Сињска алка српски или хрватски обичај?

I opet će da "leti perje" na ovoj temi , kao na nekim drugima kad nikako nema dogovora da li Srbi, osim pravoslavne, mogu ili su mogli da budu i katolici?
Ja neću na tu temu, iako sam baš malopre kolačila oči od iznenadjenja povodom ovog teksta o ćiriličnim Jurišićima
http://www.vidovdan.org/index.php?o...12-08-09-16-35-03&catid=50:istorija&Itemid=94
..............nego mi dao ideju ovaj Tandurijev citirani tekst o rasprostranjenosti igre:

U Carigradu se pred dolazak Turaka igraju viteske igre na konjima, car Dusan je priredjivao ''bagorde' i razne turnire; dubrovacki dokumenti svjedoce da u Pristini 1435. godine jahaci kopljem gadjaju objesenu rukavicu. Slicne igre su odrzane u BiH (postoje prizori na steccima), nesto tacniji i savremeniji opis alke se mogao pronaci u Makarskoj (knjizica "Strigliane alke", u tom stilu, objavljena 1792.), "prstenec" na poklade - bliski rodjak alke, igrao se u Zagrebu i Istri. Sama alka je bila popularna u Sibeniku, Zadru, Trogiru, na otocima (Hvar, Krk, Rab, itd.), ali je postepeno nestala zbog slabljenja mletacke politicke moci duz Jadranskog mora.
Mnogo dobro sintetsko djelo koje obuhvaca razvoj evropskih viteskih srednjovjekovnih igara, ukljucujuci i sirenje istih prema balkanskim predjelima, stampao je slovenacki etnolog Niko Kuret (Ziljsko stehvanje in njegov evropski okvir, SAZU, 1963), iako se radi o razbijanju posuda, ali ovakve i slicne dekorativne manifestacije poput alke se ne mogu posmatrati bas uvijek u mikro (ne vidim nista lose u tome da se danas prikaze kao lokalna svecanost jednog pasivnog hrvatskog podrucja), nego i evropskom, istorijskom, kontekstu.

Nije nemoguće da je koren ovakvih igara kod svih Slovena u paganskim vremenima, jer dragi Lužički Srbi zdušno čuvaju i održavaju stari svoj običaj da "lupaju Pevca" ..odn. "kokota"..."Kokotwapas".. (rooster plucking) (Hahnrupfen in German, trebalo bi da znači "Kralj kraljeva") .Konjanik koji "lupne" pevčevu glavu postaje "Kralj žetve" i bira svoje "kraljice" (u množini) a oni koji "lupnu" krila "od pevca" dobiju drugo i treće mesto. .Mislim da i Slovenci pamte i imaju nešto slično.

xl_Hahnrupfen1.jpg


ce44245656cf6424d62f45c34e80.jpg



Sorbi vole te festivale i gužvu, uvek je u gradskom centru
http://www.spreewald-urlaub.de/Informationen/heimat-trachtenfest/heimatfest_1_/heimatfest_1_.html
http://www.spreewald-urlaub.de/Info...heimatfest_2_/heimatfest_2_.html#seitenanfang

Mnogo lepih slika
http://www.flickr.com/photos/splintered-arts/4977262416/

A imaju i ovo (što podseća na alku ali od svežeg bilja), neki običaj u maju mesecu vezan za obilje i plodnost
http://www.news.de/fotostrecke/850690811/mit-dem-vogel-hochzeit-machen/12/

Maibaum_Peitz.jpg

http://www.peitz.de/cms/front_content.php?idart=301
 
Poslednja izmena:
I opet će da "leti perje" na ovoj temi , kao na nekim drugima kad nikako nema dogovora da li Srbi, osim pravoslavne, mogu ili su mogli da budu i katolici?
Ja neću na tu temu, iako sam baš malopre kolačila oči od iznenadjenja povodom ovog teksta o ćiriličnim Jurišićima
http://www.vidovdan.org/index.php?o...12-08-09-16-35-03&catid=50:istorija&Itemid=94
..............nego mi dao ideju ovaj Tandurijev citirani tekst o rasprostranjenosti igre:



Nije nemoguće da je koren ovakvih igara kod svih Slovena u paganskim vremenima, jer dragi Lužički Srbi zdušno čuvaju i održavaju stari svoj običaj da "lupaju Pevca" ..odn. "kokota"..."Kokotwapas".. (rooster plucking) (Hahnrupfen in German, trebalo bi da znači "Kralj kraljeva") .Konjanik koji "lupne" pevčevu glavu postaje "Kralj žetve" i bira svoje "kraljice" (u množini) a oni koji "lupnu" krila "od pevca" dobiju drugo i treće mesto. .Mislim da i Slovenci pamte i imaju nešto slično.

xl_Hahnrupfen1.jpg


ce44245656cf6424d62f45c34e80.jpg



Sorbi vole te festivale i gužvu, uvek je u gradskom centru
http://www.spreewald-urlaub.de/Informationen/heimat-trachtenfest/heimatfest_1_/heimatfest_1_.html
http://www.spreewald-urlaub.de/Info...heimatfest_2_/heimatfest_2_.html#seitenanfang

Mnogo lepih slika
http://www.flickr.com/photos/splintered-arts/4977262416/

A imaju i ovo (što podseća na alku ali od svežeg bilja), neki običaj u maju mesecu vezan za obilje i plodnost
http://www.news.de/fotostrecke/850690811/mit-dem-vogel-hochzeit-machen/12/

Maibaum_Peitz.jpg

http://www.peitz.de/cms/front_content.php?idart=301

naravno da mogu da budu katolici (kad ti presuše ideje), zato sam ti i stavio ona 2 videa na uvid
 
Jarcevic lupa sve u sesnaest. Ustanak nije bio samo "srpski", Desnicino izdanje "Istorije kotarskih uskoka" posjeduje jako interesantnu arhivsku gradju koja svjedoci o ucescu Primoraca (depesa od 28. oktobra, 1683, Istorija..., II, str. 268, predvodi ih Grga Strizirep), Senjana (dana 22. oktobra 1683. - saslusanje Grge Sutica o upadu Senjana sa Ilijom Jankovicem u Vranu, Istorija..., str. 258.), Budinjana i Posedaraca (providur ima zabranjuje jatakovanje s Ilijom Jankovicem u depesi od 2. oktobra 1683. (Istorija..., II, str. 255), itd.
Nisu samo Jankovici i Srbi harali u Dalmaciji. Sibenski Morlaci udaraju na Drnis, pismo Lorenza Done od 7. decembra 1683. g. Trebali su se sastati s I. Jankovicem, ali ovaj se otisao svetiti Ervenicanima, maznjavajuci im 600 volova i 1000 glava sitnog blaga (str. 289. kod Desnice). Ponovo, 120 Senjana upada 7. decembra (str. 291), a cak i splitski varosani su pozvani pismenim putem od Jankovica i 20 kotarskih harambasa (str. 292-293.).
Opet, Sibencani i Zadrani isto idu na Padjene 19. decembra 1683 (str. 303.), na istoj stranici Desnica doslovce nudi prevod: "I Sibencani, Trogirani i Splicani izlecu u pljacku u turski kraj." Od koga Turci strahuju? Od Senjana! "Lorenzo Dona javlja da su Turci demoralisani i da se iz straha od senjskih ceta povlace u utvrdjena mesta" (12. oktobra, 1683, str. 257). No, dobro, Jarcevic zna bolje.
Je li gospodin cuo za Simuna Bortulacica, Stipu Sorica, Grgu Strizirepa, Grgura i Matiju Nakica, Grgura Kalcina, Marka Crnicu, a pogotovo Franu Posedarskog (porodica cijii izdanci nose titule colonello dei Croati ili governatore dei Croati): generalni providur Lorenzo Dona ga salje 1682. u spijunsku akciju da presretne tursku izvidjajnu komisiju (Istorija..., II, str. 243.) Kneza Jurja Posedarskog da ne spominjem, "koji uziva podjednaku milost Senata kao i Stojan Janovic" (str. 337-338.).

Napisati da "krajem sedamnaestog stoleća nije bilo katolika, a kamoli Hrvata, u Sinju i okolini" je ludost, pa onda dodati da se tamo billjeze samo pravoslavni Srbi od 13. stoljeca. Ne mogu vise, ovolika kolicina gluposti, zatucanosti i ostrascenosti bas smeta pred spavanje. Ovo nije istorija nego bolest.

Да,Јарчевић зна да га претера,ајд и то да Хрвата није било почетком осамнаестог века у Сињу и околини,али да није било католика мало је вероватно.
Имаш ли неких података везано за сам Сињ и околину и овај рат из 1714-18 године?
Иначе кандијски или Бечки рат је био много већи обрачун него овај други из 1714 који се негде и зове мали турски рат.

naravno da mogu da budu katolici (kad ti presuše ideje), zato sam ti i stavio ona 2 videa na uvid

И шта си постигао са та два видеа која си постовао,а ниједан се не тиче Алке?
 
Fra Andrija Kačić Miošić: Turci opsjedaju Sinj 1715. godine

Fra Andrija Kačić u svomu glasovitom djelu „Razgovor ugodni naroda slovinskoga“ (Mleci 1756. i 1760.), koji narod nazivlje jednostavno „Pismarica“, posvetio je sinjskim junacima tri pjesme. Ovdje donosimo treću, kojoj je fra Andrija dao naslov: „Slidi treća pisama od Sinja i njegovih vitezova, kako dođe paša poda nj serašćer Mustaj-paša samo sto hiljada vojske.“ U pjesmi je opisao snagu turske vojske, napade na Drniš, Vrliku i Otok, a na poseban način opsjedanje Sinja i veliku hrabrost junačkih branitelja. U svojim stihovima Starac Milovan naglašava veliku povijesnu istinu:

„Obrani ga Marija Divica
kojano je sinjska pomoćnica!“
Kačićeva treća pisma od Sinja…
Još ne biše zora zabilila,
ni Danica lica pomolila,
zove vila s Prologa planine
vitezove od ravne Cetine:
„Na noge se, mladi Cetinjani!
Jer spavate kano i poklani?
Eto na vas vojska strahovita,
turska vojska pun silovita.​
Sto hiljada pišac’ i konjika,
sve po izbor najboljih vojnika.
Prid njima je silni Mustaj-paša,
Hercegovac, krvolija vaša.​
Od Čelića roda i plemena,
poturči se u mlada vrimena
ter ostavi starca babu svoga,
pođe dvorit cara silenoga​
i kod njega jadnu sriću nađe:
od čobana za pašu izađe
i serašćer od vojske careve
ter sad robi države duždeve.“​
Istom vila tako besideći,
Cetinjane made slobobeći,
na Cetinu Turci udarđše,
na Kosincu vodu pribrodiše.​
Kad to vidi Vučkoviću Bože,
sedla konja što god prija može,
kano soko udari na Turke
ter junačke okrvavi ruke.​
S njim bijaše trijest vitezova
krajišnika, sivih sokolova,
dvajest i šest glava odsikoše
pak se natrag zdravi povratiše.​
Al’ ne ktiše dva silna junaka,
u slobodu slična i jednaka,
dva Lovrića, dva orla krstaša,
otac i sin, lipa dika naša,​
nego siku Turke krajišnike,
mlade pišce i brze konjike,
ali po nje tad bijaše loše,
sikuć Turke oba pogiboše.​
Ljuto cvili Vučkoviću Bože,
od tuge se junak prinemože,
žali serdar dva Lovrića svoja:
„Di ste sada, dva sokola moja,​
koji sa mnom u četu odiste
ter od Livna roblje dovodiste!
Ej Grgure, ljute moje rane,
tko će branit mlade Cetinjane?​
Ej Filipe, rumena jabuko,
sva žalosti moja, teška muko,
jošter nisi lipo ni zenula,
a vidim te da si uvenula!“​
Evo, brate, žalosti i više!
Na Otoku zbig cetinski biše.
U vodu su Turci ugazili
ter na Otok skladno udarili.​
Hladna se je voda zajazila,
kud je turska vojska prigazila.
Tu se brani malo i veliko,
ali od njih ne uteče nitko,​
jer je silna vojska udarila,
Otočane pod mač okrenula.
Puno veće izgibe Turaka,
nego mladih cetinskih junaka,​
al’ zaludu njihov mejdan biše.
Viruj, pobre, tako pero piše.
Otolem se podigoše Turci,
k Sinju gradu kano mrki vuci.​
Cetinu su uz put porobili
i pod Sinjem tabor učinili.
Malo vrime postajalo biše,
na troje se oni razdiliše.​
Jedni paze Sinja bijeloga
od pomoći dužda mletačkoga,
drugi iđu niz polje Petrovo,
da osvoje gnizdo sokolovo,​
Drniš bili više polja ravna,
u srcu im to biše odavna.
Ali mnogi glave pogubiše,
prije nego Drniš ni vidiše,​
jer ih siče silni kavalire,
s krajišnicim Nakiću Grgure.
Ne dade im pristupiti gradu,
Već im rusu svu oguli bradu.​
Sramotno se povratiše Turci
k Sinju gradu kano gladni vuci,
niti Drniš bili osvojiše,
niti mlado roblje zarobiše.​
Treća vojska ode pod Vrljiku,
svakom daje žalost priveliku.
Na varoš je zorom udarila
Ter ga biše brzo osvojila.​
Upališe kule i čardake,
Vrljičane ter siku junake,
al’ se oni lipo osvetiše,
zašto mnoge Turke pogubiše.​
Kad su Turci varoš osvojili,
udariše na kašteo bili,
al’ na silu njega ne uzeše,
neg’ na viri, jer im se zakleše,​
da ih ne će pogubiti nitko,
neg’ veselo malo i veliko
da će poći kud je komu drago,
još im uz to obećaju blago.​
Privariše jedne Vrljičane
ter ih siku kano Otočane.
Biše duša petnajest stotina
u kaštelu, ovo je istina.​
Kad u njega Turci ulizoše,
što bi staro ono posikoše,
malu dicu nemilo razdiru.
Učiniše veliku neviru,​
a neviste i mlade divojke
poturice hvataju za dojke.
Sve za roblje tada popadoše,
pak se Sinju gradu podigoše.​
Tu su tuge, velike žalosti:
Turci vode roblje brez milosti,
majke žale, divojčice ciču,
a neviste: „Jao meni!“ viču.​
Al’ žalosti onde ne pristaju,
pod Sinjem im goru muku daju.
Što god biše od boja junaka,
sve pogibe tada od Turaka.
http://www.ferata.hr/teme/1877-kaieva-trea-pisma-od-sinja
 
Sinjska alka... na godišnjicu pobjede 14. kolovoza 1715.

Evo veze Luzickih Srba+Boke Kotorske+ Slovenije preko "kokota" i opšte fešte ...i veze sa proslavom pobede nad Turcima, 60 godina stariji festival od alkara iz Sinja:

И 15. мај се у Перасту такође празнује сваке године. Повод је традиционална прослава победе над Турцима, која се збила далеке 1654. године. "Гађање кокота" из ватреног оружја је главни догађај, након чега следи уобичајено весеље.

Овај историјски догађај се везује за напад Турака на Пераст са копна и мора, под вођством рисанског диздара Мехмедаге Ризванагића; тада су Пераштани не само славно одбранили свој град већ и убили турског вођу (Ш. Милиновић, ор. cit., 22, стр. 11, Р. D. Šerović, О starinskom maču, koji se čuva u Perastu, u Boki Kotorskoj, Narodna starina, sv. 8, III knj, 2. br, Zagrеb 1924, str.191).

Поред тога, у многим местима је на празнике одређених светаца чак жртвован петао, кога су привезивали за бову у мору, а потом гађали из ватреног оружја са околних барки.
http://www.montenegrina.net/pages/p...dicija_boke_kotorske_z_marjanovic_krstic.html

I još ako ste primetili, prvo su alkari u Sinju "lupali" alku u maju mesecu, a posle je promenjen datum.Ako ništa drugo, bar je običaj proistekao iz prethodnog, samo sad vezan za pobedu neprijatelja, verovatno se isto desilo i u Boki Kotorskoj.
Petlovi i ostali kokoti inače su simbolika Sv.Ilije, preuzeti od simbolike Peruna.

Što bi rekli đetići: Dje je isti narod, isti su i običaji.

Mada, hrvatska vikipedija kaže:
Povijest Alke pokazuje da se ona u starini trčala u različito vrijeme nego danas, a prigodice i po dva puta na godinu. Trčala se, npr. 1798. dva puta, na posljednji dan karnevala i 9. svibnja; 1818. godine 15. svibnja i 6. srpnja; 1834. godine 9. veljače; 1838. godine 19. travnja; 1855. (zbog kolere) odgođena je čak na 4. listopada. Inače se tek od 1849. redovito trči 18. kolovoza, na rođendan cara Franje Josipa, što je čak utvrđeno i Statutom iz 1902.
Majski datum odgovara sorbskom običaju za plodnost (http://www.peitz.de/cms/upload/bilder/Tourismus/Braeuche/Maibaum_Peitz.jpg), a ovaj novi, avgustovski vezan je za žetvu, kao sorbski kokotwa pas (http://www.wieloch-verlag.de/brandenburgtag/img/startseite/1/xl/xl_Hahnrupfen1.jpg) , no vidite da je datum pomeren iz razloga ulizivačkih.

Možda potomci Srba iz Sinja slave "pobedu nad Turcima" :maramica:, a neki novi klinci Njofrin rođendan ?:rodjendan:

P.S. Čvrsnica gnjavi sa ovim videima jer nikako da ukapira da su na snimku srpski opanci, srpsko pevanje i srpska nošnja samo su nakalemili naslov.
 
Poslednja izmena:
Baš nisam želela da se bavim arambašama iz 1715.godine u Sinju, ali izgleda da mi se ne da.:roll:
To zbog ovog imena, Srebrena, jer prvi franjevački centar odakle su se širili i pokatoličavali stanovništvo na Tropolju, beše Bosna Srebrena.

Jedan od junaka te 1715.godine imao je brata arambašu Matu, a on sam je bio katolik. Ime mu je (don) Ivan Grčić..Opevao ga je čuveni Srbin katolik (i franjevac, pride)- Andrija Kačić Miošić ga u Razgovoru ugodnom,(" u pjesmama o sinjsko-cetinskim vitezovima i junacima uvijek njega stavlja na prvo, počasno mjesto"), a poznat je i u drugim pesmama, s kraja 19.veka. kao Manojlo (Manuel) Grčić.,,npr "Hajduci i Grčić Manuel", "Grčić Manuel i Fatuna djevojka" itd... O poreklu prezimena Grčić, Grčić Manojlu i kumovanju Grčić Milenku,Radomiru Grčiću itd... itd--itd---- i rasprostranjenosti prezimena neka doda neko drugi.

Kotar hvali Janković Stojana,
a Cetina Grčić dom Ivana,

kavalira dužda mletačkoga,
koji biše srca viteškoga,

a plemena od Filipovića,
bosanskoga na glasu plemića,
kojino je svuda vojevao
i junačke glave odsicao.


Don Ivan Grčić je 1715. bio izaslanik pred turskim predstavnicima i kao takav odbio predaju grada. (taj motiv je inače mnogo poznat u srpskom predanju, napr kad Turci traže Negotin, a ajduk Veljko ne šalje popa, nego sam odgovara "Glavu dajem ,ali ...(grad) nikako")......Grčić je odgovorio „da mu zapovjeđeno od njegova generala neka ne prima pisma i neka odbije svaki odgovor, a brani do posljednje kapi krvi svekolike posade.“
Za zasluge u borbama s Turcima venecijanske vlasti nagradile su Filipovića Grčića zemljom u Sinjskom polju..
Njegovo ime je zapisano u merodavnom dokumentu- dnevniku na italijanskom jeziku iz 1715. koji se i danas čuva u sinjskom franjevačkom samostanu.("Giornale del blocco ed assedio della fortezza di Sign)

Poznat je još po tome što je štampao Besede Matije Divkovića, takođe franjevca, ali Izbosne.To je jedno lepo starinsko izdanje (1704 god u Veneciji), ćirilično, čitljiv za sve govornike srpskog jezika:

Divkovi%C4%87eve_Beside%2C_izdanje_don_I._Filipovi%C4%87a_Gr%C4%8Di%C4%87a%2C_1704..jpg


A Matija (Divković) pouzdano piše srpski:
Фрањевац босански Матија Дивковић штампа у Млецима 1698. књигу Наук корстиански и одмах у тој књизи на другом листу (на првој је лик матере Божије са сином) стоји: „Плач блажене дивице Марије који плач исписавши српски, и исправивши многе ствари богословац Матија Дивковић”,
.....исто тако вели и на стр. 63. и 105. своје књиге исписавши сарпски.
Molitvenik „Nauk karstianski“, fra Matija Divković, Venecija, 1698. g.
28_livno.jpg


Još neka prezimena u Sinju, usput pronađena
ЈЕЛИНИЋИ – у Подгорју и у Лици, од 1683.године. У једној листини из 1488.год. помиње се “Томо ЕлинићЬ“, који је био послат у Дубровник “одЬ господе Жарка и одЬ воеводе Тадие Влатковића“ те је дакле могао бити пореклом из Херцеговине. У Далмацији код сиња католичко сеоце Јелинкуше. У Гламочком Пољу православно сеоце Јелиновићи.

http://www.poreklo.rs/2012/05/08/bunjevačka-prezimena-jelinić-kmetović/

MАНДИЋИ – у Суботици, од 1686.год., у Лемешу, у Сомбору, Каћмару, Аљмашу, Баји, Моноштору, Чавољу, Станчићу, Бајмаку и Бајши, од 1688.год. односно 1720., 1801., 1811., 1841.год.; православни и католици у Лици и у Подгорју, сви били православни па једни од њих примили католичанство вероватно око 1700.године, о њиховом пореклу из Дувна види у 3. тачки претходног одељка; католици у Сињу и у Брназама код Сиња; православни у Жагровићу код Книна, а досељени “у 16.веку из Босне“, сад изумрли; православни у Ђеврскама у северној Далмацији, врло давнашњи досељеници, не зна се откуд; православни у Крупи у северној Далмацији; Т.Мандић, католички свештеник у сплитској дијецези, родом из Хардомља у западној Херцеговини; два католичка свештеника у Босни, оба родом из Поља у Херцеговини или Босни; католици по западној Херцеговини; многобројни православни у западној Босни (и одатле пресељени у Лику) и у источној Херцеговини. У Далмацији код Бенковца православно насеље Мандићи, а код Сиња католичко село Мандића Дочић. У Босни три православна села с именом Мандићи и слично

http://www.poreklo.rs/2012/05/12/bunjevačka-prezimena-mandić-marijanević/

РАЈЧИЋИ – у Суботици, од 1686.год.; у Сомбору, од 1715.год.; у Сењу се 1540.год. помиње се Матија Рајчић, са којим можда имају везе по пореклу данашњи лички Рајшићи. На земљишту негдашњег клишког санџаката насеље с именом Рајчић. У средњој Босни муслиманско село Рајчићи.

http://www.poreklo.rs/2012/05/21/bunjevačka-prezimena-rajčić-rončević/

ТОМЉЕНОВИЋИ – у Подгорју и у Лици, од 1683.год., и од њих је без сумње био Јуре Томљеновић, војник у Сењу, 1657.године.

ТОМАШЕВИЋИ – у Каћмару у Бачкој; католици у Лици; католици у Сињу; католици у Брназама и у Гали код Сиња; два католичка свештеника тога презимена у сплитској дијецези, оба родом из Кучица код Омиша; три католичка свештеника у сплитској дијецези, један родом из Баћине код Макарске, други из Кућина код Сплита, трећи из Бајаг(л)ића код Сиња: православни Србин у Жумберку, 1556.год., а досељеник са босанско-далматинско-личке тромеђе. Многобројни су православни Томашевићи и Томаши по свим нашим западним крајевима.

Nošnja u Sinju 1715. bila je ista kao i ostalih sunarodnika duž Jadrana i u plitkom zaledju ..vrlo lepe ilustracije su u putopisu austrijskog plemića po imenu Ludwig Salvator Maria Joseph Johann Baptist Dominicus Rainerius Ferdinand Carl Zenobius Antonin (1847-1915) koji ne beleži nijednog Hrvata u 19. veku na Jadranu, (tačno 1870- 1878) znači bezmalo 200nak godina posle Sinjske bitke..........................nego isključivo i "all inclusive" i isključivo Srbe
http://www.ludwigsalvator.com/digi/serben/serben.htm
serben-start.jpg

http://www.ludwig-salvator.com/
 
Poslednja izmena:
Baš nisam želela da se bavim arambašama iz 1715.godine u Sinju, ali izgleda da mi se ne da.:roll:
To zbog ovog imena, Srebrena, jer prvi franjevački centar odakle su se širili i pokatoličavali stanovništvo na Tropolju, beše Bosna Srebrena.

Jedan od junaka te 1715.godine imao je brata arambašu Matu, a on sam je bio katolik. Ime mu je (don) Ivan Grčić..Opevao ga je čuveni Srbin katolik (i franjevac, pride)- Andrija Kačić Miošić ga u Razgovoru ugodnom,(" u pjesmama o sinjsko-cetinskim vitezovima i junacima uvijek njega stavlja na prvo, počasno mjesto"), a poznat je i u drugim pesmama, s kraja 19.veka. kao Manojlo (Manuel) Grčić.,,npr "Hajduci i Grčić Manuel", "Grčić Manuel i Fatuna djevojka" itd... O poreklu prezimena Grčić, Grčić Manojlu i kumovanju Grčić Milenku,Radomiru Grčiću itd... itd--itd---- i rasprostranjenosti prezimena neka doda neko drugi.

Kotar hvali Janković Stojana,
a Cetina Grčić dom Ivana,

kavalira dužda mletačkoga,
koji biše srca viteškoga,

a plemena od Filipovića,
bosanskoga na glasu plemića,
kojino je svuda vojevao
i junačke glave odsicao.


Don Ivan Grčić je 1715. bio izaslanik pred turskim predstavnicima i kao takav odbio predaju grada. (taj motiv je inače mnogo poznat u srpskom predanju, napr kad Turci traže Negotin, a ajduk Veljko ne šalje popa, nego sam odgovara "Glavu dajem ,ali ...(grad) nikako")......Grčić je odgovorio „da mu zapovjeđeno od njegova generala neka ne prima pisma i neka odbije svaki odgovor, a brani do posljednje kapi krvi svekolike posade.“
Za zasluge u borbama s Turcima venecijanske vlasti nagradile su Filipovića Grčića zemljom u Sinjskom polju..
Njegovo ime je zapisano u merodavnom dokumentu- dnevniku na italijanskom jeziku iz 1715. koji se i danas čuva u sinjskom franjevačkom samostanu.("Giornale del blocco ed assedio della fortezza di Sign)

Poznat je još po tome što je štampao Besede Matije Divkovića, takođe franjevca, ali Izbosne.To je jedno lepo starinsko izdanje (1704 god u Veneciji), ćirilično, čitljiv za sve govornike srpskog jezika:

Divkovi%C4%87eve_Beside%2C_izdanje_don_I._Filipovi%C4%87a_Gr%C4%8Di%C4%87a%2C_1704..jpg


A Matija (Divković) pouzdano piše srpski:

Molitvenik „Nauk karstianski“, fra Matija Divković, Venecija, 1698. g.
28_livno.jpg


Još neka prezimena u Sinju, usput pronađena

Nošnja u Sinju 1715. bila je ista kao i ostalih sunarodnika duž Jadrana i u plitkom zaledju ..vrlo lepe ilustracije su u putopisu austrijskog plemića po imenu Ludwig Salvator Maria Joseph Johann Baptist Dominicus Rainerius Ferdinand Carl Zenobius Antonin (1847-1915) koji ne beleži nijednog Hrvata u 19. veku na Jadranu, (tačno 1870- 1878) znači bezmalo 200nak godina posle Sinjske bitke..........................nego isključivo i "all inclusive" i isključivo Srbe
http://www.ludwigsalvator.com/digi/serben/serben.htm
serben-start.jpg

http://www.ludwig-salvator.com/
:ok: pametnome je dosta...ili što bi rekli.Za pametnog je i komarac muzika..
 
I opet će da "leti perje" na ovoj temi , kao na nekim drugima kad nikako nema dogovora da li Srbi, osim pravoslavne, mogu ili su mogli da budu i katolici?
Ja neću na tu temu, iako sam baš malopre kolačila oči od iznenadjenja povodom ovog teksta o ćiriličnim Jurišićima
http://www.vidovdan.org/index.php?o...12-08-09-16-35-03&catid=50:istorija&Itemid=94

Srpsko porijeklo Nikole Jurisica se zasniva na cinjenici da u Beckom arhivu postoji njegov potpis na cirilici. Sami autori gornjeg teksta (N. Giljen, J. Mandic) pisu: "Никола (Микула, Микулица) Јуришић (на мађарском Миклош Јуришић) родио се око 1490. године у племићкој породици у Сењу. О његовој младости не зна се готово ништа." Isti zakljucak je izveo i Oscar Freihern von Mitis (Zur Biographie des Nikolaus Jurisic, Carniola, Laibach, 1908, str. 140).
Najbolje onda da se Petar Keglevic (na ovom primjeru si bas iskolacila oci), ban Petar Talovac, feudalac Radoslavac Vladisic (vlastiti testament), onaj hrvatski velikas sto je pisao ispravu 1492. g. iz Lucke kapetanije (Surmin, Hrvatski spomenici, 1898, 361-2.) i ostali (sve ima kod Vladimira Mosina: Cirilski rukopisi Jugoslavenske akademije, II) proglase Srbima zato jer su pisali, tj. potpisivali se na cirilici. Svakako treba pogledati pismo Biscana Nikoli Jurisicu na cirilici iz 1520. godine (br. 139 kod Mosina).

Usput, providur Christoforo Valier nedvosmisleno pise (1596) u svojoj predstavci Senatu da su uskoci rodjeni u Senju Hrvati (alcuni natiui di Segna, Crouati).
 
Poslednja izmena:
Josip Ante Soldo, Sinjska krajina u 17. i 18. stoljecu, II, Sinj, 1997.

Kako sad ovo, majku mu? Ovi nece da budu Srbi.

Баш сам хтео да постујем овог Солда,мада ми треба времена да изчитам све ово што је писао,и не улива ми неко поверење,јер сам читао нешто од њега у вези Дубровника и ту се показао као типична хдзеовска багламара.

http://www.scribd.com/doc/88238215/Sinjska-Krajina

Ево још од њега о Хрвацима,месту поред Сиња.

Kratka povijest Hrvaca do 20. stoljeća

Prema narodnoj tradiciji, mjesto Hrvace dobilo je naziv jer su se Hrvati u vrijeme seoba na­selili na zapadu, nasuprot Avarima - Obrima na istoku u selu Obrovcu, naselju preko rijeke Cetine. Iako je to tumačenje postanka topon­ima Hrvace znanstveno nepotvrđeno, po­dručje Hrvaca ispunjeno je hrvatskim le­ksikom. Plišivica, Vukova draga, Panj, Vojskava, Jezero, Strana, Podstrana, Dubrava i druga imena. Naprotiv, s druge strane rijeke Cetine su Rumin, Malin, Peruča, Bitelić i druga ime­na, moguće nehrvatskog podrijetla...................
..........................................
Kad su turske snage osvojile Sinj (1513- ili 1536. g.), zauzele su i Hrvace. Sudbina Sinjske kra­jine ili Cetine konačno je zapečaćena padom vrletnog Klisa (1537.); Sinj sa svojom okoli­com doživio je potpunu promjenu. Staro je stanovništvo velikim dijelom pobjeglo prema moru, a ono što je ostalo prilagođavalo se novim prilikama, prihvaćalo Vlahe koji su nadolazili iz unutrašnjosti i naseljavali pros­trane pašnjake, a pri kraju stoljeća i počet­kom 17. stoljeća sve više prihvaćalo islam..............................................
Smjena stanovništva
Nakon razarajućih ratova, punih osveta i sit­nih, ali krvavih sukoba Kanadijskog (1646.-1669.) i Morejskoga rata (1684.-1699.), 1686. godine mletačke vojne snage, podržane našim narodnim junacima (krajišnicima), osvojili su Sinj i zauzeli cijelu krajinu, pa i Hrvace.
Vojna obračunavanja, bespoštedna rušenja, borba na smrt i život uništili su ne samo gos­podarski cijela područja, nego je nestalo i stanovništva. Muslimanske obitelji doslovno su pobjegle prema Livnu i drugdje, a zavla­dala je pustoš i život stao. Voda Cetine, valo­viti brežuljci okićeni voćkama i optočeni po­tocima, kao da su zvali ljude, bez kojih bi sve te ljepote propale. Na tu opustošenu bogom­danu zemlju Hrvatačkoga polja i bujnih brežuljaka spustilo se preko planine novo stanovništvo. Privlačnost kraja, sloboda koju su obećavali mletački časnici i službenici, a jamčili fratri, posebno iz samostana sv. Petra u Rami i kasnije "ujaci"(ха,ха)iz Hercegovine, te sigurnost koju su ulijevali krajiški junaci - sve je to djelovalo na prinove stanovništva, a time i oživljavanje sela Hrvaca.................................................Nespretna granica pogoršala je stanje u bli­zini granice te se iščekivao novi rat. On je izbio 1714. g. i prelomio se nad Sinjem u mjesecu srpnju-kolovozu 1715. godine. Me­đutim, junaštvo naroda i vojnika, borba za goli život, uz jaku vjeru u nebesku pomoć preko slike Majke od milosti Gospe Sinjske, davalo je malobrojnim braniteljima nadljudsku snagu i neprijateljski pokušaj da se domogne Sinja, nije uspio. "Na dan naše Zaštitnice" - ujutro 15. kolovoza, na Veliku Gospu, neprijatelja nije bilo ispod napola porušene tvrđave. Sramot­no je utekao preko Prologa prema Livnu os­tavivši od straha i pometenosti, mimo običa­ja, nepokopane poginule. Cetinska krajina ostala je slobodna, doduše porušena i uniš­tena, ali cijelo područje bilo je oslobođeno, a granica premještena na vrhove Dinare.
Obnova stanovništva
Nakon rata došlo je do povratka stanovništ­va na sjedišta koja su dobila prije Karlovačkog mira, a time i do obnove stočarstva i poljo­privrede. U Hrvace su se iz Zagore vratile stare obitelji od prije 1699. godine.
Prema popisu mjernika Alessandra Allerghet-tija (1725.-1719-), banderiji Cvitkovića pripadala su sela: Hrvace, Miševica, Bitelić i Vrdovo. Upravnu pa i vojnu vlast vršili su harambaše, a pomagali su im fratri, po naputcima sinjskog providura. Crkveno su Hrvacani pripadali sinjskoj župi do 1757. godine, kada su uvedene župne matice u kojima se kapelan naziva župnikom (parochus). Prvi je potpisan fra Augustin Šarić iz Hrvaca (1757.-1764.). Prema kasnijim šematizmima, zaseoci su bili: Vreba, Miševica, Krinj, Podstrana, Srida sela Crkve­ni brig (područje oko župne crkve, koji naslov nije bio uvriježen u narodu), Banović-Matas, Dubrava, Panj, Rumin, Podgradina, Lovrića Dolac, Dubova vrata, Vrdovo, Kadina bukva.
Već smo napisali da se stanovništvo nakon rata vraćalo i tako skoro ustalilo. Nakon odreke harambaše Mušterića, u banderiji Cvitkovića bile su obuhvaćene stare i nove obitelji:
(kurzivom su napisane današnje obitelji) Armanda, Bilić, Buljac, Budimir, Barić, Ivandić, Božinović, Babić, Bradarić, Banović, Bošnjak, Cvitković, Kekez, Crničević, Crnjac, Kodžoman(ović), Delaš, Doljanin, Erak, Flakić, Guberac, Đurašević, Đuković, Gelmis, Gebiuk, Janković, Knežević, Lovrić, Mušterić, Marasović, Mialjić, Matić, Matas(ović), Odžak, Pletikosić, Romić, Radonić, Radan(ović), Sedmak(ović), Stanić, Šarić, Stipanović, Gusić, Stipić, Sunara, Terzić, Vrdoljak, Vukman, Zorica, Žulj(ević).
http://www.gospa-lurdska.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=537&Itemid=50


Ево нешто и о обичајима у Сињској крајини од неког Јосипа Милићевића.

http://www.scribd.com/doc/60996182/Milicevic-Narodni-obi%C4%8Daji-i-vjerovanja-u-Sinjskoj-krajini
 
Добар дан, Тандури, ексклузивне податке дајеш, као и обично:kpozdrav:

Drži, kušo, da ga zapjevamo,
Evo ima sto godina dana,
Da ga skupo zapjevali njesmo.
Sve pijemo, jer ga ne pjevamo.

Nije ovo vino ukradeno,
Nit je njega koza bara dala,
Ni svoijem rogom uskopala,
Neg motika i pleća junačka.
Pleći dale, pleći i popile.

Prostite nam, draga braćo naša,
Dok bi svakom pjesmu pripjevali,
Njesmo vami na krštenju bili,
Na krštenju niti na znamenju.

Dvije glave, Bog vam dao zdravlje.
Pobro Niko, moja mila diko,
Uzgor glavu, Bog te veselio.

Kume Đuro, moja mudra glavo,
Što si mrke potočio brke,
Štimala te braća i družina.


Esortazione amorosa, 1729.
Kako sad ovo, majku mu? Ovi nece da budu Srbi.

Добро је да си кренуо од Грабовца, иако у време Битке за Сињ још није приступио фрањевцима..Али јесте једини савременик битке, ако се погледа списак фрањеваца Босне Сребрене.
http://www.bosnasrebrena.ba/v2010/povijest-provincije/znamenitiji-likovi-bosne-srebrene.html

Песмица Грабовчева је фантастична и заслужује дубљу пажњу.........мада је јадничак изгубио због ње службу..и допао затвора у коме је и умро..
http://sr.wikipedia.org/sr/Филип_Грабовац

Изгледа да је у песми претерао са подсмехом тим "харватским великашима" оличеним у Антуну из Каштела, који је миљеник венецијанске управе.
Мени се допала пре свега због тако типичног српског десетерца (4+6) истим као што је поздравна песмица у овом посту, потекла из савремене традиције "бенковачког гумна", блиских предела самом фра Филипу Грабовцу, који, видећеш, потиче из србске обитељи.
То што је католик (и фрањевац), стицај је околности, зар не?

......о околностима прво у крају око Сиња.........
Зна се да је од 1534. на снази наредба Млетака да се православни ритус може вршити само по одобрењу латинског бискупа..сачуван је текст Бена Винковића из 1673. који јасно потврђује да су Срби у Истри,Винодолу итд.. уз католичку веру почели да примају и хрватско име..У јулу 1688. надбискуп Еванђелиста Парцаги тражи католичке мисионаре за задарску околину да покрсти (новопристгих) 10 000 Срба........ католичка пропаганда посебно узима маха од 1699-1703..посебно је агилан у унијаћењу и католичењу Срба Вићентије Змајевић из Пераста, који је имао многе "акције против српства и православних"...Тај Вићентије, чији су се преци доселили у Пераст из Његуша око 1513.г. био је барски (од 1701.г.) а потом и задарски надбискуп (од 1713.)..Истичем га јер је савременик битке 1715, а и због цитата који даје одговор о националности у случају промене религије.

.
zmajeviczaalku.png


Да су покатоличавали овај православни народ, свједочи и фра Батинић, који пише, да, за Кандијског рата фрањевци нису престајали ширити краљевство истине и радити на вјерском сједињењу са сљедбеницима грчко-источног обреда. Фарлати наводи, између многобројног народа, које су фрањевци тад превјерили, и народ града Книна 1648. године.........По Далмацији фратри су успјели, да покатоличе много Срба досељеника. Фратри казују, да су покатолочили око 25.000 православних.(oko 1680)

Љетописи казују, да је у другој половини XVI в. дакле, кад је Антонио Ђустиниано подносио свој извјештај млетачкој влади, у континенту Далматинском, који под Турцима био, владала мал'не искључиво православна вјера, те да је тад Срба православне вјере скоро све било у Котарима, Буковици, Крајини книнској, Петровом Пољу, Косову Пољу, Спљетском Загорју, Цетинском Пољу, Сињском Пољу све до Неретве. Сви су они постали млетачки поданици, то су они Сервиани о којима говори 1719. латински млетачки архиепископ ди Боди, који му народ толико бриге задаје, а против кога римска црква подиже дрвље и камење, да га уништи. Сам бискуп Змајевић наводи, како је придошло много православних Срба из Босне и Херцеговине, који су за католике и Републику прави отров.
http://sr.wikisource.org/sr/Книнска_крајина

Фра Качић (1704-1760) напр., према географском мерилу је истицао да постоји „Далматин, Личанин, Рват, Бошњак..., који су сви Словинци“.

Јурај (Ћуро) Крижанић(1618-1683) је докторирао 1642.г. на Collegium graecum .Податак да је Крижанић докторирао у тој установи говори да је био православац, тврди др.Никола Жутић...исто он пише да је назив Грабовчеве књиге "Czuijt razgouora naroda i jezika Illirickoga alliti Aruackoga" очигледан фалсификат урађен током 19. века.
И такође код др.Жутића нађох да су "Grabovčevi preci došli u pokatoličenu Vrliku iz srpskih Ravnih kotara (selo Međari) што dovoljno svedoči o Grabovčevom srpskom poreklu."..
http://www.svevlad.org.rs/srbistika/zutic_vatikanisrpski.html

.............о пореклу породице Грабовац...........

Шта сам још могла да нађем овог јутра о српском пореклу фра Филипа Грабовца из Врлике?

Porodice Grabovac su zabeležene kao pravoslavne, sa slavom Jovanjdan, u okolini Sarajeva i u nekoliko drugih mesta u Bosni, a kao pokatoličene u Hercegovini. Istraživač hercegovačkih prezimena R. Milićević smatra da je prezime nastalo prema zavičajnom selu Grab kod Ljubuškog, što bi moglo biti jedno od stajališta ka središnjoj Bosni.
Drugo tumačenje bi bilo, po Miljanićima, da su oni bili, zapravo, Grabovljani, poreklom iz Graba u crnogorskom plemenu Cuce.
http://www.vesti-online.com/Riznica/Poreklo-porodica/69732/PERISIC

GRABOVAC - ...'Grabovci' (se) spominju prvotno u okolici Rame, gdje za vrijeme turske vladavine susrećemo dva prezimena Grabovac - Kopčić, odakle iz jedne obitelji 'Grabovac' jedan brat prolazi islamizaciju postaje 'beg Kopčić', te predstavlja moćnu, uglednu i respektabilnu instituciju onoga vremena, drugi zadržava prezime Grabovac, (u njegovoj lozi se rađa i čuvena svetica i djevica - Diva Grabovčeva) koji je zbog nenamjernih sukoba s turskom vlasti, prisiljen na odlazak, za vrijeme opčće seobe (1687 god.) u Dalmaciju (okolica Visovca), odatle, vjerojatno u Sinj i okolicu, pa onda u Proložac - Imotski, zatim u susjedno mjesto Grabovac, odakle se opet neke obitelji sele u Grabovicu, gdje ih biskupski popis evidentira 1743.g., kao vrlo brojnu obitelj. Da bi opet odatle, po drugoj teoriji, dio jedne obitelji se selila i neko vrijeme boravila u Mišima, te napokon, se naselili u današnjem mjestu boravka - Vržeralima (1817.g.) .
http://www.relax-livno.com/zanimljivosti/Li-prezimena.htm

Слична су презимена Граовац у Далмацији у породицама које још увек славе Св.Стефана, Луку и Георгија (Граовац-Штиково, Дрниш, Вариводе, Смоковић, Бргуд, Бенковац, Запужане, Задар, Смилчић, Корлат, Церање доње, Мирање горње ) и Грбавац у Херцеговини (ГРБАВАЦ, настањени у Грабу, Витини и Шиповачи (Љубушки). Претпоставља се да су били православне вере, јер по Дедијеру Грбавци су причали да су пореклом од „Стипана Високог“ и да су род са кућом Петровића из Црне Горе.)

Grabovčev životni put započinje u Podosoju pokraj Vrlike krajem 1697. ili početkom 1698. godine kamo se poslije prodora osmanlija , iz Ravnih Kotara doselio njegov otac Mate...SELO MEĐARE
http://vrlika.hr/podstranice/kultura.html

Jedna od rijetkih starih mapa na kojoj se jasno vidi natpis BUCCOVIZZA. ...Kartu je izradio Pietro Santini, 1780. Takodje bakrorez , 62 x 47 cm .
Uočljiv je natpis COTAR SUPERIOR , COSSOVO i POLAZZA. čak se mogu viditi i Medjare (Megiare) , manastir Krka označen kao S.Arcangel itd.
https://picasaweb.google.com/BurnaStrana/StareMapeBUCCOVIZZABLOG#5269228316762536418

P.S. dodatak
prosnjasrbazaalku.png
 
Poslednja izmena:
Srpsko porijeklo Nikole Jurisica se zasniva na cinjenici da u Beckom arhivu postoji njegov potpis na cirilici. Sami autori gornjeg teksta (N. Giljen, J. Mandic) pisu: "Никола (Микула, Микулица) Јуришић (на мађарском Миклош Јуришић) родио се око 1490. године у племићкој породици у Сењу. О његовој младости не зна се готово ништа." Isti zakljucak je izveo i Oscar Freihern von Mitis (Zur Biographie des Nikolaus Jurisic, Carniola, Laibach, 1908, str. 140).
Najbolje onda da se Petar Keglevic (na ovom primjeru si bas iskolacila oci), ban Petar Talovac, feudalac Radoslavac Vladisic (vlastiti testament), onaj hrvatski velikas sto je pisao ispravu 1492. g. iz Lucke kapetanije (Surmin, Hrvatski spomenici, 1898, 361-2.) i ostali (sve ima kod Vladimira Mosina: Cirilski rukopisi Jugoslavenske akademije, II) proglase Srbima zato jer su pisali, tj. potpisivali se na cirilici. Svakako treba pogledati pismo Biscana Nikoli Jurisicu na cirilici iz 1520. godine (br. 139 kod Mosina).

Usput, providur Christoforo Valier nedvosmisleno pise (1596) u svojoj predstavci Senatu da su uskoci rodjeni u Senju Hrvati (alcuni natiui di Segna, Crouati).

Па Срби га својатају и због тог писма на ћирилици и зато што је учествовао у пресељавању Срба у Аустрију у Угарску,затим због преговора између Аустрије и Османлија, на којима Сулејман Величанствени и он говоре србским језиком,зато што је био врховни капетан Војне крајине у коју је Србе и насељавао, као и у Жумберак, и заслужан је за привилегије које Срби добијају од краља Фердинанда.
Хрвати га својатају зато што је католик и зато што је примио у Кесег, и тако заштитио од Турака, неке од предака данашњих Градишћанских Хрвата.

Иначе данас Јуришића има и Срба и Хрвата и наводно су из Босне пореклом сви.
 
Esortazione amorosa, 1729.

001900.jpg

.........о српским мотивима у песми "Штогод Принцип имаде Војвода" Филипа Грабовца.......

Морала сам скоро целу да је препишем ( и има неколико речи које не разумем) да бих лакше уочила појмове везане за Србе..мислим да је део подсмеха и то што је Народ великим словом, а "харваци" малим, јер, по песми, "харваци" су се направили тако што су променили имиџ, и тако више нису Народ (словински? србски? - остаје да сами закључимо) јер су косе кратили и бријали главу па мећу перике & власуље, калпак другачије носе, скерлетне доламе одбацили, срмом везене мараме такође, тканице око појаса скидају, токе другачије носе, аљине су им до колена као у женској моди, ни ордење више не носе не би ли што више личили на "Латине" одн Лацмане....
Наравно, да нагласим да је песма у српском традиционалном десетерцу , са цезуром после 4.ог слога, типичном за српске епске песме.

Штогод Принцип имаде Војвода
Од харвацке руке и Народа
Не-имаде бољјега харвата
Над Војводу Антуна кумбата

Од-лијепа мишта из Каштела
Њега штују Млетачка Властела
За варснага(') дарже, и познају;
Што запита то кумбату дају
..
Косе брију, а Перуке дију
Калпак св(и)ју, а клобуке в(и)ју
Тере тарчу у све нагле тарке
У Тал(и)ју за обријат Барке

Обријаше своје липе Власе
Одбачисће сви оне Појасе
Себе свлаче скерлетне Доламе
Одваргошће Сармали Махраме

Свитла Поца(?),Токе и јачерме
Мили Боже сломе видит јерме
На-се мећу друге интрижепе(?)
До-колина носе као Жене

Одбачише Плоче, и Камење
за неимат јуначко Зламење
Игре Златне, Перје позлаћено
На Лачманску све-је обраћено.

Ко-вас пита, од Крај(и)не кеште (')
Ви реците из Љубљане дасте
Кад нејмате крила Соколова
Ви узмите нарав од Хрукова

Далмације лепие не-грдите
Млетачкога Дужда не-срдите
Јерје она Гнездо Соколово
Над-њом штој(и) Крило Принципово.


Видиш.Тандури, да се фра Грабовац толико подсмева осакаћању народне ношње и традиције да иронично опева и да се они (ти "харваци" писани малим словом за разлику од "Народа") стиде крајинског порекла (крајишког, зар не'?) и више од тога, Грабовац се стиди њих.. понашају се као да нису Крајишници... па им препоручује да се, кад су се полатинили толико, представљају да су кајкавци из Словеније. Кори их да су остали без "крила соколових" (још један мотив из српког предања) због улизивања Венецијанцима ("Млетачкога Дужда не срдите"). И цела ова прича испричана у песми о Антуну говори да је његова вредност само у томе што га "врсним сматрају" Венецијанци, газде...баш зато што је одбацио вредности народне.

Испаде да је одговор на твоје питање "Kako sad ovo, majku mu? Ovi nece da budu Srbi!" да су неки покатоличењаци и католици успели да остану Срби у називу , неки нису могли, а неки нису хтели.
Ето, толико..

Него, јел ти можеш да нађеш још имена судеоника Битке за Сињ 1715 ?
 
Poslednja izmena:
"Pogibose pomamljeni Turci,
Sinj grad osta u hrvatskoj ruci."

Zasto onda toboznji Srbin iz Vrlike Grabovac pise ove satanske stihove u "Cvitu razgovora" (pogledati originalni sken povise, u ovom slucaju se pjeva o ratu trecem i turskom porazu pod Sinjem)?

Ад хок

И у првој песми помиње "харвацке руке" ( па стави зарез, па дода "Народ" великим словима,), али не Хрвате .
Ја бих то тумачила као да је Управа ( исви они који одлучују.. сенати, судови, газде итд..) у "хрвацким", значи католичким рукама, значи млетачким, значи ватиканским...Као "оста град Сињ под католичком, ђаурском управом..а не турском".

Не мора да значи да кад тако напише, да је 100 посто становништа етнички хрватско, него да је "хрвацко" исто што и РКЦ. Тако ја доживљавам ове речи.
Како данас то тумачимо кад се каже "од нечије руке", "у нечијим рукама" ..као онај наслов "Срби у канџама" ?
Данас висина моје плате зависи од "ММФ руке", например...дал ће бити пензија за месец октобар, опет је у рукама "свецким" .. Народ се не пита.

Исто тако, није немогуће да се Грабовац, с обзиром да је католик и фрањевац, осећа Хрватом и себе доживљава Хрватом..али опет то не значи да јесте етнички Хрват него , као у Змајевићевом цитату што сам скенирала горе, да је католик...посебно због породичног порекла.
Ту се сва копља и ломе око тога, да ли је Хрват сваки покатоличени Србин (уз оне кроатизоване Немце, Јевреје, чехе итд у илирском "препороду") или постоје заиста неки (или бар један)) независни Хрват, аутхтони, непроистекао из католичења и конвертирања..
 
Poslednja izmena:
Ад хок

И у првој песми помиње "харвацке руке" ( па стави зарез, па дода "Народ" великим словима,), али не Хрвате .
Ја бих то тумачила као да је Управа ( исви они који одлучују.. сенати, судови, газде итд..) у "хрвацким", значи католичким рукама, значи млетачким, значи ватиканским...Као "оста град Сињ под католичком, ђаурском управом..а не турском".

Не мора да значи да кад тако напише, да је 100 посто становништа етнички хрватско, него да је "хрвацко" исто што и РКЦ. Тако ја доживљавам ове речи.
Како данас то тумачимо кад се каже "од нечије руке", "у нечијим рукама" ..као онај наслов "Срби у канџама" ?
Данас висина моје плате зависи од "ММФ руке", например...дал ће бити пензија за месец октобар, опет је у рукама "свецким" .. Народ се не пита.

Исто тако, није немогуће да се Грабовац, с обзиром да је католик и фрањевац, осећа Хрватом и себе доживљава Хрватом..али опет то не значи да јесте етнички Хрват него , као у Змајевићевом цитату што сам скенирала горе, да је католик...посебно због породичног порекла.
Ту се сва копља и ломе око тога, да ли је Хрват сваки покатоличени Србин (уз оне кроатизоване Немце, Јевреје, чехе итд у илирском "препороду") или постоје заиста неки (или бар један)) независни Хрват, аутхтони, непроистекао из католичења и конвертирања..

Boze sacuvaj i zakloni. Odjavljujem se s ove teme for good. Over and out.
 
Још један фрањевац се помиње 1715.године, Лука Вучковић, и опет је српског порекла, из дувањске породице Неманића.
Познат је као фра Павле Вучковић

стр.357 и 358.
Марко Драгић: Поетика и повијест хрватске усмене књижевности (факултетски уџбеник), 2007.
http://www.scribd.com/doc/50215488/103/Knezovi-i-vitezovi-Vučkovići

Подигнут му је споменик у Сињу
69799_1497927847176_1203537801_31147573_8119992_n.jpg

https://picasaweb.google.com/sss2009admin/JonathanSPictures#5349880101900246850
http://www.flickr.com/photos/24754233@N06/5117965480/


U franjevačkom manastiru u Sinju nalazi se nekoliko dokumenata pisanih ćirilicom, koje je sa sobom donjeo vođa prebjeglih fratara iz Bosne, fra Pavle Vučković.
http://derventa.webs.com/bosancica.htm

"“Fra Pavao Vučković i njegovi franjevci, poveli su svjetinu unutar zidina Grada, a sa sobom i sliku Majke od milosti.......Tokom 6. i 7. stoljeća na sinjskom je Gradu bila bizantska utvrda Asinio, a podno njega nekoliko ranokršćanskih crkava. .....“Pred kraj 17. stoljeća cetinska krajina je bila sve pustija, pa su Mlečani pokušali primamiti stanovništvo iz zapadne Bosne i Hercegovine što im je i uspjelo. 1687. godine dogodila se najmasovnija seoba. Ljudi iz Rame, Poljica, Livna i Duvna, vođeni fratrima, došli su u Sinj i sa sobom donijeli sve što su imali.Narod je već tada štovao čudotvornu sliku Majke od milosti, rad nepoznatog mletačkog majstora iz 16-og stoljeća pa su fratri ponijeli i tu sliku........U jesen 1698.g. Daltaban-paša harao je po Cetinskoj krajini i u Čitluku na smrt sasjekao sedmoricu franjevaca. Na životu je ostavio gvardijana fra Pavla Vučkovića jer mu je progovorio na turskom jeziku. Fra Pavao odveden je u zatočeništvo sve do Bagdada, ali je nakon nekoliko godina uspio pobjeći i vratiti se u Sinj gdje je izgradio veliku crkvu u kojoj će se čuvati Gospina slika..........”Početkom 19-og stoljeća Sinjani, kao ni ostali narod Hrvatske, nije imao izgrađenu nacionalnu svijest, nisu se osjećali Hrvatima.."
http://www.davorrostuhar.com/hrv/sinj.html

18. listopada 1658. godine rođen je fra Pavao Vučković, pravim imenom Luka. Pod njegovim vodstvom 1687. g. narod iz Bosne i Hercegovine došao je u Sinj i donio sliku Gospe Sinjske, koju je 1716. godine, okrunio splitski nadbiskup Kupili. Fra Pavao Vučković je organizirao obranu Sinjana od Turka 1715., graditelj je sinjske crkve i samostana.
http://www.sinj.com.hr/vijesti/1501...opada-1658-godine-roden-je-fra-pavao-vuckovic

1687 g. po odobrenju đenerala Kornera, arambaša Mišo Vučković, sa Janković Stojanom, serdarom Vojnić Nakićem i Sinobadom porobiše Lijevno, Duvno i Županjac i prevedoše 400 kuća hrišćanskih, kojima posta glavar, Ilija Smiljanić, u čemu ga, posle njegove junačke smrti, nasledi brat Tadija besmrtni junak.
– Isto tako mnogo Hrišćana prevede iz Livna, Rama i dr. bosanskih mesta knez Nikola Vučković, Harambaše Mišo, Tadija, Pavao, Božo i Ivan zvani Zec, sa harambašom Tomaševićem. Ovi naseliše Cetin i okolinu (ovi Vučkovići poreklom su, – kako Kačić tvrdi, – od samih Nemanića, kako to njihova stara pismena tvrde.)
Иван Иванић, Буњевци и Шокци,Београд, 1899.
http://www.scribd.com/doc/66941055/Ivan-Ivanić-Bunjevci-i-Sokci


У личком селу Могорићу 1712 има Вучковића, придошлих раније ....
http://www.poreklo.rs/2012/06/14/poreklo-prezimena-selo-mogorić-lika/
У Босанском Петровцу, на Грмечу (славили су Ђуђевдан),Бјелајско поље (Никољдан)
http://www.vesti-online.com/Riznica/Poreklo-porodica/124467/KARAKAS


Дувно је од 1990.г. Томиславград, а Србима из Дувна нижу се парастоси
http://www.slobodan-milosevic.org/documents/reports/Serbian/3-IZ-A.htm
 
О становништву Книнске крајине.

КНИНСКА КРАЈИНА
Писац: прота Саво Накићеновић
.................................................................................................
Римска курија проглашује Книн и Книнску околицу простором без вјерника, јер ни једне више цркве латинске тамо није било, ни римокатоличког народа. Книн и сва континентална Далмација, некадања столица и срце хрватске државе, оста без Хрвата. Земље ове, од Зрмање до Цетине, насели сада српски народ из Босне, Херцеговине и Старе Србије. Ово је била највећа сеоба Срба у Далмацију, а о њој говоре сви писци који су се бавили прошлошћу Далмације.
Кончаревић каже да је ова сеоба била између 1523–27., је тад прешло више хиљада српских породица са свештеницима и да већина тога народа није дошла по својој личној побуди, већ по жељи и наредби самих турских заповједника у Далмацији, јер су те земље остале пусте, тек да им то насеље ради, као кметови. О овој сеоби говори и поменути Барбариго у извјешћу влади, говорећи, да је више хиљада српских породица прешло око 1527. у Далмацију и населили су Крајину книнску, Буковицу и Котаре, а што је све било тада готово пусто. О овој српској сеоби пише и један далматински провидур у извјешћу млетачкој влади 20. децембра 1539, као и да је са народом прешло много свештеника, којима народ безусловно вјерује. Свједочи о овоме и Вињалић, говорећи да је било 1527, кад су први пут Власи, које данас зову Морласи, а који су православне вјере, настанили се у Далмацији, а то је некад била Либурнија и Јапидија, у којима су прије становали Хрвати, који су сви били латинске вјере.

Вињалић помиње, да се прво Срби насељују овамо, што је погрешно. Они су се и прије насељавали, те је врло лако, да су све прве српске породице до XVI в, заједно са Хрватима, сад напустиле Книнску крајину и преселиле се у приморје, острва и Италију. Да је ово становништво искључиво српског поријекла, има много доказа.
............................................................................
Године 1537. Турци освајају и оно још што остало од континента Далмације. Клис је бранило 5.000 српских ускока а кад Клис Турци освојише (1537), ускоци се склонише у Сењ. Падом Клиса нестаје мађарске власти заувијек из Далмације.
.....................................................................................
У то 1645. букне, ради Крита, рат између Турске и Републике. Великом силом ударе Турци у Далмацију на млетачке градове, али народне чете, удружене са млетачком војском јуначки их одбију. Овим ратом Клис је преотет Турцима и од тада бивају рјеђе и слабије побједе турског оружја, а то све по заслузи многобројних јунака овог српског насеља: Петра и Филипа Смиљанића, Јанка и Стојана Митровића. Главни бојеви бијаху у Котарима, око Шибеника, у Книнском и Петровом Пољу и у Спљетском загорју. Све до 1669. године трајала су непријатељства, а тад је углављен мир, по коме су границе Републике у Далмацији проширене биле. Она је добила сва приморска мјеста од Вињерца до Будве, осим Пољица, Макарског Приморја, Херцегновог, Рисна и Дубровника. Ова се граница зове по Нанију, имену главног млетачког повјереника, који је био при утврђивању граница. По извјешћу млетачке владе било је 1575. год. душа 50.656 (православних 13.297), али је куга била и тај се број знатно сад умањио ради куге која се била појавила 1649, а и ради глади, ради које пострадало много народа.
..............................................................................
Фра Шимун Брајиновић 1684. године пређе са 1.000 породица и насели се у Скрадинској крајини, а 1681. Стипан Матић превео је 300 босанских породица и населио их у цетинском пољу; опет 1688. дође 35 фратара са 150 породица и смјестише се у Сињско Поље; из Живогошта исте године пређе 738 породица, свега је прешло око 5.000 породица и по прилици 100 фратра и насели се између Бораје, Пролога, Мосора и Драговића (ове су податке написали фратри Златовић, Батинић, Фабјанић, Лучић и др.). У мјестима Книнска крајине већ су били православни Срби, јер они ту као раја већ одавна били. Бегови побјегли, а гдје потребно било, ту опет населили оближње Србе. На примјер, Бискупију је населио арамбаша Радован Пријић, који је ту довео 34 православних породица 1689. године.
...................................................................................
Петар Валијер, далматински провидур издао је 1686. наредбу, по којој сви свештеници грчког обреда имају унапријед бити постављени на парохијску службу од латинског бискупа, који ће их упућивати, како да управљају народ на обреде и сви ти свештеници морају признавати исте бискупе за своје старјешине, а бискупи ће се имати старати да они буду добро изучени у догматима свете вјере.
................................................................................
Сви су они постали млетачки поданици, то су они Сервиани о којима говори 1719. латински млетачки архиепископ ди Боди, који му народ толико бриге задаје, а против кога римска црква подиже дрвље и камење, да га уништи. Сам бискуп Змајевић наводи, како је придошло много православних Срба из Босне и Херцеговине, који су за католике и Републику прави отров. За овај народ у својој тужби Змајевић вели, да су њихови свештеници безобразни, неуки, да презиру све што је католичко, да су дивље звјерке, које брани Србија, да је народ још гори, да им није ништа свето, па ни тајна брака, вјерују, да им свештеник може опростити, и крађу, и увреду части, да су притворни, лукаве лије, грабежљиви вукови, у овчијим кожама итд.
http://www.scribd.com/doc/54740031/Kninska-Krajina-Prota-Savo-Nakicenovic
 
Sad ću slikovito da prikažem kako to Hrvati prave svoju istoriju jednostavnim stavljanjem naslova (ili promenom naslova) na elemente srpske tradicije, običaje, kulturu itd..itd..itd... isto kao u slučaju gange koju pomenu član cvrcnica (gde je promenjen naslov, ove pesme su srpske i zovu se u Srba-bećarac) ili u slučaju spomenute promene naslova fra Grabovčeve knjige, ili u slučaju gospojinskog praznovanja prenesenog na sinjsku alku, po uzoru na dan pobede kao Bokelj aitd.itd.itd.

Nošnja u Sinju 1715. bila je ista kao i ostalih sunarodnika duž Jadrana i u plitkom zaledju ..vrlo lepe ilustracije su u putopisu austrijskog plemića po imenu Ludwig Salvator Maria Joseph Johann Baptist Dominicus Rainerius Ferdinand Carl Zenobius Antonin (1847-1915) koji ne beleži nijednog Hrvata u 19. veku na Jadranu, (tačno 1870- 1878) znači bezmalo 200nak godina posle Sinjske bitke..........................nego isključivo i "all inclusive" i isključivo Srbe
http://www.ludwigsalvator.com/digi/serben/serben.htm
serben-start.jpg

http://www.ludwig-salvator.com/

U ovoj se knjizi uopšte ne pojavljuje nijedna slika hrvatske nošnje ili hrvatskog naroda na Jadranu.Vrlo je eksplicitan naslov "Srbi na Jadranu", a medju mnogim slikama nalaze se i sinjske i senjske srpske seljanke, kao i sinjska i senjska gospoda.

Srbin iz Senja
1.jpg
2.jpg

Srpkinja iz Senja


Srpska devojka iz Senja
3.jpg
4.jpg

Srpski seljak iz Senja


Na putu za Sinj (?)
28.jpg


Srpkinja iz Sinja
29.jpg
30.jpg

Srpska devojka iz Sinja

http://www.ludwigsalvator.com/digi/serben/serben.htm

A onda Hrvati uzmu te slike Srba , našaraju slova preko njih, obavezno mora da piše CRO (čita se KRO) , bez ikakvog stida :

Put_u_Senj-Ivan_Kukljevic_%2813%29.jpg
Put_u_Senj-Ivan_Kukljevic_%2816%29.jpg


stave crticu do EU, i osećaju se kao nezavisno-državotvorni "narod"
Pogledajte sami, čak su sliku srpske seljanke (iz iste knjige Salwatorea preuzete) stavili kao prepoznatljii simbol na svaku moguću istorijsku fotografiju, bila vezana za kraj u kome sada žive ili ne
http://www.cro-eu.com/forum/index.php?topic=1655.0
 
Poslednja izmena:
ko?Franjevci...kao da je to nešto novo...........

Da. Drugim rečima:

To je novotarija koja odlučno stupa na scenu s osvitom 18. veka. Ideološku podlogu iliti "načertanije" za izjednačavanje katolika i Hrvata od strane rimskog klera definitivno je dao jezuitski đak iz Senja Pavle Ritter Vitezović (1652-1713) u svom programsko-ideološkom pamfletu od 32 štampane strane Croatia Rediviva (Oživljena Hrvatska) koji je 1700. objavljen u Zagrebu. Do te dobe sprovodio se spontano i neprestano rimokatolički verski prozelitizam, ali štokavci nisu postajali Hrvati. Od tada počinje i nametanje hrvatske nacionalne svesti došavšim Srbima štokavcima. Ne treba tražiti dalje od Vitezovićevog Senja (da neko ne pomeša sa Sinjem) koji je bio vekovno stecište stranaca pa tako i nemalog broja Srba pridošlica.

Razlog iz kojeg tada počinje pohrvaćivanje Srba leži u percepciji Zapada da Osmanskom Carstvu, koje je počelo da se urušava, neminovno sleduje kraj. Suštinski, bili su u pravu. Obnova srpske države značila bi i obnovu srpske crkve na štetu interesa Rimske crkve, pa je to trebalo po svaku cenu sprečiti. Takođe, to je razlog zašto se vekovima, štotraje i do današnjeg dana, od rimokatolika izbegavala upotreba prideva "srpski" za ljude i jezik.

Tendencija je, dakle, stalna i njena starina samo utvrđuje u uverenju one koji vide ono što ona prikriva.
 

Back
Top