Savest

ima ih više..nisu samo psihološke već i socijalne determinante, takva je na primer sposobnost socijalizacije u ranom detinjstvu, ..jedna od psiholoških je, u ranom detinjstvu usvajanje vaspitnih, u stvari vredonosnih obrazaca kroz imitaciju roditelja, majke posebno, od strane deteta...pošto je već podignuta tema od pre 4 godine, a imamo sad psihologiju, prebacićemo je gore...

Deca oponasaju roditelje, slazem se, ali obicno po odrastanju, sto nije uvek slucaj, deca, sada odrasli ljudi, formiraju savest koju odredjuju drugacije vrednosti u zivotu! Ne mora da znaci i nije pravilo da ce deca kad odrastu imati "ispravnu" ili "neispravnu" savest. Da ne komplikujem, sta bi bila ispravna a sta neispravna savest i koje i kakve vrednosti, pravila, determinante uticu na formiranje savesti?

Recimo, kakvu ce savest formirati osoba koja je sa 18-19 godina dospela u zatvor gde ce boraviti narednih 10-15 godina?
 
U korenu reci savest je rec svest.I nije slucajno.
Osnova se dobija u porodici.Kljucno.Postoji i uticaj okoline,ali je on po mom misljenju,daleko manji nego sto mu se pridaje vaznost.Postoje i izuzeci koji su uspeli sami sebe da "okrenu" u drugom pravcu od onog koji im je dat u detinjstvu i porodici,ali je to retkost.Za tako nesto je potrebna ogromna snaga uma.
Moja savest?Nikad nisam razmisljala da li je "dobra" ili "losa".Trudim se da bude pre svega svesna.Dakle u skladu sa onim sto sam ja.Sto je moje bice.Na svest ne uticu mehanizmi nagrade i kazne.Ne ponasam se po principu,ako ovo uradim bicu kaznjena ili nagradjena.Vec po principu,svesnom odlukom stojim iza ovog svog delovanja ili misljenja.Ponekad se ,naravno,i pogresi,ali zato postoji rec izvini.Da ne ispadne da je svest hladna i suvo racionalna.Postoji nesto sto se zovu i emocije i one ucestvuju u procesu donosenja odluka.
Savest je kompleksn pojam izgradjen iz racia i emocija.

Drugim recima ako dete odraste u porodici koja podrzava i podstice na laz, neiskrenost, podvale, kradju, nepostenje i druge neispravne stvari, razvice savest koja nece optuzivati tu osobu da je sve navedeno neispravno sa stanovista roditelja koji su utisnuli pomenute "vrednosti"! Zar ne?

z;)
 
Da u idealnom,al zivot je malo zivlji :P
Svi znaju sta je pakost,pa je opet upraznjavaju...:think:
Superego trokiro?

...smisao koji ego daje nekom vidu fizicke ili psihicke stvarnosti, uskladjujuci ili sintetizujuci poruke ida ili superega predstavljaju odluke koje svi mi donosimo u zivotu...te odluke zadovoljavaju unutrasnju potrebu svih ljudi da zivot dozive kao nesto sto je sredjeno ili predvidljivo a ne proizvoljno i haoticno....kad covek jednom donese neku odluku on se nje cvrsto drzi...najosnovnije odluke koje donosimo pre 6-te godine su vrlo ogranicene i svi mi medju njima imamo neke koje nam vise ne odgovaraju kao odraslim ljudima....pa ipak mi se uporno, mada cesto nesvesno drzimo tih starih odluka cije je menjanje veoma tesko... ako pojedinac postane svestan tih odluka on moze da izabere da cak i najteze odluke kanalise u zdrave i prilagodljive umesto nezdravih i neprilagodljivih

...savest kao nesto bozansko u nama... nije losa ideja ali za sad je ovako :)
 
QUOTE]

...Nije poenta da li je nesto dobro ili ne,vec da li je ispravno.Ako je ispravno,onda je i dobro.A sta je dobro? To nam moze reci samo nasa svest.Tako ja funkcionisem.
.......

Uvek ce se doci do ove tacke: Sa jedne strane imamo ono sa cim ce se vecina sloziti da je opsteprihvatljivo ponasanje a sa druge strane, u praksi, svako se ponasa onako kako njemu odgovara i rukovodi se samo svojim licnim sudom o svojim postupcima (da ne bude zabune, ja to ne osudjujem vec samo dajem komentar neceg sto je ocigledno i primenjivo, po mom misljenju, na ogromnu vecinu ljudi). I kao "resenje" te razlike izmedju misljenja i delanja javlja se verbalna (pisana) razmena stavova i gde ce na kraju "pobediti" stav sposobnijeg da ubedi vecinu u svoje argumente. Naravno, imacemo i odredjen broj ljudi koji se ostati dosledan svom misljenju ali je to po pravilu uvek manjina. A ako naidjemo na sagovornika koje ce imati za cilj ne da "pobedi" vec da stvarno konstruktivno ucestvuje u raspravi sa zeljom da dodje do zajednickog zakljucka sa suprotnom stranom onda se ta razmena misljenja podize na nivo koji zahteva mnogo znanja i sposobnosti i postaje nezanimljiv za vecinu. I to je, mislim, razlog zasto tuzni patak (neka mi ne zameri sto ga pominjem ovde) uvek ima "materijala" za postovanje dajuci tako svoj doprinos pokusaju pravilnog definisanja odnosa po raznim temama. Sve u svemu, ipak smo svi mi ovde samo da bi se manifestovali, zar ne? (Moram pomenuti i da ne mislim da je to sad nesto lose).[/QUOTE]

Boldovano: ne svi.I to bi bilo vrlo pogresno,odnosno veoma lose za tog pojedinca.
Lepota razmene reci i misli je u tome sto to moze da nas oplemeni,podstakne na razmisljanje i preispitivanje vlastitih stavova.Lepota je u ucenju kroz razgovor i o sebi i o drugima.Mentalna,duhovna gimnastika.Ne mislim da treba ili je cilj nametanje vlastitih stavova.Lepota je u putu,ne u cilju
Lepota je u razlicitosti.Ja samo iznosim svoje misljenje,nista vise od toga.I pokusavam da razumem tudja.Pri tom poredeci svoje sa tudjim.Nekad se korigujem ,nekad se slozim,nekad ne.


I da slazem se u delu da kad se rasprava podigne na visi nivo tad prestaje biti zanimljiva vecini.Postaje nerazumjiva i intelektualno previse zahtevna.Ali to nije razlog da ne postoje i takve rasprave.
 
Drugim recima ako dete odraste u porodici koja podrzava i podstice na laz, neiskrenost, podvale, kradju, nepostenje i druge neispravne stvari, razvice savest koja nece optuzivati tu osobu da je sve navedeno neispravno sa stanovista roditelja koji su utisnuli pomenute "vrednosti"! Zar ne?

z;)

Recimo tako nekako.Dvojni moral postoji od kad i covek.Ni jedan covek ne moze ziveti sa svescu o sebi da je los.To bi dezintegrisalo njegovu licnost.Zato je moj izbor svest,a iz nje savest.Savest bez svesti,je vrlo diskutabilna kategorija.:P

...smisao koji ego daje nekom vidu fizicke ili psihicke stvarnosti, uskladjujuci ili sintetizujuci poruke ida ili superega predstavljaju odluke koje svi mi donosimo u zivotu...te odluke zadovoljavaju unutrasnju potrebu svih ljudi da zivot dozive kao nesto sto je sredjeno ili predvidljivo a ne proizvoljno i haoticno....kad covek jednom donese neku odluku on se nje cvrsto drzi...najosnovnije odluke koje donosimo pre 6-te godine su vrlo ogranicene i svi mi medju njima imamo neke koje nam vise ne odgovaraju kao odraslim ljudima....pa ipak mi se uporno, mada cesto nesvesno drzimo tih starih odluka cije je menjanje veoma tesko... ako pojedinac postane svestan tih odluka on moze da izabere da cak i najteze odluke kanalise u zdrave i prilagodljive umesto nezdravih i neprilagodljivih

...savest kao nesto bozansko u nama... nije losa ideja ali za sad je ovako :)

Ah...malo ljudi zeli da upravlja svojim zivotom.Radije to ostavljaju drugima.Izmedju ostalih i Bogu.Ne zelim ovde da vredjam vernike.Ali cak i da je tako,potrebno je da neke stvari uradimo i sami.Jednog dana se moramo odvojiti od majcinskih grudi i samostalno hraniti.
Savest mozes shvatiti i kao nesto bozansko u nama.Nije toliko bitna definicija,koliko da je ima.:P
 
Savest je, izgleda, mnogo fleksibilna, dinamicka kategorija :think:

Savest jeste i fleksibilna i dinamička u svakom slučaju, ali se moze iškolovati, mi smo gospodari nad našom savešću. Dozvoljavamo da savest deluje na nas i korigujemo ponasanje ili namerno trpimo optuzbe nase savesti i cinimo ono sto nije u skladu sa normama koje prihvatamo.

:kpozdrav:
 
...savest kao nesto bozansko u nama... nije losa ideja ali za sad je ovako :)


samo malkice da se nadovežem...ima veze jer se savest ogleda kroz odnos prema iskušenju. u religioznom kontekstu savest je "prirodna" knjiga namenjena pravednima i podvižnicima. u životu polje iskušenja je transparentno i slično, ali i različito jer savest budi borbu protiv autoritarnosti ukoliko nije usaglašenja sa vredonosnim principima pojedinca, njegovim osećanjem i skalom pravednosti, ali je negde i bliska..npr. savest nas upućuje da ne ugnjetavamo slabije, da u ratu npr. ne nanosimo veću patnju od potrebne, empatičnost umnogome zavisi od savesti...
 
Poslednja izmena:
Deca oponasaju roditelje, slazem se, ali obicno po odrastanju, sto nije uvek slucaj, deca, sada odrasli ljudi, formiraju savest koju odredjuju drugacije vrednosti u zivotu! Ne mora da znaci i nije pravilo da ce deca kad odrastu imati "ispravnu" ili "neispravnu" savest. Da ne komplikujem, sta bi bila ispravna a sta neispravna savest i koje i kakve vrednosti, pravila, determinante uticu na formiranje savesti?

Recimo, kakvu ce savest formirati osoba koja je sa 18-19 godina dospela u zatvor gde ce boraviti narednih 10-15 godina?

nije savest ispravna ili neispravna, to je moralnost. a lična etika je, u primeru o zatvoru, gde imamo specifične (ali i slične-odnos prema autoritarnosti, odnos prema formalnim grupama). savest je sposobnost rasuđivanja o moralnosti neke radnje, pa bi ono već formirano postojalo i ubuduće, a kako se menja savest...?? ...npr. šta ako neko ko je nevin osuđen, u slučaju samoodbrane ubije nekoga..da li se promenila njegova savet....teoretski objašnjenje je da sve zavisi od toga koliko superego cenzuriše i kontroliše ego. taj super je ideal ega. ali postoje i nagoni.....
 
nije savest ispravna ili neispravna, to je moralnost. a lična etika je, u primeru o zatvoru, gde imamo specifične (ali i slične-odnos prema autoritarnosti, odnos prema formalnim grupama). savest je sposobnost rasuđivanja o moralnosti neke radnje, pa bi ono već formirano postojalo i ubuduće, a kako se menja savest...?? ...npr. šta ako neko ko je nevin osuđen, u slučaju samoodbrane ubije nekoga..da li se promenila njegova savet....teoretski objašnjenje je da sve zavisi od toga koliko superego cenzuriše i kontroliše ego. taj super je ideal ega. ali postoje i nagoni.....

My bad, pogresno sam se izrazio u vezi savesti, naime savest je konstanta, nesto sa čime se rađamo. Upravo je to poenta koju želim da naglasim. Ne trebaju nam ni norme, niti zakoni da bismo znali da je laž, ubistvo, krađa, preljuba... nešto što nije ispravno.
 

Savest može postati neosetljiva na mnoge stvari koje činimo! Recimo laž, laž je akt za koji se sve više govori kako je danas nemoguće živeti a da se ne laže! Da je laž neispravna nije potrebno naglašavati jer nikome nije prijatno kad ga lažu, zar ne? Dakle, laz je neispravna kategorija, ne postoji mala ili velika laz-nasa savest nam svedoci o tome i tu nema dileme! Danas svi lažu, lažu oni koji bi trebali da budu primer u praktikovanju istine i iskrenosti, na primer državne institucije, predsednici vlada, finansijske institucije, škole, zdravstvo i mnogi drugi. Takva zajednica podstiče sve one koji su deo iste na slično ponašanje. Savest u početku reaguje i optužuje nas na neispravnost laganja, kasnije se sve manje opire i mi sami prihvatamo "normalnost" laganja. To bi bilo neispravno "školovanje" savesti jer svesno dozvoljavamo da takve norme ponasanja diktiraju i vode nas razum, nas zivot. Ispravno je suprotno od neispravnog!

z;)
 
Laž je moralna kategorija.

Moralnost, svest i savest su različite katekorije koje jesu usko povezane i nadovezuju se.

Psihologija je naučna disciplina koja se oslanja na fundamentalne nauke kao što je fizika (jer meri i ima rezultate merenja), biologija (osnovi života), medicina (neurofiziologija kao osnova shvatanja biopsiholoških pojava)), društvene nauke kao filosofija (ali nema tu slobodu misli jer mora da meri), sociologija (jer se bavi čovekom i njegovim bitisanjem u zajednici), a ovde su malo pojmovi izmešani pa se ne snalazim :)
 
Laž je moralna kategorija.

Ne kazem da nije. Iskoristio sam laz da istaknem direktan uticaj savesti. Bez savesti ne bismo znali da li je laz ispravna ili ne.

Moralnost, svest i savest su različite katekorije koje jesu usko povezane i nadovezuju se.

Psihologija je naučna disciplina koja se oslanja na fundamentalne nauke kao što je fizika (jer meri i ima rezultate merenja), biologija (osnovi života), medicina (neurofiziologija kao osnova shvatanja biopsiholoških pojava)), društvene nauke kao filosofija (ali nema tu slobodu misli jer mora da meri), sociologija (jer se bavi čovekom i njegovim bitisanjem u zajednici), a ovde su malo pojmovi izmešani pa se ne snalazim :)

Nemam nista protiv!

z;)
 
Recimo tako nekako.Dvojni moral postoji od kad i covek.Ni jedan covek ne moze ziveti sa svescu o sebi da je los.To bi dezintegrisalo njegovu licnost.Zato je moj izbor svest,a iz nje savest.Savest bez svesti,je vrlo diskutabilna kategorija.:P

Nema toga koji ce reci ja sam losa osoba, pokvarenjak, zao do daske, ali je zato savest vise ili manje osudjuje i govori da je svest nerealna!

Ah...malo ljudi zeli da upravlja svojim zivotom.
Ostavljen nam je izbor, imamo slobodnu volju!

Radije to ostavljaju drugima

Licno mislim da je to veoma los izbor!

.
Izmedju ostalih i Bogu

Mudro!

Ne zelim ovde da vredjam vernike.Ali cak i da je tako,potrebno je da neke stvari uradimo i sami.Jednog dana se moramo odvojiti od majcinskih grudi i samostalno hraniti

Snosicemo posledice.

Savest mozes shvatiti i kao nesto bozansko u nama.Nije toliko bitna definicija,koliko da je ima.:P

Slazem se, rodjeni smo sa savescu, znaci da nije stecena kategorija!

:kpozdrav:
 
...kolektivno nesvesno je arhetipski model zastupljen u svim oblicima ljudskog ponasanja... svi mitovi imaju zajednicku temu kao da je sama ljudska svest ispricala pricu kroz razlicite glasove mnogih civilizacija - kolektivno nesvesno se moze definisati i kao "glas Boga" ili istinsko srediste jastva u kome se nalaze odgovori konacnog znacenja naseg celokupnog postojanja

...id je iracionalni i emotivni deo svesti koji tezi zadovoljenju osnovnih potreba i osecanja... to je primitivna svest, kod tek rodjenih beba id je sve, njegov osnovni princip je hocu sve i hocu odmah

...ego je racionalni deo svesti i razvija se postepeno sa rastom svesti o tome da se ne moze uvek dobiti ono sto se zeli... ego uvidja potrebu za kompromisima i njegova uloga je da izadje na kraj sa zahtevima ida i superega... ljudi sa jakim egom su racionalni i efikasni ali i hladni i dosadni

...superego se najkasnije razvija...mogao bi se nazvati i moralnim delom svesti...sastoji se od egoideala i savesti...osnovni egoideal su vrednosti koje su nam usadili roditelji... savest bi se mogla nazvati i unutrasnjim zakonom zato sto sadrzi pravila o tome sta je lose ponasanje koje roditelji osudjuju ili zbog koga kaznjavaju dete... kolektivnu savest namecu nam religija, politika, ideologija....osobe sa jakim superegom stalno osecaju krivicu i mogu sebi i drugima postavljati nerealne zahteve
 
hajde da se ne vrtimo sada oko stvari i pojmova koje smo razjasnili....rekli samo mi na prošloj strani šta sve utiče na savest i kako se formira
a onda se pominje božansko i zaključak da se ljudi rađaju sa savešću
stajic tvrdi da je savest urođena..a čini mi se da je andreina izjava bila: shvatite to kao nešto "božansko" u nama ( to baš nije ista izjava, ali vidim da ona ne kaže ništa na to..)::

ja sam rekao da je to može da tvrdi samo ako savest posmatra kao kolektivno nesvesno..to bi značilo, evo primera - da sasvim mala deca i bebe ne bi plakale češće nego što je "potrebno" i time nervirale roditelje... (bebe ne plaču samo kad su gladna ili bolesna)

pošto tvrdite da je savest kolektivno nesvesno..hajde dajte neki primer..."urođene savesti"
 
Poslednja izmena:
...ko tvrdi da je savest kolektivno nesvesno ... zato sam i ponovila celu semu

...postoje teorije po kojima je proto svest fundamentalno svojstvo univerzuma i da pociva u kolektivnom nesvesnom... nazivaju ga i imanentnim bogom ili bogom unutar svega...kao nasa svest ima korene u samom bogu... e sad primera za "spoznaju boga" u nama imas koliko hoces i ne moraju biti rezultat "grize savesti" kao kod onog lika iz romana dostojevskog koji je zgresio pa se pokajao i kroz pokajanje poceo da saoseca sa "celim covecanstvom" sto mu je na kraju omogucilo da stupi u dodir sa sredistem jastva ili bogom u nama... ima toliko primera ne samo hriscanskih mistika koji su opisali iskustvo "spoznaje boga"... mozda savest tu igra ulogu ali kao pomagac
 

Back
Top