minon
Legenda
- Poruka
- 59.497
...ovo prvo je totalno bezveze, slobodno preskočite... da ne zamarate okice...
-bilo je to vreme izmedju dva potopa. moj veliki prijatelj Miša i ja smo lizali viljamovku u debeloj ladovini bašte jednog poznatog restorana u samom centru grada. Miša je bio inače i moj guru, ne po pitanju sexa, o tome smo retko kada razgovarali, uglavnom me je podučavao plivanju tj. preživljavanju. Šomi je izgledao više nego reprezentativni primerak muškarca, žene ga uopšte nisu interesovale a one su za njim balavile. znam da je bio oženjen, ćerka mu je studirala ekonomiju, nju sam i upoznao jer je često dolazila po keš, nekoliko godina je živeo sa jednom veoma privlačnom gospodjom ali ništa više od toga nisam znao, jednostavno o tome nije govorio.
-elem, tog vrućeg popodneva situacija je bila nešto drugačija, moguće jer smo se već malo nacvrcali, a i glupo je bilo pričati o kešu jer smo već bili puni. to mu dodje npr. kao slobodan dan. bilo je pomalo dosadno pa sam zverao okolo, naravno u ženska doopeta. mislim da je baš bilo jedno dobro utegnuto u belim pantalonama, uhvatio je taj moj pogled.
-minonu, nemoj to da gledaš, nije to za tebe.
-molim? bio sam baš zbunjen.
-nije to za tebe zbog toga, toga i toga... veoma ozbiljno je obrazložio, video sam da se ne šali. kada je takav i ja sam izbegavao da se sprdam.
-pa dobro, šta je onda za mene? realno, nisam baš očekivao odgovor.
izgledalo je da će se tako i završiti, ućutao se, složio je neku facu koju sam retko imao priliku da vidim... hmm, stvarno nismo trebali da ljuštimo tu viljamovku po ovoj vrućini, pomislih. onda se kreten razdrao pored mog uveta:
-Mina, dodji časkom!
okrenuo sam se, u bašti nije bilo nikoga osim nas dvojice, na kraju bašte stajala su dva momka iz obezbedjenja i Mina. mislim da i unutra nije bilo nikoga, osim Šekija, konobar koji je držao taj deo restorana, zapravo to i nije bio klasičan restoran. Mina je radila u šanku dole u rupi, verovatno ni tamo nije bilo nikoga čim je bila napolju. prišla nam je.
-e ovo je za tebe, reče ovaj debilčina, nisam mogao da verujem.... Mina, aj nam napravi dve limunade ako ti nije teško, ubi ova vrućina.
gledala je upitno u mene a i ja zbunjeno u nju. ništa nije rekla, samo je otišla.spadala je u onu grupu 'ružnjikava a zgodna' neko bi je okarakterisao i kao 'solidnu' ili ništa posebno, sa njom sam bio sasvim ok ali na pristojnoj distanci, nije svidjalo što je stalno bila namrštena i ljuta, njenu duhovitost kvarila je ironija, mnogo ironije.
-zašto si to uradio, manijače? pokušavao sam kao da budem ljut.
-pa pitao si, to je za tebe...a i onaj Šeki nam ne bi napravio limunadu pa da mu platimo suvim zlatom... krenuo je da se kliberi kao budala.
-takva ti treba, drčna... to mu je bio najjači argument, nastavio je i dalje da obrazlaže svoje mišljenje raznoraznim glupostima.
-ćuti budalo više, evo stiže limunada... probao sam da ga ućutkam.
-Mina, da li bi iscedila minona kao taj limun? nastavljao je pred njom kao retardiran.
-ma išamarala bih vas obadvojicu... ali bi me gazda unapredio kod ovih debila u obezbedjenje.nisam imao mnogo izbora, morao sam i ja da se kliberim kao budala...
jbg, nije baš morala gazdu da pominje, stvorio se odmah posle toga u svom smešnom blindiranom džipu ispod nas... 'ajmo na ručak, dobacio je kroz otvoren prozor.
bili gladni ili ne to nije bilo bitno uopšte, gledao sam tužno onu limunadu, nisam stigao ni da je srknem... odredište je bilo avalica, a tamo se krlja kolenica, naravno.
dalje se ništa značajno nije dešavalo, vrebao sam samo zgodan trenutak da zapalim kući i izvrnem se u krevet.
-sutradan, pravac sa posla opet na zborno mesto, zapalio sam malo ranije. opet nije bilo žive duše, sačekao me je Šeki podignutih obrva:
-može limunadica? još je i pokazivao sa dva prsta veličinu čaše.
-more mrš bre... šta drugo da mu kažem, kod njega nije vredelo ništa ozbiljno da naručim, uvek donese šta on misli da treba. da ne ispadne da kukam nešto, obično i pogodi šta treba. brzo je stigla dupla kafa i vinjačić sa puno leda. svaka mu se dala više puta dnevno... ubrzo se pojavila i Mina sa kafom, sela je pored mene.
-gde ti je onaj?
-nemam pojma, idem s' posla.
-šta je ono juče bulaznio? jbg, morao sam sve da joj ispričam, šta drugo. preskočio sam samo da je drčna.
-pa u pravu je! sve sam očekivao da će reći samo to nisam, morao sam da progutam knedlu, verovatno sam se i zacrveneo, mozak je vitlao, šta reći sad.
-ma on je uvek u pravu, to je počelo užasno da me nervira, pa i da je u pravu, džaba mu.pokušao sam da se izbatrgam.
-zašto džaba? sad je već počela da mi unosi nervozu svojim pitanjima.
-pa ti imaš onog tvog finog dečkića... vidjao sam ga kako je čeka posle posla, morao sam to da potegnem, učinilo mi se kao jedini spas.
-nemam više!
-e, jbg, predajem se, šta sad. stvarno sam zabagovao.
-sad ništa... ali večeras me sačekaj oko šest, moram da izadjem ranije. to reče i ode...
zurio sam u onu praznu čašu od vinjaka, ajd što sam njega sabio nego sam i sav led izgutao izgleda. magijom se ispred mene stvorila druga čaša, puna.
-dupli vinjak, trebaće ti...Šeki, stoka, samo je čekao trenutak kada da mi tresne pod nos. imao sam vremena da lagano popijem piće, odem kući, ručam, tušnem se presvučem, sve što treba.
-šest sati, minon sredjen po ps-u, stajao je malo sa strane da ga ne snime one njegove barabe tamo.
-elem, tog vrućeg popodneva situacija je bila nešto drugačija, moguće jer smo se već malo nacvrcali, a i glupo je bilo pričati o kešu jer smo već bili puni. to mu dodje npr. kao slobodan dan. bilo je pomalo dosadno pa sam zverao okolo, naravno u ženska doopeta. mislim da je baš bilo jedno dobro utegnuto u belim pantalonama, uhvatio je taj moj pogled.
-minonu, nemoj to da gledaš, nije to za tebe.
-molim? bio sam baš zbunjen.
-nije to za tebe zbog toga, toga i toga... veoma ozbiljno je obrazložio, video sam da se ne šali. kada je takav i ja sam izbegavao da se sprdam.
-pa dobro, šta je onda za mene? realno, nisam baš očekivao odgovor.
izgledalo je da će se tako i završiti, ućutao se, složio je neku facu koju sam retko imao priliku da vidim... hmm, stvarno nismo trebali da ljuštimo tu viljamovku po ovoj vrućini, pomislih. onda se kreten razdrao pored mog uveta:
-Mina, dodji časkom!
okrenuo sam se, u bašti nije bilo nikoga osim nas dvojice, na kraju bašte stajala su dva momka iz obezbedjenja i Mina. mislim da i unutra nije bilo nikoga, osim Šekija, konobar koji je držao taj deo restorana, zapravo to i nije bio klasičan restoran. Mina je radila u šanku dole u rupi, verovatno ni tamo nije bilo nikoga čim je bila napolju. prišla nam je.
-e ovo je za tebe, reče ovaj debilčina, nisam mogao da verujem.... Mina, aj nam napravi dve limunade ako ti nije teško, ubi ova vrućina.
gledala je upitno u mene a i ja zbunjeno u nju. ništa nije rekla, samo je otišla.spadala je u onu grupu 'ružnjikava a zgodna' neko bi je okarakterisao i kao 'solidnu' ili ništa posebno, sa njom sam bio sasvim ok ali na pristojnoj distanci, nije svidjalo što je stalno bila namrštena i ljuta, njenu duhovitost kvarila je ironija, mnogo ironije.
-zašto si to uradio, manijače? pokušavao sam kao da budem ljut.
-pa pitao si, to je za tebe...a i onaj Šeki nam ne bi napravio limunadu pa da mu platimo suvim zlatom... krenuo je da se kliberi kao budala.
-takva ti treba, drčna... to mu je bio najjači argument, nastavio je i dalje da obrazlaže svoje mišljenje raznoraznim glupostima.
-ćuti budalo više, evo stiže limunada... probao sam da ga ućutkam.
-Mina, da li bi iscedila minona kao taj limun? nastavljao je pred njom kao retardiran.
-ma išamarala bih vas obadvojicu... ali bi me gazda unapredio kod ovih debila u obezbedjenje.nisam imao mnogo izbora, morao sam i ja da se kliberim kao budala...
jbg, nije baš morala gazdu da pominje, stvorio se odmah posle toga u svom smešnom blindiranom džipu ispod nas... 'ajmo na ručak, dobacio je kroz otvoren prozor.
bili gladni ili ne to nije bilo bitno uopšte, gledao sam tužno onu limunadu, nisam stigao ni da je srknem... odredište je bilo avalica, a tamo se krlja kolenica, naravno.
dalje se ništa značajno nije dešavalo, vrebao sam samo zgodan trenutak da zapalim kući i izvrnem se u krevet.
-sutradan, pravac sa posla opet na zborno mesto, zapalio sam malo ranije. opet nije bilo žive duše, sačekao me je Šeki podignutih obrva:
-može limunadica? još je i pokazivao sa dva prsta veličinu čaše.
-more mrš bre... šta drugo da mu kažem, kod njega nije vredelo ništa ozbiljno da naručim, uvek donese šta on misli da treba. da ne ispadne da kukam nešto, obično i pogodi šta treba. brzo je stigla dupla kafa i vinjačić sa puno leda. svaka mu se dala više puta dnevno... ubrzo se pojavila i Mina sa kafom, sela je pored mene.
-gde ti je onaj?
-nemam pojma, idem s' posla.
-šta je ono juče bulaznio? jbg, morao sam sve da joj ispričam, šta drugo. preskočio sam samo da je drčna.
-pa u pravu je! sve sam očekivao da će reći samo to nisam, morao sam da progutam knedlu, verovatno sam se i zacrveneo, mozak je vitlao, šta reći sad.
-ma on je uvek u pravu, to je počelo užasno da me nervira, pa i da je u pravu, džaba mu.pokušao sam da se izbatrgam.
-zašto džaba? sad je već počela da mi unosi nervozu svojim pitanjima.
-pa ti imaš onog tvog finog dečkića... vidjao sam ga kako je čeka posle posla, morao sam to da potegnem, učinilo mi se kao jedini spas.
-nemam više!
-e, jbg, predajem se, šta sad. stvarno sam zabagovao.
-sad ništa... ali večeras me sačekaj oko šest, moram da izadjem ranije. to reče i ode...
zurio sam u onu praznu čašu od vinjaka, ajd što sam njega sabio nego sam i sav led izgutao izgleda. magijom se ispred mene stvorila druga čaša, puna.
-dupli vinjak, trebaće ti...Šeki, stoka, samo je čekao trenutak kada da mi tresne pod nos. imao sam vremena da lagano popijem piće, odem kući, ručam, tušnem se presvučem, sve što treba.
-šest sati, minon sredjen po ps-u, stajao je malo sa strane da ga ne snime one njegove barabe tamo.
Poslednja izmena:








