Šopenehauer o teznjama, željama i o ženama

ja sam zapamtila o njemu da je imao dosta para i da je bio gurman,da svom bratu ili nekom bliskom iz porodice nije pomogao,i što je interesantnto da je prije nego što je umro ostavio pare na dosta mjesta u kući.Trebalo je pronaći prvu poruku, u kojoj je pisalo gdje je sledeće mjesto sa parama i t.d.Grupi ljudi je za taj posao trebalo dvije godine.
 
Bez namere da omalovažavam nečije životno delo volela bih da svima skrenem pažnju na sledeće:
Ljudi su veliki idolopoklonici. Kada se razočaraju u svoj predmet obožavanja dogodi se da odu u drugu krajnost i da prezru istog, pričajući o njemu najgore. Ta ISKLJUČIVOST je ono što grupu ljudi pretvara u stado ovaca. A takvih smo primera mi, kao Srbi, imali dovoljno... Uđite u neku firmu, ista stvar. Porodica, zajednica, zgrada...
Zaista mislim da je to pogrešno.
I šta ustvari hoću da kažem?
Možda, MOŽDA je
 
Kelis:
Kao sto znate po Sopenhaueru zelje i potrebe su definisane kao glad ili zedj, cim su sprovedene u delo, ne osecamo ih vise, one ostaju iza nas a mesto je vec zauzela druga zelja …i tako u beskonacnost.
Jedna od deset zelja se ispuni…ovih devet ostaje neostvareno, i mi osecamo patnju…bol.
Konacno zadovoljenje je prividno.
Sustina je da stalno nesto zelimo i vise vremena provedemo u patnji zbog neispunjenja, nego sto osecamo zadovoljstvo.
Po njegovom misljenu treba se boriti i savladati volju za zivotom, negirati je…
Ja mislim da treba do kraja isterati volju prema životu.
Zašto odustati?
Da se ne bi patilo???
Pih.
Zašto je sreća vrednija od patnje? I ne, nisam mazohista.
Samo nekako, što sam starija sve više mislim da je to... jedno te isto... da su sve to (emocije, prijatne i neprijatne, želje, težnje...) trenutne slike kaleidoskopa jednog života.
Da li ćeš se upustiti u neku sreću ili u neku patnju zavisi od tebe.
Sve zavisi od tebe. Divno i zastrašujuće, zar ne? :D

P.S. One njegove stavove o ženama me mrzi i da komentarišem.
 

Back
Top