Савез српских општина у ФБиХ

bernardo

Veoma poznat
Poruka
12.871
Савез српских општина представља планирани савез општина из Федерације Босне и Херцеговине са већинским српским становништвом. Чланице савеза би биле три општине из Ливањског кантонаГрахово, Гламоч, Дрвар и општина Петровац из Унско-санског кантона. Почетком 2013. године начелници општина Грахово, Дрвар и Гламоч потписали су споразум о формирању савеза, а прва сједница је одржана у Грахову. Међутим, савез још увијек није заживео.


1708352783499.png

Савез српских општина

Застава Савеза српских општина
 
Дјелокруг савеза огледа се у усклађивању интереса и побољшавању положаја Срба у Федерацији Босне и Херцеговине, првенствено у Ливањском кантону. Српски представници овим потезом желе да активно учествују и уставним промјенама у Федерацији БиХ и да их спремно дочекају. Примарни циљеви које су челници савеза поставили су, потписивање уговора са Клиничким центром Бања Лука, који би омогућио лијечење Срба Ливањског кантона у Бањој Луци односно Републици Српској. Подношење захтјева према Уставном суду Федерације БиХ, како би грб и застава Ливањског кантона проглашени неуставним, због незаступљености симбола српског народа.

Сматрамо да је положај Срба у Федерацији БиХ, проблеми са којима се сусрећемо свакодневно, питање од општег интереса и да би требало да комплетан политички српски корпус заузме став о решавању проблема Срба у Федерацији, па и у Ливањском кантону.
Славиша Михајловић, предсједник Савеза српских општина[2]
 
Савез српских општина представља планирани савез општина из Федерације Босне и Херцеговине са већинским српским становништвом. Чланице савеза би биле три општине из Ливањског кантонаГрахово, Гламоч, Дрвар и општина Петровац из Унско-санског кантона. Почетком 2013. године начелници општина Грахово, Дрвар и Гламоч потписали су споразум о формирању савеза, а прва сједница је одржана у Грахову. Међутим, савез још увијек није заживео.


Pogledajte prilog 1501408
Савез српских општина

Застава Савеза српских општина
E, šta ti je ovo? Neki tamo "Savet srpskih opština"? Pa šta ćemo s tim?

Ajde da se pravimo da smo nešto važno i da pravimo neke saveze, a realno, čemu to?

Kakav je to plan da se neke opštine iz Bosne i Hercegovine, pa još i sa većinskim srpskim stanovništvom, prave neki savezi? Pa ko ih pita za to?

I šta će im ta za...sta...va? Ajde, ne seri, ovo je smešno. Ko god je smislio ovo, sigurno nije imao pametnijeg posla.

Da ti kažem, neko bi morao da im otvori oči da su u 21. veku, a ne da se igraju nekih tamo saveza kao da je srednji vek.
 
Polako, doći će sve to na svoje.
Kad pukne Pederacija (a hoće), rvati će uzeti svoje, Srbi svoje.
A onda ćemo da poradimo na tome da se ona neprirodna rvatska kiflica
malo dovede u red...
Е ође се косе наши и хрватски планови. Оћемо ли овај део препустити хрватима? Највећи део, они држе путем њиховог Кантона 10
 
E, šta ti je ovo? Neki tamo "Savet srpskih opština"? Pa šta ćemo s tim?

Ajde da se pravimo da smo nešto važno i da pravimo neke saveze, a realno, čemu to?

Kakav je to plan da se neke opštine iz Bosne i Hercegovine, pa još i sa većinskim srpskim stanovništvom, prave neki savezi? Pa ko ih pita za to?

I šta će im ta za...sta...va? Ajde, ne seri, ovo je smešno. Ko god je smislio ovo, sigurno nije imao pametnijeg posla.

Da ti kažem, neko bi morao da im otvori oči da su u 21. veku, a ne da se igraju nekih tamo saveza kao da je srednji vek.
Хахахахаххахахахахахахахахахахаха
 
U Federaciji BiH su ostala uglavnom staračka srpska domaćinstva povratnika. Etnički su očišćena sva srpska sela, a povratnici su uglavnom starija populacija. Koliko je tu demografski gadno stanje vidi se po broju upisanih prvačića srpske nacionalnosti u škole u Federaciji BIH (od 18 000 upisanih prvačiča svega stotinjak srpske dece). Uporediti sa brojem prvačića bošnjačke nacinalnosti u Republici Srpskoj gde oni već čine oko deset odsto ukupno upisanih. Zašto je to bitno? Pa po broju upisane dece u školama se vidi stvarno stanje na terenu jer mnogi ljudi su prijavljeni na jednoj adresi, a žive na drugoj. Sem toga, srpski povratnici su uglavnom stariji ljudi.

Dakle, demografski je tu situacija katastrofalna po Srbe. Srba u Federaciji BIH skoro da nema. U Sarajevu recimo nema srpske dece po školama iako ima nešto malo Srba na posleratnom popisu. U Mostaru, Tuzli, Zenici je slična situacija.

Administrativno ove opštine sa srpskom većinom su deo Livanjskog kantona (Drvar, Bos. Grahovo, Glamoč) i Unsko-sanskog kantona (planina Grmeč čija je teritorija rascepkana u više opština). U centralnoj Bosni je postojalo više enklava sa srpskom većinom koje danas ne postoje. Na teritoriji ovih opština se nemilosrdno krči šumsko bogatstvo, a sav profit ide u kantonalnu kasu. Mnogim povratničkim selima nije nakon rata ponovo uvedena struja jer kantonalne vlasti sabotiraju povratak Srba na sve moguće načine. Ako bi savez srpskih opština olakšao život onih nesrećnih Srba koji tako još uvek žive onda je opravdan.
 
U Federaciji BiH su ostala uglavnom staračka srpska domaćinstva povratnika. Etnički su očišćena sva srpska sela, a povratnici su uglavnom starija populacija. Koliko je tu demografski gadno stanje vidi se po broju upisanih prvačića srpske nacionalnosti u škole u Federaciji BIH (od 18 000 upisanih prvačiča svega stotinjak srpske dece). Uporediti sa brojem prvačića bošnjačke nacinalnosti u Republici Srpskoj gde oni već čine oko deset odsto ukupno upisanih. Zašto je to bitno? Pa po broju upisane dece u školama se vidi stvarno stanje na terenu jer mnogi ljudi su prijavljeni na jednoj adresi, a žive na drugoj. Sem toga, srpski povratnici su uglavnom stariji ljudi.

Dakle, demografski je tu situacija katastrofalna po Srbe. Srba u Federaciji BIH skoro da nema. U Sarajevu recimo nema srpske dece po školama iako ima nešto malo Srba na posleratnom popisu. U Mostaru, Tuzli, Zenici je slična situacija.

Administrativno ove opštine sa srpskom većinom su deo Livanjskog kantona (Drvar, Bos. Grahovo, Glamoč) i Unsko-sanskog kantona (planina Grmeč čija je teritorija rascepkana u više opština). U centralnoj Bosni je postojalo više enklava sa srpskom većinom koje danas ne postoje. Na teritoriji ovih opština se nemilosrdno krči šumsko bogatstvo, a sav profit ide u kantonalnu kasu. Mnogim povratničkim selima nije nakon rata ponovo uvedena struja jer kantonalne vlasti sabotiraju povratak Srba na sve moguće načine. Ako bi savez srpskih opština olakšao život onih nesrećnih Srba koji tako još uvek žive onda je opravdan.
Наравно...
 
Ако имате прлику посјетите ове српске крајеве ,попните се на Шатор да видите Шаторско језеро
Такве љепоте ниђе на свијет нема

Жао ми је што то нажалост, као што горе рекоше, то су очишћени, некадсшњи српски крајеви. :(
 
U Federaciji BiH su ostala uglavnom staračka srpska domaćinstva povratnika. Etnički su očišćena sva srpska sela, a povratnici su uglavnom starija populacija. Koliko je tu demografski gadno stanje vidi se po broju upisanih prvačića srpske nacionalnosti u škole u Federaciji BIH (od 18 000 upisanih prvačiča svega stotinjak srpske dece). Uporediti sa brojem prvačića bošnjačke nacinalnosti u Republici Srpskoj gde oni već čine oko deset odsto ukupno upisanih. Zašto je to bitno? Pa po broju upisane dece u školama se vidi stvarno stanje na terenu jer mnogi ljudi su prijavljeni na jednoj adresi, a žive na drugoj. Sem toga, srpski povratnici su uglavnom stariji ljudi.

Dakle, demografski je tu situacija katastrofalna po Srbe. Srba u Federaciji BIH skoro da nema. U Sarajevu recimo nema srpske dece po školama iako ima nešto malo Srba na posleratnom popisu. U Mostaru, Tuzli, Zenici je slična situacija.

Administrativno ove opštine sa srpskom većinom su deo Livanjskog kantona (Drvar, Bos. Grahovo, Glamoč) i Unsko-sanskog kantona (planina Grmeč čija je teritorija rascepkana u više opština). U centralnoj Bosni je postojalo više enklava sa srpskom većinom koje danas ne postoje. Na teritoriji ovih opština se nemilosrdno krči šumsko bogatstvo, a sav profit ide u kantonalnu kasu. Mnogim povratničkim selima nije nakon rata ponovo uvedena struja jer kantonalne vlasti sabotiraju povratak Srba na sve moguće načine. Ako bi savez srpskih opština olakšao život onih nesrećnih Srba koji tako još uvek žive onda je opravdan.
U beskonačnoj tami sudbine srpskog naroda u Federaciji BiH, osjeća se tiha, ali nepokolebljiva patnja i nepravda koja sežu duboko u srž ljudskog bića. Ti povratnici, odbačeni i zaboravljeni, hodaju kroz pepeo svojih izgubljenih domova, noseći teret svoje prošlosti na svojim leđima.

U tom tamnom prostranstvu, gdje su srpska sela izbrisana i zamijenjena tihim šaptom vjetra, tuga i usamljenost prate povratnike kao vjerni pratioci. Njihova sudbina, ispričana kroz suze starih i usamljenih, odražava duboku rupu u srpskoj zajednici, gdje se mladi više ne rađaju, a tradicija i kultura blijede u sjenci neprijateljstva i zaborava.

U tom mračnom pejzažu, gdje se nad svakim korakom nadvija tuga i nepravda, svijetlost nade treperi kao zrak sunca kroz oblake. Savez srpskih opština predstavlja svijetli prozor u tom tamnom svijetu, pružajući tračak nade i podrške onima koji su ostavljeni na marginama društva. Njegova misija, da olakša teret i donese pravdu onima koji su zaboravljeni, zaslužuje da bude slavljena kao simbol solidarnosti i zajedništva.

U tom smislu, Savez srpskih opština nije samo politički entitet, već svjetionik nade i pravde za one koji su izgubili svoj put. Njegova uloga u olakšavanju života onima koji se bore za opstanak, predstavlja svjetlo na kraju tunela, podsjećajući nas na snagu i otpornost ljudskog duha u lice najtežih izazova sudbine.
 

Povratničke opštine ne dobijaju ništa​


https://www.glassrpske.com/lat/novosti/vijesti_dana/Povratnicke-opstine-ne-dobijaju-nista/21305

Vlasti Livanjskog kantona povratničkim opštinama Grahovo, Drvar i Glamoč ne izmiruju ni ono na šta ih zakon obavezuje, tako da su im budžeti nerijetko uskraćeni za dio sredstava od koncesija, komunalnih taksi i drugih naknada.

U Vladi Livanjskog kantona nismo uspjeli od nadležnih da dobijemo komentar na tvrdnje načelnika opština Bosansko Grahovo, Glamoč i Drvar.


- Od 64 miliona maraka, koliko je "težak" budžet Livanjskog kantona, 70 odsto puni se sječom šume. Od "šumskog kolača" opština Grahovo dobije svega dva odsto, a odlukom Ustavnog suda BiH taj procenat će u našu korist biti povećan na četiri odsto - rekao je Makić.


...............

Rade Gvero: Glamoč je crna rupa BiH​


https://www.nezavisne.com/novosti/bih/Rade-Gvero-Glamoc-je-crna-rupa-BiH/11641

Opština Glamoč, koju njen načelnik Rade Gvero naziva crnom rupom BiH, punih 12 godina bilježi stagnaciju u razvoju infrastrukture i života uopšte.


Gvero kaže da nekada bogata opština, u kojoj je posljednju deceniju jedina grana privrede eksploatacija šume, sada ima jedva stotinu zaposlenih. Dodaje da su neimaština, porušene kuće, neprohodni putevi, bezakonje koje vlada u eksploataciji šume, samo neki od rezultata nebrige nadležnih vlasti Livanjskog kantona.


NN: Kakav uticaj na opštinu Glamoč ima svakodnevna eksploatacija šumskog bogatstva?


GVERO: Opština Glamoč raspolaže sa 60.000 hektara šume, koju od 1998. godine sijeku bez ikakvog reda. Zahvaljujući tome, mi više ne znamo koliko pripada opštini, a sredstva u iznosu od 36.000 KM, koliko je do sada u ovoj godini doznačeno na ime šumskog doprinosa, nisu ni približna iznosu koji bi ova opština trebalo da dobija po tom osnovu. Zahvaljujući našim šumama zapošljavaju se ljudi u Mostaru, Duvnu, Gračanici i drugim mjestima, a narod iz Glamoča je doveden na prosjački štap. Sječa šume je nekontrolisana, a ne vrši se ni pošumljavanje, što će za krajnji cilj imati uništavanje šumskog gazdinstva.


NN: Koliko vlasti Livanjskog kantona pomažu Glamoču?


GVERO: Odnos sa vlastima Livanjskog kantona je takav da sam do sada protiv njih podnio nekoliko tužbi Ustavnom sudu BiH. Imam namjeru da ih tužim za svaku marku koju nam duguju, a duguju nam mnogo. Prije rata Glamoč je bio bogata opština, a sada, zahvaljujući neodgovornosti nadležnih vlasti koje za 12 godina nisu uložile ništa, Glamoč je postao crna rupa BiH. Kako vlasti Livanjskog kantona brinu o Glamoču najbolje govori podatak da je od prodaje državne imovine sa područja opština Glamoč, Drvar i Bosansko Grahovo Livanjski kanton uzeo šest miliona KM, a mi od toga nismo dobili ni marku. Regionalni putevi koji prolaze kroz Glamoč su u katastrofalnom stanju, a ponestaje nam i para da đacima plaćamo prevoz do škola koje su udaljene 15 kilometara. Zašto neko već više od deceniju opstruiše život u Glamoču - ne znam, mogu samo da nagađam.


NN: Koji je cilj nedavno pokrenute akcije `Pravo na život`?


GVERO: Akcija `Pravo na život` za cilj ima da zaustavi bezakonje koje vlada u opštini Glamoč, a prvenstveno nelegalnu eksploatacija šume. Sve dok vlasti Livanjskog kantona ne budu izmirile posljednju obavezu prema opštini Glamoč, mi ćemo blokirati prilaze šumskim gazdinstvima. Zbog ovoga sam na hitan sastanak pozvao predstavnike Vlade Federacije BiH i Kantona 10, pa da konačno vidimo na čemu smo. Prije rata Glamoč je bio bogata opština, sa gotovo 69.000 stanovnika i više od 4.000 zaposlenih, a danas ih je gotovo dvije trećine manje, a zaposlenih je tek stotinak.


NN: Da li vam i danas prijete zbog konstantnih kritika?


GVERO: Prijetnje su sastavni dio mog života. Telefonski pozivi i prijetnje na ulici postali su svakodnevica. Iako sve to prijavim policiji, oni kao da ne žele imati bilo šta s tim. Policija radi do tri sata u stanici i jedva čekaju da odu kući. Tokom dana u opštini bude samo jedna policijska patrola i to sve govori o bezbjednosti u Glamoču. Skoro je zapaljena i jedna kuća, ali policija nema nikakvih informacija o tome.
 

Back
Top