Na planeti se dešava hroničan problem, sve smo deblji, lenji, i generalno nas boli kita za sve, pa izmišljamo kojekakve sulude teorije, visimo po netu ceo dan, i stoli nas bojko dal' će sutra pasti kiša, dal' će se u selu pojaviti horda Mongola da nas sve pobije, dal' ćemo umreti od upale najobičnije jer nema antibiotika, dal' čemo lipsati od gladi i žeđi - jer je voda u česmi a hrana - kakva - takva - u frižideru.... dal' ćemo se smrznuti jer znamo da nećemo, drugim rečima ne brinemo ni o čemu REALNOM. Zato neki kreću da brinu u nerealnom, jer briga je utkana u naš DNK.
Da smo živeli pre 200 godina, morali bismo da oremo i kopamo, i ne bismo imali vremena za lelemuđenje k'o danas.