Nacije na Balkanu (i šire, opšte pitanje nacionalnog identiteta)

" SRPSTVO" JE NEETIČKI, NADNARODNOSNO - NACIONALNI SLOJ I DOGRADNJA NAD ETNIČKIJEM CRNOGORSTVOM

Crnogorsko (nacionalno i državno) pitanje ne može se suštastveno shvatiti bez razjašnjenja pojmova Crnogorstvo i Srpstvo, njihovoga međuodnošaja, crnogorskoga "srpstva" i oblika "srpstva" u Crnoj Gori.

Crnogorstvo je podumijentno, neposredno - životno načelo Crne Gore. Ono je osnovna kopča zajedništva svijeh koji žive u demokratskoj, pravnoj i suverenoj crnogorskoj, kao svojoj, državi. Crnogorstvo je posebito čojstvo, crnogorski vid univerzalizma. Čojsko i junačko Crnogorstvo je "odbrana sebe od drugoga, a drugoga od sebe".

Crnogorci su istorijski i državotvorni narod koji je stvarao, čuvao i sačuvao Crnu Goru i pronosio slavu njezinoga imena. Crna Gora je stoljećima domovina Muslimana, Albanaca, Hrvata, Srbo - Crnogoraca, Srba i drugijeh koji u njoj žive. Tako su je dugo i doživljavali. Ne trebuje im druga država i otadžbina osim ove koju imaju. Crna Gora im je zajedničko naslijeđe, sudbina, država, domovina i interes.

Tradicionalno naglašavanje crnogorske državotvornosti, tradicije i istorije, u stvari, je nejasan i nedovoljno primjeren politički i ideoloski vid ispoljavanja etničkog Crnogorstva.

Pojam Crnogorstvo je sažimak hiljadugodišnje sopstvene istorije i neprekidnosti dukljansko - zetsko - crnogorske tradicije, državotvornosti i kulture unutar kojih se (pre)uobličavalo i razvijalo narodnosno, nacionalno, socijalno, lično i ljudsko samooslobođenje Crnogoraca i ostalijeh u Crnoj Gori. Etničko Crnogorstvo je neraskopčivo oplemenjeno i crnogorskijem čojskim junaštvom. Izvorno mu odgovara sveta vjera Crnogoraca: vladimiroslavlje, vasilioslavlje, stevanoslavlje, a vrhuni u petrosavlju. Nose nazive po Svetomu Vladimiru, Sv. Vasiliji Ostroškom, Sv.Stevanu Piperskom i Sv.Petru Cetinjskom. Iako se proz istoriju izvorno crnogorsko biće prožimalo i orođavalo sa raznijem uticajima, pa i vjerskijem, Crnogorstvo je neraspučivo od izvorne čistote pravoslavlja Crnogoraca - petroslavlja, odnosno slobodoslavlja, slobodoljublja. Takvo Crnogorstvo je nešto više i šire od samoga crnogorskoga etnosa. Za vjeru Crnogoraca - slobodoslavlja - nije svetoslavlje iznad pravoslavlja i petroslavlja, niti je Sv. Sava najveći svetac, posebito ne viši i od samoga Hrista, kako se to u politiziranom svetoslavlju hoće nametati. Kada se bude biralo izmedju Sv. Save i svetoslavlja, na jednoj, i crnogorskijeh svetaca i petroslavlja - narodne religije Crnogoraca, slobodoslavlja, slobodijade, na drugoj bandi, izbor će pasti na ovo drugo, na Crnogorstvo. Između Sv. Save i Petrovića Njegoša vazda će se izabrati Crnogorac.

Rečeno Crnogorstvo se kroz sopstvenu istoriju prožimalo i dopunjavalo novijem, neetničkijem i nadetničkijem, višenacionalnijem orođenim slojevima i nadgradnjom. Na jednoj bandi je uticaj i sloj "srpske svijesti i tradicije", posebito "srpskog pravoslavlja ("srpske vjere")", kao đelička širega istočno-pravoslavnog kruga, čiji je konkretan oblik crnogorsko "srpstvo". Na drugoj bandi je uticaj i sloj zapadne tradicije i svijesti kao rezultata mediteransko-evropskoga vala. Naravno, tu je poznije i uticaj islama. Na podumijenti izvornoga i samonikloga Crnogorstva ovi uticaji se kroz istoriju miješaju i orođavaju, do Nemanjića uglavnom sa Zapada, poslije njih više sa Istoka.

Samo prisustvo "srpske svijesti i tradicije", "srbovanja" i "srpstva" u Crnoj Gori jeste nesporna činjenica, koja se mora uvažavati. No, umah se mora uviđeti da njezini razni pojavni oblici suštastveno nijesu vid ispoljavanja nacionalnoga (i uopšte etničkoga) iskazivanja Crnogoraca. Uz puno njezino poštovanje, mora se i kritički ispitivati kao bilo koja druga pojava, politički i religiozno-kulturni fenomen, posebno u onijem pojavnim oblicima koji se stalno nastoje mistifikovati, ideologizovati i politizirati, navlastito, onijeh koji su napadni, isključivi i opasni za samo Crnogorstvo i ostala načela.

Sa širenjem nemanjićke države i crkve prodirala je u Crnu Goru i "državna srpska vjera", "srpsko pravoslavlje", koje je vrlo rano stvorilo svetiteljski kult i oreol gotovo svijeh Nemanjića. Preko Srpske crkve, dinastija srpske države postaje i kod nas sastavni dio crkvene (pravoslavne) tradicije. Crnogorski etnos i etos se ogrću "posestrimskom" višenacionalnom srpskom crkvom, višenacionalnom "srpskom vjerom", koja napadno nastoji da se prikaže kao jednonacionalna (srpska, svetosavska). Tu je i (spolja) primljen zajednički "srpski obred" ("krštenje po srpski", "srpsko krštenje") i u borbi "pobratimljeno" "pravoslavno srpstvo", koje se kasnije (u XIX v.) hoće postaviti kao (romantičarsko) svetoslavle, odnosno kao "srpsko pravoslavlje", "srpstvo".

Posebita tisućugodna crnogorska istorija i samostalna država su prvorazredni temelj i ram uobličavanja nesumnjivoga etničkog Crnogorstva koji je stub držač ostalijeh uticaja i njegove nadgradnje. Samostalna istorijska i državno-politička tradicija crnogorska, i u ramu njih crnogorsko etničko uobličavanje, usložnjava se prisustvom Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori. Ovo srednjovjekovno dvojstvo (samostalna crnogorska država, a Srpska crkva u njoj) nemanjićkoga perioda i kasnije uticace i uslovljavaće da se etničko Crnogorstvo dopunjava slojem "srpske tradicije i svijesti", tzv. "srpskijem okvirom", "srpstvom". Tijem se etničko Crnogorstvo prekriva i zamagljuje složenijem pojmom "pravoslavno srpstvo". Srpska pravoslavna crkva i njezina ideologija ("državna srpska vjera") su drugorazredan, naknadni nenarodnosni činilac i ram etnogeneze Crnogoraca. Shvatano u jedinstvu sa etničkijem Crnogorstvom javlja se kao tzv. crnogorsko "srpstvo". Svjesnijem i nesvjesnijem miješanjem, zamjenjivanjem i podmetanjem etničkoga Crnogorstva i takvoga "srpstva" u zamagljenoj (samoj sebi nejasnoj) svijesti, Crnogorci se neosnovano nastoje prikazati kao (etnički) Srbi, a rečeno dvojstvo kao narodnosno (Srbi) i nacionalno, odnosno regionalno (Crnogorci) dvojstvo samijeh Crnogoraca.

"Srpstvo" u Crnoj Gori je, dakle, ideoloska, crkveno-politička, borbeno-saveznička, osvajačka, vjersko-kulturna (nadnacionalna) naslaga nad etničkijem Crnogorstvom. Predstavlja, zanago, njegov neizbježni širi i dodirni politički i religiozno-kulturni činilac. Poseban činilac njihovog zbližavanja im je zajednička patnja i strah od spoljne opasnosti Vizantije i Turaka. Međutijem, ima i onu drugu, tamnu, najčešće zloupotrebljavanu stranu, koja prijeti da ugrozi i uništi samo etničko Crnogorstvo.
 
Ја то видим мало једноставније. Народ је просто скуп појединаца који често имају заједничко етничко порекло; нација је међутим скуп повезан неком заједничком идејом или вредношћу, по правилу нематеријалном. То може бити језик, заједничка историја, заједничко предање, култура, а заправо најчешће све то заједно. Пада ми на памет не могу да се сетим чија реченица "волим Енглезе као народ, али их мрзим као нацију". Овде говорим о европском концепту настанка нације, а допуштам да је нпр. у Кини било сасвим другачије.

У Европи су нације настајале у доба романтизма - крај 19. и прва половина 20. века. Романтизам је био захвална духовна клима која је нацијама давала raison d'etre и тада су настали историјски стереотипи и митови, тада је настајала књижевност, музика и друге уметности које су имале национални предзнак. На Балкану, фактор одређења нације је била и религија, али то се може сматрати изузетком. То је био природни пут стварања нација, нације или "нације" које су доцније настајале смо су покушавале да у некаквој реторти замешају све те састојке. Класичан пример је ЦРна гора последњих десетак година, која фингира постојање сопствене цркве, сопственог језика и измишља потпуно нову историју, јер без свих тих посебности једноставно не постоји ништа што би тај народ издвајало од Срба као нацију. Сама чињеница да ће неко политички да се изјасни као Црногорац, а не као Србин, очито није довољна.

У произвођењу црногорске нације постоји додатан проблем што у време када су се нације рађале, а рекли смо да је то доба романтизма, сва та велика политичка и интелектуална енергија Црне Горе па и Србије је трошена да би се у што већој мери успоставио српскоцрногорски национални идентитет, а не да би се он разбио. Ту мислим на Његоша, Стјепана Митрова Љубишу, па и Марка Миљанова мада би њега било вероватно погрешно повезивати са романтизмом. Тако да данашњи дукљани и национални конвертити предвођени Ђукановићем не знају шта би с њима.

" SRPSTVO" JE NEETIČKI, NADNARODNOSNO - NACIONALNI SLOJ I DOGRADNJA NAD ETNIČKIJEM CRNOGORSTVOM

Crnogorsko (nacionalno i državno) pitanje ne može se suštastveno shvatiti bez razjašnjenja pojmova Crnogorstvo i Srpstvo, njihovoga međuodnošaja, crnogorskoga "srpstva" i oblika "srpstva" u Crnoj Gori.

Crnogorstvo je podumijentno, neposredno - životno načelo Crne Gore. Ono je osnovna kopča zajedništva svijeh koji žive u demokratskoj, pravnoj i suverenoj crnogorskoj, kao svojoj, državi. Crnogorstvo je posebito čojstvo, crnogorski vid univerzalizma. Čojsko i junačko Crnogorstvo je "odbrana sebe od drugoga, a drugoga od sebe".

Crnogorci su istorijski i državotvorni narod koji je stvarao, čuvao i sačuvao Crnu Goru i pronosio slavu njezinoga imena. Crna Gora je stoljećima domovina Muslimana, Albanaca, Hrvata, Srbo - Crnogoraca, Srba i drugijeh koji u njoj žive. Tako su je dugo i doživljavali. Ne trebuje im druga država i otadžbina osim ove koju imaju. Crna Gora im je zajedničko naslijeđe, sudbina, država, domovina i interes.

Tradicionalno naglašavanje crnogorske državotvornosti, tradicije i istorije, u stvari, je nejasan i nedovoljno primjeren politički i ideoloski vid ispoljavanja etničkog Crnogorstva.

Pojam Crnogorstvo je sažimak hiljadugodišnje sopstvene istorije i neprekidnosti dukljansko - zetsko - crnogorske tradicije, državotvornosti i kulture unutar kojih se (pre)uobličavalo i razvijalo narodnosno, nacionalno, socijalno, lično i ljudsko samooslobođenje Crnogoraca i ostalijeh u Crnoj Gori. Etničko Crnogorstvo je neraskopčivo oplemenjeno i crnogorskijem čojskim junaštvom. Izvorno mu odgovara sveta vjera Crnogoraca: vladimiroslavlje, vasilioslavlje, stevanoslavlje, a vrhuni u petrosavlju. Nose nazive po Svetomu Vladimiru, Sv. Vasiliji Ostroškom, Sv.Stevanu Piperskom i Sv.Petru Cetinjskom. Iako se proz istoriju izvorno crnogorsko biće prožimalo i orođavalo sa raznijem uticajima, pa i vjerskijem, Crnogorstvo je neraspučivo od izvorne čistote pravoslavlja Crnogoraca - petroslavlja, odnosno slobodoslavlja, slobodoljublja. Takvo Crnogorstvo je nešto više i šire od samoga crnogorskoga etnosa. Za vjeru Crnogoraca - slobodoslavlja - nije svetoslavlje iznad pravoslavlja i petroslavlja, niti je Sv. Sava najveći svetac, posebito ne viši i od samoga Hrista, kako se to u politiziranom svetoslavlju hoće nametati. Kada se bude biralo izmedju Sv. Save i svetoslavlja, na jednoj, i crnogorskijeh svetaca i petroslavlja - narodne religije Crnogoraca, slobodoslavlja, slobodijade, na drugoj bandi, izbor će pasti na ovo drugo, na Crnogorstvo. Između Sv. Save i Petrovića Njegoša vazda će se izabrati Crnogorac.

Rečeno Crnogorstvo se kroz sopstvenu istoriju prožimalo i dopunjavalo novijem, neetničkijem i nadetničkijem, višenacionalnijem orođenim slojevima i nadgradnjom. Na jednoj bandi je uticaj i sloj "srpske svijesti i tradicije", posebito "srpskog pravoslavlja ("srpske vjere")", kao đelička širega istočno-pravoslavnog kruga, čiji je konkretan oblik crnogorsko "srpstvo". Na drugoj bandi je uticaj i sloj zapadne tradicije i svijesti kao rezultata mediteransko-evropskoga vala. Naravno, tu je poznije i uticaj islama. Na podumijenti izvornoga i samonikloga Crnogorstva ovi uticaji se kroz istoriju miješaju i orođavaju, do Nemanjića uglavnom sa Zapada, poslije njih više sa Istoka.

Samo prisustvo "srpske svijesti i tradicije", "srbovanja" i "srpstva" u Crnoj Gori jeste nesporna činjenica, koja se mora uvažavati. No, umah se mora uviđeti da njezini razni pojavni oblici suštastveno nijesu vid ispoljavanja nacionalnoga (i uopšte etničkoga) iskazivanja Crnogoraca. Uz puno njezino poštovanje, mora se i kritički ispitivati kao bilo koja druga pojava, politički i religiozno-kulturni fenomen, posebno u onijem pojavnim oblicima koji se stalno nastoje mistifikovati, ideologizovati i politizirati, navlastito, onijeh koji su napadni, isključivi i opasni za samo Crnogorstvo i ostala načela.

Sa širenjem nemanjićke države i crkve prodirala je u Crnu Goru i "državna srpska vjera", "srpsko pravoslavlje", koje je vrlo rano stvorilo svetiteljski kult i oreol gotovo svijeh Nemanjića. Preko Srpske crkve, dinastija srpske države postaje i kod nas sastavni dio crkvene (pravoslavne) tradicije. Crnogorski etnos i etos se ogrću "posestrimskom" višenacionalnom srpskom crkvom, višenacionalnom "srpskom vjerom", koja napadno nastoji da se prikaže kao jednonacionalna (srpska, svetosavska). Tu je i (spolja) primljen zajednički "srpski obred" ("krštenje po srpski", "srpsko krštenje") i u borbi "pobratimljeno" "pravoslavno srpstvo", koje se kasnije (u XIX v.) hoće postaviti kao (romantičarsko) svetoslavle, odnosno kao "srpsko pravoslavlje", "srpstvo".

Posebita tisućugodna crnogorska istorija i samostalna država su prvorazredni temelj i ram uobličavanja nesumnjivoga etničkog Crnogorstva koji je stub držač ostalijeh uticaja i njegove nadgradnje. Samostalna istorijska i državno-politička tradicija crnogorska, i u ramu njih crnogorsko etničko uobličavanje, usložnjava se prisustvom Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori. Ovo srednjovjekovno dvojstvo (samostalna crnogorska država, a Srpska crkva u njoj) nemanjićkoga perioda i kasnije uticace i uslovljavaće da se etničko Crnogorstvo dopunjava slojem "srpske tradicije i svijesti", tzv. "srpskijem okvirom", "srpstvom". Tijem se etničko Crnogorstvo prekriva i zamagljuje složenijem pojmom "pravoslavno srpstvo". Srpska pravoslavna crkva i njezina ideologija ("državna srpska vjera") su drugorazredan, naknadni nenarodnosni činilac i ram etnogeneze Crnogoraca. Shvatano u jedinstvu sa etničkijem Crnogorstvom javlja se kao tzv. crnogorsko "srpstvo". Svjesnijem i nesvjesnijem miješanjem, zamjenjivanjem i podmetanjem etničkoga Crnogorstva i takvoga "srpstva" u zamagljenoj (samoj sebi nejasnoj) svijesti, Crnogorci se neosnovano nastoje prikazati kao (etnički) Srbi, a rečeno dvojstvo kao narodnosno (Srbi) i nacionalno, odnosno regionalno (Crnogorci) dvojstvo samijeh Crnogoraca.

"Srpstvo" u Crnoj Gori je, dakle, ideoloska, crkveno-politička, borbeno-saveznička, osvajačka, vjersko-kulturna (nadnacionalna) naslaga nad etničkijem Crnogorstvom. Predstavlja, zanago, njegov neizbježni širi i dodirni politički i religiozno-kulturni činilac. Poseban činilac njihovog zbližavanja im je zajednička patnja i strah od spoljne opasnosti Vizantije i Turaka. Međutijem, ima i onu drugu, tamnu, najčešće zloupotrebljavanu stranu, koja prijeti da ugrozi i uništi samo etničko Crnogorstvo.
 
Dakle serblje je u Crnu Goru uveo vuk loznicki karadzic i ilija garasanin "NACERTANJEM" prije toga ih nema nidje osim u knjige koje su u serbiju :))))))))))))

ILIRI, SLOVENI, CRNOGORCI

Problematika identiteta Ilira i njihove kulture značajno je zaokupila pažnju istraživača iz raznih naučnih disciplina tokom 20-og vijeka. Kvalitetnijem rasvjetljavanju ove teme u mnogome je doprinio veliki broj arheoloških istraživanja na prostoru bivše Jugoslavije, brojni naučni simpozijumi i posebno razvoj arheologije i izučavanje kulture Ilira u Albaniji.

Zahvaljujući tome, danas se nesporno može tvrditi da ilirska kultura, kao i sami Iliri, nijesu nestali sa istorijske scene ni dolaskom Rimljana u ove krajeve a ni seobom Slovena već su oni nastavili živjeti sa nama i u nama, koji danas živimo na tlu što su ga u praistorijsko i ranoistorijsko doba nastanjivala ova plemena.
Njihova prošlost i kultura sastavni su dio nacionalnih istorija Crnogoraca, Hrvata, Slovenaca, djelimično Srba i Bošnjaka i razumije se najprije Albanaca, za koje se sa sigurnošću može reći da je naučno ustanovljeno njihovo direktno porijeklo od najmanje jednog ilirskog plemena.

Naše još uvijek skromno poznavanje Ilira, njihove kulture, jezika i prošlosti ima osnovu u dvije vrste izvora, pisanim tekstovima grčkih i rimskih pisaca i arheološkom materijalu. Od samih Ilira nijesu ostali nikakvi pisani tragovi, a njihovi susjedi, Grci sa juga i Rimljani sa zapada, pišući o njima uglavnom sa neprijateljskih pozicija sigurno su u svojim tekstovima unosili i veliku količinu neobjektivnosti. Propašću antičkog svijeta i promjenama nastalim seobama naroda, nestaju za jedan duži vremenski interval i pisci koji se zanimaju za prošlost Ilira.
Ipak ilirsko ime nije zaboravljeno. Sa njim se počev od 12-og vijeka diče i slovenska plemena, pa se do kraja 19-og vijeka u radovima Nićifora Dučića, Ljudevita Gaja i drugih autora, provlači misao Mavra Orbinija da su Iliri govorili slovenskim jezikom.
 
Neromanizovani Iliri i slovenski došljaci

Tokom 19-og vijeka počinju značajnija arheološka istraživanja materijalne kulture Ilira. Na osnovu ovih materijalnih tragova, pokušava se riješiti niz otvorenih pitanja.
Za nauku su posebno zanimljiva pitanja: porijekla Ilira, njihovi odnosi sa Grcima i Keltima, formiranje ilirske države, "stepen" njihove romanizacije u zavisnosti od kraja u kojem su boravili i veoma značajno pitanje, ostavština Ilira i njihove materijalne kulture kroz kulturu južnoslovenskih naroda i njihov doprinos u formiranju duhovne i materijalne kulture Crnogoraca, kao i udio koji su Iliri imali u etnogenezi crnogorskog naroda.

Arheologija i njeni rezultati upozoravaju na značajnu činjenicu da postoje velike razlike u materijalnoj kulturi između pojedinih ilirskih plemena ili skupa plemena i da su prema tome razlike postojale i u duhovnoj kulturi. Zato treba imati obzir da kulturni fenomen ustanovljen u jednom ilirskom plemenu ili jednom kraju ne daje neko opšte ilirsko značenje, mаda sličnosti definitivno postoje.

Takođe arheološka istraživanja, pokazuju da se pod pojmom Ilira moraju razumjeti, mješovita, heterogena plemena, očito srodna, koja se nijesu potpuno stopila u jedan entitet i nijesu morala imati isto porijeklo. Iz podataka antičkih pisaca i arheoloških tragova na prostoru bivše Jugoslavije, raspoznajemo sedamdesetak ilirskih plemena. Lokaciju ovih plemena lako je odrediti za ona razdoblja gdje su o njima ostali pisani podaci. Tako prolazeći od juga ka sjeveru susrećemo, između ostalih Enhelejce, Piruste, Albane, Labeate, Dokleate, Plereje, Ardijeje, Japode, Laburne, Histre i brojna druga ilirska plemena.

Mada mnoge pojedinosti iz života Ilira, nakon dolaska Rimljana još uvijek nijesu dovoljno poznate, analiza materijalne kulture i umjetnosti daje prilično jako svjetlo na neobično zamršene i zanimljive – aspekte ilirsko-rimskog "ujedinjenja" u raznim područjima života i u raznim predjelima ilirskih zemalja.
Samo površna analiza arheološke građe iz ovog doba otkriva da proces romanizacije nije svuda tekao ravnomjerno. Dok su urbanizovana sjedišta na primorju ili unutrašnjosti bila potpuno romanizirana, pa se u njima govorilo i pisalo latinskim jezikom i živjelo kao u svakom velikom gradu Rimskog carstva, dotle je izvan tih središta situacija bila potpuno drugačija.
Iliri premda podvrgnuti snažnom procesu akulturacije, nastavljaju u zabačenim krajevima govoriti svojim narodnim jezikom, poštuju svoje bogove, pokopavaju mrtvace na tradicionalni način, oblače svoju narodnu nošnju i djeci daju domaća imena.

Način na koji se vršilo uklapanje domaćeg stanovništva u život državne administracije, vojske i života uopšte pokazuje da Rimljanima nije bilo stalo da lokalno stanovništvo u potpunosti romaniziraju ili izvrše genocid u smislu odnarođivanja. Rimljani su za cilj imali da u pokorenim kolonijama imaju mirne i radne stanovnike, hrabre vojnike, spremne da braneći imperiju brane svoj dom i svoju porodicu. Ako su u tom smislu pokoreni narodi vjerno služili Rimu, tada su Rimljani bili veoma tolerantni prema svim manifestacijama starosjedjelačkih kultura. A Iliri su pripadali upravo onom narodu koji kada je definitivno potpao pod vlast Rima, služio je vjerno njegovim interesima.
 
Koliki je stvarni udio Ilira u rimskoj kulturi, politici, vojsci i ekonomiji treba tek utvrditi, ali je bez sumnje mnogo veći nego što se mislilo u prošlosti. Opštom svojinom kasnog Rimskog carstva postali su između ostalog ljekovita bilja Ilirs Illyrica, brzi ratni brod Liburna, nazvan po Liburnima koji su ga prvi sagradili, kao i široka bijela haljina velikih rukava, dalmatica preuzeta i u hrišćanskoj religiji do danas.
Što se dogodilo sa neromaniziranim stanovništvom u toku dugih vjekova kasne antike i ranog srednjeg vijeka, teško da će se ikad saznati. Osim toga donedavno nauka nije pokazivala veće zanimanje da otkrije što se "stvarno" dogodilo sa neromaniziranim stanovništvom, poslije seobe Slovena. A nije postojala ni želja da se u materijalnoj i duhovnoj kulturi kasnijih civilizacija na Balkanu, otkriju ostaci kulture preistorijskih i Ilira iz vremena Rimljana.

Odbijajući iz svoje prošlosti ilirsku komponentu i insistirajući samo na nesporno dominantnom slovenstvu raniji istraživači su otvorili prostor albanskom nacionu da slobodno prigrabi sebi i za sebe čitavu ilirsku kulturu, pa da čak pokuša iz nje crpjeti prava za neke državne projekte. Ipak u zadnje vrijeme učinjeni su napori, prije svega kombinacijom istorijskih izvora, rezultata arheologije, etnologije i lingvistike da se pokušaju otkriti elementi ilirske kulture u današnjim kulturama na Balkanu i na osnovu toga rasvjetliti uloga koju je neromanizirani ilirski supstrat imao u etnogenezi današnjih balkanskih naroda.
Rezultati i zaključci do kojih je savremena nauka došla je u suštini fakat da narodi na Balkanu neki više a neki manje ali svakako mnogo više nego što su to donedavno mislili i željeli, imaju inkorporirane ne samo kulturne elemente starosjedjelačkog stanovništva nego i njega samog.
Pitanja odnosa Ilira i Slovena i pitanje odnosa starih Ilira i današnjih Albanaca iako su se pojavila veoma rano i imaju veliko značenje, u svojoj biti su veoma različito koncipirana.


Vodi li krsna slava porijeklo od Ilira?

Mnogi stručnjaci drže danas dokazanim da su Albanci jedini balkanski narod koji svoje direktno porijeklo vodi od starih Ilira. Zaštićeni visokim i neprohodnim planinama, izvan puteva kojim su se kretale vojske i varvarski narodi u vrijeme velikih seoba, prirodno nadareni visokim natalitetom, vezani jakim i brojnim porodičnim odnosima i specifičnim moralnim kriterijumima, ti posljednji ostaci Ilira sačuvali su veoma mnogo elemenata duhovne i materijalne kulture svojih predaka.

Etnolozi su, pak, proučavajući vrlo bogatu albansku etnografsku građu, pronalazili u njoj niz elemenata koji direktno potiču iz predistorijske ilirske baštine. Osobito su brojni ilirski ostaci u narodnoj nošnji današnjih Albanaca, religioznoj simbolici, narodnom plesu, antroponimiji, toponimiji i slično.
Uopšte se drži s pravom da je današnja bijela kapica, geleshe, direktnog porijekla od slične kape koju su nosili Iliri. Takođe se lička, dalmatinska i crnogorska kapa mogu staviti u vezu sa "njihovim prototipom" naglavkom koji su koristili Japodi. Ilirske su žene sudeći prema prikazima na spomenicima iz rimskog doba glavu pokrivale maramom. Po obliku kao ni po čemu drugom, ova marama nije se razlikovala od marame koja se u mnogim djelovima Balkana nosi i danas kao dio ženske narodne nošnje.

Ovdje se svakako treba podsjetiti rimskog hroničara Varona, koji pripovijeda kako su ilirske žene lako rađale. "Kada bi došlo vrijeme porođaja, udaljile bi se s posla u polju, rodile bi bez ičije pomoći i odmah se vratile i nastavile sa radom, držeći dijete u naručju kao da su ga našle a ne rodile."

Dok su napori stručnjaka koji se bave pitanjem, ilirsko-albanskih odnosa, usmjereni ka identifikovanju što većeg broja činjenica koje potvrđuju kontinuitet Ilira i Albanaca, dotle se za prostor Balkanskog poluostrva nastanjen Slovenima, proces sastoji u utvrđivanju uloge starosjedilačkog stanovništva u formiranju današnjih slovenskih naroda, odnosno formiranju njihovih kultura.

Danas se raspolaže sa čitavim nizom pouzdanih dokaza koji takvu ulogu osvjetljavaju, ali smo još uvijek veoma daleko od cjelovitih studija o tom pitanju. Ovome su umnogome doprinjeli veliki nacionalni projekti tokom 20. vijeka koji su zdušno zatirali sve neslovenske tragove srpskog, hrvatskog i crnogorskog naroda.
Bez sumnje se može zaključiti da su Lika, Dalmacija i Duklja toponimi ilirskog porijekla. Ti čak do današnjih dana preživjeli nazivi područja mogu imati mnogo dublje značenje nego što se u prvi mah može pomisliti. Ta pojava više nego i jedna druga svjedoči o miješanju starosjedilačkog življa sa slovenskim došljacima.
Takođe naučno ustanovljena heterogenost ilirskih plemena jednostavno upućuje na zaključak da su i slovenske kulture izrasle na vrlo različitim kulturnim osnovama, koje su umnogome uslovile različiti razvitak južnih Slovena u pojedinim krajevima.

Svakodnevni život slovenskih plemena ovisio je umnogome oo geografskih prilika u kojima su ona živjela. Te su prilike bile veoma različite, od ostrva i primorja sa blagim mediteranskim podnebljem preko plodnih nizina uz velike panonske rijeke pa do visokih vrletnih planina Crne Gore i drugdje, na kojima su oštre i surove zime uslovile tamošnjim stanovnicima način života i običaje. Prilagođavajući svoja naselja i svoje domove, odjeću i obuću, svoj cjelokupni način života okolini koja ih je okruživala, Sloveni su vjekovima živeći u različitim uslovima stvorili i različite običaje i vrlo različite mentalitete. Koliko su geografski i klimatski uslovi bili sličniji toliko je sličnija bila etnografska baština i obratno.


Tako je u slovenskoj kulturi, moguće utvrditi čitav niz elemenata ilirskog porijekla, pokopavanje u jamama obloženim kamenjem, običaj tetoviranja a ima mišljenja da je i krsna slava običaj ilirskog porijekla. Može se naslutiti da je i vrlo rasprostranjen kult zmije ostavio mnoge tragove u brojnim manifestacijama tog kulta u slovenskoj mitologiji.

I u crnogorskoj kulturi moguće je utvrditi čitav niz elemenata ilirskog porijekla. Ilirski ostaci u narodnoj kulturi, načinu pokopavanja mrtvaca, narodnoj nošnji i obući, jelu i piću, društvenoj organizaciji, muzici, plesu, jeziku dovoljno su brojni da se iz njih može zaključiti da su preci današnjih Crnogoraca, došavši u ove krajeve u šestom i sedmom vijeku, zatekli u Prevalisu, prilično brojno starosjedilačko nepotpuno ili djelimično romanizirano stanovništvo, prije svih potomke Dokleata i Labeata sa kojima su se tokom vjekova asimilirali i tako u svom narodnom entitetu sačuvali ostatke starih Ilira.
Moglo bi se čak reći da je ovaj ilirski element imao veoma važnu ulogu u formiranju moralnih, kulturnih, tjelesnih i psihičkih osobina crnogorskog naciona koji sada ovdje živi. Ovaj proces umnogome je ubrzao primanje hrišćanstva, širenje pismenosti i stvaranje Dukljanske države.

Predstavljanje Crnogoraca kao "najčistijeg" dijela srpskog naroda tokom 19. vijeka u kontekstu stvaranja velike Južnoslovenske zajednice naivno i s ponosom je prihvaćeno. Tim procesom je za dugi niz godina ugašena naučna potreba da se istraži i eventualno rekonstruiše istorijska nit između ilirskog plemena Dokleata, antičke Duklje i srednjovjekovne Dukljanske kraljevine.
 
Српство у ЦГ је аутохтоно, настало унутрашном снагом, а не наметнуто споља.

Етничко црногорство не постоји, постоји само национално.

(У које паре да неће разликовати етничко од националног?)

Predstavljanje Crnogoraca kao "najčistijeg" dijela srpskog naroda tokom 19. vijeka u kontekstu stvaranja velike Južnoslovenske zajednice naivno i s ponosom je prihvaćeno. Tim procesom je za dugi niz godina ugašena naučna potreba da se istraži i eventualno rekonstruiše istorijska nit između ilirskog plemena Dokleata, antičke Duklje i srednjovjekovne Dukljanske kraljevine.

" SRPSTVO" JE NEETIČKI, NADNARODNOSNO - NACIONALNI SLOJ I DOGRADNJA NAD ETNIČKIJEM CRNOGORSTVOM

Crnogorsko (nacionalno i državno) pitanje ne može se suštastveno shvatiti bez razjašnjenja pojmova Crnogorstvo i Srpstvo, njihovoga međuodnošaja, crnogorskoga "srpstva" i oblika "srpstva" u Crnoj Gori.

Crnogorstvo je podumijentno, neposredno - životno načelo Crne Gore. Ono je osnovna kopča zajedništva svijeh koji žive u demokratskoj, pravnoj i suverenoj crnogorskoj, kao svojoj, državi. Crnogorstvo je posebito čojstvo, crnogorski vid univerzalizma. Čojsko i junačko Crnogorstvo je "odbrana sebe od drugoga, a drugoga od sebe".

Crnogorci su istorijski i državotvorni narod koji je stvarao, čuvao i sačuvao Crnu Goru i pronosio slavu njezinoga imena. Crna Gora je stoljećima domovina Muslimana, Albanaca, Hrvata, Srbo - Crnogoraca, Srba i drugijeh koji u njoj žive. Tako su je dugo i doživljavali. Ne trebuje im druga država i otadžbina osim ove koju imaju. Crna Gora im je zajedničko naslijeđe, sudbina, država, domovina i interes.

Tradicionalno naglašavanje crnogorske državotvornosti, tradicije i istorije, u stvari, je nejasan i nedovoljno primjeren politički i ideoloski vid ispoljavanja etničkog Crnogorstva.


E JOS DA TI CRTAM U SLICICAMA !!!
 
Ма ајме:

Ево граматике српског језика, 1838. и 1900. г.
grammar38.jpg
grammar00.jpg

Која ли се историја учила у ЦГ?
pagesfrommilokovacevicl.jpg

А шта ли нам каже књаз Данило, ко живи у Црној Гори?
dancode.jpg

А ако којим случајем Данило лаже, Никола не лаже:
pl157020.jpg
 
Poslednja izmena:
Prvo i osnovno Crnogorska istorija ne pocinje ka kraljom Nikolom i Pretrom II P. Dakle bajke i pjesmice na drugijem podforumima ! Danilov zakonik je FALCIFIKOVAN ka na iljade drugije dokumenata ,a ja bi licno doceka baja Pivljanina takozvanoga i odvedem ga kod mene u komsiluk da mi pokaze DJE JE TO PISALO U ORIDJINALIU DANILOVGA ZAKONIKA KOJINARODI ZIVE U CG ! Dakle u onaj stampan u serbiji pise serblji u onaj na Cetinej rukom pisan nema clana 92 u kiojemu pise nacion nego pravoslavni ! Dalje kad ste kod bajki i pjesmica onda bi red bilo i muzike malacko :) Velis sto se ucilo na Cetinje u doba konunga the Nidza ,kakvo glupo pitanje hahahahahahahahaha ada ucilo se ono sto je konung tio jer je puca na presto Bugara Serblja crnograca i ostalije koji su bili pdo duskovijem carrstvom ! No nikako da mi bidne jasno jeli ti to dokaz da su Crnogorci serblje ?????Hhahahahahahahahhahahahahhahaha :)))) Dakle sve knjige je finansirala spc i imala veliki makt u Crnu Goru jer je neuki narod Crnogrski koji je u najvecem dijelu bio NEPISMEN uz pomoc hriscanske vjere lako bilo obrlatit e je hriscanstvo serblje ! Nego nauka ide naprijed internet je majka i nema vise nepismenijeh u Crnu Goru Suverenu Drzavu takod a bajke i pjesmice nedje drugo ne odje :))))))))))))
 
O Bajo Pivljaninu evo ti malacko edukacije koko da nebi snijeva bajke i pjesmice a ako mislis da ja lazem lasnop cu te docekat na CT ponesi kameru da vidis ko laze i dje to pise serbljka / serbski/ itd itd :))))))


ДЕВЕДЕСЕТ ДРУГО

И ако у овој земљи нема никакве друге народности до једине србске* и никакве друге вјере до једине православне источне, то опет сваки иноплеменик и иновјерац може слободно живити и ону слободу и ону нашу домаћу правицу уживати како и сваки Црногорац и Брђанин што ужива.


Књаз Црногорски и Брдски

Данил с. р.
Држав. секретар,

М. Медаковић с. р.


* U originalnom rukopisu stoji: I ako u ovoj zemlji nema nikakve druge narodnosti i nikakve druge vjere do jedine pravoslavne..."

U originalnom rukopisu u glavi 92. stoji:

"I ako u ovoj zemlji nema nikakve druge narodnosti i nikakve druge vjere do jedine pravoslavne...",

dok u stampanom tekstu koji je stampao Medakovic u Novom Sadu pise:

"I ako u ovoj zemlji nema nikakve druge narodnosti do jedine srpske..."
 
Prvo i osnovno Crnogorska istorija ne pocinje ka kraljom Nikolom i Pretrom II P. Dakle bajke i pjesmice na drugijem podforumima ! Danilov zakonik je FALCIFIKOVAN ka na iljade drugije dokumenata ,a ja bi licno doceka baja Pivljanina takozvanoga i odvedem ga kod mene u komsiluk da mi pokaze DJE JE TO PISALO U ORIDJINALIU DANILOVGA ZAKONIKA KOJINARODI ZIVE U CG ! Dakle u onaj stampan u serbiji pise serblji u onaj na Cetinej rukom pisan nema clana 92 u kiojemu pise nacion nego pravoslavni ! Dalje kad ste kod bajki i pjesmica onda bi red bilo i muzike malacko :) Velis sto se ucilo na Cetinje u doba konunga the Nidza ,kakvo glupo pitanje hahahahahahahahaha ada ucilo se ono sto je konung tio jer je puca na presto Bugara Serblja crnograca i ostalije koji su bili pdo duskovijem carrstvom ! No nikako da mi bidne jasno jeli ti to dokaz da su Crnogorci serblje ?????Hhahahahahahahahhahahahahhahaha :)))) Dakle sve knjige je finansirala spc i imala veliki makt u Crnu Goru jer je neuki narod Crnogrski koji je u najvecem dijelu bio NEPISMEN uz pomoc hriscanske vjere lako bilo obrlatit e je hriscanstvo serblje ! Nego nauka ide naprijed internet je majka i nema vise nepismenijeh u Crnu Goru Suverenu Drzavu takod a bajke i pjesmice nedje drugo ne odje :))))))))))))

:hahaha::hahaha::hahaha:
E, ti nekome da kažeš da je nepismen..
:hahaha::hahaha::hahaha:
 
Слушај, да је писмо, да су паре па да каже човек да је можда "подметнуо" или "фалсификовано", али у питању је у том тренутку највиши државни акт! Зато молим те не серендај више.

Swere ti ionaj koji te okotio bravu ,ja ti i dlje zborim aako ces da guslas idi u kafanu pa mlati tamo ako oces da vidis ocima tvojima najvisi drzavni akt onda ne mlati nego dodji do Cetinaj i ponesi kameru ok ! Aj sad vozi !
 
Књаз Црногорски и Брдски

Данил с. р.
Држав. секретар,

М. Медаковић с. р.


* U originalnom rukopisu stoji: I ako u ovoj zemlji nema nikakve druge narodnosti i nikakve druge vjere do jedine pravoslavne..."

U originalnom rukopisu u glavi 92. stoji:

"I ako u ovoj zemlji nema nikakve druge narodnosti i nikakve druge vjere do jedine pravoslavne...",

dok u stampanom tekstu koji je stampao Medakovic u Novom Sadu pise:

"I ako u ovoj zemlji nema nikakve druge narodnosti do jedine srpske..."



PA KAD SI VEC TU DA MI POKAZES DJE TO U GORSKI VIJENAC PISE POSVETA PRAHU OCU SERBLJA ????????? KAD MI POKAZES OVE DVIJE STVARI EVO OBERCAJEM NA FORUM KRSTARICE DA CU TI KUPIT AUTO NA BILO KOJI PLAC OKO CETINJA !
 
E pa vidis, zbog ovakvih stihova iz Gorskog ko ona; odza rice, zaudara zemlja Muhamedom i slicno koje su dovele do Sahovica 1924 god. nikad se mi i vi necemo slozit po pitanju historije i proslosti, ali pazi, NIKAD i dok god se ovakvi stihovi raspaljuju uz gusle bice onih koji klicu u rat sa blagoslovom iz ovakvih i slicnih stihova i do iskrenog pomirenja mozda je nemoguce doci jer je sansa za to zakovana zadnjim ekserom u Srebrenici. Jedino ako ne budemo imali interese jedni od drugih koji su kao i svi drugi interesi jednovremeni a nikad vjecni.

Врло је интересантно уживо посматрати настајање и експоатацију једног националног мита. И добро је искуство за будућност.

Ако је теби Његош, који стихове пише у одређеном историјском контексту, препрека неком помирењу, онда схвати прст на чело и запитај се како Србима данас и сада изгледа махање турским заставама, слављење победе турских кошаркаша и томе слично.
 
To da sam napisao Bošnjaci (Muslimani) iza Hrvata je slučajno i nisam gledao na brojnost.
Ako ste tu rođeni i živite budite onda Crnogorci a vjera je nevažna, jer je to privatna stvar svakoga pojedinca i na to niko u CG ne gleda ako to nije nešto ekstremno kao kod onih vehabija, pa onda to drugima, čak i Muslimanima smeta.
Ako se izjašnjavate kao Bošnjaci, onda se to tretira kao da ste državljani BIH i da ste u CG kao nacionalna manjina. Zato sam gore rekao, ne svrstavajte sebe u manjinu a CG je vaša jedina domovina u kojoj ste rođeni i živite i druge domovine nemate osim CG.
Za mene je nekako najrealnije i najprirodnije, da ste Crnogorci i da ste islamske vjere. Tako bi vas svi najbolje prihvatili.

Заговараш дискриминацију на националној основи?
 
E pa vidis, zbog ovakvih stihova iz Gorskog ko ona; odza rice, zaudara zemlja Muhamedom i slicno koje su dovele do Sahovica 1924 god. nikad se mi i vi necemo slozit po pitanju historije i proslosti, ali pazi, NIKAD i dok god se ovakvi stihovi raspaljuju uz gusle bice onih koji klicu u rat sa blagoslovom iz ovakvih i slicnih stihova i do iskrenog pomirenja mozda je nemoguce doci jer je sansa za to zakovana zadnjim ekserom u Srebrenici. Jedino ako ne budemo imali interese jedni od drugih koji su kao i svi drugi interesi jednovremeni a nikad vjecni.

Ti govoriš kao da je to Njegoš danas prijepodne napisao!
Oćeš da ti navedem koju pjesmu, koju je i Smail-aga, dok je bio živ, pjevao uz gusle. Znam ih jedno desetak. I jednu takvu je pjevao ponoći pred svoju pogibiju.
Normalno, veličao je Turke i slavio njihove pobjede nad Crnogorcima, koje je nazivao smrdljivi Kauri, sirotinja raja, sluge, vlašad... a Vladiku i vladara Njegoša najpogrdnijim imenima i smrdljivim bradatim popom cetinjskim.

Pa ti moraš to razumjeti, da je to bilo vrijeme, kada su Turci okupirali našu zemlju i narod pritisnuli sa svakim zlom.
Pa oni stihovi što ih navedoh bi se isto mogli odnositi na svakoga napadača i okupatora (Napoleona, Švabe, itd..).

Crnogorci su danas svjesni toga, da vi naši Muslimani nijeste Turci (oni su davno oćerani ili otišli) i da ste vi naš narod, koji je samo milom ili silom prihvatio drugu vjeru.
I Crnogorci bi željeli, da i vi to shvatite tako, da ste naš narod i da ovu zemlju volite i prihvatite kao svoju jedinu otadžbinu, jer druge nemate.
Ali vi pravite sebi zlo, pa to ne prihvatate i podržavate svakoga đavola i svakoga okupatora koji krene na nas i na kraju skupo platite svoje neznanje. Imam osjećaj, da vas to uči vjera da tako radite ali uvijek na svoju vlastitu štetu.
Zato su Muslimani najviše stradali i u balkanskom, I i II sv.ratu, kao i u ovom zadnjem, sve zbog neznanja i neke lude ideologije, koju ja nikako ne mogu da razumijem.
Neshvatljivo je ono što sam gledao, kad u Sandžaku nose turske zastave i navijaju za Tursku a igra reprezentacija vaše zemlje Srbije protiv Turske.
Zbog toga bi u CG u trenutku izbio rat i napadi i osveta bi bila neminovna.
Od onih što bi nosili tursku zastavu i pljuvali po svojoj zemlji, nebi ni jedan zore dočekao. U to sam siguran.
 
Poslednja izmena:
Врло је интересантно уживо посматрати настајање и експоатацију једног националног мита. И добро је искуство за будућност.

Ако је теби Његош, који стихове пише у одређеном историјском контексту, препрека неком помирењу, онда схвати прст на чело и запитај се како Србима данас и сада изгледа махање турским заставама, слављење победе турских кошаркаша и томе слично.

Ko prvo Pivljaninu mi Sandzaklije nismo ko oni bosanski Srbi, to po prvo da se zna i da bude svima jasno. Dodik javno kaze da uvijek navija protiv Bosne u fudbalu osim ako igra sa Turskom, znaci on bi za Jamajku navijao ako igra protiv BiH. Mec u BG izmedju Srbije i BiH jasno pokazuje ''ljubav'' pravoslavaca iz Bosne prema zemlji u kojoj zive, zato bi ih ja strpao u vagone pa pravac u BG kad vec mrze zemlju dje se nalaze.

Sto se tice skandiranja u Novom Pazaru kad je igrala Turska protiv Srbije u kosarci ima svega pomalo. Prvi razlog je da je 5 turskih kosarkaskih reprezentativaca porijeklom iz Sandzaka.. to je prvi razlog. Drugi razlog je sto veeeliki broj Sandzaklija zivi u Tursku, mnogo vise nego sto nas ima na Balkanu.
I pod trece sto je najvaznije, takvo stanje u Sandzaku je stvorila stega velikosrpske politike i decenijskog pokazivanja pravca za ''anadoliju''.

Kad vec srbi u Bosni su protiv Bosne u svakom pogledu pa i sportskom kako tek ne bi mogli sandzacki Bosnjaci da su za Tursku kad igra sa Srbijom. :kafa:
 
Poslednja izmena:
Ko prvo Pivljaninu mi Sandzkalije nismo ko oni bosanski Srbi, to po prvo da se zna i da bude svima jasno. Dodik javno kaze da uvijek navija protiv Bosne u fudbalu osim ako igra sa Turskom, znaci on bi za Jamajku navijao ako igra protiv BiH. Mec u BG izmedju Srbije i BiH jasno pokazuje ''ljubav'' pravoslavaca iz Bosne prema zemlji u kojoj zive, zato bi ih ja strpao u vagone pa pravac u BG kad vec mrze zemlju dje se nalaze.

Sto se tice skandiranja u Novom Pazaru kad je igrala Turska protiv Srbije u kosarci ima svega pomalo. Prvi razlog je da je 5 turskih kosarkaskih reprezentativaca porijeklom iz Sandzaka.. to je prvi razlog. Drugi razlog je sto veeeliki broj Sandzaklija zivi u Tursku, mnogo vise nego sto nas ima na Balkanu.
I pod trece sto je najvaznije, takvo stanje u Sandzaku je stvorila stega velikosrpske politike i decenijskog pokazivanja pravca za ''anadoliju''.

Kad vec srbi u Bosni su protiv Bosne u svakom pogledu pa i sportskom kako tek ne bi mogli sandzacki Bosnjaci da su za Tursku kad igra sa Srbijom. :kafa:

vama tamo u Bosni nije lako, priznajem. Ali hebi ga :D istorijske okolnosti su takve.
 

Back
Top