Смисао Живота

Koja je razlika izmedju "imaginacije" i "apsolutnih principa postojanja"?

Imaginaciju stvaraš intelektom i logikom. Apsolutni principi postoje prije stvorenja, u apsolutu, gdje niti intelekt niti logika nemaju funkciju već postoje kao suština koja ima Znanje-o-Sebi. Apsolutni principi postojanja su zaslužni za životna iskustva. Razumom ih najčešće iskrivljujemo, ne shvatamo ih, i tako iskrivljene ih i tad takođe koristimo ali nam tako iskrivljeni ne donose željene rezultate. Uistinu, bez obzira na to što ih iskrivljujemo svojom percepcijom i što nam ne donose željene rezultate, ti principi, bili shvaćeni ili ne u samoj projekciji, jednako rade.

Evo jedan osnovni princip, princip nad svim principima: LJUBAV.

Ljubav je u akciji non-stop. Da tako nije ne bi bilo niti jednog iskustva. Kako to? Ljubav je bezuslovno davanje i kao takva Ljubav je nepromienjiva kao i sam apsolut. Doživljaj Ljubavi se mijenja po individualnom shvatanju ovog principa ali se doživljaj, bilo kakav da je, stvara isključivo zahvaljući principu onakvom kakav jeste. Shvatanje principa dakle ne iskrivljuje i sam princip već uslovljava doživljaj iskustva koje se kroz taj princip manifestuje. Neshvatanjem principa biće doživljava privid totalnog odvajanje od cjeline te se osjeća napuštenim, izolovanim. Međutim, to nije istina. Istina je da je SVE povezano u JEDNOM, u biću-koje-jesmo, i da se sve što postoji uistinu daje jedno drugom bezuslovno. To je, kao što rekoh osnova postojanja ali takođe i postajanja. Evo primjer: Dva čovjeka koji su neprijatelji su dovedeni u odnos upravo iz Ljubavi, dakle tim bezuslovnim davanjem. Iako između ta dva čovjeka postoji uslov njihovog neprijateljstva; neslaganje, neshvatanje, neprihvatanje itd., oni nisu u tom neprijateljskom odnosu dovedeni njihovim 'naizgled' neslaganjem već njihovim davanjem jedan drugome kroz isti motiv. I jedan i drugi se daju bezuslovno da bi u projektovanoj realnosti i jedan i drugi mogli doživjeti 'neprijteljstvo' kao posledicu manifestacije zajedničkog motiva...a koji se u njima rađa isključivo zbog percepcije.

Kako je moguće da Ljubav, koju hrišćanska religija smatra najvišim dobrom, omogućava kreaciju zla?
Ljubav ne bira. Ljubav je Princip bezuslovnog davanja SEBE...SVEMU. Biće može da bira kako da se daje ili predaje a njegov izbor mu omogućava i iskustvo kroz akciju. Dakle, biće može da odluči KAKO da se daje ali ne može da odluči da se uopšte i NIKAKO ne daje. To je već odlučeno u samom postojanju, u apsolutu.

Uz to, mnogi ljudi govore o bezuslovnoj Ljubavi...što je totalno pogrešno imenovanje. Ne postoji bezuslovna LJUBAV, postoji bezuslovno davanje a to davanje se jednom riječju predstavlja kao Ljubav. I ako se upitamo šta je to majčinska Ljubav recimo, za koju se smatra da je bezuslovna, doći ćemo do saznanja da je to DAVANJE MAJKE (Sebe) DJETETU BEZUSLOVNO, bezrezervno. Stoga, majčinska Ljubav je sinonim za bezuslovno davanje a ne za bezuslovnu Ljubav. Bezuslovna Ljubav bi onda bila bezulovno bezuslovno davanje...što kao objašnjenje principa koji je u akciji uopšte nema smisla.
 
ево, управо се наметнула, сестра прошла на фду :))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))
 
kako се онда, она мени није дала?! ;)Ја тражио, покушо све, али не даде се. :sad2:

Ajde da ti pomognem da shvatiš:

Kako ti se nije dala?

Dala ti se tako i za toliko za koliko si imao priliku da je iskoristiš kao objekat svog usmjerenja. 'Ona' ti je omogućila da doživiš neuspjeh, koji si sam sebi stvorio kao namjeru za željeno iskustvo kroz percepciju. Dakle, njeno davanje, njena bezuslovnost, je tebi očigledno nevidljivo-a, te i nisi bio očaran njom koja ti se davala (za toliko) već si bio očaran (i još si , očigledno) realizacijom svoje kreacije: manifestacijom svog 'neuspjeha', svoje percepcije. 'Neuspjeh' ne bi bio uvjerljiv (uspješan) da 'ona' nije bila prisutna u tom odnosu, da se nije davala. Treba da joj se zahvališ za njeno bezuslovno prisustvo u tvom planu. Zahvalnost je čin potpunog shvatanja principa.

Principi su nepromjenjivi, u Bogu su, od Boga su, i uvijek nam bezuslovno služe dok se projektujemo u iskustva, ma kako doživljavali produkt njihove upotrebe.
 
Poslednja izmena:
Ajde da ti pomognem da shvatiš:

Kako ti se nije dala?

Dala ti se tako i za toliko za koliko si imao priliku da je iskoristiš kao objekat svog usmjerenja. 'Ona' ti je omogućila da doživiš neuspjeh, koji si sam sebi stvorio kao namjeru za željeno iskustvo kroz percepciju. Dakle, njeno davanje, njena bezuslovnost, je tebi očigledno nevidljivo-a, te i nisi bio očaran njom koja ti se davala (za toliko) već si bi očaran (i još si , očigledno) realizacijom svoje kreacije: manifestacijom svog 'neuspjeha'. 'Neuspjeh' ne bi bio uvjerljiv (uspješan) da 'ona' nije bila prisutna u tom odnosu, da se nije davala. Treba da joj se zahvališ za njeno bezuslovno prisustvo u tvom planu. Zahvalnost je čin potpunog shvatanja principa.

Principi su nepromjenjivi, u Bogu su, od Boga su, i uvijek nam bezuslovno služe dok se projektujemo u iskustva, ma kako doživljavali produkt njihove upotrebe.

možeš li da preformulišeš ovo, ili da ubacim u prevodioca?
 
možeš li da preformulišeš ovo, ili da ubacim u prevodioca?

Evo mogu ja???
(A ti M psst:mrgreen:)
Naime...Isto ti je Kverki i da je kresneš i da masturbiraš...O čemu se radi...O tome da si u Apsolutu
Jedno s Objektom tvojih želja koji je tvoja projekcija kao i Ti koji jesi koji se obraća za pomoć blesi...
Ustvari ti je svejedno što god i da pomisliš-to je samo projekcija ovog koji jeste kroz filtere micronajt
kroz Apsolutno romantićno...

 
Poslednja izmena:
Ajde da ti pomognem da shvatiš:

Kako ti se nije dala?

Dala ti se tako i za toliko za koliko si imao priliku da je iskoristiš kao objekat svog usmjerenja. 'Ona' ti je omogućila da doživiš neuspjeh, koji si sam sebi stvorio kao namjeru za željeno iskustvo kroz percepciju. Dakle, njeno davanje, njena bezuslovnost, je tebi očigledno nevidljivo-a, te i nisi bio očaran njom koja ti se davala (za toliko) već si bio očaran (i još si , očigledno) realizacijom svoje kreacije: manifestacijom svog 'neuspjeha', svoje percepcije. 'Neuspjeh' ne bi bio uvjerljiv (uspješan) da 'ona' nije bila prisutna u tom odnosu, da se nije davala. Treba da joj se zahvališ za njeno bezuslovno prisustvo u tvom planu. Zahvalnost je čin potpunog shvatanja principa.

Principi su nepromjenjivi, u Bogu su, od Boga su, i uvijek nam bezuslovno služe dok se projektujemo u iskustva, ma kako doživljavali produkt njihove upotrebe.

a znaci ti uzmes isprojektujes sebi zenku savrsenu i dozivljavas uspehe again and again......:lol:
el to neki sex van tvog razuma u tacki apsoluta sa zenkom koja jeste?:hahaha:
e... ma stoli tebe projektor......:hahaha:
 
Evo mogu ja???
(A ti M psst:mrgreen:)
Naime...Isto ti je Kverki i da je kresneš i da masturbiraš...O čemu se radi...O tome da si u Apsolutu
Jedno s Objektom tvojih želja koji je tvoja projekcija kao i Ti koji jesi koji se obraća za pomoć blesi...
Ustvari ti je svejedno što god i da pomisliš-to je samo projekcija ovog koji jeste kroz filtere micronajt
kroz Apsolutno romantićno...


Sjedi, Jedan.
 
Dala ti se tako i za toliko za koliko si imao priliku da je iskoristiš kao objekat svog usmjerenja. 'Ona' ti je omogućila da doživiš neuspjeh,

јетсе, омогућила ми је иако јој ја нисам то тражио да ми омогући?? Зашто?

...koji si sam sebi stvorio kao namjeru za željeno iskustvo kroz percepciju.
ово ћеш морати да покажеш. Јер ја нисам себи створио намеру за беуспехом.

Dakle, njeno davanje, njena bezuslovnost, je tebi očigledno nevidljivo-a, te i nisi bio očaran njom koja ti se davala (za toliko) već si bio očaran (i još si , očigledno) realizacijom svoje kreacije: manifestacijom svog 'neuspjeha', svoje percepcije. 'Neuspjeh' ne bi bio uvjerljiv (uspješan) da 'ona' nije bila prisutna u tom odnosu, da se nije davala.

Ма да се она мени давала довољно јасно, видео бих ја то. Ја бих онда био очаран њом. Дакле, није се давала! Знам толико кад су жене у питању. А знам и себе. :D
.
Ма што сам ја био неуспешан, кад сам хтео да будем успешан? Моја креација није била неуспех, већ успех. И ако ти мислиш да јесте била неуспех, и да се раумеш у то, онда ти мени овде дај савет како да своју крецију неуспех избацим, и како да убацим креацију успех? Хвала за помоћ.
 
И ако ти мислиш да јесте била неуспех, и да се раумеш у то, онда ти мени овде дај савет како да своју крецију неуспех избацим, и како да убацим креацију успех? Хвала за помоћ.

Evo, prvi put jedno pitanje koje daje mogućnost PRAKTIČNE UPOTREBE ovih diskusija. Hvala!

.

Kad govorimo o 'uspjehu' moramo znati i na kojem nivou o 'uspjehu' govorimo.
Naime, ako govorimo o želji koju si stvorio svojim Svjesnm razumom; 'da podijeliš (po tebi) lijepe momente sa tom osobom', onda je tvoj doživljaj manifestacije tvoje želje čist NEUSPJEH. Nisi uspio da ostvariš ono što si u svojim mislima (dakle svojim Svjesnim razumom) poželio, namjerio. Ako ti je to jasno onda mora da postoji 'nešto' u tom procesu manifestacije što je stvorilo tvoj 'NEUSPJEH'. Po tvom mišljenju to je 'NJENA ODLUKA' da se tebi ne-da. To, na osnovu čega ti donosiš takav zaključak je ono doživljeno, što ti je postalo vidljivo, dakle tvoj zaključak je baziran na PROJEKTOVANOM DOGAĐAJU (doživljaju).

Ali svakoj projekciji prethodi 'nešto' drugo. Filmskoj projekciji prethodi svjestlosni zrak na kojemu je donešena (projektovana) informacija sa filmske trake, sa CD-a. Toj informaciji koja je već utkana na filmsku traku, urezana na CD, prethodi nekakvo kretanje koje je snimljeno, ucrtano, zabilježeno. Film koji gledaš na ekranu, dakle, nije istina koja se stvara u tom ekranu. Film je posledica već stvorene priče, koja je zabilježena snimanjem po određenom scenariiju. I dok si bio u bioskopu recimo, da li si se ikad postavio u poziciju režisera??? Da li si ikada pomislio: "KAKO JE OVAJ FILM STVOREN?" Pretpostavljam da je to svakome od nas na trenutak padalo na pamet. Ali mi nismo išli u bioskop samo da bi smo gledali i primjećivali poziciju režisera i scenariste itd. (to čine filmski kritičari, studenti i učitelji filma), već da bi doživio iskustvo koje nam se predstavlja kroz projekciju tog scenarija, akcije, režije kao cjeline (Filma)...putem slike i zvuka.

Ali ako smo se ikada našli u bioskopu i pomislili o tome kako je za taj Film prvo napisan scenario i kako je režiser režirao scene po njemu, te smo i Film vidjeli kao djelo stvaraoca a ne kao realnost u koju smo se svojim bićem (duhom) unijeli slučajem, ZAŠTO TO NIKADA NE ČINIMO U SVOJOJ REALNOSTI? ZAŠTO NIKADA NE ZASTANEMO I UPITAMO SE: "KAKO SAM NAPISAO OVAJ SCENARIO, KAKO SAM STVORIO OVU PERCEPCIJU KOJU SEBI SAD PROJEKTUJEM KAO REALNOST, STVARNOST?"

Previše volimo da se uživljavamo u ulogu glavnog glumca i u njegove avanture, eto zašto. Subjekat je glavi glumac ove životne predstave.
.

Dakle, da bi se doživio 'NEUSPJEH' mora da postoji scenario po kojemu će se radnja 'neuspjeha' odvijati. 'Neuspjeh' je dakle CILJ, te ga na nivou scenariste i režisera ove realnosti i nemožemo nazvati 'neuspjehom'. 'Neuspjeh' je upravo ono što si planirao te si stoga totalno USPIO u svom planu. Problem je što se ova realnost, za razliku od realnosti Filma, dešava u momentu dok je PIŠEŠ. Dakle, dok pišeš scenario, snimaš ga...ali ga istovremeno i projektuješ a što je najvažnije od svega, tad ga i gledaš i DOŽIVLJAVAŠ ga kao svoju realnost. U takvom sklopu razum može da se koncentriše samo na jedan od tih mnogostrukih nivoa kreacije. Stoga, ako si (kao biće) razumom koncentrisan na doživljaj, znak je da ono što si pisao, režirao i projektovao ne možeš razumom da sagledaš odjednom i stoga ti sve ono na čemu nije usmjerena konecentracija tvog razuma, ostaje neviđeno, nejasno.

Ali vratimo se na tvoj primjer (bio on stvaran i li ne). Razlog tvom 'neuspjehu' jeste tvoj neviđeni, ne-svjesni scenario. Dakle, nisi shvatio i još ne shvataš da je tvoja realnost posledica USPJEŠNE manifestacije ne-svjesnog scenaria, nesvjesno stvorene želje 'iskustva neuspjeha'.

A kako si mogao bar otkriti kakav plan je u pitanju, dakle kakav ti je 'bio' istinski cilj do si pisao scenario te realnosti?
Jednostavno. Zamisli da si poželio da sve te divne momente podijeliš sa ženom. Pri tome, u svom srcu i svom razumu znaš da postoji i uslov tom iskustvu, a to je da ti se ona preda. Da li si vjerovao (bez i jedne jedine trunke sumnje u sebi) da će tako da se desi? Pretpostavljam da ćeš da kažeš da nisi. Da jesi ti bi nam sad rekao da si doživio ono što si namjerio. SUMNJA je dakle jedan veoma jasan indikator tvoje istinske (POD-Svjesne) namjere. Pod-Svjesno stvorena namjera potiče iz i od percepcije.

Svaki put kada svojim Svjesnim razumom (onim kojim misliš i čitaš projektovanu realnost) poželiš nešto, u isto vrijeme sagledaj svoje osjećanje o tome što želiš. Tvoje osjećanje će ti reći istinu o tome šta ćeš dobiti kao rezultat svoje želje. Ako je osjećanje POZITIVNO, dakle ako ne osjećaš sumnju, koja se odražava kao NEGATIVNO osjećanje u tijelu dok misliš i želiš, znak je da si na putu realizacije realnosti onakve kakvu si je zamislio. I sve dotle dok se tvoja želja ne ostvari moraš da se držiš u ubjeđenju, u Vjeri, da će tako i da se desi. Ako se bilo kad i na bilo kojem dijelu puta ka realizaciji te želje pojavi tračak sumnje, ta sumnja će (ako ti prođe neviđena) da postane istinski motiv kreacije. Ta sumnja će postati inspirator scenariju koji pišeš i dok se i ne okreneš ona će okrenuti Tebe (tvoju pažnu i volju) ka sebi. Taj momenat je momenat kad se tvoja Želja za 'uspjehom' pretvara u svoju suprotnost, u želju za 'neuspjehom'. I jedno i drugo će da se projektuju podjednako, jer proces projekcije ne bira, ne diskriminiše jednu od druge želje. Do tebe je dakle, da budeš SVJESTAN svog operativnog stanja, stanja sistema ubjeđivanja...svojih osjećanja.
 
Poslednja izmena:
m_25068.jpg


:hahaha1:
 

Back
Top