Takvog da je slobodnom voljom odlučio da padne.
Sam kažeš da neki bi odlučili da ne zgreše.
Dakle, bog je stvorio čoveka koji će da zgreši i to je bog hteo.
Kako ne vidiš semantički i pojmovni sklop svoje rečenice, takav neko sa slobodnom voljom i opet neko je odlučio da on izabere svojom slobodnom voljom da padne, po svim parametrima ako neko ima slobodnu volju i slobodu misli niko ne može da mu nameće izbor i postupke.
I, kako ne vidiš da situacija i edukacija može da utiče na izbor ali nisu presudni jer opet je slobodna volja presudna, jer ako imamo istu situaciju i edukaciju ali imamo opet da neko izabere dobro ili neko zlo.
I, kako ne vidiš da je Bog stvarno hteo da stvori čoveka koji će da padne onda bi ga stvorio deterministički i apsolutno predodređeno.
I, kako ne vidiš, da je Bog stvorio čoveka koji je morao da padne deterministički iako navodno imao slobodnu volju, šta onda ispada po tome, ispada da zbog toga Adam nije imao uopšte krivicu za svoj pad jer je morao da padne, i šta dalje ispada po tome, ispada da onda nema ni kazne za njegov pad jer nije kriv, nije krivac, Bog je krivac.
Vidiš gde te je to dovelo, sam sečeš granu na kojoj sediš, Bog je krivac, Adam nije krivac i nema kazne za njega, ali ipak naravno da je potpuno drugačije to ne treba uopšte ni raspravljati i samim time što je u realnosti pripovedanja Svetog Pisma drugačije jer je Adam kažnjen za svoj slobodni izbor i onda Bog nikako ne može da bude krivac jer Adam je sam za sebe krivac i zbog toga je i kažnjen.
Pročitaj opet...maksimalna moguća znači maksimalno moguće vreme.
Maksimalno moguće vreme nikako ne mora da znači da neko nije maksimalno moguće uradio nešto za neko vreme.
I, drugo, Bog kao apsolutno transedentan i večan i beskrajan i ničem neograničen, na osnovu tih svojstava Svoga bića on je apsolutno jedini koji i može iskoristi maksimalno moguće vreme da bi maksimalno moguće uradio nešto.
Mi to ne možemo, ne mogu ni nebeska bića, niko na ovom svetu to ne može, samo Bog može, i vidiš, da i ovde sečeš granu na kojoj sediš.
Što opet potvrđuje da je bog namerno stvorio onoga ko će da odabere zlo.
Zna te i pre nego što se rodiš.
Kako znači, to je potpuno nelogično sa svakog aspekta, ista edukacija i ista situacija i opet neko bira ovako i neko onako, i to je još jedan dokaz u korist toga da Bog ne stvara ni Adama i ni ostale ljude da čine zlo.
Jer, i tu opet sečeš granu na kojoj sediš, jer ako je Bog zlotvor i namerno stvara Adama da mora da učini zlo, onda Bog i sve ostale ljude stvara takođe tako da moraju da čine zlo, jer je Bog po tebi apsolutni uzročnik i krivac što neko čini zlo.
Naravno da o tome ne vredi uopšte ni raspravljati, evo ti si takav stvoren da ćeš hteo ili ne hteo morati na kraju da učiniš zlo i da se pokažeš kao zločinac, kako ti se to čini.
Ovo tvoje, Bog te zna pre i nego se rodiš.
Verovatno nisu upoznat, možda i jesi, i treba da budeš upoznat jer ako nešto kritikuješ onda treba da budeš i upoznat sa time kako bi mogao adekvatno da kritikuješ.
Ko i šta je Bog, kakvo je njegovo biće i način postojanja, kako Bog to nešto misli i radi i kako deluje.
Bog je apsolutno transedentno i bezvremensko i besprostorno i bestelesno i vanprirodno i beskrajno i bespočetno i večno i bezuzročno biće i suština i On na takav način i postoji i deluje. Svo naše znanje i razumevanje i inteligencija i naš prirodni i telesni život nikad neće moći da shvati i kamoli da iskustveno oseti Boga i Njegovu prirodu i suštinu postojanja.
I, kako onda na osnovu toga mi možemo da razumemo i znamo kako to Bog poseduje predznanje i predodređene svega i kako to pre početka stvaranja vremena i prostora i sveta i čoveka sam Bog to sve već sve zna kako će biti stvoreno.
Kod Boga nije tako kao što je kod nas i kako ti to umuješ po tvome da Bog po svom predznanju zna da će Adam da padne i onda na osnovu toga stvara uslove da on i mora da padne, ali to ipak tako ne ide kod Boga jer kod njega ne postoji vremenski sled događaja kao što to ima kod nas u našem umu i realnosti i vremenu. I, zato te već par puta pitam da objasniš ovo :
I, kako bre onda Bog na osnovu toga što predviđa da će čovek u budućnosti pogrešiti pravi uslove u sadašnjosti da bi on pogrešio u budućnosti, dok čovek koji po predznanju greši u budućnosti, greši pod tim uslovima koji navodno tek treba da se naprave.
I, zato Bog ne stvara nikoga sa predodređenjem da padne, pogotovo što je Bog takvog stvorio sa slobodnom voljom.
I, kako onda na osnovu svega toga što odlikuje Boga on vanvremenski zna svakog čoveka i pre nego što se rodi. To je malo teško i komplikovano pitanje koje traži dug i opširan odgovora, ali ukratko, Bog sve nas poznaje pre vremena na osnovu hrišćanskog otkrivenjskog učenja o logosima stvari i Logosu Božjem.
To je u suštini ovo što je objasnio pokojni e.Atanasije Jeftić :
To znači jednostavno da Bog stvara čoveka sa večnom idejom i logosom da čovek postane apsolutno dobar i pravedan čovek, to je kao neka potencija i seme dobroga čoveka koje postoji u njemu od njegovog rođenja i do kraja života i čovek ima i mogućnost da taj svoj dobri potencijal i realizuje.
Tako Bog zna i želi čoveka i pre vremena i u vremenu.
Duga je poruka posle nastavljam.