Vučko 
	
	
		
		
			Sada sam malo pogledao po rečniku slovenačkih reči i našao neke reči koje počinju na ML, kao što su:
- mlad i reči koje počinju sa -mlad a imaju značenje nešto što je tek počelo da raste
- mlaj, ne znam kako se to kaže na srpskom, ali to jeste mesec kada se ga ne vidi, pre nego što počne da "raste", suprotno od punog meseca
- mlaskati, sa naglim odmicanjem jezika od neba praviti glasove (to je ono recimo kada dete posle dojenja to radi, mlacka)
		
		
	 
Zaboravih da pomenem naslov pesme B.Radičevića "Kad mlidijah umreti", primer kako se koristi isti MLD kostur za stvari koje narastaju namerom, makar i negativne u ovom slučaju prestanak života..
Karlos Šakal
	
	
		
		
			Заправо основа је М-С-Н, или М-Н-С, упореди старословенско МеСеНц и латинско MeNSis. Ц је граматички додатак.
		
		
	 
Hvala, opet su svi izbacili N i zadržali naizgled nevažno C.
Noćas sam ja izvukla i za KLN, koleno , u slovenskim jezicima, ali mnogo je zanimljivije i raznovrsnije za LKT, lakat, pa ću taj pregled da vam pokažem:
lakat- srpski
Лакът- blgarski
Лакот - makedonski 
Loket-češki 
Локт- ruski 
Lakť- slovački
 łokciowy , łączącym . poljski (LK ostaje, T se menja )
Alkūnė-Elkon-  litvanski/letonski   (samo LK je ostalo). 
cot, cotul -rumunski  (tu je kostur ali inverzan, tipično za vlaško/keltske premete)
Cotu (nedostaje L)- vlaški
Komolec??- slovenački 
Igor 
	
	
		
		
			Ниси разумела оно што написах и оповргаваш нешто што нема везе с мојим порукама.
		
		
	 
Vidim da se ne razumemo oko toga šta je koren a šta kostur, možda ima  i nešto drugo. A ti, ako želiš da te razumem, piši smislenije i opširnije,sa obrazloženjima, niko nije dužan da čita tuđe misli kad već postoji govor kao sredstvo sporazumevanja.
	
		
	
	
		
		
			Ах, опет завера. Једноставно, ни у једном индоевропском језику, од најранијих писаних споменика до данас, нема ничега сличнога семитским коренима.
		
		
	 
Ako se zavera odnosi na "indogermanske/evropske" korene, lako je saznati ko ih je osmislio i zašto.Kratak pregled imena i opusa:
https://de.wikipedia.org/wiki/Indogermanische_Ursprache
	
	
		
		
			Узгред, ъ је самогласник. Кипи знање из тебе.
		
		
	 
Najpravilnije bi bilo da je u pitanju polusamoglasnik, odn, poluglasnik (izmedju čovečjeg i nemuštog jezika), a teško je shvatiti da su menjali na način kako se opisuje u udzbenicima. da je današnje "velik" pisano kao velii (preptpostavljeni praslovenski), pa je vokalizacijom poluvokala postalo "velen", a u novocrkvenom "velij"..A ako se to prihvati zdravo za gotovo (sad malo akrobacija)  da je velji- velii postao veliki, onda slično treba da se primeni i na (turcizam) deli- delji- delij...ili boju belli- belij- belik..zato ne može sve bukvalno 
po uputama, nego individualno, jer  svaka reč ima u sebi deo života i ponaša se  isto kao taj život-  pre svega nepredvidivo .
Još, povodom "velik" suprotnost postoji u makedonskom toponimu kao "malik" (najmanji, peti prst)- ime najmanjem od 5 jezera na istom potezu.
I usput, da ne ostaneš nezadovoljan bez revanša, iz tebe kipi samo i isključivo jed, žutozeleni jed.
Ne verujem da ima IE koren..
Povodom semitskih jezika , iako zaista ne razumem šta Igor o njemu i u vezi sa njim hoće da kaže, istorijski je najpopularniji semitski (starohebrejski) jezik nastajao na tlu Hetitskog carstva (po njihovoj Bibliji- kad je Avram kupio pećinu kao da sahrani Saru, a zatim su se, kao i Turci u Belgiji i Šiptari u Engleskoj, naseljavali bliži, pa dalji srodnici, pa poznanici i tako redom dok nisu postali većina). Starozavetrni Hebreji su krenuli pod vođstvom egipatskog sveštenika iz crne zemlje Egipta u zemlju Heta (gde je bilo i crnih i belih plemena) ..pa njihov jezik nije mogao da izbegne uticaj "IE" hetitskog (našili) jezika , a to što su loše prepisali  22 suglasnika a zadržali nazive samoglasnika (napr Alef je suglasnik, prvo slovo ) , i što im govorni aparat nije bio dovoljno otvoren da spoznaju relaksirajuću moć vokala, to je njihov problem.
NAjgore je što ni sami nisu znali koje vokale da umeću i kada i gde, pa su , u poznijim knjigama dodavali uputstva na margini kako se šta čita, da ne bi "ketiv" = pisano, postao nešto drugo. Pisani jezik im je jedno, a govorni im je bio , više srodan nemuštom- tzv. "melodijskim jezicima" gde je naglasak ili intonacija poijedinog sloga određivala značenje , napr baNu znači "oni su gradili", a Banu znači "u nama".. Nidje ni korova od tvorbe i logike.