arttim:
Da bi ispravno razumeli savrsenstvo ne treba da mislimo da sve sto se naziva savrsenim je u apsolutnom smislu, to jest bez ikakvih ogranicenja.
Savrsenstvo u apsolutnom smislu se jedino odnosi na Stvoritelja. Stvoritelj kao Apsolut jedini nema ogranicenja i egzistira u vecnosti…
Dok sve ostalo ima ogranicenja ali moze biti savrseno u odnosu na svrhu za koju je stvreno.Taj termin podrazumeva i da postoji neko ko odlucuje kada je neko dostigao potpunost, tj standarde vrsnoce, i koje zahteve treba ispuniti...
"Savršenstvo sa ograničenjima" je prilično široko i, rekao bih, pomalno proizvoljno tumačenje ovog pojma. Savršenstvo predstavlja krajnje stanje i ono ne poznaje gradacije. Poput recimo trudnoće, kao što sam već jednom napisao. Prihvatam da se, u nekom širem (ali i pogrešnom) tumačenju ove reči, može npr. reći da je nešto
"savršeno" za svoju svrhu, ali i tu leži zamka, jer bi to značilo da se ne može zamisliti ništa što bi toj svrsi služilo bolje, a tako nešto se uvek može zamisliti.
Valjda i sama nazireš zbog čega insistiram na preciznom tumačenju pojma savršenstva. Ono je poput beskonačnosti, nešto što mi ni ne možemo u potpunosti da pojmimo. Sa druge strane možemo bez mnogo muke da definišemo određene karakteristike savršenstva i tako odredimo šta
nije ili nikako ne može biti savršeno.
Dakle, pođimo od toga da je bog, onakav kakvog ga hrišćani zamišljaju, savršen.
Kelis, ne diraj temu!
1. Savršeno znači da se ne može zamisliti ništa bolje. Postupci i njihove posledice savršenog bića moraju da budu takvi da bolji prosto ne postoje. Ipak, bog je stvorio čoveka koji je zgrešio. Sotona svakodnevno odnosi duše ljudi koje je bog stvorio "iz ljubavi". Možeš li ti zamisliti bolje stanje? Ja mogu.
2. Bogu se, kao savršenom biću, konstantno pripisuju obične ljudske osobine. "Slobodna volja" je jedna od njih, ljubav takođe.
3. Savršenstvo ne poznaje "dobro" i "zlo". Nekada je "dobro" bilo ubijati u ime porodice/naroda/religije. Na planeti X je možda dobro jesti sopstvene roditelje jer je to jedini način da se preživi (druga vrsta hrane ne postoji). Dobro i zlo su ljudske norme koje nemaju blage veze sa nečim što treba da bude savršeno. Šmešno je gledati kako religije pokušavaju da narodu nametnu moralne norme (što, samo po sebi, i nije tako loše) tako što tvrde da njihovo savršeno biće to baš tako očekuje. Apsolutna dobrota prosto ne postoji, ona je izmišljena u cilju motivacije onih koji drugačije ne znaju.
4. Zbog čega bi savršeno stvorenje očekivalo da ga nesavršena stvorenja vole i da mu se mole???

Potpuna besmislica.
Dakle, postoji mnogo argumenata koji obaraju gornju tvrdnju.
Ili bog ne postoji, ili nije savršen, ili nije onakav kakvim ga hrišćani predstavljaju.