je postao Božji protivnik. Biblija stoga za tog Božjeg neprijatelja kaže da je ”prazmija, onaj koji se zove Ðavo i Sotona“ (Otkrivenje 12:9).

”Budno pazite“

Laž koju je Ðavo rekao Evi uspjela je upravo onako kako je on i planirao. Biblija kaže: ”I žena videći da je rod na drvetu dobar za jelo i da ga je milina gledati i da je drvo vrlo drago radi znanja, uzabra roda s njega i okusi, pa dade i mužu svojemu, te i on okusi“ (1. Mojsijeva 3:6). Eva je povjerovala Sotoni i nije poslušala Boga. Čak je uspjela navesti i Adama da prekrši Božji zakon. Ðavo je tako uspio prvi ljudski par uključiti u pobunu protiv Boga. Otada Sotona nevidljivo utječe na zbivanja među ljudima. S kojim ciljem? Cilj mu je odvratiti ljude od štovanja pravog Boga i navesti ih da obožavaju njega (Matej 4:8, 9). Zato Biblija s dobrim razlogom upozorava: ”Budite trezveni, budno pazite. Vaš protivnik, Ðavo, hoda uokolo kao ričući lav, tražeći da koga proždere“ (1. Petrova 5:8).

Biblija zaista jasno opisuje Ðavla kao stvarnu duhovnu osobu, kao anđela koji se iskvario i postao opasan. Da bismo bili budni, prvi i najvažniji korak je priznati da Ðavo doista postoji. No biti trezven i ostati budan uključuje više toga. Važno je i da budemo upućeni u Sotonine ”nakane“ i njegove metode zavođenja ljudi (2. Korinćanima 2:11). No koje su njegove metode? Kako im se možemo oduprijeti?

Ðavo iskorištava čovjekovu urođenu potrebu

Ðavo promatra ljude otkako su stvoreni. On poznaje ljudsku prirodu — naše potrebe, težnje i želje. Sotona vrlo dobro zna da je čovjek stvoren s potrebom za duhovnošću i on lukavo iskorištava tu potrebu. Kako? Tako što ljude hrani vjerskim neistinama (Ivan 8:44). Mnoga vjerska učenja o Bogu proturječna su i zbunjujuća. Što misliš, kome pogoduje takvo stanje? Sva učenja ne mogu biti istinita kad su proturječna. Dakle, ne radi li se možda o tome da su mnoga vjerska učenja upravo jedna Sotonina metoda kojom zavodi ljude? Ustvari, Biblija za njega kaže da je ”bog ovog sustava stvari“ i da ljudima zasljepljuje um (2. Korinćanima 4:4).

Istina koja potječe od Boga pruža zaštitu od vjerskih obmana. Biblija istinu iz Božje Riječi uspoređuje s opasačem koji su vojnici u drevna vremena nosili da bi zaštitili svoje bokove (Efežanima 6:14). Ako upoznaješ Bibliju i ako si onim što učiš takoreći opasan, odnosno čvrsto se držiš toga, Božja Riječ će te zaštititi od vjerskih laži i zabluda.

Čovjekova potreba za duhovnim potiče ga da istražuje nepoznato. No tako se izlaže jednoj drugoj Sotoninoj prijevari. Iskorištavajući čovjekovu znatiželju kad je riječ o nečemu neobičnom i tajanstvenom, Sotona se služi svim oblicima okultizma kako bi stekao kontrolu nad mnogima. Kao lovac koji mamcem privlači plijen, Sotona putem gatanja, astrologije, hipnoze, čaranja, gatanja iz dlana i magije privlači i zarobljava ljude u cijelom svijetu (3. Mojsijeva 19:31; Psalam 119:110).

Kako možeš izbjeći tu zamku, okultizam? U 5. Mojsijevoj 18:10-12 čitamo: ”Neka se ne nađe u tebe koji bi vodio sina svojega ili kćer svoju kroz oganj, ni vračar, ni koji gata po zvijezdama, ni koji gata po pticama, ni uročnik, ni bajač, ni koji se dogovara sa zlim duhovima, ni opsjenar, ni koji pita mrtve. Jer je gad pred Jehovom tko god tako čini, i za takve gadove tjera te narode Jehova Bog tvoj ispred tebe.“

Biblijski je savjet vrlo jasan: treba potpuno izbjegavati sve što je okultno. Što možeš učiniti ako si dosada imao veze s nekim oblikom okultizma, a sada s time želiš prekinuti? Možeš se povesti za primjerom prvih kršćana u gradu Efezu. Biblija kaže da su ’mnogi od onih koji su se bavili magijom skupili svoje knjige i spalili ih pred svima‘ kada su prihvatili ’Jehovinu riječ‘. Te su knjige bile skupe. Vrijedile su 50 000 srebrnjaka (Djela apostolska 19:19, 20). Međutim, kršćani iz Efeza nisu oklijevali uništititi ih.

.

 

[besmrtna]

Sotona vreba ljudske slabosti

Savršeni anđeo postao je Sotona Ðavo jer je popustio želji za samouzvisivanjem. On je i u Evi probudio ponos i sebičnu žudnju da bude poput Boga. Danas Sotona mnoge ljudi drži u svojoj vlasti tako što u njima raspiruje ponos. Naprimjer, neki misle da je njihova rasa, etnička skupina ili nacija bolja od drugih. To je potpuno suprotno onome što Biblija naučava! (Djela apostolska 10:34, 35). Biblija jasno kaže da je Bog od ’jednog čovjeka načinio sve ljudske narode‘ (Djela apostolska 17:26).

Djelotvoran način da se odupremo Sotoninom apeliranju na ponos jest da budemo ponizni. Biblija savjetuje da ’ne mislimo o sebi više nego što treba misliti‘ (Rimljanima 12:3). ”Bog se suprotstavlja oholima“, kaže ona, ”a nezasluženu dobrohotnost daje poniznima“ (Jakov 4:6). Sotoninim nastojanjima moći ćemo se djelotvorno oduprijeti ako u svom životu pokazujemo poniznost i druge osobine koje su ugodne Bogu.

Ðavo svim silama nastoji iskoristiti još jednu ljudsku slabost, a to su neispravne spolne želje. Jehova Bog želi da ljudi uživaju u životu. Kada se želje zadovoljavaju u skladu s Božjom voljom, to dovodi do istinske sreće. No Sotona potiče ljude da na nemoralan način zadovoljavaju svoje žudnje (1. Korinćanima 6:9, 10). Puno je bolje usredotočiti misli na ono što je čestito i moralno (Filipljanima 4:8). To će ti pomoći da imaš vlast nad svojim mislima i osjećajima.

Ne prestaj odupirati se Ðavlu

Je li moguće odupirati se Ðavlu? Da, moguće je! Biblija nas uvjerava: ”Suprotstavite se Ðavlu, i pobjeći će od vas“ (Jakov 4:7). No bez obzira na to što mu se suprotstavljaš, Sotona neće odmah odustati od toga da ti stvara probleme dok upoznaješ Boga. Ne, on će pokušati ponovno u ’neko drugo prikladno vrijeme‘ (Luka 4:13). Pa ipak, ne trebaš se bojati Ðavla. Ako mu se nastaviš odupirati, neće te moći odvratiti od pravog Boga.

Dakako, da bi se mogao odupirati Ðavlu, trebaš znati tko je on i kako zavodi ljude te kako se možeš zaštititi od njegovih zlih namjera. Postoji samo jedan pravi izvor iz kojeg to možeš saznati, a to je Božja Riječ, Biblija. Stoga odlučno proučavaj nadahnuto Sveto pismo i primjenjuj ono što naučiš iz njega. Jehovini svjedoci u mjestu gdje živiš rado će ti besplatno pomagati u takvom proučavanju u vrijeme koje tebi odgovara. Ne ustručavaj se stupiti u kontakt s njima ili pisati izdavačima ovog časopisa.

Kad počneš proučavati Bibliju, trebaš biti svjestan da bi Sotona mogao potaknuti ljude da ti se protive ili te čak proganjaju kako bi te spriječio da upoznaš istinu iz Božje Riječi. Neki od tvojih najbližih mogli bi se naljutiti na tebe zato što proučavaš Bibliju. Takva je reakcija moguća zato što oni ne znaju predivne istine koje se nalaze u njoj. Drugi bi te mogli ismijavati. No, bi li popuštajući takvim pritiscima doista ugodio Bogu? Ðavo te želi obeshrabriti, i tako navesti da prestaneš upoznavati pravog Boga. Zašto bi dopustio da Sotona pobijedi? (Matej 10:34-39). On te ničim nije zadužio. S druge strane, Jehovi duguješ već i sam život. Prema tome, budi odlučan odupirati se Ðavlu i ’radovati Jehovino srce‘ (Priče Salamunove 27:11).

 

[besmrtna]

Spiritizam

Objašnjenje pojma: Vjerovanje da duhovni dio čovjeka preživljava smrt tijela i da može komunicirati sa živima, obično preko osobe koja je medij. Neki vjeruju da su duhovi prisutni u svemu što je materijalno i u svim prirodnim pojavama. Vračanje je svjesno korištenje moći koja potječe od zlih duhova. Biblija oštro osuđuje sve oblike spiritizma.

Mogu li ljudi doista komunicirati s “duhom” umrle voljene osobe?

Prop. 9:5, 6, 10: “Živi su svjesni toga da će umrijeti, a mrtvi nisu svjesni ničega (...). I ljubavi njihove i mržnje njihove i ljubomore njihove nestalo je i nikad više neće imati udjela ni u čemu što će se činiti pod suncem. Sve što ti dođe pod ruku da činiš, čini to svom snagom svojom, jer nema rada ni razmišljanja ni znanja ni mudrosti u grobu, u koji ideš.”

Ezek. 18:4, 20: “Ona duša koja griješi, ta će i umrijeti.” (Dakle, duša nije nešto što preživljava smrt tijela i s čime živi mogu nakon toga komunicirati.)

Psal. 146:4: “Duh njegov iziđe, a on se u prah svoj vraća — u taj dan propadnu misli njegove.” (Kad se kaže da je duh “izašao” iz tijela, to naprosto znači da u tijelu više ne djeluje životna sila. Dakle, kad čovjek umre, njegov duh ne nastavlja postojati kao neko bestjelesno biće koje može neovisno o tijelu razmišljati i praviti planove. Taj duh nije nešto s čime bi živi mogli komunicirati nakon što čovjek umre.)

Vidi i stranice 317-319, pod temom “Smrt”.

Zar Biblija ne govori o tome da je kralj Šaul razgovarao s prorokom Samuelom nakon njegove smrti?

Izvještaj o tome zapisan je u 1. Samuelovoj 28:3-20. U 13. i 14. retku možemo primijetiti da Šaul zapravo nije vidio Samuela, nego je prema opisu žene koja je prizivala duhove samo pretpostavio da je ona vidjela Samuela. Šaul je očajnički želio povjerovati da je osoba koja se pojavila uistinu Samuel, pa se zato dao prevariti. U 3. retku stoji da je Samuel u to vrijeme već bio mrtav i pokopan. U prethodnom dijelu ovog poglavlja citirani su biblijski reci koji jasno pokazuju da na nekom drugom svijetu nije živio nijedan dio Samuela koji bi mogao komunicirati sa Šaulom. Glas koji je navodno bio Samuelov zapravo je bio glas nekoga tko ga je želio prevariti.

S kim ustvari komuniciraju osobe koje pokušavaju stupiti u kontakt s umrlima?

U Bibliji je jasno izložena istina o stanju mrtvih. No tko je pokušao prevariti prvi ljudski par u pogledu smrti? Sotona je proturječio Božjem upozorenju da neposlušnost vodi u smrt (1. Mojs. 3:4; Otkr. 12:9). S vremenom je, naravno, postalo očito da ljudi zaista umiru, kao što je Bog i rekao. Tko je onda izmislio priču da ljudi zapravo ne umiru, nego da neki duhovni dio čovjeka preživljava smrt tijela? Na takvu prijevaru bio je spreman Sotona Ðavo, za kojega je Isus rekao da je “otac laži” (Ivan 8:44; vidi i 2. Solunjanima 2:9, 10). No ljudi nemaju nikakve koristi od vjerovanja da mrtvi žive na nekom drugom svijetu i da s njima mogu komunicirati. Naprotiv, u Otkrivenju 18:23 stoji da su spiritističkim postupcima Babilona Velikog “zavedeni svi narodi”. Spiritistički postupak tijekom kojega se navodno razgovara s umrlima lukava je obmana kojom ljudi dolaze u kontakt s demonima (anđelima koji su se sebično pobunili protiv Boga) i često dovodi do toga da ljudi čuju neobjašnjive glasove i da ih uznemiravaju ti zli duhovi.

 

[besmrtna]

Je li opasno putem spiritizma tražiti izlječenje ili zaštitu?


Gal. 5:19-21: “Očita su djela tijela. To su: blud, nečistoća, besramnost, idolopoklonstvo, vračanje. (...) To vam unaprijed kažem, kao što sam vam već i rekao, da oni koji takvo što čine neće naslijediti kraljevstvo Božje.” (Ako netko pribjegava spiritizmu kako bi dobio pomoć, znači da vjeruje Sotoninim lažima o smrti. Takva osoba traži savjet od ljudi koji nastoje dobiti moć od Sotone i njegovih demona. Time se poistovjećuje s deklariranim neprijateljima Jehove Boga. Osoba koja ustraje u takvim postupcima neće dobiti pomoć kojoj se nadala, nego će si trajno nauditi.)


Luka 9:24: “Tko god hoće spasiti svoj život, izgubit će ga, a tko god izgubi svoj život radi mene [zato što je sljedbenik Isusa Krista], taj će ga spasiti.” (Ako netko namjerno krši jasne zapovijedi iz Božje Riječi pokušavajući spasiti svoj sadašnji život, on gubi mogućnost da dobije vječni život. Kako li je to nerazumno!)

2. Kor. 11:14, 15: “Sam Sotona pretvara se da je anđeo svjetla. Stoga nije ništa neobično ako se i njegovi sluge pretvaraju da su sluge pravednosti.” (Dakle, ne bi nas smjelo zavarati ako izgleda kao da neki spiritistički postupci donose privremenu korist.)

Vidi i stranice 182-186, pod temom “Liječenje”.

Je li dobro služiti se spiritizmom da bismo saznali što nosi budućnost i hoće li ono što radimo biti uspješno?


Iza. 8:19: “Ako vam kažu: ‘Obratite se onima koji duhove prizivaju ili gataju, koji šapću i mrmljaju’ — ne treba li se Bogu svojemu narod obraćati?”

3. Mojs. 19:31: “Ne obraćajte se onima koji prizivaju duhove i ne pitajte za savjet proricatelje događaja da zbog njih ne postanete nečisti. Ja sam Jehova, Bog vaš.”

2. Kralj. 21:6: “Vračao je [kralj Manaše], proricao po znamenju i postavio ljude da prizivaju duhove i proriču događaje. Mnogo je zla činio pred Jehovom i vrijeđao ga.” (Takvim spiritističkim postupcima Manaše se zapravo obraćao za pomoć Sotoni i njegovim demonima. Stoga ne čudi što je Jehova smatrao da Manaše time “čini mnogo zla” i što ga je zbog toga strogo kaznio. No kad se Manaše pokajao i prestao činiti to zlo, Jehova ga je blagoslovio.)

Kako nekome može nauditi ako igra igre koje uključuju određeni oblik gatanja ili ako pokušava protumačiti neke naizgled dobre znakove?


5. Mojs. 18:10-12: “Neka se ne nađe kod tebe nitko tko (...) gata, ni koji čara, ni koji proriče po znamenju, ni koji vrača, ni koji baca uroke, ni koji priziva duhove, ni koji proriče događaje, ni koji pita mrtve. Jer tko god takvo što čini odvratan je Jehovi.” (Cilj je gatanja otkriti ono što se inače ne može saznati ili proreći buduće događaje, ali ne putem istraživanja, nego tumačenjem znakova ili uz pomoć nadljudskih sila. Jehova je svojim slugama zabranio da to čine. Zašto? Svi takvi postupci dovode osobu u doticaj s nečistim duhovima, odnosno demonima, i pod njihov utjecaj. Oni su čin velike nevjere prema Jehovi.)

Djela 16:16-18: “Srela nas je neka sluškinja opsjednuta duhom, demonom gatalačkim, koja je svojim proricanjem donosila veliku dobit svojim gospodarima.” (Nitko tko ljubi pravednost sigurno ne bi tražio savjet od osobe opsjednute demonom — niti u ozbiljnoj namjeri niti iz zabave. Pavlu je na koncu dojadila njena vika, pa je zapovjedio duhu da izađe iz nje.)

 

[besmrtna]

Mogu li se zli duhovi utjeloviti?


U Noino vrijeme neposlušni su se anđeli materijalizirali, uzimajući ljudska tijela. Čak su se ženili i imali djecu (1. Mojs. 6:1-4). No kad je došao potop, morali su se vratiti u duhovni svijet. Juda 6 za njih kaže: “Anđele koji nisu zadržali svoj prvobitni položaj, nego su napustili svoje pravo obitavalište, u vječnim okovima u gustoj tami čuva za sud velikoga dana.” Bog ne samo što im je oduzeo nebeski položaj koji su dotad zauzimali i bacio ih “u gustu tamu” onemogućivši im da imaju uvid u njegove namjere nego ih je stavio “u okove”, odnosno ograničio im je djelovanje. U kom smislu? Očito se više nisu mogli utjeloviti, pa nisu mogli imati spolne odnose sa ženama kao prije potopa. Biblija izvještava da su se vjerni anđeli, kao Božji glasnici, utjelovljivali sve do kraja prvog stoljeća n. e. kako bi izvršili dobivene zadatke. No onim anđelima koji su zloupotrijebili te sposobnosti Bog je nakon potopa uskratio tu mogućnost.


Međutim, demoni očigledno mogu kod ljudi izazvati vizije koje izgledaju kao stvarni događaji. Kad je Ðavo iskušavao Isusa, vjerojatno se poslužio vizijama kako bi Isusu pokazao “sva kraljevstva svijeta i slavu njihovu” (Mat. 4:8).


Kako se čovjek može osloboditi demonskog utjecaja?


Izr. 18:10: “Jaka je kula ime Jehovino. U nju bježi pravednik i nalazi zaštitu.” (To ne znači da Božje ime služi kao neka vrsta amajlije koja štiti od zla. Jehovino ime predstavlja Jehovu kao osobu. Bit ćemo zaštićeni ako ga upoznamo, potpuno se pouzdamo u njega, podložimo mu se i držimo njegove zapovijedi. Ako to učinimo, možemo očekivati da će nas zaštititi kad ga zamolimo za pomoć prizivajući njegovo ime, kao što je i obećao u svojoj Riječi.)

Mat. 6:9-13: “Molite se, dakle, ovako: (...) ‘Ne uvedi nas u iskušenje, nego nas izbavi od Zloga!’” Osim toga, moramo “ustrajati u molitvi” (Rim. 12:12). (Bog sluša takve molitve onih koji iskreno žele upoznati istinu i služiti mu na način koji on odobrava.)

1. Kor. 10:21: “Ne možete jesti sa ‘stola Jehovina’ i sa stola demonskoga.” (Osobe koje žele biti Jehovini prijatelji i uživati njegovu zaštitu moraju se prestati sastajati s onima koji se bave spiritizmom. Osim toga, primjer naveden u Djelima apostolskim 19:19 pokazuje da je vrlo važno uništiti ili na prikladan način ukloniti svaki predmet koji je bilo kako povezan sa spiritizmom.)

Jak. 4:7: “Podložite se, dakle, Bogu, a suprotstavite se Ðavlu, i pobjeći će od vas!” (Da biste to mogli učiniti, trebate dobro upoznati što je Božja volja i zatim naučeno primjenjivati u životu. Ljubav prema Bogu pomoći će vam da se ne bojite ljudi te da hrabro odbacite sve običaje povezane sa spiritizmom i odlučno odbijete savjete osoba koje se time bave.)

Obucite “svu bojnu opremu Božju” o kojoj se govori u Efežanima 6:10-18 i marljivo održavajte svaki njezin dio u dobrom stanju.

 

[besmrtna]

”Obucite se u potpunu bojnu opremu od Boga“ Efezanima 6 :10-18

(za zastitu od Sotone i Demona )



NOSE li kršćani bojnu opremu? Zašto trebaju uzeti na sebe takvu ratničku opremu? Nisu li ljubitelji mira? (2. Timoteju 2:24). Da, jesu. Ipak, svi pravi kršćani sudjeluju u bici — bici u kojoj nastoje, ne ubijati, nego pobijediti.

Da se Sotona nije pobunio, takva bitka ne bi nikad bila potrebna. Ali on se pobunio i zaveo Adama i Evu da ga slijede u njegovoj pobuni. Otada je svjetski sustav koji se razvio ležao u vlasti ”Zloga“, Sotone Ðavla (1. Ivanova 5:19, St). Oni koji se podlože zakonitom Suverenu, Jehovi, moraju se oduprijeti utjecaju svijeta i njegovog vladara. Moraju se boriti za svoj duhovni život. Zato se kršćani opominju: ”Obucite se u potpunu bojnu opremu od Boga da biste mogli čvrsto stati protiv Ðavolovih spletki“ (Efežanima 6:11, NW).

Bojna oprema od Boga

Zapazi da trebamo ”potpunu bojnu opremu od Boga“ ako želimo biti prikladno zaštićeni. Razmotrimo stoga svaki dio te opreme kako ju je opisao apostol Pavao i procijenimo iskreno sami sebe da bismo ustanovili jesmo li potpuno opremljeni za duhovno ratovanje (Efežanima 6:14-17).

”Stojte, dakle, čvrsto, opasavši svoja bedra istinom“ (Efežanima 6:14a, NW). U biblijska vremena vojnici su nosili kožni pojas koji je bio širok do 15 centimetara. Taj opasač je pomagao zaštititi bedra. Kad je vojnik pritegnuo svoj opasač, to je označavalo njegovu spremnost za borbu.

Kako li je stoga samo prikladno da je božanska istina uspoređena s opasačem vojnika! To dobro ilustrira da trebamo Božju riječ istine držati čvrsto uza se, kao da smo opasani njome. Duboko trebamo razmišljati o mislima koje sadrži Božja riječ. To će nas zaštititi da ne budemo zavedeni lažima i prijevarama. Osim toga, izreke Jehovinih usta podupirat će nas i duhovno jačati te će potkrijepiti našu besprijekornost.

”Noseći prsni oklop pravednosti“ (Efežanima 6:14b, NW). Prsni oklop vojnika čuvao je vitalni tjelesni organ — srce. U našoj od Boga danoj duhovnoj opremi čuva dakle pravednost naše srce. Prema Bibliji je srce prikladan simbol onoga što smo iznutra — naših osjećaja, misli i želja. Budući da Biblija također kaže da srce naginje na zlo, od životne je važnosti razvijati odlučnost da se pridržavamo Jehovinih mjerila pravednosti (Jeremija 17:9). Poslušnost Bogu ne smije biti nešto što se licemjerno pokazuje izvana; to mora dolaziti iznutra. To zahtijeva da razvijamo jaku ljubav prema pravednosti i jednako jaku mržnju prema bezakonju (Psalam 45:7). Na taj način će naše srce biti zaštićeno.

”Obuvši noge opremom dobre vijesti mira“ (Efežanima 6:15, NW). Jesu li tvoje noge tako obuvene? Vode li te redovito u službu propovijedanja da objavljuješ dobru vijest? Nastojiš li poboljšati kvalitetu svojih aktivnosti propovijedanja i poučavanja? Istina, reakcija u nekim područjima je prilično slaba. Pojedinci mogu biti nezainteresirani, ravnodušni ili protivnici. Naše propovijedanje može nam čak donijeti progonstvo. No, ustrajnošću kršćani razvijaju izdržljivost, osobinu koja pruža zaštitu protiv Sotoninih napada. Iako proganjan, Pavao je bio revan propovjednik, a mi smo ohrabreni da se ’ugledamo na njega, kao i on na Krista‘ (1. Korinćanima 11:1).

Zato što ostajemo zaposleni u djelatnosti propovijedanja o Kraljevstvu, jačamo svoje pouzdanje u dobru vijest. Nadalje, to omogućuje Jehovinom duhu da djeluje preko nas u izvršavanju njegove volje. Zapravo, takvom aktivnošću postajemo suradnici s anđelima — čak sa samim Jehovom Bogom (1. Korinćanima 3:9; Otkrivenje 14:6). Time što smo ”bogato zaposleni u djelu Gospodinovu“ postajemo ”postojani, nepokolebljivi“ (1. Korinćanima 15:58, NW). Kako nam samo to pruža divnu zaštitu!

”Uzmite veliki štit vjere“ (Efežanima 6:16, NW). Velikim štitom štitio se vojnik iz drevnog doba od koplja i strijela. Ako je propustio uzeti štit, mogao je biti ozbiljno ranjen ili čak ubijen. Kršćani su suočeni s još smrtonosnijim oružjem — s ’gorućim strijelama zloga‘. To uključuje sva sredstva koja Sotona koristi da bi oslabio našu vjeru i duhovno nas usmrtio. Tu spadaju progonstvo, laži, prijevarne svjetovne filozofije, materijalističke privlačnosti i iskušenje da se upustimo u nemoral. Da bismo se od svega toga zaštitili, trebamo veliki štit. Nijedan naš dio ne može bez opasnosti ostati nezaštićen.

Abraham i njegova žena Sara imali su jaku vjeru. Kad su već prošli vrijeme u kojem su mogli rađati djecu, vjerovali su Božjem obećanju da će im se roditi sjeme. Kasnije je Abraham pokazao spomena vrijednu vjeru kad je poslušao zapovijed da žrtvuje Izaka, svog jedinog sina od voljene Sare. Jehova je zaustavio Abrahamovu ruku i pribavio zamjensku žrtvu. No, Abraham je bio spreman poslušati. Zašto? Jer je imao apsolutnu vjeru da Jehova može uskrsnuti njegovog sina i ispuniti obećanje koje je u vezi njega dao (Rimljanima 4:16-21; Jevrejima 11:11, 12, 17-19).

Mojsije je također imao takvu vjeru kakvu trebamo imati mi. Odbacio je bogatstvo Egipta i radije izabrao trpjeti ugnjetavanje s Božjim narodom. Zašto? Zato što je imao vjeru da Jehova postoji i da će Izraelcima donijeti spasenje. Mojsijeva vjera bila je tako jaka da je ostao ”postojan kao da promatra Nevidljivoga“ (Hebrejima 11:6, 24-27, St).

Imamo li i mi usporedivu vjeru u Jehovu? Je li naš odnos s Jehovom tako blizak gotovo kao da ga možemo vidjeti? Jesmo li spremni žrtvovati bilo što ili podnijeti bilo koje teškoće da bismo zadržali svoj odnos s Bogom? Imamo li potpunu vjeru u Jehovu? (Jevrejima 11:1). Ako imamo, Sotonine goruće strijele neće prodrijeti kroz naš štit vjere.

”Prihvatite kacigu spasenja“ (Efežanima 6:17a, NW). Kaciga vojnika čuva mu glavu i prema tome mozak — organ koji koordinira živce i misli. Kršćanska nada spasenja uspoređena je s kacigom, jer čuva um. Um kršćanina obnovljen je kroz točnu spoznaju, no još uvijek pripada slaboj i nesavršenoj osobi (Rimljanima 7:18; 12:2). Ako dozvolimo da se naš um hrani nečistim razmišljanjem koje razara vjeru, proizvedenim duhom ovoga svijeta, naše će pouzdanje u spasenje oslabiti i može konačno nestati. S druge strane, ako svoj um redovito hranimo jačajućim riječima Božjim, naša nada će ostati svijetla i jasna. Je li tvoja kaciga spasenja stalno dobro namještena?

”Mač duha, to jest, Božju riječ“ (Efežanima 6:17b, NW. Izreka da je dobar napad najbolja obrana, istinita je u kršćanskom ratovanju. Dok nas naše noge, obuvene dobrom viješću mira, nose među nevjernike, nismo ostavljeni bez oružja. Božja riječ, Biblija, djeluje kao snažan mač za rušenje duhovnih laži i pogrešnih shvaćanja i pomaže pojedincima dobra srca naći duhovnu slobodu (Ivan 8:31, 32).

Isus je pokazao snagu tog oružja kad se, naime, prepirao sa Sotonom Ðavlom. Kad je bio kušan u pustinji, Isus se protiv tri Sotonina napada branio djelotvornim korištenjem Božje riječi i izrekom: ”Pisano je“ (Matej 4:1-11). Naučimo li vješto upotrebljavati taj mač, možemo pomoći krotkima izvući se od Sotonine vlasti. Isto tako, skupštinski starješine koriste Božju riječ da bi zaštitili stado od osoba koje pokušavaju potkopati vjeru slabijih (Djela apostolska 20:28-30).

Vojnik svoju vještinu mačem ne stječe jednostavno. Vježbanje i dugo, predano primjenjivanje su potrebni da bi ga spretno upotrebljavao. Slično je u i duhovnom vojevanju. Da bismo postali vješti u korištenju Božje riječi, moramo mnogo proučavati i naučeno redovito primjenjivati u službi. Zato nastavimo ulagati napor potreban da bismo postali vješti u duhovnom mačevanju, sposobni ’pravo upravljati riječju istine‘ (2. Timoteju 2:15).

Nastavite s molitvom, čvrsto stojte

Svi dijelovi naše duhovne opreme su neophodno potrebni za čuvanje naše besprijekornosti prema Bogu. No, kako možemo tu opremu zadržati na sebi? Redovito proučavanje Biblije, pripremanje za kršćanske sastanke i zatim pažljivo slušanje i aktivno sudjelovanje na njima, pomoći će nam zadržati svoju opremu na sebi (2. Timoteju 3:16; Jevrejima 10:24, 25). Redovita i revna služba propovijedanja uz dobro kršćansko društvo također će nam pomoći održati našu duhovnu opremu za napad i obranu u dobrom stanju (Priče Salamunove 13:20; Rimljanima 15:15, 16; 1. Korinćanima 15:33).

Također je važno razvijati dobar duševni stav. Ne smijemo dozvoliti da privlačne stvari ovoga svijeta odvrate našu pažnju. Umjesto toga, razvijajmo ’jednostavno oko‘ (Matej 6:19-24, NW). Oponašajući Isusa Krista, moramo također naučiti ljubiti pravednost i mrziti bezakonje (Jevrejima 1:9). Sve će nam to pomoći zadržati na sebi svoju od Boga nam danu duhovnu opremu.

Nakon rasprave o svakom dijelu duhovne opreme, Pavao zaključuje riječima: ”Dok svakim oblikom molitve i preklinjanja nastavljate s molitvom u svakoj prilici u duhu. I stoga ostanite budni sa svom postojanošću i preklinjanjem u korist svih svetih“ (Efežanima 6:18, NW). Lojalni vojnici održavaju stalnu vezu s glavnim štabom vojske i slušaju naređenja. Kao kršćanski vojnici, moramo ostati u stalnoj vezi s našim Suverenom, Jehovom Bogom, preko njegovog velikog ”zapovjednika narodima“, Isusa Krista (Izaija 55:4). To se ne može postići površnim molitvama, već iskrenim, poniznim molitvama koje odražavaju bliskost i duboku odanost Jehovi. Redovitim komuniciranjem s Jehovom dobivamo svaki dan snagu koja nas podupire u bici.

Isus je rekao: ”Ja sam pobijedio svijet“ (Ivan 16:33, NW). Jehova želi da i mi budemo pobjednici. Kad se približavala smrt apostola Pavla, mogao je reći: ”Dobar rat ratovah, trku svrših, vjeru održah” (2. Timoteju 4:7). Neka bismo se i mi mogli slično izraziti o našem udjelu u tom sukobu. Ako to zaista želimo, ’stanimo čvrsto protiv Ðavolovih spletki‘ zadržavajući na sebi potpunu bojnu opremu od Boga (Efežanima 6:11, NW).

 

[Electric eXecutor]

Koji zid teksta....

 

[besmrtna]

Efezanima 6

11 Obucite se u oružje Božje, da biste se mogli održati protiv lukavstva đavolskoga.

12 Jer mi nemamo da se borimo s krvlju i s puti, nego s poglavarima, s vlastima, i upraviteljima ovog sveta tame, s duhovima pakosti ispod neba.

13 Uzmite zato oružje Božje, da biste se mogli braniti u zli dan i održati se.

14 Držite se, dakle, opasavši bedra svoja istinom, i obukavši se u oklop pravde,

15 a za obuću uzmite revnost koju daje jevanđelje mira.

16 A svrh svega uzmite štit vere, o koji ćete moći pogasiti sve plamene strele pakosnoga,

17 i kacigu spasenja uzmite, i mač duhovni koji je riječ Božja.

18 Upravite u svako doba duhom molitve i molbe, i uz to bdite neprestano i molite se za sve svete.

 

[besmrtna]

Traganje za nepoznatim pomoću magije i spiritizma


”LJUDI Atenjani! Po svemu vas vidim da ste vrlo pobožni“ (Djela apostolska 17:22). To su riječi koje je apostol Pavao izgovorio pred mnoštvom okupljenim na Areopagu, ili Marsovom brdu, u drevnom grčkom gradu Ateni. Pavao je to rekao zato što je već ranije vidio da je ”grad pun idola“ (Djela apostolska 17:16). Što je on to vidio?

2 Pavao je u tom kozmopolitskom gradu nesumnjivo vidio mnoštvo grčkih i rimskih bogova, iz čega je bilo očito da su tamošnji ljudi bili posve obuzeti obožavanjem tih božanstava. Bojeći se da slučajno ne propuste iskazati štovanje nekom važnom ili moćnom bogu koji bi se zbog toga mogao razgnjeviti, Atenjani su u svoje obožavanje uključili čak i ’nepoznatog Boga‘ (Djela apostolska 17:23). To je jasno otkrivalo njihovu bogobojaznost.

3 Naravno, osjećaj bojazni prema bogovima, osobito prema onim nepoznatim, nije ograničen na Atenjane prvog stoljeća. Tisućama godina on je dominirao gotovo cijelim čovječanstvom. U mnogim dijelovima svijeta, skoro svaki aspekt ljudskog života izravno je ili neizravno povezan s nekim bogom ili s duhovima. U prethodnom smo poglavlju vidjeli da su mitologije drevnih Egipćana, Grka, Rimljana, Kineza i drugih bile duboko ukorijenjene u predodžbama o bogovima i duhovima, koji su igrali važnu ulogu u osobnim i državnim stvarima. Tijekom srednjeg vijeka, priče o alkemičarima, čarobnjacima i vješticama uzele su maha diljem svijeta kršćanstva. A situacija je i danas gotovo ista.

Današnji obredi i praznovjerja


4 Bez obzira na to jesu li ljudi toga svjesni ili nisu, mnoge stvari koje čine povezane su s praznovjernim postupcima ili vjerovanjima, od kojih neka imaju veze s bogovima ili duhovima. Naprimjer, jesi li znao da slavljenje rođendana vuče porijeklo iz astrologije, koja veliku važnost pridaje točnom datumu čovjekova rođenja? A kako je s rođendanskom tortom? Izgleda da ona ima veze s grčkom božicom Artemidom, čiji se rođendan slavio uz mjesecolike medenjake na čijim su vrhovima bile postavljene svijeće. Ili, jesi li znao da je nošenje crnine na pogrebima prvobitno predstavljalo mudroliju kojom je trebalo izmaći pažnji zlih duhova za koje se tvrdilo da vrebaju u takvim prilikama? Neki crni Afrikanci premazuju se bijelom bojom, a ožalošćeni u drugim zemljama nose neobične boje tako da ih duhovi ne prepoznaju.

5 Pored ovih popularnih običaja, ljudi po cijelom svijetu imaju i svoja praznovjerja i strahovanja. Na Zapadu se na razbijeno ogledalo, susret s crnom mačkom, hodanje ispod ljestava i, ovisno gdje živiš, na utorak ili petak 13. gleda kao na predznake koji nagoviještaju neko zlo. Na Istoku, Japanci nose kimono tako da njegovu lijevu stranu prebace preko desne, zato što je onaj drugi način rezerviran za leševe. Prozori ili vrata njihovih kuća nikad ne gledaju prema sjeveroistoku tako da demoni, za koje se tvrdi da dolaze iz tog smjera, ne mogu pronaći ulaz. Na Filipinima, ljudi pokojniku izuju cipele te ih prije pogreba postave do njegovih nogu tako da mu ”Sveti“ Petar izrazi dobrodošlicu. Stariji poučavaju djecu da budu dobra, govoreći im da je lik na Mjesecu ”Sveti“ Mihael, koji promatra i zapisuje njihova djela.

6 Međutim, vjerovanje u duhove ili bogove nije ograničeno samo na naizgled bezopasne običaje i praznovjerja. I u primitivnim i u suvremenim društvima, ljudi su pribjegavali različitim sredstvima da bi kontrolirali i umirivali zle duhove te da bi stekli naklonost onih dobroćudnih. Ovdje, naravno, možda najprije pomišljamo na ljude u udaljenim džunglama ili planinama koji, kad su bolesni ili su u nekom drugom škripcu, traže savjet od duhovnih medija, vračeva i šamana (magijskih svećenika). No i ljudi koji žive u gradovima, velikim i malim, idu astrolozima, spiritistima, vračarima i prorocima da bi saznali što nosi budućnost ili da bi dobili pomoć u donošenju važnih odluka. Čak i neki koji nominalno pripadaju ovoj ili onoj religiji, oduševljeno vrše takve običaje. Mnogi drugi su spiritizam, crnu magiju i okultizam učinili svojom religijom.

7 Što je izvor ili porijeklo svih tih postupaka i praznovjerja? Predstavljaju li oni tek različite pristupe k Bogu? I što je najvažnije, kakav utjecaj vrše na one koji ih se drže? Da bismo dobili odgovore na ova pitanja, moramo se osvrnuti na povijest čovjeka kako bismo dobili letimičan uvid u prvobitne oblike obožavanja.

Posezanje za nepoznatim


8 Premda evolucionisti možda tvrde suprotno, čovjek ipak posjeduje duhovnu dimenziju koja ga čini drugačijim i nadmoćnijim od nižih stvorenja. Čovjek je rođen s porivom da istražuje nepoznato. Oduvijek ga muče pitanja kao što su: Što je smisao života? Što se dešava kad čovjek umre? U kakvom je odnosu čovjek prema materijalnom svijetu i, ustvari, prema univerzumu? Čovjeka pokreće još nešto, naime, želja da dosegne nešto više ili moćnije od sebe kako bi stekao izvjesnu mjeru kontrole nad svojom okolinom i svojim životom (Psalam 8:3, 4; Propovjednik 3:11; Djela apostolska 17:26-28).

9 Ivar Lissner izrazio je to u svojoj knjizi Man, God and Magic (Čovjek, Bog i magija) na sljedeći način: ”Ostaje nam jedino da se divimo ustrajnosti kojom je čovjek tijekom povijesti nastojao posegnuti dalje od samog sebe. Njegova pregnuća nikad nisu bila upravljena tek prema osnovnim životnim potrebama. On je uvijek tragao, pipkajući u mraku išao je dalje u težnji za nedostižnim. Ovaj neobičan i urođen poriv u ljudskom biću njegova je duhovnost.“

10 Naravno, oni koji ne vjeruju u Boga ne misle baš tako. Oni ovu ljudsku sklonost obično pripisuju čovjekovim potrebama, psihološkim ili nekim drugim, kao što smo vidjeli u 2. poglavlju. Međutim, nismo li se svi osvjedočili da je prva reakcija većine ljudi suočenih s opasnošću ili beznadnom situacijom upravo molba za pomoć upućena Bogu ili nekoj višoj sili? To se i danas dešava baš tako kao što se dešavalo i u prošlosti. Zato Lissner nadalje kaže: ”Nitko tko je provodio istraživanja među najstarijim primitivnim narodima ne može a da ne shvati da svi oni imaju predodžbu o Bogu, da posjeduju razvijenu svijest o vrhovnom biću.“

11 Metode kojima su ljudi pokušavali zadovoljiti tu urođenu želju da istraže nepoznato posve su druga stvar. Nomadski lovci i stočari drhtali su pred snagom divljih zvijeri. Zemljoradnici su naročito pažljivo pratili promjene vremena i godišnjih doba. Stanovnici džungli reagirali su prilično drugačije od ljudi koji su živjeli u pustinjama ili planinama. Suočeni sa svim tim različitim strahovanjima i potrebama, ljudi su razvili zapanjujuću raznolikost religijskih običaja putem kojih su nastojali steći naklonost dobroćudnih bogova i umiriti one zle.

12 Međutim, usprkos ovom velikom šarenilu, u tim religijskim običajima zamjetljiva su stanovita zajednička obilježja. Među njima su štovanje duhova i nadnaravnih sila te strah pred njima, prakticiranje magije, predskazivanje budućnosti pomoću predznakâ i znamenja, astrologija te različite metode vračanja. Dok budemo razmatrali ova obilježja, vidjet ćemo da su ona svuda po svijetu igrala značajnu ulogu u oblikovanju religijskog razmišljanja ljudi svih povijesnih doba, pa čak i ljudi današnjice.

 

[besmrtna]

Duhovi i nadnaravne sile


13 Izgleda da je život ljudi u davna vremena bio ispunjen misterijem. Ljudi su bili okruženi neobjašnjivim i zbunjujućim zbivanjima. Naprimjer, oni nisu mogli razumjeti zašto savršeno čio čovjek iznenada obolijeva ili zašto nebo ne daje kišu u uobičajeno vrijeme ili pak zašto golo, naizgled beživotno drvo postaje zeleno i puno života u određeno doba godine. Čak su i čovječja sjena, kucanje srca i disanje predstavljali misterije.

14 Budući da je čovjek posjedovao urođenu sklonost prema duhovnom, bilo je sasvim normalno da ove misteriozne stvari i događanja pripiše nekoj nadnaravnoj sili. Međutim, budući da mu je nedostajalo pravo vodstvo i razumijevanje, njegov je svijet uskoro postao ispunjen dušama, duhovima, sablastima i demonima. Naprimjer, Algonquian Indijanci Sjeverne Amerike ljudsku dušu nazivaju otahchuk, što znači ”njegova sjena“, a Malajci iz jugoistočne Azije vjeruju da duša nakon čovjekove smrti izlazi kroz nosnice. U današnje su vrijeme vjerovanje u duhove i duše umrlih te pokušaji da se na neki način komunicira s njima prisutni gotovo svagdje.

15 Slično tome, izgledalo je da su i ostale stvari u prirodnoj okolini — Sunce, Mjesec, zvijezde, oceani, rijeke, planine — žive, te da vrše izravan utjecaj na ljudske aktivnosti. Budući da se činilo kao da obitavaju u svom vlastitom svijetu, personificirane su kao duhovi i bogovi, neki dobroćudni i susretljivi, drugi zli i opaki. Tako je obožavanje tvorevina zauzelo istaknuto mjesto u gotovo svim religijama.

16 Ovakva vjerovanja možemo pronaći u religijskim običajima praktički svake drevne civilizacije. Babilonci i Egipćani obožavali su svoje bogove Sunca, Mjeseca i raznih zviježđa. Među predmetima njihovog štovanja bile su i domaće životinje kao i divlje zvijeri. Hindusi su ostali zapaženi po svom panteonu bogova koji broje na milijune. Kinezi oduvijek imaju svoje svete planine i riječne bogove, a sinovsko štovanje izražavaju kroz obožavanje predaka. Drevni druidi s britanskih otoka hrast su smatrali svetim, a posebno su štovanje iskazivali imeli koja je rasla na hrastu. Kasnije su Grci i Rimljani dali svoj prilog; tako je vjerovanje u duhove, bogove, duše, demone i svete predmete svih vrsta postalo čvrsto utemeljeno.

17 Premda neki ljudi danas mogu sva ta vjerovanja smatrati praznovjerjima, navedene predodžbe još uvijek stoje iza religijskih običaja mnogih ljudi diljem svijeta. Neki još uvijek vjeruju u svetost izvjesnih planina, rijeka, neobično oblikovanih stijena, starog drveća i brojnih drugih stvari, pa ih obožavaju kao predmete odanosti. Na takvim mjestima grade oltare, svetišta i hramove. Naprimjer, rijeku Ganges hindusi smatraju svetom, a njihova je najveća želja da se za života u njoj okupaju te da se, nakon što umru, njihov pepeo prospe po njoj. Budisti smatraju posebnim doživljajem vršenje obožavanja u svetištu u Buddh Gayi (Indija), gdje je Buddha navodno postigao prosvjetljenje pod drvetom bodhi. Katolici na koljenima prilaze Bazilici Naše Gospe od Gvadalupe u Meksiku ili se kupaju u ”svetoj“ vodi u francuskom svetištu Lourdesu, nadajući se čudesnim ozdravljenjima. Štovanje tvorevina umjesto Tvorca još je uvijek jako zastupljeno (Rimljanima 1:25).

Pojava magije


18 Kad je vjerovanje da je neživi svijet pun dobrih i loših duhova jednom bilo čvrsto utemeljeno, ono je automatski dovelo do sljedećeg koraka — raznih pokušaja da se komunicira s dobrima kako bi se dobilo vodstvo i blagoslovi te da se umire zli. Posljedica toga bila je magija, koja je u praktički svakom narodu cvala u prošlosti a cvate i danas (1. Mojsijeva 41:8; 2. Mojsijeva 7:11, 12; 5. Mojsijeva 18:9-11, 14; Izaija 47:12-15; Djela apostolska 8:5, 9-13; 13:6-11; 19:18, 19).

19 U svom najužem smislu, magija je pokušaj da se upravlja prirodnim ili natprirodnim silama odnosno da ih se prinudi da ispunjavaju čovjekove zahtjeve. Ne poznavajući stvarne uzroke mnogih svakodnevnih događaja, ljudi u ranim društvima vjerovali su da ponavljanje izvjesnih magičnih riječi ili čarobnih formula ili pak izvođenje izvjesnih rituala može polučiti željene efekte. Ono što je ovoj vrsti magije pridalo vjerodostojnost bila je činjenica da su neki rituali doista djelovali. Naprimjer, zabilježeno je da su seoski liječnici — ustvari magi ili čarobnjaci — otočja Mentawai zapadno od Sumatre bili iznenađujuće djelotvorni u liječenju ljudi koji su patili od dijareje. Njihova je magična formula bila to da su oboljeli legli licem prema tlu u blizini ruba litice i povremeno lizali tlo. Zašto je taj postupak bio uspješan? Tlo na liticama sadržavalo je kaolin, bijelu glinu koja se i danas često koristi u nekim lijekovima protiv dijareje.

20 Nekoliko ovakvih uspjeha ubrzo je zasjenilo sve neuspjehe i potvrdilo reputaciju tih iscjelitelja. Oni su uskoro postali poštovani i visoko cijenjeni članovi društva — svećenici, poglavice, šamani, vračevi, seoski liječnici, mediji. Ljudi su odlazili k njima sa svojim problemima, kao što su liječenje i prevencija bolesti, pronalaženje izgubljenih predmeta, identificiranje lopova, zaštita od zlih utjecaja i izvršavanje osvete. Konačno je nastala velika množina praznovjernih običaja i rituala koji su bili povezani s ovim a i drugim životnim događajima, poput rođenja, nastupanja punoljetnosti, zaruka, braka, smrti i pogreba. Moć i misterij magije uskoro su dominirali svakim aspektom ljudskog života.