Sestrinstvo Mis Prisi

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
ja sam ucila francuski u skoli...i azmislite sta...zaboravila sam ga....
a onda sam odlucila da upisem kurs...da bih ga obnovila..usavrila..podesteila se...i nekako zavrsila u servantesu...i tamo se zaljubila...i kad se romansa zavrsila...zavrsio mi se kurs....eh...mi vida es telenovela....
enivej...sporazumevam se na spanskom sa spancima....posle godinu dana kursa...nije perfektno, ali uspeva mi da nacnem bitne teme..i spance...dakako..

I sta ce ti bolje ??:super:
 
Nikada mi nece biti jasno kako ljudi promene svoj maternji akcenat (ako imaju sa kim da govore na maternjem jeziku) :(, a promene ga posle nekog vremena...

a meni nije jasno kako neko ko živi 40 godina, na primer, u beogradu, još uvek priča kao da je došao sa korduna...meni je to neverovatno, jer ja kad provedem negde samo mesec dana počinjem da akcentiram kao ti ljudi tamo.....:confused:
 
a meni nije jasno kako neko ko živi 40 godina, na primer, u beogradu, još uvek priča kao da je došao sa korduna...meni je to neverovatno, jer ja kad provedem negde samo mesec dana počinjem da akcentiram kao ti ljudi tamo.....:confused:

Moja pok. baba je pričala original pirotski, iako je živela u BG 45 godina. I ostatak familije njene koji živi ovde isto tako priča. Neverovatno ali istinito :)
 
Moja pok. baba je pričala original pirotski, iako je živela u BG 45 godina. I ostatak familije njene koji živi ovde isto tako priča. Neverovatno ali istinito :)

pa nije neverovatno, zato i kažem....baš je to čest slučaj, bar ljude koje srećem u beogradu...ne samo akcenat što nisu promenili posle više decenija, nego koriste i neke originalne izraze iz kraja iz kog su došli....
moj pokojni ćale je bi na tu temu baš baš...vratim se od frizera, a on kaže 'dobra ti ta trmka''...:eek: ''šta, bre, ćale?''
''trmka...ovaj, frizura''....i tako...
a onda ga pitam šta je to trmka..a on kaže da je to starinska pletena košnica za pčele :zcepanje: koja asocijacija :lol:
 
a meni nije jasno kako neko ko živi 40 godina, na primer, u beogradu, još uvek priča kao da je došao sa korduna...meni je to neverovatno, jer ja kad provedem negde samo mesec dana počinjem da akcentiram kao ti ljudi tamo.....:confused:
To mi je jasnije jer je to takodje maternji jezik i posto ga ne dozivljava kao nesto drugo ne oseca potrebu da se prilagodjava. Osim toga tu su nekada i cele porodice i govore tako u kuci.

A ovi koji su iz inostranstva izgube svoj jezik, jedan jedini svoj.
 
To mi je jasnije jer je to takodje maternji jezik i posto ga ne dozivljava kao nesto drugo ne oseca potrebu da se prilagodjava. Osim toga tu su nekada i cele porodice i govore tako u kuci.

A ovi koji su iz inostranstva izgube svoj jezik, jedan jedini svoj.

Da, jedan je maternji jezik, ali sam primetila da dosta ljudi koristi jezik zemlje u kojoj žive u kombinaciji sa maternjim, kao ovaj Hellenin prijatelj... zato što kada dugo živiš u inostrantstvu neke stvari ti se baš na tom stranom jeziku dešavaju prvi put :) pa je prva reč koju naučiš - reč na tom stranom jeziku. To je maćehin jezik :) A onda u zavisnosti od sreće, discipline ili kruga poznanika i sagovornika, saznaš ili ne saznaš kako se to zove, tj. kaže na tvom maternjem jeziku...
 
Мој неки деда живео је у Америци још од пре рата (2. светског!), али је живео у српској колонији, окружен Србима, тако да никада није научио енглески како треба, али је зато заборавио спрски :lol:, па је причао неком мешавином (енглеске речи са српским наставцима):
''а онда је он хенгио (окачио) слушалицу'', ''идемо мало да вокамо (шетамо)'', ''возио је кара (кола)'', ''то је јузано (коришћено)''....:lol:
...И сви у његовој оклини су тако причали...
 
Znate šta, meni se opet to ne dopada, nekako mi je da ne kažem ružno, ali čudno
jeste....da neko posle ihahaj godina, ne prihvati govor bar onaj osnovni, mesta ili kraja
gde živi....:eek:....ni ja nisam promenila svoj govor potpuno, ali sam prihvatila ono
što je simpatično, neke uzrečice, mada kad se vratim u rodni kraj, pričam kao da
nikad nisam odlazila nigde....nadam se da razumete o čemu pričam....;)
 
]Мој неки деда [/B]живео је у Америци још од пре рата (2. светског!), али је живео у српској колонији, окружен Србима, тако да никада није научио енглески како треба, али је зато заборавио спрски :lol:, па је причао неком мешавином (енглеске речи са српским наставцима):
''а онда је он хенгио (окачио) слушалицу'', ''идемо мало да вокамо (шетамо)'', ''возио је кара (кола)'', ''то је јузано (коришћено)''....:lol:
...И сви у његовој оклини су тако причали...

kaka si ti to zena kad se na takav nachin odnos prema clanovima familije
cuj neki deda!
a vamo se prodajesh ko dobrodushna riba!
sramota!
 
Znate šta, meni se opet to ne dopada, nekako mi je da ne kažem ružno, ali čudno
jeste....da neko posle ihahaj godina, ne prihvati govor bar onaj osnovni, mesta ili kraja
gde živi....:eek:....ni ja nisam promenila svoj govor potpuno, ali sam prihvatila ono
što je simpatično, neke uzrečice, mada kad se vratim u rodni kraj, pričam kao da
nikad nisam odlazila nigde....nadam se da razumete o čemu pričam....;)

Razumem :) Meni je baš to i zabavno u celoj stvari, zapravo me interesuje da li to nešto govori o konkretnom čoveku, ta sposobnost da pre svega čuje, a onda i imitira, tj. prihvati... Možda neki ljudi ni ne čuju različite izgovore... ili reči...
 
Razumem :) Meni je baš to i zabavno u celoj stvari, zapravo me interesuje da li to nešto govori o konkretnom čoveku, ta sposobnost da pre svega čuje, a onda i imitira, tj. prihvati... Možda neki ljudi ni ne čuju različite izgovore... ili reči...

Verovatno ne čuju, to je od prilike kao sa stranim jezikom, ako ga čuješ ti ga i naučiš
lakše, ako ne, isto ga možeš naučiti, samo to nikad nije to...:think:, možeš govoriti
tačno gramatički, ali će to opet biti onako kruto, bez akcenta, i da ne smaram...;)
 
Ja isto vrlo brzo "preuzimam" akcenat, kad provedem nedelju dana recimo u Bosni, zvučim kao da sam ceo život tamo živela. Ili još ekstremnije, pred kraj telefonskog razgovora sa Lalom hvatam sebe kako pričam sporije i pomalo otežem (ne baš onako, pravo lalinski, ali malčice).

Ali, slično mi se dešava i sa stranim jezicima koje govorim. Moj engleski je solidan, ali ako provedem par dana sa nekim ko ga slabije govori, sa njim ga i ja govorim po "tarzanski". I suprotno, što ga sagovornik čistije govori, i moj se popravlja. I tu preuzimam akcente vrlo brzo.

Ne znam da li to ima veze sa sposobnošću za učenje stranih jezika, meni je to uvek lako išlo.

Što se tiče ljudi koji decenijama žive u jednoj sredini, a zadržavaju akcenat svog rodnog kraja, iskreno, mislim da je to negde stvar odluke ili pokazivanje stava...niko nije u toj meri antisluhista.
 
Ja isto vrlo brzo "preuzimam" akcenat, kad provedem nedelju dana recimo u Bosni, zvučim kao da sam ceo život tamo živela. Ili još ekstremnije, pred kraj telefonskog razgovora sa Lalom hvatam sebe kako pričam sporije i pomalo otežem (ne baš onako, pravo lalinski, ali malčice).

Ali, slično mi se dešava i sa stranim jezicima koje govorim. Moj engleski je solidan, ali ako provedem par dana sa nekim ko ga slabije govori, sa njim ga i ja govorim po "tarzanski". I suprotno, što ga sagovornik čistije govori, i moj se popravlja. I tu preuzimam akcente vrlo brzo.

Ne znam da li to ima veze sa sposobnošću za učenje stranih jezika, meni je to uvek lako išlo.

Što se tiče ljudi koji decenijama žive u jednoj sredini, a zadržavaju akcenat svog rodnog kraja, iskreno, mislim da je to negde stvar odluke ili pokazivanje stava...niko nije u toj meri antisluhista.
-----------------------------------------------------------------------------------------------------

Ima veze sa sposobnošću za učenje jezika, očigledno si apsolutni sluhista, što je velika
prednost kod učenja jezika, zato ti i ide lako.....za ovo drugo se slažem, možda im je lakše tako, možda se osećaju više svoji...ko zna šta još može biti.........:think:

Meni se dešava da kad sam sa drugaricom iz NS...duže od 5 dana svi misle da smo
obe Novosađanke...i šta ću ja protiv toga ne mogu, a, ni ne osetim kad se to desi...:confused:
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top