Ja sam ovog čoveka upoznala 2006. godine. Još tada, pre nego što je izašlo sve u javnost, znala sam za metode koje primenjuje. Otvoreno je o tome pričao. I nisam poverovala da je to baš tako, sve dok dosta posle nisam videla onaj snimak...
Obišla sam taj kamp u Crnoj Reci tada... utisci su mi bili podeljeni. Sa jedne strane, znala sam da naplaćuje 300 evra mesečno po štićeniku, ali isto tako je bilo i štićenika, i to ne mali broj, koji nisu plaćali ništa. Smešteni u barakama koje su sami pravili, od drveta koje su sami isekli. Sedela sam na klupi koju su oni pravili, ručala šta su oni skuvali... bilo je radne terapije, nije da nije. Sa druge strane, zapitala sam se, još tada i tamo, šta tu košta 300 evra mesečno po štićeniku
Slušajući tog čoveka tada, čula sam mnoge pametne reči...
ALI...
Videla sam i njegovu decu, sve jedno drugom do uveta, koja žive tamo i provode svoje dane sa narkomanima u apstinenciji. Bez dana provedenog u školi!!! Otac Branislav je pričao i o svom mišljenju o školi i školovanju.... On, sa 3 fakulteta, branio je školovanje sopstvenoj deci...
Čula sam tada jako pametne i korisne savete, ali i neka njegova mišljenja, koja su me otavila otprilike u ovom stanju
Jedan dan posete manatiru Crna Reka i par sati provedenih u tom kampu, nisu, naravno, dovoljni da se kaže - ja tog čoveka poznajem. Upoznala ga jesam, i popadiju mu Milanku, i oca Dejana, suštu suprotnost Branislavu...
Takodje sam videla i sve one momke tamo, i ... šta reći... nisu svi dobijali batine, ima ogroman broj tih momaka koji nikada nisu dobili ni čvrgu... sami su to pričali.... a i onih koji su u toj trpezariji bili redovni na porciji lopate i ašova... Sve je to javno pričano...
Ne znam... koliko me je ovo iznenadilo, toliko i nije... Znam da taj čovek nije imao loše namere, naprotiv. Čula sam ga šta je pričao, videla koliko mu je stalo do tih momaka...
I popovi su ljudi. Da li Branislav ima neke sklonosti ka nasilju od ranije, ili je pored svih tih momaka, narkomana, i ovakvih i onakvih, promenio stavove, mišljenja, svest, podsvest...? Ne znam...
... moglo se ovo očekivati, moglo je, na žalost...
Obišla sam taj kamp u Crnoj Reci tada... utisci su mi bili podeljeni. Sa jedne strane, znala sam da naplaćuje 300 evra mesečno po štićeniku, ali isto tako je bilo i štićenika, i to ne mali broj, koji nisu plaćali ništa. Smešteni u barakama koje su sami pravili, od drveta koje su sami isekli. Sedela sam na klupi koju su oni pravili, ručala šta su oni skuvali... bilo je radne terapije, nije da nije. Sa druge strane, zapitala sam se, još tada i tamo, šta tu košta 300 evra mesečno po štićeniku

Slušajući tog čoveka tada, čula sam mnoge pametne reči...
ALI...
Videla sam i njegovu decu, sve jedno drugom do uveta, koja žive tamo i provode svoje dane sa narkomanima u apstinenciji. Bez dana provedenog u školi!!! Otac Branislav je pričao i o svom mišljenju o školi i školovanju.... On, sa 3 fakulteta, branio je školovanje sopstvenoj deci...
Čula sam tada jako pametne i korisne savete, ali i neka njegova mišljenja, koja su me otavila otprilike u ovom stanju

Jedan dan posete manatiru Crna Reka i par sati provedenih u tom kampu, nisu, naravno, dovoljni da se kaže - ja tog čoveka poznajem. Upoznala ga jesam, i popadiju mu Milanku, i oca Dejana, suštu suprotnost Branislavu...
Takodje sam videla i sve one momke tamo, i ... šta reći... nisu svi dobijali batine, ima ogroman broj tih momaka koji nikada nisu dobili ni čvrgu... sami su to pričali.... a i onih koji su u toj trpezariji bili redovni na porciji lopate i ašova... Sve je to javno pričano...
Ne znam... koliko me je ovo iznenadilo, toliko i nije... Znam da taj čovek nije imao loše namere, naprotiv. Čula sam ga šta je pričao, videla koliko mu je stalo do tih momaka...
I popovi su ljudi. Da li Branislav ima neke sklonosti ka nasilju od ranije, ili je pored svih tih momaka, narkomana, i ovakvih i onakvih, promenio stavove, mišljenja, svest, podsvest...? Ne znam...
... moglo se ovo očekivati, moglo je, na žalost...