evo, ovo je iznad primjer o kom pricam.
ne mozete posmatrati tadasnje licnosti iz danasnje perspektive. Narocito NE njihove motive, pobude, nadanja, postupke.
Iako je to sve bilo prije 100-200 godina, sa ove distance i vremena u kojem mi zivimo, i vreena u kojem su ONI zivjeli - to je slobodno moao biti i mracni srednji vijek.
Greška velika u shvatanju.
Imaju neke stvari, koje se nikad i ničim nemogu promijeniti bez obzira na vremensku distancu.
Treba strogo razlikovati napadača i napadnutog.
Turci su došli na te prostore u tuđu zemlju-
NASILNO i bez poziva ili dozvole a Crnogorci su branili svoj dom i ognjište.
To nema nikakve veze sa junaštvom.
A šta je junaštvo najbolje je rekao M.Miljanov:
Junaštvo je vrlina kojom sebe branimo od zla drugih
a čojstvom čovek brani druge od zla u sebi.
Nije problem biti "junak" i iživljavati se nad golorukim narodom a iza sebe imati veliku i naoružanu vojsku.
Šta je to, presudite sami?
Nikako se nemože smatrati junaštvom ono iživljavanje i bahato ponašanje Smail-age, koji je iza sebe imao jaku tursku carevinu, vojsku i oružje a junaštvo je definitivno to, što su napravili ti goloruki seljaci i narod, koji su se sami organizovali bez ičije podrške i pomoći i ubili tako silnog i velikog svoga zulumćara i osvajača, iako su zato kasnije skupo platili.
Mene jedino iznenađuju ovi današnji muslimani, koji sve turske uspjehe smatraju za svoje i dio svoje istorije.
Dakle- oni se sa tim identifikuju sa osvajačima-Turcima.
A poznato je, da su svi Turci posle balkanskih ratova i kapitulacije Turske, protjerani sa Balkana i ostali su samo naši ljudi svih vjera.
Dakle- muslimani se samo zbog vjere identifikuju sa okupatorom Turskom.
Zato je i Njegoš sa pravom rekao;
Bog vas kleo pogani izrodi
Što će turska vjera među vama?
Kuda ćete s kletvom prađedovskom?