sitni u duši

šta po vama karakteriše duševnu i duhovnu atrofiju i sirotinju
i jesmo li mi srbi malodušni i bedni postali

Smatram, da kao nacija već dugo vremena "posrćemo", ali to nije samo fenomenologija kod nas, vec geneza sto drma čitav svet. Uvek bilo i bice, Duhovno, tj. duševno prazni ljudi, su ljudi bez stava, morala. Obraza. Stida i srama. Osecaja šta je ispravno, a šta pogrešno. Bezdušni i okrutni ljudi. Duhovno siromašni ljudi nikada neće "videti" i razumeti u nekim stvarim, ljudima, naprosto viši oblik svesti. Da postoji "ono" "nešto" što ti ne da, da povredjuješ, ranjavaš i ne voliš, čak i kada boli te najstrašnije. Takvim se jednostavno, radjaš. Na tamnoj ili svetloj strani duše, koliko god se trudio da svojim ponašanjem "nabaciš" drugačije. Jer svi mi kada ostanemo sami sa sobom u tamni noći, u svom krevetu, sa sopstvenim mislima, u svojoj duši, naprosto znamo šta je...Istina. ♥
 
Reč je "desenzitizacija", proces koji podstiče imunost na osećanja, ideje ili misli uopšte. To je najefikasniji i najekonomičniji način na koji savremeno društvo( naše ili čije god) može da funkcioniše.
 
šta po vama karakteriše duševnu i duhovnu atrofiju i sirotinju
i jesmo li mi srbi malodušni i bedni postali

Jesu, a evo i zašto:

Дуготрајно робовање и рђава управа могу толико збунити и унаказити схватање једног народа да здрав разум и прав суд у њему отанчају и ослабе, да се потпуно извитопере. Такав поремећен народ не може више да разликује не само добро од зла, него ни своју сопствену корист од очигледне штете.
Tako kaže Ivo Andrić
 
Mislim da je bilo zla i losih ljudi u ovom svetu od pocetka vremena, jer ako nesto mozes da imas, zasto da ga ne dobijes na laksi nacin?
Jednostavno, ocajnicka vremena zahtevaju ocajnicke mere i neki ljudi to opravdavaju, takvi su, jos ako dodamo lose ekonomsko stanje ovde.
A kad pogledamo preko bare, gde je finansijska situacija stabilnija i bolja donekle, opet cemo videti te iste pojave pa i u gorem obliku, sto nas opet vodi do karaktera i odgoja.

Ako je neko odrastao u zdravom (porodicnom) okruzenju, okruzen normalnim, dobrim ljudima verovatno ce i sam takav postati. Naravno, to ne mora da bude presudno jer se tokom naseg razvoja povinujemo raznim drugim spoljnim uticajima (drustvo, okruzenje) pa menjamo nase poglede i nacin delovanja.
Ali uvek postoji izbor i precica, da li cemo nekog preseci u redu, da li cemo oteti hleb iz ruke drugom da bi smo mi imali, mada kada se tako gleda, opet zvuci kao finansijsko pitanje.
Zivot je jednostavno postao takva borba za opstanak, pa opet, mozda su tu uzrok i finansije, da ne bira cilj ni sredstvo, a jos ako odrastemo u okruzenju koje neguje to, ili koje bas boli briga za to sto radimo i koje nas nije naucilo sta je ok...to ce se odraziti na nase akcije i na nase potomke, a onda se sve to produbljuje. Nije nuzno pravilo, ali verujem da ima takvih slucajeva.

A da je finansijska situacija bolja kako bi bilo? Da li bi bili bolji i srecniji ljudi?
Mislim da se na muci poznaju junaci i ko je kakav u ovim vremenima "iskusenja", jer sto ja da budem dobar, kada su svi drugi losi, sto da budem crna ovca kada je onako lakse?
Da imamo vise novca, to opet ne bi kupilo srecu niti neke vrline, ako ih nismo stekli u detinjstvu, cak mislim da bi se vise razbacivali novcem, vise rasipali i divljali, jer novac lako udari ljudima u glavu.

Tako da, glavni uzrok problema, okruzenje, roditelji, drustvo i najbitnije - karakter.
 

Back
Top