...kad pomenu životne muke , naročito one koje proizilaze iz negativnih karakternik svojstava ljudi ( nama dragih životnih sapatnika , pa i onih koji na život ogadiše ), neke mudrosti kažu da su takvi ljudi tu zbog nas i razlike između nas i njih...oće reći, razlike u karakternim svojstvima čine nas ljudima ili zverima...pa pošto su oni tu kao nekakve zveri , manje ili pak veće, mi trebamo krenuti putem očovečenja...a ono, očovečenje, bilo bi u savladavanju tih životnih muka na način koji ne izlazi iz etike vrlina...dakle, njihovo postojanje uslovljava naše očovečenje...i taj put očovečenja može biti dvojak ...religijski , koji se sastoji u strpljivom trpljenju zemaljskih muka i čekanju nebeskog života , ili da kažem filosovski, koji traži da životne muke savladavamo , prevazilazimo i otklanjamo na način i sredstvima koji nisu nečovečni i ne ruše okvire vrlina...dakle, treba da budemo bolji i čovečniji od onih koji su proizveli ili prouzrokovali muke koje nas spopadaju....
...nešto slično važi i za muke koje nam priroda priredi sa svojim nepogodama u svojim pojavama , kao i muke koje nastanu prouzrokovane našim neznanjem...
...važno je znati, da savladavajući životne muke ne smemo čini greh prema sebi i svom telu...dakle i tu važi ophođenje u okvirima vrlina - čovečnosti...onda život postaje visoko smislen i izazovan ...
...volim da mislim , da život koji se kreće u okvirima etike vrlina - čovečnosti , u svim pogledima je viteški - anđeoski život !
...današnje vreme, u kome čovek stasava i razvija se , svo je protivu ovakvog viteštva i ovakve anđeoske duše...ceo obrazovni sistem , zajedno sa duhovnim institucijama protive se takvom očovečenju i nastoje da proizvode ( da, bukvalno da proizvode ) čoveka mase , argatora , primitivne biološke surove mašine, koja je strpljivi trpljač sa moćima razmnožavanja i roditeljskog reprogramiranja ( roditelji se reprogramiraju u svojoj teci - obnavljaju svoja karakterna svojstva i osobenosti biološke mašine i tako u nedogled cirkulišu ciklusi proizvodnje bioloških mašina )...
...kad malo bolje zavirimo u sopstvenu amorfnost i njenu masu, i kad spoznamo svoje stanje u kome se nalazimo, onda ima smisla da krenemo putem očovečenja - viteštva...tad možemo da rušimo u sebi društveni produkt - čoveka mašinu i izgrađujemo slobodnog čoveka viteza...a ako to obelodanimo , postajemo prosvetitelji...no treba znati da zbog prosvetiteljskog rada vitezovi završavaju na krstu, bivaju otrovani ili spaljivani, mnogi su streljani i obešeni , a većina je utamničena i sklonjena iz žiže javnog života...
...pa sad izvolte...krenite protivu narko bosova, šefova navijačkih grupa, šefova političkih partija, vlade i predsedničkog kazandžije , službi državne bezbednosti u ilegali....Jovo Kapičić zaslužio je penziju ne zbog svog životnog delanja i punjenja masovnih grobnica širom države , već zbog toga što nam je obnarodovao tu istinu...istinu da se vlast brni svim sredstvima uništavanja ljudskih života i da tu nema ničeg ljudskog nit će ga biti...a to što to nema smisla, to personalne postavke na bilo kojoj vlasti ne zanima...pa vlast i nije ljudska , već zverska !
..ne dirajte u zenicu oka vlasti - ne dirajte navijače , decu vašu !?
...