Upravo tako, TO je otadzbina, porodica i prijatelji. Ali otadzbina je isto ono sto su nasi pradedovi i dede branili u prva dva svetska rata. 75% srpskog muskog zivlja od 18-35 godina je poginulo u I s.r. da bi mi mogli danas da se setamo po nasoj zemlji. Najmanje iz postovanja prema njima, ne treba tako lako otpisivati vojnu obavezu, a da ne pricamo o tome da time sto branis svoju zemlju, branis svoj PRAG kuce. Mi to izgleda nismo shvatali kada su nam krajiski i bosanski srbi govorli da se tamo brani Beograd, pa su nas bombe u Kneza Milosa strefile 5 godina kasnije.
Poz
1. "Iščupani" prag može opet da se izbiči i prikuca...Jedan izgubljeni život se NIKADA ne može stvoriti ponovo...
2. Ovo je glupost živa. Da je sve rešeno mirnio, da smo se izljubili i bratski rastali ne bi bilo ni 99-te, niti mase izbeglica i izgubljnih života.
A kad pominješ prosipanje krvi po albanskim planinčugama oma mi padaju na pamet braća Hrvati. Od 1102. pod Ugarskom, kasnije Austro-Ugarskom, sve do 1918. Računaj koliko je to. I koja je razlika izmedju nas i njih? Skoro pa nikakva. S tim što bi nas danas bilo jedno 3 puta više nego što nas ima, da nismo svuda poturali dupe. Nije njima bilo medno i mlečno pod njima...ali je nama bilo 3 puta gore, tako braneći zemlju...i poturajući dupe gde niko neće ni mali prs'. Pa nam ni to ne beše dosta, nego kad pametni ljudi potpisaše trojni pakt....a mi opet...'Ebo nas "bolje grob, nego rob"...
Lepo se kaže u jednom filmu ili seriji starijeg datuma. Odprilike se radi o nekom slavlju povodom raspada Austro-Ugarske i stvaranju Kraljevine SHS.."Sad slavite, a plakaćete vi jednog dana za tom istom Austrijom"..Kad danas pogledapš, živa istina.
Poslednja izmena:



