Gedeon
Veoma poznat
- Poruka
- 13.241
Jako dobra i korisna propoved starca Damaskina Svetogorca. Podebljanim slovima ću istaknuti neka ključna mesta:
Crkva je zapovedila neprestanu molitvu ili bar što češće molitvu, da bi se čovek izbavio od demonskih utisaka u današnje vreme, pa ko zanemaruje molitvu, taj je sam kriv za svoju pogibiju. Jer ko se ne izbavi od demonskog utiska, taj ima demonski pečat u sebi i poklonio se demonu, i taj će se sigurno pokloniti i antihristu i primiti antihristov pečat, a tu već nema pokajanja i tu sleduju večne muke.
+ + +
Na Gori Kušanja đavo je predložio Isusu kao što piše u jevanđelju: „Opet Ga uze đavo (i odnese) na goru visoku veoma, i pokaza Mu sva carstva sveta i slavu njihovu; i govori Njemu: sve ovo daću Tebi, ako padneš i pokloniš se meni“ (Mt.4:8-9). I u drugom jevanđelju isto: „I uzvede Njega đavo na goru visoku i pokaza Mu sva carstva vaseljene u trenutku vremena, i reče Mu đavo: Tebi ću dati svu vlast ovu i slavu njihovu, jer je meni predana, i kome ja hoću, dajem je; Ti dakle ako se pokloniš preda mnom, biće sve Tvoje“ (Lk.4:5-7).
I pitanje je: otkuda đavolu vlast i ko je dao njemu vlast nad celim svetom? Nema đavo stvarnu vlast, nego on vlada pomoću utisaka, jer je rečeno: „I pokaza Mu sva carstva sveta i slavu njihovu“ – to nije stvarna vlast, nego to je utisak carstva i slave; isto i u drugom jevanđelju rečeno je: „Pokaza Mu sva carstva vaseljene u trenutku vremena“ – to nije stvarna vlast, nego to je utisak carstva i slave. Jer đavo nema stvarnu vlast, nego on vlada pomoću utisaka, i zato je u Crkvi obavezna neprestana molitva ili bar što češće molitva – da bi se izbavio čovek od demonskih utisaka.
Đavo je rekao Isusu: „Ako padneš i pokloniš se meni, sve ovo daću Tebi“, ali neće stvarno dati, nego daće utiske o carstvu i slavi, i ko primi demonski utisak, taj se poklonio đavolu i postao je rob njegov. Isto je đavo rekao Isusu: „Ako se pokloniš preda mnom, biće sve Tvoje“, ali neće stvarno dati, nego daće utiske o vlasti i slavi, i ko primi demonski utisak, taj se poklonio đavolu i postao je rob njegov. I ako ljudi ne bi primili demonske utiske, onda đavo ne bi mogao da vlada nad ljudima, nego kad ljudi prime njegove utiske, tada oni postaju njegovi robovi.
Prema tome, ko primi đavolji utisak, taj se poklonio njemu i postao njegov rob, i obratno, ko ne primi đavolji utisak, taj se nije poklonio njemu i nije njegov rob. Da uzmemo, na primer, utisak od krađe, to je bolest zvana kleptomanija i čovek je kleptoman, to potiče od grčke reči „kleptis“ – lopov. Ko primi taj demonski utisak od krađe, taj postaje đavolji rob, postaje kleptoman, a ko se nije bavio krađom, njemu je nepoznat taj demonski utisak. Ili da uzmemo utisak od jela, tu ima dve manije – manija grla i manija želuca, tj. ludilo grla i ludilo želuca, obe bolesti potiču od demonskog utiska. Zato Crkva zapoveda post, da hrišćanin ne bi primao demonski utisak od jela i da ne bi robovao đavolu. Zato i Bog šalje bolesti i nesreće ljudima, da bi ih izbavio od demonskih utisaka.
Posebno da razmotrimo bludni utisak, jer on je najgori i zbog toga je ženama zabranjen pristup u Svetu Goru i zbog toga je apostol Pavle zapovedio: „Bežite od bluda!“ U Bibliji je opisano zbog čega je došao Potop na zemlju i ovako stoji: „A kad se ljudi počeše množiti na zemlji, i kćeri im se narodiše, videći sinovi Božiji kćeri čovečije, kako su lepe, uzimaše sebi žene od svijeh, koje izabraše“ (1 Mojs.6:1-2). Rečeno je: „videći sinovi Božiji kćeri čovečije, kako su lepe“ – to je demonski utisak od ženske lepote i to je jedan od uzroka zbog čega je bio Potop na zemlji. Tako žena, koja se udešava da bude lepa, ona je đavolja robinja i privlači druge đavolje robove, koji god gledaju na njenu lepotu. I u jevanđelju Gospod to potvrđuje i kaže: „Svaki, koji pogleda na ženu sa željom za njom, već je učinio blud (ili preljubu) sa njom u srcu svojem“ (Mt.5:28), to jest, ko primi utisak od ženske lepote, taj postaje rob bludnog demona. Još gori je utisak od telesnog bluda i to nije prirodni utisak, nego to je demonski utisak. Kada bludnici naviknu na blud oni su primili bludni utisak i postali su robovi bludnog demona. A tako se navikavaju na blud i u braku, i izbegavanje začeća i abortusi svedoče o bludu u braku.
Taj bludni demon je najgori od svih demona, to je poznato iz Žitija prep. Joanikija Velikog, o tome govori i Prolog Svetog Vladike Nikolaja:
RASUĐIVANJE (za 4 novembar)
Milost je plod vere. Tamo gde ima prave vere, ima i prave milosti; Sv. Joanikije prohođaše jednom pored nekog ženskog manastira, u kome među mnogim monahinjama behu i neka mati i kći. Navališe zli dusi s telesnim iskušenjem na mladu kćer, i rasplamteše bludnu pohot u njoj u tolikoj meri da ona htede otići iz manastira, da se udaje. Uzalud je majka savetovaše da ostane. Ne hte ćerka ni da čuje. Kada majka vide sv. Joanikija, ona ga umoli, da i on savetuje ćerku njenu, da ne ide iz manastira i ne izlaže dušu svoju pogibelji. Joanikije prizva devicu i reče joj: „kćeri, položi ruku tvoju na moje rame!” Devica tako učini. Tada se svetitelj milosrdni pomoli Bogu u srcu, da Bog izbavi devicu od iskušenja, i da njena telesna strast pređe na njega. Tako se i dogodi. Devica se smiri potpuno, i ostade u manastiru, a svetitelj Božji ode svojim putem. No idući raspali se u njemu strasna pohot i sva mu krv zakipi kao u ognju. On poželi pre umreti nego li dati strasti na volju. Pa ugledav nekakvu veliku zmijurinu, pritrča joj, da bi bio ujeden od nje i umrtvljen. No zmija ga ne hte ujesti. On je poče dražiti, da bi ga ujela, no čim se dohvati do nje, zmija crče. U tom času i plamen pohote iščeze iz Joanikija.
Vidite li, da su bludni demoni najgori od svih, jer prep. Joanikije nije mogao da trpi napad bludne strasti i bludnih demona i želeo je da umre.
Bog je zaštitio prirodu od demona kod prvog telesnog utiska, pa kad čovek prvi put uzme duvan ili alkohol – tu je odvratan utisak i to je prirodni utisak od duvana ili alkohola, ali ako čovek nastavi da siluje prirodu i da se navikava na duvan ili alkohol, tada se on poklanja demonu, prihvata njegov utisak i postaje rob đavolji.
Zbog toga je Crkva zapovedila neprestanu molitvu ili bar što češće molitvu, da bi se čovek izbavio od demonskih utisaka u današnje vreme, pa ko zanemaruje molitvu, taj je sam kriv za svoju pogibiju. Jer ko se ne izbavi od demonskog utiska, taj ima demonski pečat u sebi i poklonio se demonu, i taj će se sigurno pokloniti i antihristu i primiti antihristov pečat, a tu već nema pokajanja i tu sleduju večne muke.
Crkva je zapovedila neprestanu molitvu ili bar što češće molitvu, da bi se čovek izbavio od demonskih utisaka u današnje vreme, pa ko zanemaruje molitvu, taj je sam kriv za svoju pogibiju. Jer ko se ne izbavi od demonskog utiska, taj ima demonski pečat u sebi i poklonio se demonu, i taj će se sigurno pokloniti i antihristu i primiti antihristov pečat, a tu već nema pokajanja i tu sleduju večne muke.
+ + +
Na Gori Kušanja đavo je predložio Isusu kao što piše u jevanđelju: „Opet Ga uze đavo (i odnese) na goru visoku veoma, i pokaza Mu sva carstva sveta i slavu njihovu; i govori Njemu: sve ovo daću Tebi, ako padneš i pokloniš se meni“ (Mt.4:8-9). I u drugom jevanđelju isto: „I uzvede Njega đavo na goru visoku i pokaza Mu sva carstva vaseljene u trenutku vremena, i reče Mu đavo: Tebi ću dati svu vlast ovu i slavu njihovu, jer je meni predana, i kome ja hoću, dajem je; Ti dakle ako se pokloniš preda mnom, biće sve Tvoje“ (Lk.4:5-7).
I pitanje je: otkuda đavolu vlast i ko je dao njemu vlast nad celim svetom? Nema đavo stvarnu vlast, nego on vlada pomoću utisaka, jer je rečeno: „I pokaza Mu sva carstva sveta i slavu njihovu“ – to nije stvarna vlast, nego to je utisak carstva i slave; isto i u drugom jevanđelju rečeno je: „Pokaza Mu sva carstva vaseljene u trenutku vremena“ – to nije stvarna vlast, nego to je utisak carstva i slave. Jer đavo nema stvarnu vlast, nego on vlada pomoću utisaka, i zato je u Crkvi obavezna neprestana molitva ili bar što češće molitva – da bi se izbavio čovek od demonskih utisaka.
Đavo je rekao Isusu: „Ako padneš i pokloniš se meni, sve ovo daću Tebi“, ali neće stvarno dati, nego daće utiske o carstvu i slavi, i ko primi demonski utisak, taj se poklonio đavolu i postao je rob njegov. Isto je đavo rekao Isusu: „Ako se pokloniš preda mnom, biće sve Tvoje“, ali neće stvarno dati, nego daće utiske o vlasti i slavi, i ko primi demonski utisak, taj se poklonio đavolu i postao je rob njegov. I ako ljudi ne bi primili demonske utiske, onda đavo ne bi mogao da vlada nad ljudima, nego kad ljudi prime njegove utiske, tada oni postaju njegovi robovi.
Prema tome, ko primi đavolji utisak, taj se poklonio njemu i postao njegov rob, i obratno, ko ne primi đavolji utisak, taj se nije poklonio njemu i nije njegov rob. Da uzmemo, na primer, utisak od krađe, to je bolest zvana kleptomanija i čovek je kleptoman, to potiče od grčke reči „kleptis“ – lopov. Ko primi taj demonski utisak od krađe, taj postaje đavolji rob, postaje kleptoman, a ko se nije bavio krađom, njemu je nepoznat taj demonski utisak. Ili da uzmemo utisak od jela, tu ima dve manije – manija grla i manija želuca, tj. ludilo grla i ludilo želuca, obe bolesti potiču od demonskog utiska. Zato Crkva zapoveda post, da hrišćanin ne bi primao demonski utisak od jela i da ne bi robovao đavolu. Zato i Bog šalje bolesti i nesreće ljudima, da bi ih izbavio od demonskih utisaka.
Posebno da razmotrimo bludni utisak, jer on je najgori i zbog toga je ženama zabranjen pristup u Svetu Goru i zbog toga je apostol Pavle zapovedio: „Bežite od bluda!“ U Bibliji je opisano zbog čega je došao Potop na zemlju i ovako stoji: „A kad se ljudi počeše množiti na zemlji, i kćeri im se narodiše, videći sinovi Božiji kćeri čovečije, kako su lepe, uzimaše sebi žene od svijeh, koje izabraše“ (1 Mojs.6:1-2). Rečeno je: „videći sinovi Božiji kćeri čovečije, kako su lepe“ – to je demonski utisak od ženske lepote i to je jedan od uzroka zbog čega je bio Potop na zemlji. Tako žena, koja se udešava da bude lepa, ona je đavolja robinja i privlači druge đavolje robove, koji god gledaju na njenu lepotu. I u jevanđelju Gospod to potvrđuje i kaže: „Svaki, koji pogleda na ženu sa željom za njom, već je učinio blud (ili preljubu) sa njom u srcu svojem“ (Mt.5:28), to jest, ko primi utisak od ženske lepote, taj postaje rob bludnog demona. Još gori je utisak od telesnog bluda i to nije prirodni utisak, nego to je demonski utisak. Kada bludnici naviknu na blud oni su primili bludni utisak i postali su robovi bludnog demona. A tako se navikavaju na blud i u braku, i izbegavanje začeća i abortusi svedoče o bludu u braku.
Taj bludni demon je najgori od svih demona, to je poznato iz Žitija prep. Joanikija Velikog, o tome govori i Prolog Svetog Vladike Nikolaja:
RASUĐIVANJE (za 4 novembar)
Milost je plod vere. Tamo gde ima prave vere, ima i prave milosti; Sv. Joanikije prohođaše jednom pored nekog ženskog manastira, u kome među mnogim monahinjama behu i neka mati i kći. Navališe zli dusi s telesnim iskušenjem na mladu kćer, i rasplamteše bludnu pohot u njoj u tolikoj meri da ona htede otići iz manastira, da se udaje. Uzalud je majka savetovaše da ostane. Ne hte ćerka ni da čuje. Kada majka vide sv. Joanikija, ona ga umoli, da i on savetuje ćerku njenu, da ne ide iz manastira i ne izlaže dušu svoju pogibelji. Joanikije prizva devicu i reče joj: „kćeri, položi ruku tvoju na moje rame!” Devica tako učini. Tada se svetitelj milosrdni pomoli Bogu u srcu, da Bog izbavi devicu od iskušenja, i da njena telesna strast pređe na njega. Tako se i dogodi. Devica se smiri potpuno, i ostade u manastiru, a svetitelj Božji ode svojim putem. No idući raspali se u njemu strasna pohot i sva mu krv zakipi kao u ognju. On poželi pre umreti nego li dati strasti na volju. Pa ugledav nekakvu veliku zmijurinu, pritrča joj, da bi bio ujeden od nje i umrtvljen. No zmija ga ne hte ujesti. On je poče dražiti, da bi ga ujela, no čim se dohvati do nje, zmija crče. U tom času i plamen pohote iščeze iz Joanikija.
Vidite li, da su bludni demoni najgori od svih, jer prep. Joanikije nije mogao da trpi napad bludne strasti i bludnih demona i želeo je da umre.
Bog je zaštitio prirodu od demona kod prvog telesnog utiska, pa kad čovek prvi put uzme duvan ili alkohol – tu je odvratan utisak i to je prirodni utisak od duvana ili alkohola, ali ako čovek nastavi da siluje prirodu i da se navikava na duvan ili alkohol, tada se on poklanja demonu, prihvata njegov utisak i postaje rob đavolji.
Zbog toga je Crkva zapovedila neprestanu molitvu ili bar što češće molitvu, da bi se čovek izbavio od demonskih utisaka u današnje vreme, pa ko zanemaruje molitvu, taj je sam kriv za svoju pogibiju. Jer ko se ne izbavi od demonskog utiska, taj ima demonski pečat u sebi i poklonio se demonu, i taj će se sigurno pokloniti i antihristu i primiti antihristov pečat, a tu već nema pokajanja i tu sleduju večne muke.