Sopstvena uverenja, projekcije, bol & co

uvek polazim od toga kako je covek dobar a tek kad se zaljubim eeeeeeeeeee....ma nikako da shvatim da smo svi kombinacije vrlina i mana.....ruzicaste naocare mi u zaljubljenosti vrlo lepo stoje....sva sreca, znam koliko letim bez krila dok sam zaljubljena i zbog toga bezim od tog osecaja koliko god mogu....
 
Hm, mnogo toga bih rekla i pitala a ne znam kako da upakujem sve to da budem jasna :think:
Pa da probam :lol:


Koliko puta u zivotu ste patili zbog sopstvenih projekcija? Zbog umisljene ogromne ljubavi (a voleli ste samo vi, ili je voleo/la i on/ona ali ste vi to preuvelicavali i dizali u nebesa) ?
Da li i dalje ocekujete, trazite, verujete u te bajke, najljubavnije ljubavi ili vas zivot vec demantovao?
I da li su vas ti padovi ako ste ih doziveli naucili necemu? Jel ste od onih koji smatraju (poput mene) da su bol i taj neki period patnje ponekad dobri za samospoznaju i osveshcivanje ili prezirete bilo kakvu glorifikaciju bola ne analizirate unazad i terate dalje?

Ako me razumete :lol:

Bol me naučio da se probijam kroz svoje iluzije.Samo zahvaljujući njemu uspjela sam da ih prepoznam,osvijetlim i ostavim da gore negdje ispod neke ulične lampe.
I kad su mi pričali kako bol oplemenjuje,nisma vjerovala.
Te ljubavi koje sam živjela,ti muškarci koje sam voljela bili su samo ogledala moje vlastite ljubavi.
Kad sam to shvatila,počela sam da živim.
 

Back
Top