Jeste li se ikada našli sami u gustoj šumi, noću? Neobično je kako isti taj pitomi okoliš, koji danju djeluje opuštajuće i okuugodno, noću počinje djelovati krajnje zastrašujuće. Noću je šuma prepuna zvukova koji, zajedno s igrom sjena i njihanjem grana, potiču ljudsku maštu tako da posve nevine oblike čvornatih grana i njišućeg drveća i lišća počne doživljavati kao prijeteći narod pokretnog drveća, koje Tolkien spominje u Gospodarima prstenova.
Zanimljivo je da taj poprilično nerazuman strah od drveća može uznapredovati do te mjere da može zahtijevati i bolničko liječenje, jer znade razviti raznolike simptome, od ubrzanog kucanja srca, do pravih napadaja panike i osjećaja vrtoglavice. Dendrofobija je relativno rijetka u Europi, češća je u Americi, jer su tamo općenito ljudi skloni svakakvim bedastoćama, pa i istoj.
U Americi također postoji i posebna vrsta dendrofobije, a to je strah da će veliko drvo pasti na vas, pa ljudi znaju radi toga posjeći sve drveće u okolici, baš poput najpoznatijeg borca protiv drveća i prirode, zagrebačkog gradonačelnika (n. s. o.), koji općenito pokazuje izražen strah od zelenila, što bi bila neka urbana inačica dendrofilije, protiv koje se uspješno bori izgradnjom parkirališta na mjestima nekada prekrivenima zelenilom.
.
