Sestrinstvo Mis Prisi

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Jesam!

Imala sam 10-ak godina kad mi je frendica predlozila kradju na pijaci....pristanem!Razradile smo plan i otisle u subotu kad je najveca guzva..pokrali(ajme kako ruzno zvuci) par snalica, gumica za kosu, nekih dzindza....bile smo zadovoljne ali nikad nismo ponovile jer smo morale i ona i ja objasniti roditeljima od kud nam sve to.....dobile smo poodobre batine i naucile lekciju!
 
kad sam bila devojka:eek: vozeći svoje duge staze biciklom, volela sam da uzimam:mrgreen: (ne da kradem) kukuruz, zreo....
bila je tu i tamo po koja čokolada dok sam bila dete i zelene jabuke sa društvom
a kao student sam se redovno švercovala u busu kad sam išla kući na vikend, a imala sam pare da platim al nisam tela za inat...imala sam ludu sreću da kontriola nikad nije ušla kad ja nisam imala kartu
 
Jesam!

Imala sam 10-ak godina kad mi je frendica predlozila kradju na pijaci....pristanem!Razradile smo plan i otisle u subotu kad je najveca guzva..pokrali(ajme kako ruzno zvuci) par snalica, gumica za kosu, nekih dzindza....bile smo zadovoljne ali nikad nismo ponovile jer smo morale i ona i ja objasniti roditeljima od kud nam sve to.....dobile smo poodobre batine i naucile lekciju!

A "mastovita kradja" ja u pocetku pomislih da nisi otisla da maznes voce i povrcee....
A ti snaliceeee,ma pametnoo dijetee:klap:
 
Jesam!

Imala sam 10-ak godina kad mi je frendica predlozila kradju na pijaci....pristanem!Razradile smo plan i otisle u subotu kad je najveca guzva..pokrali(ajme kako ruzno zvuci) par snalica, gumica za kosu, nekih dzindza....bile smo zadovoljne ali nikad nismo ponovile jer smo morale i ona i ja objasniti roditeljima od kud nam sve to.....dobile smo poodobre batine i naucile lekciju!

Eto, organizovani kriminal se uči još od obdaništa :lol: :lol: :mrgreen:
 
Krala sam trešnje sa drugarima. Jednom i nikada više. Ni trešnje niti bilo šta.
Imala sam strašnu grižu savesti zbog toga. Godinama nisam jela trešnje.
Prilikom testiranja za prvi posao imala sam ovo pitanje. Povraćala sam u sred testa. Mislila sam da neću proći zbog psihičke labilnosti, ali dobro se završilo.
Po tom pitanju, imam visoko ugradjene moralne kriterijume koji ne tolerišu ni dečije nestašluke.

Sad ces da me mrzis :)

Kao dete nikada nista nisam ukrala, ali kad sam odrasla bogami jesam. A posto sam kukavica, bile su to "institucionalizovane" kradje: u knjizari sam se zaposlila da bih imala popust na knjige, a naravno drpila sam par knjiga (nista preskupo, nikave monografije, nego par romana)... jeste me bilo sramota... ali sam se utesila cinjenicom da zaista svaki dan ostajem prekovremeno po nekoliko sati, i da su te knjige ionako preplacene ( i jesu bile, kad se tako gleda, al' kradja je kradja).
Na drugom poslu smo skupljali zajedno novac, ne znam vise za sta... a ja sam bila blagajnica :) Zamolili smo gazdu da nam kupi radio (to je bilo takvo radno mesto gde je u redu slusati muziku), a on je stalno zaboravljao, pa sam u dogovoru sa koleginicama iz nase zbirke izdvojila novac za radio...
I, na trecem radnom mestu sam prilikom ciscenja podruma ( :lol: ) nasla prastari polaroid, koji sam pozajmila da se slikam sa ekipom sa posla, a kada je jedan od kolega (koji se bavi fotografijom) pitao da li i on moze da ga pozajmi ja sam mu ga dala...
E, sad, sve ovo je kradja... ali ja se nekako ne osecam kriva, jer smo u toj racunici izmedju mene i vlasnika ukradene imovine stvarno kvit. U knjizari je odradjeno, radio je zapravo i bio od nase love (i ostao je gazdi), a fotoaparat je bio krntija i nikada ga niko vise ne bi koristio... a ciscenje podruma je bilo samoinicijativno i nije bilo placeno... osim aparatom. I jasno mi je da nije ok, ali evo sad se zbog Nancy trudim iz petnih zila da osetim krivicu i pokajanje... i nista :)
 
Sad ces da me mrzis :)

Kao dete nikada nista nisam ukrala, ali kad sam odrasla bogami jesam. A posto sam kukavica, bile su to "institucionalizovane" kradje: u knjizari sam se zaposlila da bih imala popust na knjige, a naravno drpila sam par knjiga (nista preskupo, nikave monografije, nego par romana)... jeste me bilo sramota... ali sam se utesila cinjenicom da zaista svaki dan ostajem prekovremeno po nekoliko sati, i da su te knjige ionako preplacene ( i jesu bile, kad se tako gleda, al' kradja je kradja).
Na drugom poslu smo skupljali zajedno novac, ne znam vise za sta... a ja sam bila blagajnica :) Zamolili smo gazdu da nam kupi radio (to je bilo takvo radno mesto gde je u redu slusati muziku), a on je stalno zaboravljao, pa sam u dogovoru sa koleginicama iz nase zbirke izdvojila novac za radio...
I, na trecem radnom mestu sam prilikom ciscenja podruma ( :lol: ) nasla prastari polaroid, koji sam pozajmila da se slikam sa ekipom sa posla, a kada je jedan od kolega (koji se bavi fotografijom) pitao da li i on moze da ga pozajmi ja sam mu ga dala...
E, sad, sve ovo je kradja... ali ja se nekako ne osecam kriva, jer smo u toj racunici izmedju mene i vlasnika ukradene imovine stvarno kvit. U knjizari je odradjeno, radio je zapravo i bio od nase love (i ostao je gazdi), a fotoaparat je bio krntija i nikada ga niko vise ne bi koristio... a ciscenje podruma je bilo samoinicijativno i nije bilo placeno... osim aparatom. I jasno mi je da nije ok, ali evo sad se zbog Nancy trudim iz petnih zila da osetim krivicu i pokajanje... i nista :)

Eheeee muvalo kod tebe su izgleda kradje bile 'zasluzene" il nekako opravdaneee,a?ja mislim da ste kvit:hahaha:
 
Razumila sam da si iz ducana ukrala!
Ispade ja najgora! Ljudi imala sam samo 10 godina i nikad vise nisam ponovila, jel mi oprosteno?:mrgreen::sad2:

Ma ne iz ducana nikada nista nisam drpila niti bih,jedina kradja u mom zivotu je ta prokleta crvena soljica iz lokala(kafica) u centru grada....ne znam ni zasto me je privuklaaa...slomila se nakon 3god.eto : oteto-prokleto:hahaha:
P.S. naravnoooo da ti je oprostenooooooo
 
Sad ces da me mrzis :)

Kao dete nikada nista nisam ukrala, ali kad sam odrasla bogami jesam. A posto sam kukavica, bile su to "institucionalizovane" kradje: u knjizari sam se zaposlila da bih imala popust na knjige, a naravno drpila sam par knjiga (nista preskupo, nikave monografije, nego par romana)... jeste me bilo sramota... ali sam se utesila cinjenicom da zaista svaki dan ostajem prekovremeno po nekoliko sati, i da su te knjige ionako preplacene ( i jesu bile, kad se tako gleda, al' kradja je kradja).
Na drugom poslu smo skupljali zajedno novac, ne znam vise za sta... a ja sam bila blagajnica :) Zamolili smo gazdu da nam kupi radio (to je bilo takvo radno mesto gde je u redu slusati muziku), a on je stalno zaboravljao, pa sam u dogovoru sa koleginicama iz nase zbirke izdvojila novac za radio...
I, na trecem radnom mestu sam prilikom ciscenja podruma ( :lol: ) nasla prastari polaroid, koji sam pozajmila da se slikam sa ekipom sa posla, a kada je jedan od kolega (koji se bavi fotografijom) pitao da li i on moze da ga pozajmi ja sam mu ga dala...
E, sad, sve ovo je kradja... ali ja se nekako ne osecam kriva, jer smo u toj racunici izmedju mene i vlasnika ukradene imovine stvarno kvit. U knjizari je odradjeno, radio je zapravo i bio od nase love (i ostao je gazdi), a fotoaparat je bio krntija i nikada ga niko vise ne bi koristio... a ciscenje podruma je bilo samoinicijativno i nije bilo placeno... osim aparatom. I jasno mi je da nije ok, ali evo sad se zbog Nancy trudim iz petnih zila da osetim krivicu i pokajanje... i nista :)

A, ne. Neću te mrzeti :heart:. Mogu samo da ti zavidim na slobodi u bezazlenoj avanturi koju ja sebi nisam smela da dozvolim.
Moj moralni sud se ne svodi na tim postulatima kada su drugi u pitanju.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top