Sećate li se prvog poljupca?

Da li se sećate prvog poljupca?
Da li je imao neki poseban ukus?
Da. :)
Jos sam se ja bila malo postidela i smutila i on se nasali:“Necu ti nista, sta si se uplasila.“ i poljubi me. ❤️ Ali kako mi je jednu ruku drzao na vratu, a ja nosila neku srcebrnu ogrlicu sa sitnim labudicima, dobila je od mame i tate za rodjendan, kad je posao da skloni ruku, a nosio neki prsten sto se iza sastavlja, tim delom zakaci ogrlicu i pokida je.
Ja mu kazem:“Pa rekao si da mi neces nista, a sad mi pokida ogrlicu.“
On kaze:“Vidis kakva sam zivotinja.“
Smejali smo se.
Posle je ogrlicu odneo na popravku.
 
A bio je zabavan, slobodan i imao je smisao za humor.
Prvi put kad smo trebali da se vidimo ja sam bila jako uzbudjena, pa sam se kod kuce nekoliko puta svukla i obukla dok nisam nasla pravu kombinaciju. I u jednom trenutku vidim da kasnim i da ce me on cekati. Bio je januar mesec, hladno, ulice poledile i kad sam izasla vidim ga dole kako me ceka, ulica ide nizbrdo, pozurim, okliznem se, pokusavajuci da izbalansiram padnem napred i bukvalno se isklizam sa ispruzenim rukama i rasirenim nogama do njega.
Podigne me on, pita da li sam dobro, da li sam se udarila, ja kao „Nisam, dobro sam“, a sva se mukica ubila.
Posle sedimo u kaficu, tek ce ti on:“Ja sam oduvek znao da sam dobar frajer, ali ti kad si mene videla ti si odmah pala!“
:) :)
 
Sećam se dve vrste prvog poljupca. Prvi, kad je jedna devojka poljubila mene i taj prvi poljubac kad sam ja poljubio devojku.
Kad je mene jedna devojka poljubila u prvom srednje, nisam osećao ništa(možda i zbog toga što nisam ništa osećao prema toj devojci). Ona je bila toliko srećna što je dobila dvojku ili peticu uhvatila me za glavu i poljubila pravo u usta. Meni je sve to bilo čudno tada pa sam se samo nasmejao i nastavio dalje.
Moj prvi poljubac neke devojke(zapravo moje tadašnje Srednjoškolske ljubavi) bio je dugo kovan i smišljan plan. Desio se tek u trećoj godini srednje. Sećam se da sam bio dobro raspoložen toga dana. Da je bila sama pored prozora i tu sam ja zgrabio šansu koja mi se ukazala da poljubim moju tadašnju ljubav. Sećam se da sam drhtao i da mi se momentalno po "prilikom postupka izvršenja plana" digla ona stvar. Mogao sam joj napraviti dete :lol: Nikada više nisam osetio ništa slično. Ljubio sam mnoge devojke ali taj osećaj više nikada nisam doživeo. Kao da su nestala osećanja(ko u onoj pesmi)
Od devojke koju sam prvi put poljubio danas su mi draže mnoge devojke srednje(o fakultetu i da ne pričam). Nažalost trebao sam mnogo ranije to da raščistim. Ostaje par pesama sa njenim imenom koje puštam kad se ukaže prilika, ali ja pod tim pesama ne mislim na nju. Već na neke druge osobe koje se zovu kao i ona. Ostaće sećanje na to da mi je bila ljubav. Na taj nezaboravni prvi poljubac, ali mi je žao što se tada na vreme nisam okrenuo ka nekim drugim devojkama iz srednje koje su bile možda manje lepe nego ona, ali bolji ljudi
 

Back
Top