JA KOJI JESAM
Poznat
- Poruka
- 7.799
Koja je razlika izmedju "imaginacije" i "apsolutnih principa postojanja"?
Imaginaciju stvaraš intelektom i logikom. Apsolutni principi postoje prije stvorenja, u apsolutu, gdje niti intelekt niti logika nemaju funkciju već postoje kao suština koja ima Znanje-o-Sebi. Apsolutni principi postojanja su zaslužni za životna iskustva. Razumom ih najčešće iskrivljujemo, ne shvatamo ih, i tako iskrivljene ih i tad takođe koristimo ali nam tako iskrivljeni ne donose željene rezultate. Uistinu, bez obzira na to što ih iskrivljujemo svojom percepcijom i što nam ne donose željene rezultate, ti principi, bili shvaćeni ili ne u samoj projekciji, jednako rade.
Evo jedan osnovni princip, princip nad svim principima: LJUBAV.
Ljubav je u akciji non-stop. Da tako nije ne bi bilo niti jednog iskustva. Kako to? Ljubav je bezuslovno davanje i kao takva Ljubav je nepromienjiva kao i sam apsolut. Doživljaj Ljubavi se mijenja po individualnom shvatanju ovog principa ali se doživljaj, bilo kakav da je, stvara isključivo zahvaljući principu onakvom kakav jeste. Shvatanje principa dakle ne iskrivljuje i sam princip već uslovljava doživljaj iskustva koje se kroz taj princip manifestuje. Neshvatanjem principa biće doživljava privid totalnog odvajanje od cjeline te se osjeća napuštenim, izolovanim. Međutim, to nije istina. Istina je da je SVE povezano u JEDNOM, u biću-koje-jesmo, i da se sve što postoji uistinu daje jedno drugom bezuslovno. To je, kao što rekoh osnova postojanja ali takođe i postajanja. Evo primjer: Dva čovjeka koji su neprijatelji su dovedeni u odnos upravo iz Ljubavi, dakle tim bezuslovnim davanjem. Iako između ta dva čovjeka postoji uslov njihovog neprijateljstva; neslaganje, neshvatanje, neprihvatanje itd., oni nisu u tom neprijateljskom odnosu dovedeni njihovim 'naizgled' neslaganjem već njihovim davanjem jedan drugome kroz isti motiv. I jedan i drugi se daju bezuslovno da bi u projektovanoj realnosti i jedan i drugi mogli doživjeti 'neprijteljstvo' kao posledicu manifestacije zajedničkog motiva...a koji se u njima rađa isključivo zbog percepcije.
Kako je moguće da Ljubav, koju hrišćanska religija smatra najvišim dobrom, omogućava kreaciju zla?
Ljubav ne bira. Ljubav je Princip bezuslovnog davanja SEBE...SVEMU. Biće može da bira kako da se daje ili predaje a njegov izbor mu omogućava i iskustvo kroz akciju. Dakle, biće može da odluči KAKO da se daje ali ne može da odluči da se uopšte i NIKAKO ne daje. To je već odlučeno u samom postojanju, u apsolutu.
Uz to, mnogi ljudi govore o bezuslovnoj Ljubavi...što je totalno pogrešno imenovanje. Ne postoji bezuslovna LJUBAV, postoji bezuslovno davanje a to davanje se jednom riječju predstavlja kao Ljubav. I ako se upitamo šta je to majčinska Ljubav recimo, za koju se smatra da je bezuslovna, doći ćemo do saznanja da je to DAVANJE MAJKE (Sebe) DJETETU BEZUSLOVNO, bezrezervno. Stoga, majčinska Ljubav je sinonim za bezuslovno davanje a ne za bezuslovnu Ljubav. Bezuslovna Ljubav bi onda bila bezulovno bezuslovno davanje...što kao objašnjenje principa koji je u akciji uopšte nema smisla.
)))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))
ti to nesto o davacicama ljubavi,one se nude al se ne namecu.....


)
